< Lea Fakatātā 20 >
1 Ko e meʻa manuki ʻae kava, pea ko e meʻa fakatupu lili ʻae kava mālohi: pea ko ia kuo kākaaʻi ʻaki ia ʻoku taʻepoto.
Der Wein macht lose Leute, und starkes Getränk macht wild; wer dazu Lust hat, wird nimmer weise.
2 Ko e tuputāmaki ʻoe tuʻi ʻoku hangē ko e ngungulu ʻae laione; pea ko ia ʻoku ne fakatupu ʻene houhau ʻoku fai angahala ia ki hono laumālie ʻoʻona.
Das Schrecken des Königs ist wie das Brüllen eines jungen Löwen; wer ihn erzürnt, der sündigt wider sein Leben.
3 Ko e meʻa ongoongolelei ʻi ha tangata ke ne tuku ʻae kē: ka ʻoku fie kau ai ʻae vale kotoa pē.
Es ist dem Mann eine Ehre, vom Hader bleiben; aber die gern Hadern, sind allzumal Narren.
4 ʻOku ʻikai ke keli ʻae fakapikopiko koeʻuhi ko e momoko; ko ia te ne faʻa kole ai ʻi he ututaʻu, ka ʻe ʻikai maʻu ha meʻa.
Um der Kälte willen will der Faule nicht pflügen; so muß er in der Ernte betteln und nichts kriegen.
5 ʻOku hangē ko e vai loloto ʻae poto ʻi he loto ʻoe tangata; ka ʻe fusi hake ia ʻe he tangata faʻa fakakaukau.
Der Rat im Herzen eines Mannes ist wie tiefe Wasser; aber ein Verständiger kann's merken, was er meint.
6 ʻOku tokolahi ʻae kakai ʻoku taki taha viki ʻi heʻene lelei ʻaʻana: ka ko hai ʻoku ne faʻa ʻilo ki ha tangata angatonu.
Viele Menschen werden fromm gerühmt; aber wer will finden einen, der rechtschaffen fromm sei?
7 ʻOku ʻeveʻeva ʻae tangata angatonu ʻi heʻene māʻoniʻoni: ʻoku monūʻia ʻa ʻene fānau kimui ʻiate ia.
Ein Gerechter, der in seiner Frömmigkeit wandelt, des Kindern wird's wohl gehen nach ihm.
8 Ko e tuʻi ʻoku nofo ʻi he nofoʻa ʻoe fakamaau, ʻoku ne fakahēʻi ʻae kovi ʻaki hono fofonga.
Ein König, der auf seinem Stuhl sitzt, zu richten, zerstreut alles Arge mit seinen Augen.
9 Ko hai ʻoku ne faʻa lea ʻo pehē, “Kuo u fakamaʻa hoku loto, ʻoku ou maʻa au mei heʻeku angahala?”
Wer kann sagen: Ich bin rein in meinem Herzen und lauter von meiner Sünde?
10 Ko e faikehekehe ʻi he fakamamafa meʻa, mo e faikehekehe ʻi he fuofua meʻa, ʻoku fakatou fakalielia tatau kia Sihova.
Mancherlei Gewicht und Maß ist beides Greuel dem HERRN.
11 Naʻa mo e tamasiʻi, ʻoku ʻilo ia ʻi heʻene faianga; pe ʻoku maʻa ʻene ngāue, pe ʻoku totonu ia.
Auch einen Knaben kennt man an seinem Wesen, ob er fromm und redlich werden will.
12 Kuo fakatou ngaohi ʻe Sihova ʻae telinga ke fanongo mo e mata ke sio ʻaki.
Ein hörend Ohr und sehend Auge, die macht beide der HERR.
13 ʻOua naʻa ke manako ki he mohe, telia naʻa ke hoko ʻo masiva ai: ke ʻā pe ho mata, pea ʻe fakamākona koe ʻaki ʻae mā.
Liebe den Schlaf nicht, daß du nicht arm werdest; laß deine Augen wacker sein, so wirst du Brot genug haben.
14 ʻOku pehē ʻe ia ʻoku fakatau, “Ko e meʻa noa pe ʻena, ko e meʻa noa pe ʻena,” ka ʻoka ʻalu ia ʻi hono hala, ʻoku ne toki polepole.
“Böse, böse!” spricht man, wenn man's hat; aber wenn's weg ist, so rühmt man es dann.
15 ʻOku ai ʻae koula, pea taʻefaʻalaua ʻae ngaahi maka koloa; ka ko e teunga mahuʻinga ʻae loungutu ʻoe poto.
Es gibt Gold und viele Perlen; aber ein vernünftiger Mund ist ein edles Kleinod.
