< Fakamaau 14 >

1 Pea naʻe ʻalu hifo ʻa Samisoni ki Timinate, ʻo ne mamata ʻi Timinate ki ha fefine ʻi he ngaahi ʻofefine ʻoe kau Filisitia.
E desceu Sansão a Timnatha: e, vendo em Timnatha a uma mulher das filhas dos philisteos,
2 Pea naʻe haʻu ia, ʻo tala ki heʻene tamai mo ʻene faʻē, ʻo ne pehē, “Kuo u mamata ʻi Timinate ki he fefine ʻi he ngaahi ʻofefine ʻoe kau Filisitia pea ko eni, ke mo maʻu ia moʻoku ke ma mali.”
Subiu, e declarou-o a seu pae e sua mãe, e disse: Vi uma mulher em Timnatha, das filhas dos philisteos; agora pois, tomae-m'a por mulher.
3 Pea naʻe pehē ai ʻe heʻene tamai mo ʻene faʻē kiate ia, “ʻOku ʻikai koā ha fefine ʻi he ngaahi ʻofefine ʻo ho kāinga, pe ʻi hoku kakai kotoa pē, kuo ke ʻalu ai ke fili ha uaifi mei he kakai Filisitia taʻekamu?” Pea naʻe pehē ʻe Samisoni ki heʻene tamai, “Ke ke maʻu ia moʻoku he ʻoku lelei ia kiate au.”
Porém seu pae e sua mãe lhe disseram: Não ha porventura mulher entre as filhas de teus irmãos, nem entre todo o meu povo, para que tu vás tomar mulher dos philisteos, d'aquelles incircumcisos? E disse Sansão a seu pae: Tomae-me esta, porque ella agrada aos meus olhos
4 Ka naʻe ʻikai ʻilo ʻe heʻene tamai mo ʻene faʻē naʻe ueʻi ia ʻe Sihova, koeʻuhi ke ne ʻilo ai ha meʻa ke tauheleʻi ʻae kau Filisitia: he naʻe pule ʻae kau Filisitia ʻi he kuonga ko ia ki ʻIsileli.
Mas seu pae e sua mãe não sabiam que isto vinha do Senhor; pois buscava occasião dos philisteos: porquanto n'aquelle tempo os philisteos dominavam sobre Israel.
5 Pea naʻe ʻalu hifo ʻa Samisoni, mo ʻene tamai mo ʻene faʻē, ki Timinate, pea nau hoko ki he ngaahi ngoue vaine ʻi Timinate: pea vakai, naʻa ne fetaulaki mo e laione mui ʻaia naʻe ʻoho ngungulu ange kiate ia.
Desceu pois Sansão com seu pae e com sua mãe a Timnatha: e, chegando ás vinhas de Timnatha, eis que um filho de leão, bramando, lhe saiu ao encontro.
6 Pea naʻe hoko mālohi lahi ʻae Laumālie ʻo Sihova kiate ia, pea ne haehae [ʻae laione ]ʻo hangē ko ʻene haehae ʻae ʻuhikiʻi kosi, pea naʻe ʻikai ha meʻa ʻi hono nima: ka naʻe ʻikai te ne fakahā ki heʻene tamai pē ko ʻene faʻē, ʻaia kuo ne fai.
Então o espirito do Senhor se apossou d'elle tão possantemente que o fendeu d'alto a baixo, como quem fende um cabrito, sem ter nada na sua mão: porém nem a seu pae nem a sua mãe deu a saber o que tinha feit
7 Pea naʻe ʻalu hifo ia, pea alea ia mo e fefine: pea naʻe fiemālie lahi ʻa Samisoni ʻiate ia.
E desceu, e fallou áquella mulher, e agradou aos olhos de Sansão.
8 Pea hili ʻae ngaahi ʻaho niʻihi, naʻe toe liu mai ia ke ne maʻu ia, pea afe ia mei he hala ke mamata ki he ʻangaʻanga ʻoe laione: pea vakai, naʻe ʻi ai ʻae fuifui pi mo e hone ʻi he ʻangaʻanga ʻoe laione.
