< Nomipā 23 >
1 Pea naʻe pehē ʻe Pelami kia Pelaki, “Fokotuʻu moʻoku ʻi heni ʻae feilaulauʻanga ʻe fitu, pea teuteu mai ʻi heni ʻae fanga pulu ʻe fitu, mo e sipitangata ʻe fitu.”
Balaam disse a Balak: «Costruiscimi qui sette altari e preparami qui sette giovenchi e sette arieti».
2 Pea naʻe fai ʻe Pelaki ʻo hangē ko e lea ʻa Pelami; pea naʻe feilaulau ʻaki ʻe Pelaki mo Pelami ha pulu mo e sipitangata ʻi he feilaulauʻanga taki taha.
Balak fece come Balaam aveva detto; Balak e Balaam offrirono un giovenco e un ariete su ciascun altare.
3 Pea naʻe pehē ʻe Pelami kia Pelaki, “Tuʻu ke ofi ki hoʻo feilaulau tutu, ka teu ʻalu: heiʻilo ʻe hāʻele mai ʻa Sihova ke ma fetaulaki mo au, pea ko ia te ne fakahā kiate au te u tala kiate koe.” Pea naʻe ʻalu ia ki he potu māʻolunga.
Balaam disse a Balak: «Fermati presso il tuo olocausto e io andrò; forse il Signore mi verrà incontro; quel che mi mostrerà io te lo riferirò». Andò su di una altura brulla.
4 Pea naʻe fetaulaki ʻae ʻOtua mo Pelami: pea naʻa ne pehē kiate ia, “Kuo u teuteu ʻae feilaulauʻanga ʻe fitu, pea kuo u feilaulau ʻaki ai taki taha ʻae pulu mo e sipitangata.”
Dio andò incontro a Balaam e Balaam gli disse: «Ho preparato i sette altari e ho offerto un giovenco e un ariete su ciascun altare».
5 Pea naʻe tuku ʻe Sihova ʻae lea ki he ngutu ʻo Pelami, ʻo ne pehē, “Ke ke foki kia Pelaki, mo ke pehē kiate ia.”
Allora il Signore mise le parole in bocca a Balaam e gli disse: «Torna da Balak e parla così».
6 Pea naʻa ne foki kiate ia, pea vakai, naʻe tuʻu ia ʻi heʻene feilaulau tutu, ʻa ia, pea mo e houʻeiki kotoa pē ʻo Moape.
Balaam tornò da Balak che stava presso il suo olocausto: egli e tutti i capi di Moab.
7 Pea naʻa ne fai atu ʻa ʻene lea fakatātā, ʻo pehē, “Ko Pelaki ko e tuʻi ʻo Moape kuo ne ʻomi au mei ʻElami, mei he ngaahi moʻunga ʻo hahake, ʻo ne pehē, ‘Haʻu, ke ke fakamalaʻiaʻi maʻaku ʻa Sēkope, pea ke tukitalaʻi ʻa ʻIsileli.’
«Dall'Aram mi ha fatto venire Balak, il re di Moab dalle montagne di oriente: Vieni, maledici per me Giacobbe; vieni, inveisci contro Israele! Allora Balaam pronunziò il suo poema e disse:
8 “Te u fakamalaʻiaʻi fēfē, ʻakinautolu ʻoku ʻikai fakamalaʻia ʻe he ʻOtua? Pea te u tukitalaʻi fēfē, ʻakinautolu ʻoku ʻikai tukitalaʻi ʻe he ʻOtua?
Come imprecherò, se Dio non impreca? Come inveirò, se il Signore non inveisce?
9 He ʻoku ou mamata kiate ia mei he tumutumu ʻoe ngaahi maka, pea ʻoku ou sio kiate ia mei he moʻunga: vakai, ʻe nofo kehe ʻae kakai, ʻe ʻikai lau ia fakataha mo e ngaahi puleʻanga.
Anzi, dalla cima delle rupi io lo vedo e dalle alture lo contemplo: ecco un popolo che dimora solo e tra le nazioni non si annovera.
10 Ko hai te ne faʻa lau ʻae efu ʻo Sēkope, mo e lau ʻa hono vahe fā ʻo ʻIsileli? Tuku ke u mate au ʻi he mate ʻae māʻoniʻoni, pea tatau hoku ikuʻanga mo hono ikuʻanga.”
