< Tangilāulau 5 >
1 ʻE Sihova, ke ke manatu ki he meʻa kuo hoko kiate kimautolu: tokanga pea ke ʻafio ki homau taukae.
Remember, O Yahweh, what hath befallen us, Look around, and see our reproach:
2 Kuo liliu homau tofiʻa ki he kau muli, ʻa homau ngaahi fale ki he ʻāuhē.
Our inheritance, turned over to foreigners, our houses, to aliens.
3 Ko e kau faʻē mate mo tamai mate ʻakimautolu, ko ʻemau ngaahi faʻē kuo hangē kuo mate ʻa honau ngaahi husepāniti.
Orphans, have we become, and fatherless, our mothers, are widows indeed.
4 Kuo mau inu vai ʻi he totongi paʻanga, ko ʻemau fefie ʻoku fakatau kiate kimautolu.
Our water—for silver, have we drunk, our wood—for a price, cometh in.
5 ʻOku māʻulalo ʻa homau kia ki he fakatanga: ʻoku mau ngāue pea ʻoku ʻikai ha mālōlō.
Upon our necks, are our pursuers, We labour, and there is allowed us no rest.
6 Kuo mau fekuku nima mo e kau ʻIsipite, pea mo e kau ʻAsilia, ke mau mākona ʻi he mā.
To Egypt, have we stretched out our hand, to Assyria, to be satisfied with bread.
7 Naʻe fai angahala ʻa ʻemau ngaahi tamai, pea ʻoku ʻikai, pea kuo mau fua ʻenau ngaahi hia.
Our fathers, sinned, and are not, and, we, their iniquities, have borne.
8 Kuo pule ʻae kau tamaioʻeiki kiate kimautolu, ʻoku ʻikai ha niʻihi ʻoku fakahaofi ʻakimautolu mei honau nima.
Slaves, have ruled over us, There is none to set free from their hand.
9 Naʻa mau maʻu meʻakai ʻi he tuʻutāmaki ʻo ʻemau moʻui, koeʻuhi ko e heletā ʻi he toafa.
At the risk of our life, do we bring in our bread, because of the sword of the desert.
10 Naʻe ʻuliʻuli ʻa homau kili ʻo hangē ko e ngotoʻumu, ko e meʻa ʻi he honge fakamanavahē.
Our skin, as with a furnace, is scorched, because of the hot winds of famine.
11 Naʻa nau tohotoho ʻae kau fefine ʻi Saione, ʻae kau tāupoʻou ʻi he ngaahi kolo ʻo Siuta.
Women—in Zion, were ravished, virgins, in the cities of Judah!
12 ʻOku tautau ʻae ngaahi houʻeiki mei honau nima, naʻe ʻikai ke fakaʻapaʻapaʻi ʻae mata ʻoe kau mātuʻa.
Princes, by their hand, have been hanged, The faces of elders, not honoured.
13 Naʻa nau ʻave ʻae kau talavou ke momosi, pea naʻe tō hifo ʻae tamaiki ʻi he lalo ʻakau.
Young men, a millstone, have lifted, and, youths, under wood, have staggered.
14 Kuo ʻosi ʻae kau mātuʻa mei he matapā, ʻae kau talavou mei he fasi hiva.
Elders, from the gates, have ceased. Young men, from their music.
15 Kuo ʻosi ʻae fiefia ʻa homau loto; kuo liliu ʻa ʻemau meʻe ko e mamahi.
Ceased hath the joy of our hearts, Changed to mourning, our dance.
16 Kuo tō ʻae tatā fakatuʻi mei homau ʻulu. ʻOiauē ʻakimautolu! He kuo mau fai angahala.
Fallen is the crown of our head. Surely woe to us, for we have sinned.
17 Koeʻuhi ko e meʻa ni ʻoku vaivai homau loto; koeʻuhi ko e ngaahi meʻa ni ʻoku nenefu homau mata.
For this cause, faint is our heart, For these things, dimmed are our eyes:
18 Koeʻuhi ko e moʻunga ʻo Saione, ʻaia ʻoku lala pē, ʻoku ʻaʻeva ai ʻae fanga fokisi.
Because of Mount Zion, which is desolate, jackals, have gone prowling therein.
19 ʻE Sihova, ʻoku ke ʻafioʻi ʻo taʻengata, ko ho ʻafioʻanga ʻoku mei he toʻutangata ki he toʻutangata.
Thou, O Yahweh, unto times age-abiding, dost remain, Thy throne, from generation to generation:
20 Ko e hā ʻoku ke fakangaloʻi ʻakimautolu ʻo taʻengata, pea mahuʻi meiate kimautolu ʻo fuoloa?
Wherefore shouldst thou perpetually forget us? forsake us, to length of days?
21 Fakatafokiʻi ʻakimautolu kiate koe, ʻE Sihova, pea te mau liliu moʻoni; fakafoʻou homau ngaahi ʻaho ʻo hangē ko ia ʻi muʻa.
Bring us back, O Yahweh, unto thyself, and we will come back! Renew our days, as of old;
22 Ka kuo ke mātuʻaki liʻaki ʻakimautolu; ʻoku ke houhau ʻaupito kiate kimautolu.
For though thou hast not, utterly rejected, us, thou art wroth with us—exceedingly!