< Lea Fakatātā 18 >

1 Ko e meʻa ʻi he holi ki ai ʻae tangata, ʻoku ne vaheʻi ia ke ne kumi mo kau ʻi he poto kotoa pē.
Der Sonderling geht dem eigenen Gelüsten nach; er kämpft gegen alles an, was frommt. –
2 ‌ʻOku ʻikai fiefia ʻae vale ʻi he ʻilo, ka koeʻuhi ke fakahā ʻaki ia hono loto.
Dem Toren ist es nicht um Einsicht zu tun, sondern nur um die Kundmachung seiner Gedanken. –
3 ‌ʻOka hoko mai ʻae angahala ʻoku haʻu mo ia ʻae manukia, pea mo e ongoongo kovi mo e valokia.
Wo Gottlosigkeit verübt wird, da stellt sich auch Verachtung ein, und mit der Schandtat kommt die Schmach. –
4 ‌ʻOku hangē ko e ngaahi vai loloto ʻae ngaahi lea mei he ngutu ʻoe tangata, pea ʻoku tatau ʻae matavai ʻoe poto mo e pā ʻae vaitafe.
Tiefe Wasser sind die Worte aus dem Munde manches Mannes, ein sprudelnder Bach, ein Born der Weisheit. –
5 ‌ʻOku ʻikai lelei ia ke fili ki he tangata ʻoku angahala, kae fakahinga ai ʻae māʻoniʻoni ʻi he fakamaau.
Es ist ein übel Ding, Partei für den Schuldigen zu nehmen, so daß man den, der recht hat, im Gericht unterliegen läßt. –
6 ‌ʻOku kau ʻae loungutu ʻoe vale ʻi he kē, pea ʻoku ui mai hono ngutu ke taaʻi ia.
Die Lippen des Toren führen Streit herbei, und sein Mund ruft nach Stockschlägen. –
7 Ko e ʻauhaʻanga ʻoe vale ʻa hono ngutu, pea ko e tauhele ki hono laumālie ʻa hono loungutu.
Dem Toren bringt sein Mund Verderben, und seine Lippen werden zum Fallstrick für sein Leben. –
8 Ko e ngaahi lea ʻae tangata faʻa fafana ʻoku hangē ia ko e ngaahi makafokafo, pea ʻoku ʻasi mai ia ki he kakano ʻoe loto.
Die Worte des Ohrenbläsers sind wie Leckerbissen, die in das Innerste des Leibes hinabgleiten. –
9 Ko ia ʻoku fakapikopiko ʻi heʻene ngāue, ko e tokoua ia ʻoʻona ʻoku faʻa maumau meʻa.
Schon wer sich lässig bei seiner Arbeit zeigt, ist ein Bruder dessen, der (sein Vermögen) zugrunde richtet. –
10 Ko e fale māʻolunga mo mālohi ʻae huafa ʻo Sihova: ʻoku hola ki ai ʻae māʻoniʻoni, ʻo ne moʻui ai.
Ein fester Turm ist der Name des HERRN; in diesen flüchtet sich der Gerechte und ist in Sicherheit. –
11 Ko e kolo mālohi ʻae tangata koloaʻia ko ʻene koloa, pea ʻoku tatau ia ʻi heʻene mahalo ʻaʻana mo e fuʻu ʻā māʻolunga.
Das Vermögen des Reichen ist für ihn eine feste Burg und gleich einer hohen Mauer – in seiner Einbildung. –
12 ‌ʻOku muʻomuʻa ʻi he fakaʻauha ʻae fielahi ʻi he loto ʻae tangata, pea ʻoku muʻomuʻa ʻae angavaivai ʻi he hakeakiʻi.