Chi può contare la polvere di Giacobbe? Chi può numerare l'accampamento d'Israele? Possa io morire della morte dei giusti e sia la mia fine come la loro».
11 Pea naʻe pehē ʻe Pelaki kia Pelami, “Ko e hā kuo ke fai kiate au? Ne u ʻomi ko e ke ke tukitalaʻi hoku ngaahi fili, pea tā ʻoku ke tāpuakiʻi ʻakinautolu.”
Allora Balak disse a Balaam: «Che mi hai fatto? Io t'ho fatto venire per maledire i miei nemici e tu invece li hai benedetti».
12 Pea naʻe lea ia ʻo pehē, “ʻIkai ʻoku totonu ʻeku tokanga ke lea ʻaki ʻaia kuo ʻai ʻe Sihova ki hoku ngutu?”
Rispose: «Non devo forse aver cura di dire solo quello che il Signore mi mette sulla bocca?».
13 Pea naʻe pehē ʻe Pelaki kiate ia, “ʻOku ou kole atu kiate koe, Haʻu, ke ta ō ki ha potu kehe, pea te ke mamata mei ai kiate kinautolu: te ke mamata pe ki heʻenau mui nofo, ka ʻe ʻikai te ke mamata kiate kinautolu kotoa pē: pea te ke tukitalaʻi ʻakinautolu mei ai maʻaku.”
Balak gli disse: «Vieni con me in altro luogo da dove tu possa vederlo: qui ne vedi solo un'estremità, non lo vedi tutto intero; di là me lo devi maledire».
14 Pea naʻa ne ʻomi ia ki he ngoue ʻo Sofimi, ki he tumutumu ʻo Pisika, pea naʻe fokotuʻu ai ʻae feilaulauʻanga ʻe fitu, pea naʻe feilaulau ʻaki ʻi ai taki taha ʻae pulu mo e sipitangata.
Lo condusse al campo di Zofim, sulla cima del Pisga; costruì sette altari e offrì un giovenco e un ariete su ogni altare.
15 Pea naʻa ne pehē kia Pelaki, “Tuʻu ke ofi ki hoʻo feilaulau tutu, lolotonga ʻa ʻeku ʻalu ki he potu na ke ma fetaulaki.”
Allora Balaam disse a Balak: «Fermati presso il tuo olocausto e io andrò incontro al Signore».
16 Pea naʻe fetaulaki ʻa Sihova mo Pelami, pea naʻe tuku ʻe ia ʻae lea ki hono ngutu, ʻo pehē, “Ke ke toe ʻalu kia Pelaki, mo ke lea pehē.”
Il Signore andò incontro a Balaam, gli mise le parole sulla bocca e gli disse: «Torna da Balak e parla così».
17 Pea ʻi heʻene haʻu ia kiate ia, vakai, naʻe tuʻu ia ʻi heʻene feilaulau tutu, fakataha mo e houʻeiki ʻo Moape. Pea naʻe pehē ʻe Pelaki kiate ia,
Balaam tornò da Balak che stava presso il suo olocausto insieme con i capi di Moab. Balak gli disse: «Che cosa ha detto il Signore?».
18 Pea naʻa ne fai atu ʻa ʻene lea fakatātā, ʻo pehē, “Pelaki, tuʻu hake ʻo fanongo; tokanga mai kiate au, ʻa koe ko e foha ʻo Sipoa:
«Sorgi, Balak, e ascolta; porgimi orecchio, figlio di Zippor! Allora Balaam pronunziò il suo poema e disse:
19 ʻOku ʻikai ko ha tangata ʻae ʻOtua, ke loi ia; pe ko e foha ʻoe tangata, koeʻuhi ke fakatomala ia: kuo ne folofola, pea ʻikai ʻe fai ʻe ia ki ai? Pea kuo lea ia, pea ʻikai ʻe fakamoʻoni ia ki ai?
Dio non è un uomo da potersi smentire, non è un figlio dell'uomo da potersi pentire. Forse Egli dice e poi non fa? Promette una cosa che poi non adempie?
