< Nehemaia 7 >

1 Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi he langaʻi ʻae ʻā maka, pea kuo ʻosi ʻeku fokotuʻu hake ʻae ngaahi matapā, pea mo e kau leʻo matapā mo e kau hiva mo e kau Livai kuo tuʻutuʻuni,
Als nun die Mauer aufgebaut war und ich die Türflügel hatte einsetzen lassen, wurden die Torwächter angestellt.
2 Naʻaku tuku ki hoku tokoua ko Hanani, mo Hanania ko e pule ʻoe fale lahi, ke na pule ki Selūsalema: he ko e tangata angatonu ia, pea manavahē lahi ia ki he ʻOtua ʻi he tokolahi.
Dann übertrug ich den Oberbefehl über Jerusalem meinem Bruder Hanani und dem Burghauptmann Hananja; denn dieser war ein zuverlässiger und gottesfürchtiger Mann wie wenige.
3 Pea ne u pehē kiate kinaua, “ʻOua naʻa tuku ke ava ʻae ngaahi matapā ki Selūsalema kaeʻoua ke mafana ʻae laʻā: pea ʻi heʻena tuʻu ʻo ofi, tuku kenau tāpuni ʻae ngaahi matapā, pea ʻai ki ai ʻae ʻakau fakamaʻu: pea fakanofo ʻae kau leʻo ʻi he kakai ʻo Selūsalema, taki taha ʻi hono lakanga, pea taki taha hangatonu ki hono fale ʻoʻona.”
Ich gab ihnen die Weisung: »Die Tore Jerusalems dürfen nicht eher geöffnet werden, als bis die Sonne heiß scheint; und während (die Torwächter) noch dastehen, soll man die Torflügel schließen und verriegeln. Auch sollt ihr Wachen aus den Bürgern Jerusalems aufstellen, einen jeden auf seinem Posten und jeden vor seinem Hause.«
4 Pea naʻe ʻataʻatā ʻae kolo pea lahi: ka naʻe tokosiʻi ʻae kakai naʻe ʻi ai, pea naʻe ʻikai langa ʻae ngaahi fale.
Die Stadt war nun zwar geräumig und groß, aber die Bevölkerung in ihr nur spärlich, und neugebaute Häuser waren nicht vorhanden.
5 Pea naʻe tuku ki hoku loto ʻe hoku ʻOtua ke tānaki fakataha ʻae houʻeiki, mo e kau pule, mo e kakai, koeʻuhi ke lau fakahokohoko pē ʻakinautolu. Pea ne u ʻilo ʻae tohi ʻoe hokohoko ʻokinautolu naʻe muʻaki ʻalu hake pea u ʻilo kuo tohi ai;
Da gab mein Gott mir den Gedanken ein, die Vornehmen und Vorsteher und das Volk zu versammeln, damit ein Geschlechtsverzeichnis von ihnen aufgenommen würde. Da fand ich das Geschlechtsverzeichnis derer, die zuerst (oder früher) aus der Gefangenschaft zurückgekehrt waren, und fand darin folgende Angaben:
6 Ko e ngaahi fānau eni ʻoe fonua, ʻaia naʻe ʻalu hake mei he pōpula, ʻakinautolu naʻe fetuku ʻo ʻave pōpula, ʻaia naʻe fetuku ʻe Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone, ʻonau toe haʻu ki Selūsalema mo Siuta, takitaha ki heʻene kolo;
Folgendes sind die Bewohner des Bezirks, die aus der Gefangenschaft der in der Verbannung Lebenden, die Nebukadnezar, der König von Babylon, einst (nach Babylon) weggeführt hatte, hinaufgezogen und nach Jerusalem und Juda zurückgekehrt sind, ein jeder in seine Ortschaft,
7 ‌ʻAkinautolu naʻe ʻalu hake mo Selupepeli, mo Sesua, mo Nehemaia, mo ʻAsalia, mo Leamia, mo Nehamani, mo Motekiai, mo Pilisani, mo Misipeleti, mo Pikivai, mo Nehumi, mo Paʻana. Ko eni ʻa hono lau ʻoe kau tangata ʻoe kakai ʻo ʻIsileli:
und zwar sind sie dorthin gekommen zusammen mit Serubbabel, Jesua, Nehemia, Asarja, Raamja, Nahamani, Mordechai, Bilsan, Mispereth, Bigwai, Nehum und Baana. Die Zahl der Männer des Volkes Israel betrug:
