Fakamaau 19
1 Pea ʻi he ngaahi ʻaho ko ia ʻaia naʻe ʻikai ha tuʻi ʻi ʻIsileli, naʻe hoko ʻo pehē, naʻe ai ʻa e [tangata ]Livai ʻe taha naʻe ʻāunofo ʻi he potu ʻoe moʻunga ʻo ʻIfalemi, pea naʻa ne ʻomi ha sinifu ke na feangainga mei Petelihema Siuta.
U ono vrijeme kad u Izraelu još ne bijaše kralja, živio neki čovjek, levit, kao došljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za inoču ženu iz Judina Betlehema.
2 Pea naʻe fai angahala ʻe hono fefine kiate ia, pea hola ia meiate ia ki he fale ʻo ʻene tamai ʻi Petelihema Siuta, pea naʻe ʻi ai ia ʻi he māhina kātoa ʻe fā.
Rasrdivši se jednom, njegova ga inoča ostavi i vrati se u očevu kuću u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva četiri mjeseca.
3 Pea naʻe tuʻu hake hono husepāniti, pea ʻalu ko hono kumi, ke ne lea ʻofa kiate ia, pea ke toe ʻomi ia, pea naʻe ʻiate ia ʻene tamaioʻeiki, pea mo e ʻasi ʻe ua: pea ne ʻomi ia ki he fale ʻo ʻene tamai: pea ʻi he mamata kiate ia ʻae tamai ʻae fefine, naʻe fiefia ia ke na feʻiloaki.
Njen muž ode k njoj da je urazumi i dovede natrag; imao je sa sobom slugu i dva magarca. Dok je prilazio kući oca mlade žene, opazi ga tast i veselo mu iziđe u susret.
4 Pea naʻe taʻofi ia ʻe heʻene tamai ʻi he fono, ʻaia ko e tamai ʻae fefine; pea naʻa na nonofo mo ia ʻi he ʻaho ʻe tolu: ko ia naʻa nau kai, mo inu, pea mohe ʻi ai.
Tast, otac mlade žene, zadrži ga tri dana kod sebe te su jeli, pili i noćivali.
5 Pea hoko ki hono fā ʻoe ʻaho, pea ʻi heʻenau tuʻu hengihengi hake ʻi he pongipongi ke ʻalu, naʻe tuʻu hake ia ke ʻalu: pea pehē ʻe he tamai ʻae fefine ki hono foha ʻi he fono, “Ke ke fakafiemālieʻi ho loto ʻaki ʻae konga mā, pea ke toki fai ho fononga.”
Četvrtoga dana uraniše; levit se spremao da ide, kad otac mlade žene reče zetu: “Okrijepi se zalogajem kruha, pa onda idite.”
6 Pea naʻa nau nofo pea kai mo inu fakataha ʻakinaua: he naʻe pehē ʻe he tamai ʻae fefine ki he tangata, “ʻOku ou kole kiate koe ke ke fiemālie, pea ke tatali he poōni, pea ke fakafiefia ki ho loto.”
I tako sjedoše te su obojica jela i pila, a onda otac mlade žene reče čovjeku: “Hajde, ostani još noćas i proveseli se!”
7 Pea ʻi he tuʻu hake ʻae tangata ke ʻalu, naʻe ueʻi mālohi ia ʻe heʻene tamai ʻi he fono: ko ia ne ne toe mohe ʻi ai.
A kad čovjek ustade da pođe, tast uze navaljivati na njega te on još jednom ondje prenoći.
8 Pea tuʻu hengihengi hake ia ʻi hono nima ʻoe ʻaho ke ʻalu: pea pehē ʻe he tamai ʻae fefine kiate ia, “ʻOku ou kole kiate koe, fakafiemālieʻi ho loto.” Pea naʻa nau tatali ʻo aʻu ki he hoʻatā efiafi nai, pea na kai fakatouʻosi pe.
Petoga dana levit urani da krene, ali mu otac mlade žene reče: “Okrijepi se najprije!” Tako su proveli vrijeme jedući zajedno dok se nije nagnuo dan.