Vor dem Sturz ist das Herz eines Menschen hochmütig, aber vor der Ehre schreitet die Demut einher. –
13 Ko ia ʻoku kau ke lea ʻi ha meʻa ʻi he teʻeki te ne fanongo ki ai, ko e vale mo e fakamā ia kiate ia;
Wenn jemand Antwort gibt, ehe er (recht) gehört hat, so gilt ihm das als Unverstand und Schande. –
14 ‌ʻE faʻa kātakiʻi ʻe he laumālie ʻoe tangata haʻane vaivai; ka ko hai ʻoku faʻa kātakiʻi ʻae laumālie kuo lavea?
Ein männlicher Mut erträgt sein Leiden; aber ein bedrücktes Gemüt – wer kann das ertragen? –
15 ‌ʻOku maʻu ʻe he loto ʻoe fakamākukanga ʻae poto: pea ʻoku kumi ki he ʻilo ʻe he telinga ʻoe poto.
Ein verständiges Herz erwirbt Weisheit, und das Ohr des Weisen trachtet nach Erkenntnis. –
16 ‌ʻOku fakaʻataʻatā ʻae hala ʻoe tangata ʻoku faʻa foaki, pea ʻoku ʻomi ai ia ki he ʻao ʻoe houʻeiki.
Geschenke öffnen einem Menschen Tür und Tor und verschaffen ihm Zutritt zu den Großen. –
17 Ko ia ʻoku muʻomuʻa ʻi heʻene meʻa ʻaʻana ʻoku matamata totonu: ka ʻi he haʻu ʻa hono kaungāʻapi ʻoku ne ʻahiʻahiʻi ia.
Recht hat, wer als der erste in einer Streitsache auftritt; wenn dann aber der andere kommt, so widerlegt er ihn. –
18 ‌ʻOku fakangatangata ʻi he fai ʻoe talotalo ʻae fakakikihi, ʻo ne vahevahe ki he kakai mālohi.
Das Los schlichtet Streitigkeiten und entscheidet zwischen Starken. –
19 ‌ʻOka koviʻia ʻae loto ʻoe tokoua ʻo ha taha, ʻoku faingataʻa lahi hake ia ʻi ha kolo ʻoku mālohi: pea ko ʻena fekeʻikeʻi ʻoku hangē ia ko e ngaahi songo ʻoe kolo.
Ein Bruder, gegen den man treulos gehandelt hat, leistet stärkeren Widerstand als eine feste Stadt, und Zerwürfnisse sind wie der Riegel einer Burg. –
20 ‌ʻE fakamākona ʻae kete ʻoe tangata ʻaki ʻae fua ʻo hono ngutu: pea ʻe fakafonu ia ʻaki ʻaia ʻoku tupu mei hono loungutu.
Jeder bekommt die Frucht seines Mundes sattsam zu schmecken: den Ertrag seiner Lippen muß er auskosten. –
21 ‌ʻOku ʻi he ʻelelo ʻae pule ki he mate mo e moʻui: pea ko kinautolu ʻoku ʻofa ki ai te nau kai ʻa hono fua.
Tod und Leben stehen in der Gewalt der Zunge, und wer sie viel gebraucht, wird das, was sie anrichtet, zu schmecken bekommen. –
22 Ko e tangata ʻoku ne maʻu hono uaifi ʻoku maʻu ʻe ia ʻae lelei, ʻoku ne maʻu ai ʻae lelei ʻi he ʻao ʻo Sihova.
Wer ein (gutes) Eheweib gefunden, hat etwas Vortreffliches gefunden und ein Gnadengeschenk vom HERRN erhalten. –
23 ‌ʻOku fakakolekole ʻe he masiva; ka ʻoku tali fakamālohi ʻe he koloaʻia.
Unterwürfige Bitten spricht der Arme aus, aber der Reiche antwortet mit Härte. –
24 Ko e tangata ʻoku ai hono ngaahi kāinga ʻoku ngali ke ne fai fakakāinga ʻe ia; pea ʻoku ai ʻae tākanga ʻoku pikitai mālohi hake ʻi ha tokoua.
Gar manche Freunde gereichen zum Verderben; doch mancher Freund ist anhänglicher als ein Bruder.

< Lea Fakatātā 18 >