< Nomipā 9 >

1 Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese ʻi he toafa ʻo Sainai, ʻi he ʻuluaki māhina ʻo hono ua taʻu hili ʻenau haʻu mei he fonua ko ʻIsipite, ʻo pehē,
Und der HERR redete mit Mose in der Wüste Sinai im andern Jahr, nachdem sie aus Ägyptenland gezogen waren, im ersten Monden, und sprach:
2 “Tuku ʻae fānau ʻa ʻIsileli kenau fai foki ʻae Lakaatu ʻi hono ngaahi ʻaho kuo kotofa.
Laß die Kinder Israel Passah halten zu seiner Zeit,
3 ‌ʻI hono ʻaho hongofulu ma fā ʻoe māhina ni, ʻi he efiafi, te mou fai ia ʻi hono ngaahi ʻaho kuo kotofa: ʻo fakatatau ki hono anga kotoa pē, pea te mou fai ia ʻo fakatatau ki hono tuʻutuʻuni kotoa pē.”
am vierzehnten Tage dieses Monden zwischen Abends; zu seiner Zeit sollen sie es halten nach aller seiner Satzung und Recht.
4 Pea naʻe lea ʻa Mōsese ki he fānau ʻa ʻIsileli, kenau fai ʻae Lakaatu.
Und Mose redete mit den Kindern Israel, daß sie das Passah hielten.
5 Pea naʻa nau fai ʻae Lakaatu ʻi hono ʻaho hongofulu ma fā ʻoe ʻuluaki māhina, ʻi he efiafi, ʻi he toafa ʻo Sainai: ʻo fakatatau ki he fekau kotoa pē ʻa Sihova kia Mōsese, naʻe fai pehē ʻae fānau ʻa ʻIsileli.
Und sie hielten Passah am vierzehnten Tage des ersten Monden zwischen Abends in der Wüste Sinai; alles, wie der HERR Mose geboten hatte, so taten die Kinder Israel.
6 Pea naʻe ʻi ai ʻae kau tangata niʻihi, naʻa nau taʻemaʻa ʻi he sino mate ʻo ha tangata, ko ia naʻe ʻikai ai tenau fai ʻae Lakaatu ʻi he ʻaho ko ia: pea naʻa nau haʻu ki he ʻao ʻo Mōsese mo ʻElone ʻi he ʻaho ko ia:
Da waren etliche Männer unrein über einem toten Menschen, daß sie nicht konnten Passah halten des Tages. Die traten vor Mose und Aaron desselbigen Tages
7 Pea naʻe lea pehē ʻae kau tangata ko ia kiate ia, “ʻOku mau ʻuli ʻi he sino mate ʻoe tangata: ko e hā kuo taʻofi ai ʻakimautolu, ke ʻoua naʻa mau ʻatu ʻae feilaulau kia Sihova ʻi hono kuonga kuo kotofa ki he fānau ʻa ʻIsileli?”
und sprachen zu ihm: Wir sind unrein über einem toten Menschen; warum sollen wir geringer sein, daß wir unsere Gabe dem HERRN nicht bringen müssen zu seiner Zeit unter den Kindern Israel?
8 Pea naʻe pehē ʻe Mōsese kiate kinautolu, “Mou tatali, kaeʻoua ke u fanongo pe ko e hā ʻe fekau ʻe Sihova kiate kimoutolu.”
Mose sprach zu ihnen: Harret, ich will hören, was euch der HERR gebeut.
9 Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese, ʻo pehē,
Und der HERR redete mit Mose und sprach:
10 Ke ke lea ki he fānau ʻa ʻIsileli, mo ke pehē, “Kapau ʻe taʻemaʻa ha tangata ʻiate kimoutolu pe ʻi homou hako koeʻuhi ko e sino mate, pea mo ia ʻoku fononga mamaʻo, ʻe fai pe ʻe ia ʻae Lakaatu kia Sihova.
Sage den Kindern Israel und sprich: Wenn jemand unrein über einem Toten, oder ferne von euch über Feld ist, oder unter euren Freunden, der soll dennoch dem HERRN Passah halten;
11 ‌ʻI hono ʻaho hongofulu ma fā ʻo hono ua māhina ʻi he efiafi tenau fai ia, pea ʻe kai fakataha ia mo e mā taʻefakalēvani mo e ngaahi ʻakau kona.
aber doch im andern Monden, am vierzehnten Tage zwischen Abends, und soll es neben ungesäuertem Brot und Salsen essen.
12 ‌ʻE ʻikai tenau tuku hono toe ki he ʻapongipongi, pe fesiʻi ha hui ʻi ai: tenau fai ia ʻo fakatatau ki he ngaahi tuʻutuʻuni ʻoe Lakaatu.
Und sollen nichts dran überlassen, bis morgen, auch kein Bein dran zerbrechen, und sollen's nach aller Weise des Passah halten.
13 Ka ko e tangata ʻoku maʻa, pea ʻoku ʻikai fononga mamaʻo, pea ʻoku ʻikai fai ʻe ia ʻae laka-atu, ko e tangata ko ia ʻe tuʻusi mei hono kakai: koeʻuhi naʻe ʻikai te ne ʻomi ʻae feilaulau ʻa Sihova ʻi hono ʻaho kuo kotofa; ʻe fua ʻe he tangata ko ia ʻa ʻene angahala.
Wer aber rein und nicht über Feld ist und läßt anstehen, das Passah zu halten, des Seele soll ausgerottet werden von seinem Volk, darum daß er seine Gabe dem HERRN nicht gebracht hat zu seiner Zeit; er soll seine Sünde tragen.
