< Nomipā 24 >
1 Pea ʻi heʻene mamata ʻe Pelami kuo lelei kia Sihova ke fakamonūʻia ʻa ʻIsileli, naʻe ʻikai ʻalu ia, ʻo hangē ko ʻene fuofua fai, ke kumi ʻae kikite, ka naʻa ne hanga hono mata ki he toafa.
Quando Balaam viu que agradou a Iavé abençoar Israel, ele não foi, como nas outras vezes, para usar a adivinhação, mas colocou seu rosto em direção ao deserto.
2 Pea naʻe hanga hake ʻae mata ʻo Pelami, pea naʻa ne mamata ki ʻIsileli kuo nau nofo, ʻo fakatatau ki honau ngaahi faʻahinga; pea naʻe tō ʻae laumālie ʻoe ʻOtua kiate ia.
Balaão levantou os olhos e viu Israel habitando de acordo com suas tribos; e o Espírito de Deus veio sobre ele.
3 Pea naʻa ne fai atu ʻa ʻene lea fakatātā, ʻo pehē, “Ko Pelami ko e foha ʻo Peoli kuo ne pehē, pea kuo pehē ʻe he tangata kuo ʻā hono mata:
Ele retomou sua parábola, e disse, “Balaam, o filho de Beor, diz, diz o homem cujos olhos estão abertos;
4 Kuo ne pehē, ʻe ia naʻe fanongo ki he folofola ʻa Sihova, mo ne mamata ki he hā mai ʻoe Māfimafi, mo ne tō hifo, kae ʻā pe hono mata:
diz ele, quem ouve as palavras de Deus, que vê a visão do Todo-Poderoso, caindo, e com os olhos abertos:
5 Hono ʻikai lelei lahi ʻa ho ngaahi fale fehikitaki, ʻE Sēkope, pea mo ho ngaahi nofoʻanga, ʻE ʻIsileli!
Como são boas suas tendas, Jacob, e suas moradias, Israel!
6 ʻOku nau mafola atu ʻo hangē ko e fonua tokalelei, ʻo hangē ko e ngaahi ngoue ʻi he veʻe vaitafe, pea hangē ko e ngaahi ʻakau ko e ʻalosi ʻaia kuo tō ʻe Sihova, pea ʻoku tatau mo e ngaahi ʻakau ko e sita ʻi he veʻe vai.
Como vales, eles estão espalhados, como jardins à beira do rio, como aloés que Yahweh plantou, como cedros ao lado das águas.
7 Pea ʻe lilingi ʻe ia ʻae vai mei heʻene ngaahi ipu vai, pea ko hono tenga, ʻe tupu ia ʻi he vai lahi, pea ʻe māʻolunga ʻa hono tuʻi ʻia Ekaki, pea ʻe hakeakiʻi ʻa hono puleʻanga.
A água deve fluir de seus baldes. Sua semente deve estar em muitas águas. Seu rei deve ser mais alto que Agag. Seu reino será exaltado.
8 Kuo ʻomi ia ʻe he ʻOtua mei ʻIsipite, ʻoku ʻiate ia ʻae mālohi ʻo hangē ko e ʻiunikoni: pea te ne kai ke ʻosi ʻae ngaahi puleʻanga ʻo hono ngaahi fili, pea te ne fesiʻi honau ngaahi hui, pea ne hokaʻi ke ʻasi ʻiate kinautolu ʻa ʻene ngaahi ngahau.
Deus o traz para fora do Egito. Ele tem como que a força do boi selvagem. Ele consumirá as nações que lhe são adversárias, devem quebrar seus ossos em pedaços, e os fura com suas setas.
9 Naʻe tokoto ia, ʻo toitoi ʻo hangē ko e laione, pea tatau mo e laione lahi: pea ko hai te ne faʻa ueʻi hake ia? ʻOku monūʻia ia ʻaia ʻoku ne tāpuakiʻi koe, pea ʻe malaʻia ia ʻoku ne fakamalaʻiaʻi koe.”
Ele deitou-se, deitou-se como um leão, como uma leoa; quem o despertará? Todos que o abençoam são abençoados. Todo aquele que te amaldiçoa é amaldiçoado”.
10 Pea naʻe tupu ʻae ʻita ʻa Pelaki kia Pelami, pea naʻa ne pasipasi ʻa hono nima: pea pehē ʻe Pelaki kia Pelami, “Naʻaku ui mai ko e ke ke tukitalaʻi hoku ngaahi fili, pea vakai, kuo ke tāpuakiʻi tofu pe ʻakinautolu ni ʻo liunga tolu.
A raiva de Balak queimou contra Balaam, e ele bateu com as mãos juntas. Balak disse a Balaam: “Eu os chamei para amaldiçoar meus inimigos e, eis que vocês os abençoaram completamente estas três vezes.
11 Pea ko ia ke ke puna ki ho potu: ne u ʻamanaki ke u hakeakiʻi koe ke ke ongoongo lahi, pea vakai, kuo taʻofi koe ʻe Sihova mei he ongoongolelei.”
Portanto, fuja para o seu lugar, agora! Pensei em promovê-lo com grande honra; mas, eis que Yahweh o impediu de honrá-lo”.