E depois de alguns dias voltou elle para a tomar: e, apartando-se do caminho a ver o corpo do leão morto, eis que no corpo do leão havia um enxame de abelhas com mel.
9 Pea naʻe toʻo ʻe ia mei ai ki hono nima, pea ʻalu pe mo kai, pe haʻu ia ki heʻene tamai mo ʻene faʻē, pea ne ʻatu kiate kinaua, pea ne na kai: ka naʻe ʻikai te ne tala kiate kinaua kuo ne toʻo ʻae hone mei he ʻangaʻanga ʻoe laione.
E tomou-o nas suas mãos, e foi-se andando e comendo d'elle; e foi-se a seu pae e a sua mãe, e deu-lhes d'elle, e comeram, porém não lhes deu a saber que tomara o mel do corpo do leão.
10 Pea naʻe ʻalu hifo ʻene tamai ki he fefine: pea naʻe fai ʻi ai ʻe Samisoni ʻae kātoanga: he naʻe pehē pe ʻae anga ʻoe kau talavou.
Descendo pois seu pae áquella mulher, fez Sansão ali um banquete; porque assim o costumavam fazer os mancebos.
11 Pea ʻi heʻenau mamata kiate ia, pea pehē, naʻa nau ʻomi ʻae kau tangata ʻe toko tolungofulu ko ʻene kaumeʻa.
E succedeu que, como o vissem, tomaram trinta companheiros para estarem com elle.
12 Pea naʻe pehē ʻe Samisoni kiate kinautolu, “Ko eni, te u tuku atu ʻae lea ʻoku fufū hono ʻuhinga kiate kimoutolu: kapau te mou fakahā moʻoni ia kiate au ʻi hono ʻaho fitu ʻoe kātoanga, ʻo ʻilo ia, te u ʻatu kiate kimoutolu ʻae kofu loto ʻe tolungofulu mo e kofu ki he sino kotoa ʻe tolungofulu.
Disse-lhes pois Sansão: Vos darei um enigma a adivinhar: e, se nos sete dias das bodas m'o declarardes e descobrirdes, vos darei trinta lençoes e trinta mudas de vestidos.
13 Pea kapau ʻe ʻikai te mou faʻa fakahā ia kiate au, te mou tuku mai kiate au ʻae kofu loto ʻe tolungofulu, mo e kofu kotoa ʻe tolungofulu. Pea naʻa nau pehē kiate ia, “Tuku mai hoʻo lea ʻoku ʻuhinga fufū, koeʻuhi ke mau fanongo ki ai.”
E, se m'o não poderdes declarar, vós me dareis a mim os trinta lençoes e as trinta mudas de vestidos. E elles lhe disseram: Dá-nos o teu enigma a adivinhar, para que o ouçamos.
14 Pea pehē ʻe ia kiate kinautolu, “Naʻe tupu ʻae meʻakai mei he ʻuakai, pea naʻe tupu mei he mālohi ʻae meʻa melie.” Pea naʻe ʻosi ʻae ʻaho ʻe tolu mo e ʻikai tenau faʻa fakaʻuhingaʻi ʻae lea.
Então lhes disse: Do comedor saiu comida, e doçura saiu do forte. E em tres dias não poderam declarar o enigma.
15 Pea ʻi hono fitu ʻoe ʻaho, naʻe pehē, naʻa nau tala ki he uaifi ʻo Samisoni, ʻo pehē, “Fakakolekole ki ho husepāniti, koeʻuhi ke ne fakahā kiate kimautolu ʻae lea, telia naʻa mau tutu koe mo e fale ʻo hoʻo tamai ʻaki ʻae afi: he kuo mou talia ʻakimautolu ke toe toʻo pe ʻemau meʻa? ʻIkai ʻoku pehē?”