14 “Pea kapau ʻe ʻāunofo ha muli ʻiate kimoutolu, pea fai ʻe ia ʻae Lakaatu kia Sihova; ʻe fakatatau ki he tuʻutuʻuni ʻoe Lakaatu, pea fakatatau ki hono anga, ʻe pehē ʻene fai: ko e fekau pe taha te mou maʻu ki he muli, pea mo ia ʻoku fanauʻi ʻi he fonua.”
Und wenn ein Fremdling bei euch wohnet, der soll auch dem HERRN Passah halten und soll's halten nach der Satzung und Recht des Passah. Diese Satzung soll euch gleich sein, dem Fremden wie des Landes Einheimischen.
15 Pea ʻi he ʻaho naʻe fokotuʻu ai ʻae fale fehikitaki naʻe ʻuʻufi ʻaki ʻae fale fehikitaki ʻae ʻao, ʻio, ko e fale fehikitaki ʻoe fakamoʻoni: pea naʻe ʻi he funga fale fehikitaki ʻi he efiafi ʻae meʻa ʻo hangē ko e afi, ʻo aʻu ki he pongipongi.
Und des Tages, da die Wohnung aufgerichtet ward, bedeckte sie eine Wolke auf der Hütte des Zeugnisses; und des Abends bis an den Morgen war über der Wohnung eine Gestalt des Feuers.
16 Naʻe pehē maʻuaipē: naʻe ʻuʻufi ʻaki ia ʻae ʻao ʻi he ʻaho, pea hangē ko e afi ʻi he pō.
Also geschah es immerdar, daß die Wolke sie bedeckte und des Nachts die Gestalt des Feuers.
17 Pea ʻoka toʻo hake ʻae ʻao mei he fale fehikitaki, hili ia, naʻe fononga ʻae fānau ʻa ʻIsileli: pea ko e potu naʻe tuʻu ai ʻae ʻao, ko ia naʻa nau fokotuʻu ai honau ngaahi fale fehikitaki.
Und nachdem sich die Wolke aufhub von der Hütte, so zogen die Kinder Israel; und an welchem Ort die Wolke blieb, da lagerten sich die Kinder Israel.
18 Pea naʻe fononga atu ʻae fānau ʻa ʻIsileli ʻi he fekau ʻa Sihova, pea nau nofo ʻi he fekau ʻa Sihova: naʻa nau nofo ʻi honau ʻapitanga ʻo hangē ko hono fuoloa ʻoe nofo ʻae ʻao ʻi he funga fale fehikitaki.
Nach dem Wort des HERRN zogen die Kinder Israel und nach seinem Wort lagerten sie sich. Solange die Wolke auf der Wohnung blieb, solange lagen sie stille.
19 Pea ka tatali fuoloa ʻae ʻao ʻi he funga fale fehikitaki ʻo ʻaho lahi, naʻe fai ʻe he fānau ʻa ʻIsileli ki he tauhi ʻo Sihova, pea naʻe ʻikai fononga.
Und wenn die Wolke viel Tage verzog auf der Wohnung, so warteten die Kinder Israel auf die Hut des HERRN und zogen nicht.
20 Pea naʻe pehē, ʻi he nofo ʻae ʻao ʻi he funga fale fehikitaki ʻi he ngaahi ʻaho siʻi; ʻo fakatatau ki he fekau ʻa Sihova naʻa nau nofo ʻi honau ʻapitanga, pea naʻa nau fononga ʻo fakatatau ki he fekau ʻa Sihova.
Und wenn's war, daß die Wolke auf der Wohnung war etliche Anzahl der Tage, so lagerten sie sich nach dem Wort des HERRN und zogen nach dem Wort des HERRN.
21 Pea naʻe pehē, ka tuʻu ʻae ʻao mei he efiafi ʻo aʻu ki he pongipongi, pea toki toʻo hake ʻae ʻao ʻi he pongipongi, naʻa nau fononga: ʻi he ʻaho pe ʻi he pō kuo toʻo hake ai ʻae ʻao naʻa nau fononga.
Wenn die Wolke da war von Abend bis an den Morgen und sich dann erhub, so zogen sie; oder wenn sie sich des Tages oder des Nachts erhub, so zogen sie auch.
22 Pea kapau ko e ʻaho ʻe ua, pe taha māhina, pe taha taʻu, mo e tuʻu ʻae ʻao ʻi he funga fale fehikitaki, ʻo tuʻumaʻu ai, naʻe nofo ʻae fānau ʻa ʻIsileli ʻi honau ʻapitanga, pea naʻe ʻikai tenau fononga: pea ʻi hono toʻo hake ia naʻa nau fononga.
Wenn sie aber zween Tage, oder einen Monden, oder etwa lange auf der Wohnung blieb, so lagen die Kinder Israel und zogen nicht; und wenn sie sich dann erhub, so zogen sie.
23 Pea naʻa nau mālōlō ʻi honau ʻapitanga ʻi he fekau ʻa Sihova, pea naʻa nau fononga ʻi he fekau ʻa Sihova: naʻa nau fai ki he pule ʻa Sihova, ʻi he fekau ʻa Sihova ʻi he nima ʻo Mōsese.
Denn nach des HERRN Mund lagen sie und nach des HERRN Mund zogen sie, daß sie auf des HERRN Hut warteten nach des HERRN Wort durch Mose.

< Nomipā 9 >