20 Vakai, ne u maʻu ʻae fekau ke tāpuaki: pea kuo ne fakamonūʻiaʻi; pea ʻe ʻikai te u faʻa fakakehe ia.
Ecco, di benedire ho ricevuto il comando e la benedizione io non potrò revocare.
21 Naʻe ʻikai te ne ʻafioʻi ha angahala ʻia Sēkope, pea naʻe ʻikai te ne ʻafioʻi ha angatuʻu ʻia ʻIsileli: ʻoku ʻiate ia ʻa Sihova ko hono ʻOtua, pea ʻoku ʻiate kinautolu ʻae mavava ki he tuʻi.
Non si scorge iniquità in Giacobbe, non si vede affanno in Israele. Il Signore suo Dio è con lui e in lui risuona l'acclamazione per il re.
22 Naʻe ʻomi ʻakinautolu ʻe he ʻOtua mei ʻIsipite; ʻoku ʻiate ia ʻae mālohi ʻoe ʻiunikoni.
Dio, che lo ha fatto uscire dall'Egitto, è per lui come le corna del bufalo.
23 Ko e moʻoni ʻoku ʻikai ha tukitala kia Sēkope, pea ʻoku ʻikai ha fakasausau kia ʻIsileli: pea ko e lea ʻe fai ʻi he kuonga ni ʻia Sēkope mo ʻIsileli, ‘Vakai ki he meʻa kuo fai ʻe he ʻOtua!’
Perché non vi è sortilegio contro Giacobbe e non vi è magìa contro Israele: a suo tempo vien detto a Giacobbe e a Israele che cosa opera Dio.
24 Vakai, ʻe tuʻu hake ʻae kakai ʻo hangē ko e laione lahi, pea ʻe hiki hake ia ʻo hangē ko e laione mui: ʻe ʻikai toe tokoto ia kaeʻoua ke ne kai ʻae koloa, pea inu ʻae toto ʻoe tāmateʻi.”
Ecco un popolo che si leva come leonessa e si erge come un leone; non si accovaccia, finché non abbia divorato la preda e bevuto il sangue degli uccisi».
25 Pea naʻe pehē ʻe Pelaki kia Pelami, “ʻOua ʻaupito naʻa ke fakamalaʻia ʻakinautolu, pea ʻoua ʻaupito naʻa ke tāpuaki ʻakinautolu.”
Allora Balak disse a Balaam: «Se proprio non lo maledici, almeno non benedirlo!».
26 Ka naʻe lea ʻa Pelami kia Pelaki ʻo pehē, “ʻIkai naʻaku tala kiate koe, ʻo pehē, Ko e lea kotoa pē kuo folofolaʻaki mai ʻe Sihova ko ia pe te u fai?”
Rispose Balaam e disse a Balak: «Non ti ho gia detto, che quanto il Signore dirà io dovrò eseguirlo?».
27 Pea naʻe pehē ʻe Pelaki kia Pelami, “ʻOku ou kole kiate koe, haʻu, ke u ʻave ko e ki ha potu kehe; heiʻilo ʻe lelei ki he ʻOtua ke ke fakamalaʻiaʻi ʻakinautolu mei ai maʻaku.”
Balak disse a Balaam: «Vieni, ti condurrò in altro luogo: forse piacerà a Dio che tu me li maledica di là».
28 Pea naʻe ʻomi ʻe Pelaki ʻa Pelami ki he tumutumu ʻo Peoli, ʻaia ʻoku hanga atu ki Sesimoni.
Così Balak condusse Balaam in cima al Peor, che è di fronte al deserto.
29 Pea naʻe pehē ʻe Pelami kia Pelaki, “Fokotuʻu maʻaku ʻi heni ʻae feilaulauʻanga ʻe fitu, pea teuteu maʻaku ʻi heni ʻae fanga pulu ʻe fitu, mo e sipitangata ʻe fitu.”
Balaam disse a Balak: «Costruiscimi qui sette altari e preparami sette giovenchi e sette arieti».
30 Pea naʻe fai ʻe Pelaki ʻo hangē ko e lea ʻa Pelami, pea naʻe feilaulau ʻaki ʻi ai taki taha ʻae pulu mo e sipitangata.
Balak fece come Balaam aveva detto e offrì un giovenco e un ariete su ogni altare.