8 Ko e fānau ʻa Palosi, ko e toko ua afe mo e teau ma fitungofulu ma ua.
die Familie Parhos 2172;
9 Ko e fānau ʻa Sifatia, ko e toko tolungeau ma fitungofulu ma ua.
die Familie Sephatja 372;
10 Ko e fānau ʻa ʻAla, ko e toko onongeau ma nimangofulu ma ua.
die Familie Arah 652;
11 Ko e fānau ʻa Pehati-Moape, ko e fānau ʻa Sesua mo Soape, ko e toko ua afe ma valungeau ma hongofulu ma valu.
die Familie Pahath-Moab, nämlich die Familien Jesua und Joab, 2818;
12 Ko e fānau ʻa ʻIlami, ko e taha afe ma uangeau ma nimangofulu ma fā.
die Familie Elam 1254;
13 Ko e fānau ʻa Satu, ko e toko valungeau ma fāngofulu ma nima.
die Familie Satthu 845;
14 Ko e fānau ʻa Sakai, ko e toko fitungeau ma onongofulu.
die Familie Sakkai 760;
15 Ko e fānau ʻa Pinui, ko e toko onongeau ma fāngofulu ma valu.
die Familie Binnui 648;
16 Ko e fānau ʻa Pepai, ko e toko onongeau ma uofulu ma valu.
die Familie Bebai 628;
17 Ko e fānau ʻa ʻAsikati, ko e toko ua afe ma tolungeau ma uofulu ma ua.
die Familie Asgad 2322;
18 Ko e fānau ʻa ʻAtonikami, ko e toko onongeau ma onongofulu ma fitu.
die Familie Adonikam 667;
19 Ko e fānau ʻa Pikivai, ko e toko ua afe ma onongofulu ma fitu.
die Familie Bigwai 2067;
20 Ko e fānau ʻa ʻAtini, ko e toko onongeau ma nimangofulu ma nima.
die Familie Adin 655;
21 Ko e fānau ʻa ʻAteli ʻia Hesekaia, ko e toko hivangofulu ma valu.
die Familie Ater, nämlich der Zweig Hiskia, 98;
22 Ko e fānau ʻa Hasumi, ko e toko tolungeau ma uofulu ma valu.
die Familie Hasum 328;
23 Ko e fānau ʻa Pisai, ko e toko tolungeau ma uofulu ma fā.
die Familie Bezai 324;
24 Ko e fānau ʻa Halife, ko e toko teau ma hongofulu ma ua.
die Familie Hariph 112;
25 Ko e fānau ʻa Kipione, ko e toko hivangofulu ma nima.
die Familie Gibeon 95;
26 Ko e kau tangata ʻo Petelihema mo Nitofa, ko e toko teau ma valungofulu ma valu.
die Männer von Bethlehem und Netopha 188;
27 Ko e kau tangata ʻo ʻAnatoti, ko e toko teau mā uofulu mā valu.
die Männer von Anathoth 128;
28 Ko e kau tangata ʻo Pete-ʻAsimavete, ko e toko fāngofulu mā ua.
die Männer von Beth-Asmaweth 42;
29 Ko e kau tangata ʻo Kesa-Sialimi, mo Kifila, mo Piheloti, ko e toko fitungeau mā fāngofulu mā tolu.
die Männer von Kirjath-Jearim, Kephira und Beeroth 743;
30 Ko e kau tangata ʻo Lama ʻo Kepa, ko e toko onongeau mā uofulu mā taha.
die Männer von Rama und Geba 621;