12 Pea naʻe pehē ʻe Pelami kia Pelaki, “ʻIkai naʻaku lea ki hoʻo kau talafekau ʻaia naʻa ke fekau mai kiate au, ʻo pehē,
Balaam disse a Balak: “Eu também não disse a seus mensageiros que você me enviou, dizendo:
13 Kapau ʻe foaki ʻe Pelaki kiate au ʻa hono fale ʻoku pito ʻi he siliva mo e koula, ʻe ʻikai te u fakakeheʻi ʻae fekau ʻa Sihova, ke fai ʻae lelei pe ko e kovi ʻi hoku loto ʻoʻoku; ka ko ia ʻe folofola mai ʻe Sihova, ko ia pe te u lea ʻaki?”
'Se Balak me desse sua casa cheia de prata e ouro, eu não poderia ir além da palavra de Iavé, para fazer o bem ou o mal da minha própria mente. Eu direi o que Javé diz”?
14 Pea ko eni, “Vakai, te u ʻalu au ki hoku kakai: ka te u fakahā kiate ko e ʻaia ʻe fai ʻe he kakai ni ki ho kakai ʻi he ngaahi ʻaho ʻamui.”
Agora, eis que eu vou para o meu povo. Vinde, eu vos informarei o que este povo fará ao vosso povo nos últimos dias”.
15 Pea naʻa ne fai atu ʻa ʻene lea fakatātā, ʻo pehē, “Ko Pelami ko e foha ʻo Peoli kuo ne pehē, pea ko e tangata kuo ʻā hono mata kuo pehē ʻe ia:
Ele retomou sua parábola, e disse, “Balaam, o filho de Beor, diz, diz o homem cujos olhos estão abertos;
16 Kuo pehē ʻe ia, naʻe fanongo ki he folofola ʻae ʻOtua, pea maʻu ʻae ʻilo ʻoe fungani Māʻolunga, ʻaia kuo mamata ki he hā mai ʻoe Māfimafi, mo ne tō hifo, kae ʻā hono mata:
ele diz, quem ouve as palavras de Deus, conhece o conhecimento do Altíssimo, e quem vê a visão do Todo-Poderoso, caindo, e com os olhos abertos:
17 Te u mamata kiate ia, ka ʻe ʻikai vave: te u sio kiate ia, ka ʻe ʻikai ofi: ʻe haʻu ʻae Fetuʻu meia Sēkope, pea ʻe tuʻu hake ʻae Tokotoko ʻae tuʻi ʻi ʻIsileli, pea ʻe taaʻi ʻe ia ʻae ngaahi tuliki ʻo Moape, pea ʻe fakaʻauha ʻae fānau kotoa pē ʻoku fiefie lahi.
Eu o vejo, mas não agora. Eu o vejo, mas não perto. Uma estrela sairá de Jacob. Um cetro se levantará de Israel, e deve atacar pelos cantos de Moab, e esmagar todos os filhos de Sheth.
18 Pea ʻe hoko ʻa ʻItomi ko e tofiʻa, ʻe hoko foki ʻa Seia ko e tofiʻa ki hono ngaahi fili; pea ʻe fai mālohi ʻa ʻIsileli.
Edom deve ser uma posse. Seir, seu inimigo, também será uma possessão, enquanto Israel faz valentemente.
19 ʻE haʻu meia Sēkope ʻaia te ne maʻu ʻae pule, pea te ne fakaʻauha ia ʻoku toe ʻi he kolo.”
De Jacob, um deve ter domínio, e destruirá o remanescente da cidade”.
20 Pea ʻi heʻene sio ki ʻAmaleki, naʻa ne fai atu ʻa ʻene lea fakatātā, ʻo pehē, “Ko ʻAmaleki ko e ʻuluaki ia ʻoe ngaahi puleʻanga; ka ʻe pehē ʻa hono ikuʻanga, ʻe ʻauha ia ʻo lauikuonga.”
Ele olhou para Amalek, e retomou sua parábola, e disse, “Amalek foi a primeira das nações, mas seu último fim chegará à destruição”.
21 Pea naʻa ne sio ki he kau Kenai pea naʻa ne fai atu ʻa ʻene lea fakatātā, ʻo ne pehē, “ʻOku mālohi ʻa ho potu nofoʻanga, pea kuo ke tuku ʻa ho pununga ʻi he maka.
Ele olhou para o Kenita, e retomou sua parábola, e disse “Seu lugar de residência é forte. Seu ninho está colocado na rocha.
22 Ka ʻe fakaʻaʻau ke ʻosi ʻae kau Kenai kaeʻoua ke ʻave koe ʻe he kakai ʻAsilia ʻo fakapōpulaʻi.”
No entanto, Kain deve ser desperdiçado, até Asshur te levar em cativeiro”.
23 Pea naʻa ne fai atu ʻa ʻene lea fakatātā, ʻo pehē, “ʻOiauē, ko hai ʻe moʻui ʻoka fai ʻe he ʻOtua ʻae meʻa ni!
Ele retomou sua parábola, e disse, “Ai de mim, quem viverá quando Deus fizer isso?
24 Pea [ʻe haʻu ]ʻae ngaahi vaka mei he mata fonua ʻo Kitime, pea ʻe fakamamahi ʻe ia ʻa ʻAsilia, pea ʻe fakamamahi mo ʻIpeli, pea ʻe ʻauha foki mo ia ʻo lauikuonga.”
Mas os navios devem vir da costa do Kittim. Eles afligirão Asshur, e afligirão Eber. Ele também deve chegar à destruição”.
25 Pea naʻe tuʻu hake ʻa Pelami, pea ne ʻalu ʻo foki ki hono potu: pea ko Pelaki foki naʻe toe ʻalu ia ʻi hono hala.
Balaam levantou-se, foi e voltou para sua casa; e Balak também seguiu seu caminho.