16 Ke toʻo pe ʻae kofu ʻoʻona ʻoku tongia ha taha ʻoku taʻeʻiloʻi: pea ke maʻu mei ai ʻae tuku paʻanga ko e langomekina ʻoe fefine muli.
Nimm dem sein Kleid, der für einen andern Bürge wird, und pfände ihn um des Fremden willen.
17 Ko e mā ʻoku maʻu ʻi he kākā ʻoku ifoifo lelei ki he tangata: ka ʻe toki fakafonu kimui ʻa hono ngutu ʻaki ʻae pata.
Das gestohlene Brot schmeckt dem Manne wohl; aber hernach wird ihm der Mund voll Kieselsteine werden.
18 ʻOku tuʻumaʻu ʻae tuʻutuʻuni kotoa pē ʻi he fakakaukau: pea ka hoko ʻae tau, ke tomuʻa fakakaukau lelei ki ai.
Anschläge bestehen, wenn man sie mit Rat führt; und Krieg soll man mit Vernunft führen.
19 Ko ia ʻoku ʻalu fano ko e faʻa fafana ʻoku fakahā ʻe ia ʻae ngaahi tala fufū: ko ia ʻoua naʻa ke kau kiate ia ʻoku faʻa lapu ʻaki hono loungutu.
Sei unverworren mit dem, der Heimlichkeit offenbart, und mit dem Verleumder und mit dem falschen Maul.
20 Ko ia kotoa pē ʻoku kape ki heʻene tamai pe ki heʻene faʻē, ʻe tāmateʻi ke mate ʻa hono maama ʻi he fakapoʻuli ʻoe ʻuliʻuli.
Wer seinem Vater und seiner Mutter flucht, des Leuchte wird verlöschen mitten in der Finsternis.
21 ʻE faʻa maʻu fakavave ha tofiʻa ʻi he kamataʻanga: ka e ʻikai fakamonūʻia ia ʻi hono ikuʻanga.
Das Erbe, darnach man zuerst sehr eilt wird zuletzt nicht gesegnet sein.
22 ʻOua naʻa ke pehē ʻe koe, “Te u totongi ʻeau ki he kovi;” ka ke tatali pe kia Sihova, pea te ne fakamoʻui koe.
Sprich nicht: Ich will Böses vergelten! Harre des HERRN, der wird dir helfen.
23 Ko e faikehekehe ʻi he fakamamafa meʻa, koe fakalielia ia kia Sihova: pea ko e meʻa fakamamafa kākā ʻoku ʻikai lelei ia.
Mancherlei Gewicht ist ein Greuel dem HERRN, und eine falsche Waage ist nicht gut.
24 ʻOku pule pe ʻa Sihova ki he tangata ʻi hono ngaahi ʻaluʻanga: pea ko ia, ʻe faʻa ʻiloʻi fēfē ʻe he tangata ʻa hono hala ʻoʻona?
Jedermanns Gänge kommen vom HERRN. Welcher Mensch versteht seinen Weg?
25 Ko e kai ʻoe meʻa ʻoku tapu ko e tauhele ia ki he tangata kuo ne fai ia: pea ʻoku pehē foki ʻae fai ʻoe fuakava, kae toki fehuʻi kimui ki hono ʻuhinga.
Es ist dem Menschen ein Strick, sich mit Heiligem übereilen und erst nach den Geloben überlegen.
26 ʻOku fakamovetevete ʻae angahala ʻe he tuʻi ʻoku poto; ʻo ne taʻomi ʻakinautolu ʻaki ʻae meʻa teka.
Ein weiser König zerstreut die Gottlosen und bringt das Rad über sie.
27 Ko e laumālie ʻoe tangata ko e maama ia meia Sihova, ʻoku fakamaama ʻae potu kotoa pē ʻoku ʻi loto ʻiate ia.
Eine Leuchte des HERRN ist des Menschen Geist; die geht durch alle Kammern des Leibes.
28 ʻOku fakamoʻui ʻae tuʻi ʻe he ʻaloʻofa mo e moʻoni: pea ʻoku fokotuʻumaʻu hono nofoʻa ʻi he ʻaloʻofa.
Fromm und wahrhaftig sein behütet den König, und sein Thron besteht durch Frömmigkeit.
29 Ko e toulekeleka ʻoe kau talavou ʻa honau mālohi: pea ko e meʻa matamatalelei ʻi he kau mātuʻa ko honau ʻuluhinā.
Der Jünglinge Stärke ist ihr Preis; und graues Haar ist der Alten Schmuck.
30 Ko e lavea ʻoku toka ʻuli ko e faitoʻo ia ki he kovi: ʻoku pehē foki hono ʻaonga ʻoe tautea ki he ngaahi potu ʻi loto.
Man muß dem Bösen wehren mit harter Strafe und mit ernsten Schlägen, die man fühlt.