31 Ko e kau tangata ʻo Mikimasi, ko e toko teau mā uofulu mā ua.
die Männer von Michmas 122;
32 Ko e kau tangata ʻo Peteli mo ʻAi, ko e toko teau mā uofulu mā tolu.
die Männer von Bethel und Ai 123;
33 Ko e kau tangata ʻo Nipo ʻe taha, ko e toko nimangofulu mā ua.
die Männer von [dem andern] Nebo 52;
34 Ko e fānau ʻae ʻIlami ʻe taha, ko e toko taha afe, mā uangeau, mā nimangofolu mā fā.
die Familie des andern Elam 1254;
35 Ko e fānau ʻa Halimi, ko e toko tolungeau mā uofulu.
die Familie Harim 320;
36 Ko e fānau ʻa Seliko, ko e toko tolungeau mā fāngofulu mā nima.
die Leute von Jericho 345;
37 Ko e fānau ʻa Loti, mo Hatiti, mo Ono, ko e toko fitungeau mā uofulu mā taha.
die Leute von Lod, Hadid und Ono 721;
38 Ko e fānau ʻa Sinaʻa, ko e toko tolu afe mā hivangeau mā tolungofulu.
die Familie Senaa 3930.
39 Ko e kau taulaʻeiki eni: ko e fānau ʻa Sitaia, ʻi he fale ʻo Sesua, ko e toko hivangeau mā fitungofulu mā tolu.
Die Priester: die Familie Jedaja, nämlich des Hauses Jesua 973;
40 Ko e fānau ʻa Imeli, ko e toko taha afe mā nimangofulu mā ua.
die Familie Immer 1052;
41 Ko e fānau ʻa Pasuli, ko e toko taha afe mā uangeau mā fāngofulu mā fitu.
die Familie Pashur 1247;
42 Ko e fānau ʻa Halimi, ko e toko taha afe mā hongofulu mā fitu.
die Familie Harim 1017.
43 Ko e kau Livai eni: ko e fānau ʻa Sesua, ʻo Katimieli, pea mo e fānau ʻa Hoteva, ko e toko fitungofulu mā fā.
Die Leviten: die Familie Jesua, nämlich die Familien Kadmiel, (Bani) und Hodawja 74; –
44 Ko e kau hiva eni: ko e fānau ʻa ʻAsafi, ko e toko teau mā fāngofulu mā valu.
die Sänger: die Familie Asaph 148; –
45 Ko e kau leʻo matapā eni: ko e fānau ʻa Salumi, ko e fānau ʻa ʻAteli, ko e fānau ʻa Talimoni, ko e fānau ʻa ʻAkupi, ko e fānau ʻa Hatita, ko e fānau ʻa Sopai, ko e toko teau mā tolungofulu mā valu.
die Torhüter: die Familien Sallum, Ater, Talmon, Akkub, Hatita und Sobai 138.