9 Pea ʻi he tuʻu hake ʻae tangata ke ʻalu, mo hono uaifi, mo ʻene tamaioʻeiki, naʻe lea ʻene tamai ʻi he fono ʻaia ko e tamai ʻae fefine, ʻo ne pehē kiate ia, “Ko eni, vakai, ʻoku fakaʻaʻau ʻae ʻaho ke efiafi, ʻoku ou kole kiate koe tau mohe: vakai, kuo tei ʻosi ʻae ʻaho, tau mohe ʻi heni, ke fiemālie ho loto; pea ʻalu hengihengi ʻapongipongi ʻi homou hala, koeʻuhi ke ke hoko atu ki ho ʻapi.”
Muž ustade da ide, s inočom i slugom, kad mu tast, otac mlade žene, reče: “Evo se dan nagnuo k večeru. Prenoći još ovdje i proveseli se, pa sutra uranite na put i vratite se svom šatoru.”
10 Ka naʻe ʻikai tatali ʻe he tangata ʻi he pō ko ia, ka naʻe tuʻu hake ia ʻo ʻalu, pea hoko ʻo feʻunga mo Sepusi, ʻaia ko Selūsalema; pea naʻe ʻiate ia ʻae ʻasi ʻe ua mo e hekaʻanga, pea mo hono uaifi foki.
Ali čovjek ne htjede prenoćiti nego ustade i krenu. Tako je došao do pred Jebus, to jest Jeruzalem. S njim su bila dva osamarena magarca, inoča i sluga.
11 Pea ʻi heʻenau ofi ki Sepusi, kuo teitei ʻosi ʻae ʻaho, pea pehē ʻe he tamaioʻeiki ki heʻene ʻeiki, “ʻOku ou kole kiate koe, ke tau afe ki he kolo ni ʻoe kau Sepusi, pea mohe ʻi ai.”
Kad su bili blizu Jeruzalema, dan se već jako nagnuo, pa sluga reče svome gospodaru: “Hajde da se svratimo u taj jebusejski grad da tu prenoćimo.”
12 Pea naʻe pehē ʻe heʻene ʻeiki kiate ia, “ʻE ʻikai te tau afe eni ki he kolo ʻoe kakai kehe, ʻaia ʻoku ʻikai ʻi he fānau ʻa ʻIsileli; ka tau mole atu ki Kipea.
Ali mu gospodar odgovori: “Nećemo se svraćati u grad tuđinaca koji nisu Izraelci, nego ćemo ići do Gibee.”
13 Pea pehē ʻe ia ki heʻene tamaioʻeiki, Ko eni ke tau ʻunuʻunu atu ki he potu ni ʻe taha ke tau mohe ai he poōni, ʻi Kipea, pe ʻi Lama.”
Još reče sluzi: “Hajde, požurimo se da stignemo u koje od tih mjesta gdje ćemo prenoćiti, u Gibeu ili Ramu.”
14 Pea naʻa nau ʻalu ai pe ʻi honau hala; pea naʻe tō ʻae laʻā ʻi heʻenau ofi ki Kipea, ʻaia ʻoku kau ki Penisimani.
I prođoše, nastavljajući put. Kad su stigli pred Benjaminovu Gibeu, sunce je zapadalo.
15 Pea naʻa nau afe ki ai, ke ʻalu ʻo mohe ʻi Kipea: pea ʻi heʻene ʻalu ki ai, naʻe nofo ki lalo ia ʻi he hala ʻoe kolo: he naʻe ʻikai fakaafe ia ʻe ha tokotaha ki hono fale ke mohe.
Oni skrenuše onamo da prenoće u Gibei. Ušavši, levit sjede na gradskom trgu, ali ne bijaše nikoga da ih primi u kuću da prenoće.
16 Pea vakai, naʻe haʻu ha motuʻa mei heʻene ngāue ʻi he ngoue ʻi he efiafi, ko e tangata foki ia mei he moʻunga ko ʻIfalemi; pea naʻe ʻāunofo ia ʻi Kipea: ka ko e kau tangata ʻoe potu ko ia ko e kau Penisimani.