E succedeu que, ao setimo dia, disseram á mulher de Sansão: Persuade a teu marido que nos declare o enigma, para que porventura não queimemos a fogo a ti e á casa de teu pae: chamastes-nos vós aqui para possuir o que é nosso, não é assim?
16 Pea naʻe tangi ʻae uaifi ʻo Samisoni ʻi hono ʻao, ʻo ne pehē, “ʻOku ke fehiʻa pe kiate au, pea ʻoku ʻikai te ke ʻofa kiate au: kuo ke tuku atu ʻae lea ki he fānau ʻa hoku kakai, pea ʻoku teʻeki ai te ke tala ia kiate au.” Pea pehē ʻe ia kiate ia, “Vakai, naʻe ʻikai te u tala ia ki heʻeku tamai mo ʻeku faʻē, pea ʻe lelei ʻeku tala ia kiate koe?”
E a mulher de Sansão chorou diante d'elle, e disse: Tão sómente me aborreces, e não me amas; pois déste aos filhos do meu povo um enigma a adivinhar, e ainda m'o não declaraste a mim. E elle lhe disse: Eis que nem a meu pae nem a minha mãe o declarei, e t'o declararia a ti?
17 Pea naʻe tangi pe ia ʻi hono ʻao, ʻi hono toenga ʻaho ʻo ʻenau kātoanga: pea hoko ki hono fitu ʻoe ʻaho, pea pehē, naʻa ne tala ia kiate ia, he naʻe fakafiu fakamamahi ia kiate ia: pea naʻe fakahā ʻe ia ʻae lea mo hono ʻuhinga fufū ki he fānau ʻa hono kakai.
E chorou diante d'elle os sete dias em que celebravam as bodas: succedeu pois que ao setimo dia lh'o declarou, porquanto o importunava; então ella declarou o enigma aos filhos do seu povo.
18 Pea lea kiate ia ʻe he kau tangata ʻoe kolo ʻi hono fitu ʻoe ʻaho, ʻi he teʻeki ai tō ʻae laʻā, ʻo pehē, “Ko e hā ʻoku melie lahi ʻi he honi? Pea ko e hā ʻoku mālohi hake ʻi he laione?” Pea pehē ʻe ia kiate kinautolu, “Ka ne taʻeʻoua hoʻomou keli mo ʻeku pulu fefine, pehē ne ʻikai te mou ʻilo ʻeku lea mo hono ʻuhinga fufū.”
Disseram-lhe pois os homens d'aquella cidade, ao setimo dia, antes de se pôr o sol: Que coisa ha mais doce do que o mel? e que coisa ha mais forte do que o leão? E elle lhes disse: Se vós não lavrasseis com a minha novilha, nunca terieis descoberto o meu enigma.
19 Pea naʻe hoko mālohi ʻae Laumālie ʻo Sihova kiate ia, pea ʻalu hifo ia ki ʻAsikeloni, ʻo ne tāmateʻi ʻae kau tangata ʻiate kinautolu ʻe toko tolungofulu, pea naʻe toʻo ʻe ia honau ngaahi kofu, ʻo ʻatu ʻae ngaahi kofu kiate kinautolu naʻe fakahā ʻene lea fufū. Pea naʻe tupu ai ʻene ʻita, pea ʻalu hake ai ia ki he fale ʻo ʻene tamai.
Então o espirito do Senhor tão possantemente se apossou d'elle, que desceu aos ascalonitas, e matou d'elles trinta homens, e tomou os seus vestidos, e deu as mudas de vestidos aos que declararam o enigma: porém accendeu-se a sua ira, e subiu á casa de seu pae
20 Ka naʻe ʻatu ʻae uaifi ʻo Samisoni ki heʻene kaumeʻa, ʻaia naʻa ne faʻaki ki ai ko hono kāinga.
E a mulher de Sansão foi dada ao seu companheiro que o acompanhava.

< Fakamaau 14 >