46 Ko e kau Netenimi eni: ko e fānau ʻa Siha, ko e fānau ʻa Hasufa, ko e fānau ʻa Tapaoti,
Die Tempelhörigen: die Familie Ziha, die Familie Hasupha, die Familie Thabbaoth,
47 Ko e fānau ʻa Kilosi, ko e fānau ʻa Sia, ko e fānau ʻa Patoni.
die Familie Keros, die Familie Sia, die Familie Padon,
48 Ko e fānau ʻa Lipana, ko e fānau ʻa Hakapa, ko e fānau ʻa Salimei,
die Familie Lebana, die Familie Hagaba, die Familie Salmai,
49 Ko e fānau ʻa Hanani, ko e fānau ʻa Kiteli, ko e fānau ʻa Kehaa,
die Familie Hanan, die Familie Giddel, die Familie Gahar,
50 Ko e fānau ʻa Liaia, ko e fānau ʻa Lesini, ko e fānau ʻa Nikota,
die Familie Reaja, die Familie Rezin, die Familie Nekoda,
51 Ko e fānau ʻa Kasami, ko e fānau ʻa Usa, ko e fānau ʻa Pasea,
die Familie Gassam, die Familie Ussa, die Familie Paseah,
52 Ko e fānau ʻa Pesai, ko e fānau ʻa Mehunimi, ko e fānau ʻa Nifisimi,
die Familie Besai, die Familie der Mehuniter, die Familie der Nephisiter,
53 Ko e fānau ʻa Pakipuki, ko e fānau ʻa Hakufa, ko e fānau ʻa Hahua,
die Familie Bakbuk, die Familie Hakupha, die Familie Harhur,
54 Ko e fānau ʻa Pasiliti, ko e fānau ʻa Mehita, ko e fānau ʻa Halisa,
die Familie Bazluth, die Familie Mehida, die Familie Harsa,
55 Ko e fānau ʻa Pakosi, ko e fānau ʻa Sisila, ko e fānau ʻa Tama,
die Familie Barkos, die Familie Sisera, die Familie Themah,
56 Ko e fānau ʻa Nisia, ko e fānau ʻa Hatifa.
die Familie Neziah, die Familie Hatipha. –
57 Ko e fānau eni ʻae kau tamaioʻeiki ʻa Solomone: ko e fānau ʻa Sotei, ko e fānau ʻa Sofeleti, ko e fānau ʻa Pelita.
Die Familien der Sklaven Salomos: die Familie Sotai, die Familie Sophereth, die Familie Perida,
58 Ko e fānau ʻa Sala, ko e fānau ʻa Takoni, ko e fānau ʻa Kiteli,
die Familie Jaala, die Familie Darkon, die Familie Giddel,
59 Ko e fānau ʻa Sifatia, ko e fānau ʻa Hatili, ko e fānau ʻa Pokileti ʻo Sipemi, ko e fānau ʻa ʻAmoni.
die Familie Sephatja, die Familie Hattil, die Familie Pochereth-Hazzebaim, die Familie Amon.
60 Ko e kakai Netimimi kotoa pē, mo e fānau ʻae kau tamaioʻeiki ʻa Solomone, ko e toko tolungeau mā hivangofulu mā ua.
Die Gesamtzahl der Tempelhörigen und der Familien der Sklaven Salomos betrug 392.
61 Pea ko kinautolu eni ʻaia naʻe ʻalu hake foki mei Telimela mo Telihalesa, mo Kilupi, mo ʻAtoni, mo Imeli: ka naʻe ʻikai te nau faʻa fakahā ʻae fale ʻo ʻenau tamai, pe ko honau hoko, pe naʻe ʻo ʻIsileli ʻakinautolu pe ʻikai.
Und dies sind die, welche aus Thel-Melah, Thel-Harsa, Cherub-Addon und Immer mit hinaufgezogen sind, aber ihre Familie und ihre Abkunft nicht nachweisen konnten, ob sie nämlich aus Israel stammten:
62 Ko e fānau ʻa Tilaia, ko e fānau ʻa Topaia, ko e fānau ʻa Nikota, ko e toko onongeau mā fāngofulu mā ua.
die Familie Delaja, die Familie Tobija und die Familie Nekoda: 642.
63 Pea ʻi he kau taulaʻeiki: ko e fānau ʻa Hopaia, ko e fānau ʻa Kose, ko e fānau ʻa Pasilai, ʻaia naʻa ne ʻave ʻae ʻofefine ʻe taha ʻo Pasilai ko e tangata Kiliati ko hono uaifi, pea naʻe ui ia ki hono hingoa ʻoʻona.
Sodann von den Priestern: die Familie Habaja, die Familie Hakkoz, die Familie jenes Barsillais, der eine Frau von den Töchtern des Gileaditen Barsillai geheiratet und deren Namen angenommen hatte.
64 Naʻe kumi ʻekinautolu honau hohoko fakataha mo kinautolu naʻe lau ʻi he hokohoko, ka naʻe ʻikai ʻilo ia: ko ia naʻe tukuange ai ʻakinautolu ʻo hangē ha taʻemaʻa mei he ngāue fakataulaʻeiki.