I dođe neki starac koji se predvečer vraćao s posla u polju. Bijaše to čovjek iz Efrajimove gore; življaše u Gibei kao došljak, a svi žitelji toga mjesta bijahu Benjaminovci.
17 Pea ʻi heʻene hanga hake naʻa ne mamata ki he tangata fononga ʻi he hala ʻoe kolo: pea pehē ʻe he motuʻa kiate ia, “ʻOku ke ʻalu ki fē? Pea kuo ke haʻu mei fē?”
Podigavši oči, ugleda putnika na gradskom trgu: “Odakle dolaziš i kamo ćeš?” - upita ga starac.
18 Pea naʻe pehē ʻe ia kiate ia, “ʻOku mau fononga mei Petelihema Siuta, ki he potu ʻoe moʻunga ko ʻIfalemi; ʻaia ʻoku ou haʻu mei ai: pea ne u ʻalu ki Petelihema Siuta, ka ʻoku ou ʻalu ni ki he fale ʻo Sihova; pea ʻoku ʻikai ha tangata ke fakaafe au ki hono fale.
A on mu odgovori: “Idemo od Judina Betlehema, na kraj Efrajimove gore. Ja sam odande. Išao sam u Judin Betlehem i vraćam se kući, ali nema nikoga da me primi k sebi u kuću.
19 Ka ʻoku ai ʻae mohuku mo e meʻakai ki heʻemau fanga ʻasi; pea ʻoku ai mo e mā mo e uaine kiate au mo hoʻo kaunanga, pea ki he tangata talavou ʻaia ʻoku ʻi hoʻo ongo tamaioʻeiki: ʻoku ʻikai te mau masiva.”
Imam i slame i krme za svoje magarce, a i kruha i vina za sebe, za svoju ženu i za momka koji prati mene, tvoga slugu. Imamo svega dosta.”
20 Pea pehē ʻe he motuʻa, “Ke ke fiemālie pe kae tuku kiate au hoʻo masiva kotoa pē kaeʻoua naʻa ke mohe ʻi he hala.”
“Mir s tobom i dobro mi došao”, odgovori starac. “Moja je briga što ti je potrebno, samo nemoj noćiti na trgu.”
21 Ko ia naʻa ne ʻomi ia ki hono fale, ʻo ne ʻatu ʻae meʻakai ki he fanga ʻasi; pea naʻa nau fufulu honau vaʻe, pea kai mo inu.
I uvede ga u svoju kuću i baci krme magarcima. Putnici su oprali noge, a onda jeli i pili.
22 Pea ʻi heʻenau fakafiefiaʻi honau loto, vakai, naʻe ʻoho mai ʻo kāpui ʻae fale ʻe he kau tangata ʻoe kolo, ʻae fānau ʻoe kovi, ʻo tuki ki he matapā, pea naʻa nau lea ki he ʻeiki ʻoe fale, ʻae tangata motuʻa, ʻo pehē, “ʻOmi ʻae tangata kituʻa ʻaia naʻe haʻu ki ho fale ke mau ʻilo ia.”
Dok su se oni krijepili, gle, neki građani, opaki ljudi, okružiše kuću i, lupajući svom snagom o vrata, rekoše starcu, gospodaru kuće: “Izvedi toga čovjeka što je ušao u tvoju kuću da ga se namilujemo.”
23 Pea naʻe ʻalu kituʻa ʻae tangata, ʻae ʻeiki ʻoe fale kiate kinautolu, mo ne pehē kiate kinautolu, “ʻIkai, ʻe hoku kāinga, ʻoku ou kole kiate kimoutolu, ʻoua naʻa mou fai kovi pehē; ko e meʻa ʻi he haʻu ʻae tangata ni ki hoku fale, ʻoua naʻa mou fai ʻae vale ni.
Tad iziđe domaćin iz kuće i reče im: “Ne, braćo moja, ne činite zla. Taj je čovjek ušao u moju kuću, zato ne činite bezakonja.
24 Vakai, ko eni hoku ʻofefine ko e taʻahine, pea mo e fefine ʻaʻana te u ʻomi ʻakinaua ni, pea mou fakavaivai ʻakinaua, pea fai kiate kinaua, ʻaia ʻoku lelei kiate kimoutolu: kaeʻoua naʻa mou fai ki he tangata ni ha meʻa kovi lahi pehē ni.”
Evo, moja je kći djevica, prepustit ću vam je. Činite od nje što vam drago, ali ovom čovjeku ne činite bezakonja.”
25 Ka naʻe ʻikai fietokanga ki ai ʻe he kau tangata: ko ia naʻe toʻo ai ʻe he tangata hono fefine ʻo ʻomi ia kituʻa kiate kinautolu; pea naʻa nau ʻilo ia, ʻo fai kovi kiate ia ʻi he pō kotoa ko ia ʻo aʻu ki he pongipongi: pea ʻi he hengihengi hake, naʻa nau tukuange ia ke ʻalu.
Ljudi ga ne htjedoše poslušati. Tad onaj čovjek uze inoču te im je izvede. Oni su je silovali i zlostavljali svu noć do jutra, a kad je zora zabijeljela, pustiše je.
26 Pea haʻu ai ʻae fefine ʻi he mafoa ʻae ata ʻoe ʻaho ʻo tō ki he matapā ʻoe fale ʻoe tangata naʻe ʻi ai ʻene ʻeiki, ke ʻoua ke ʻaho.
Pred zoru žena dođe i pade na ulaz kuće onog čovjeka gdje je bio njen gospodar i ležala je ondje dok se nije razdanilo.
27 Pea naʻe tuʻu hake ʻene ʻeiki ʻi he pongipongi, pea toʻo ʻae ngaahi matapā ʻoe fale, pea naʻe ʻalu ia kituʻa ke hoko hono fononga: pea vakai, ko e fefine, ko hono uaifi kuo tō ki lalo ia ʻi he matapā ʻoe fale, pea naʻe ala atu hono nima ki he hūʻanga ʻoe matapā.
Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kućna vrata te izišao da nastavi put, kad spazi ženu, svoju inoču, kako leži na kućnim vratima s rukama na pragu.
28 Pea pehē ʻe ia kiate ia, “Tuʻu hake, pea ke tau ō.” Ka naʻe ʻikai siʻi ha lea. Pea hiki hake ia ʻe he tangata ʻo fakaheka ki he ʻasi, pea tuʻu hake ʻae tangata, ʻo fononga atu ki hono fonua.
“Ustani, idemo!” - reče joj. Ali ne bijaše odgovora. Onda je uze, natovari na magarca i krenu na put da se vrati kući.
29 Pea ʻi heʻene hoko ki hono fale, naʻe toʻo ʻe ia ʻae hele, pea ne puke hono uaifi, pea tafaʻi ʻe ia ia mo hono ngaahi hui, ko e konga [sino ]ʻe hongofulu ma ua, pea naʻe ʻave ia ki he ngaahi potu kotoa pē ʻo ʻIsileli.
Kada je došao kući, trže nož i uze mrtvo tijelo inočino, rasiječe ga, ud po ud, na dvanaest dijelova te ih razasla u sve krajeve Izraela.
30 Pea naʻe hoko ʻo pehē, “Ko kinautolu kotoa pē naʻe mamata ki ai naʻa nau pehē, Kuo ʻikai mamata ʻe ha tokotaha ki ha meʻa pehē kuo fai, talu ʻae ʻaho naʻe ʻalu hake ai ʻae fānau ʻa ʻIsileli mei he fonua ko ʻIsipite ʻo aʻu ki he ʻaho ni: mou tokanga ki ai, fai ʻae alea, pea fakahā homou loto.”
I tko god vidje reče: “Ovakvo što se nije dogodilo od dana kada su Izraelci izašli iz Egipta do današnjeg dana. Valja o tome promisliti, vijećati i govoriti.”