Diese hatten zwar nach einer Geschlechtsurkunde gesucht, aber eine solche hatte sich nicht finden lassen; infolgedessen wurden sie als unrein vom Priestertum ausgeschlossen;
65 Pea naʻe pehē ʻe he pule kiate kinautolu, ke ʻoua naʻa nau kai ʻi he ngaahi meʻa māʻoniʻoni lahi, ke ʻoua ke tuʻu hake ha taulaʻeiki mo e ʻUlimi mo e Tumemi.
und der Statthalter hatte ihnen erklärt, daß sie von dem Hochheiligen nicht essen dürften, bis wieder ein Priester für die Befragung des Urim- und Thummim-Orakels da wäre.
66 Ko hono tokolahi ʻoe kakai kātoa ko e toko fā mano mo e toko ua afe mo e toko tolungeau mā onongofulu.
Die ganze Gemeinde insgesamt belief sich auf 42360 Seelen,
67 Ka naʻe lau kehe ʻenau kau tamaioʻeiki mo honau kau kaunanga, ko e toko fitu afe mo e toko tolungeau, mā tolungofulu mā fitu: pea naʻe ʻiate kinautolu ʻae kau tangata hiva mo e kau fefine hiva ko e toko uangeau mo e toko fāngofulu mā nima.
ungerechnet ihre Sklaven und Sklavinnen, deren 7337 da waren; außerdem hatten sie noch 245 Sänger und Sängerinnen.
68 Ko ʻenau fanga hoosi, ko e fitungeau mo e tolungofulu mā ono: ko ʻenau fanga miuli, ko e uangeau mo e fāngofulu mā nima:
Die Zahl ihrer Pferde betrug 736, ihrer Maultiere 245,
69 Ko ʻenau fanga kāmeli, ko e fāngeau mo e tolungofulu mā nima: ko e fanga ʻasi ko e ono afe mo e fitungeau mo e uofulu.
ihrer Kamele 435 und ihrer Esel 6720.
70 Pea naʻe foaki meʻa ki he ngāue ʻe he niʻihi ʻoe kau mātuʻa tuʻukimuʻa. Naʻe foaki ʻe he pule ki he fale koloa ʻae koula ko e talami ʻe taha afe, mo e ipu luoluo ʻe nimangofulu, mo e kofu fakataulaʻeiki ʻe nimangeau ma tolungofulu.
Manche von den Familienhäuptern spendeten Beiträge für den Gottesdienst. Der Statthalter schenkte für den Schatz: an Gold 1000 Dariken, 50 Sprengschalen, 30 Priestergewänder.
71 Pea naʻe foaki ʻe he kau tuʻukimuʻa niʻihi ʻoe kau mātuʻa ki he koloa ʻoe ngāue ko e talami koula ʻe ua mano, mo e paunite siliva ʻe ua afe ma uangeau.
Von den Familienhäuptern gaben einige für den Gottesdienst: an Gold 20000 Dariken und an Silber 2200 Minen;
72 Pea ko ia naʻe foaki ʻe he kakai naʻe toe ko e talami koula ʻe ua mano, mo e paunite siliva ʻe ua afe, mo e kofu fakataulaʻeiki ʻe onongofulu ma fitu.
und was das übrige Volk gab, betrug an Gold 20000 Dariken und an Silber 2000 Minen und 67 Priestergewänder.
73 Ko ia naʻe nofo ʻi honau ngaahi kolo ʻae kau taulaʻeiki, mo e kau Livai, mo e kau leʻo matapā, mo e kau hiva, mo e kakai niʻihi, mo e kau Netenimi, mo ʻIsileli kotoa pē: pea ʻi he hokosia hono fitu ʻoe māhina, naʻe nofo ʻae fānau ʻa ʻIsileli ʻi honau ngaahi kolo.
So siedelten sich denn die Priester und die Leviten sowie die Torhüter, die Sänger und die Tempelhörigen in Jerusalem und dessen Gebiet an, alle übrigen Israeliten dagegen in ihren Ortschaften. Als nun der siebte Monat herankam, während die Israeliten sich in ihren Ortschaften befanden,

< Nehemaia 7 >