< Sione 5 >

1 Hili eni, naʻe ai ʻae kātoanga ʻae kakai Siu: pea naʻe ʻalu hake ʻa Sisu ki Selūsalema.
Después de esto Jesús subió a Jerusalén a una fiesta de los judíos.
2 Pea ʻoku ʻi Selūsalema, [ʻo ofi ] ki he [matapā sipi], ʻae ano vai, ʻoku ui ʻi he lea fakaHepelū ko Peteseta, naʻe nima hono fale hala.
Junto a la puerta de La Oveja en Jerusalén, había un estanque llamado en hebreo Betzata que tenía cinco patios cubiertos
3 Pea naʻe tatoka ai ʻae kakai mahaki tokolahi, ko e kui, mo e pipiki, mo e mamatea, ʻi he tatali ki he ngaueue ʻoe vai.
donde muchos enfermos, ciegos, cojos y paralíticos estaban tendidos.
4 He naʻe ʻalu hifo ha ʻāngelo ki he ano ʻi ha ʻaho, ʻo fakangaueue ʻae vai: pea ko ia ʻe fuofua tuʻu ki he vai, hili hono fakangaueue, naʻe fakamoʻui ia mei hono mahaki kotoa pē.
5 Pea naʻe ʻi ai ʻae tangata ʻe taha naʻe moʻua ʻi he mahaki ʻi he taʻu ʻe tolungofulu ma valu.
Allí estaba un hombre que tenía 38 años enfermo.
6 Ka kuo mamata ʻa Sisu ki heʻene tokoto, ʻo ne ʻilo kuo fuoloa ʻene moʻua, naʻe fehuʻi ia ki ai, “Ko ho loto ke ke moʻui?”
Cuando Jesús lo vio tendido y supo cuánto tiempo tenía enfermo, le preguntó: ¿Quieres ser sano?
7 Pea pehē ʻe he mahaki kiate ia, “ʻEiki, ʻoku ʻikai ha tangata, ʻoka fakangaueue ʻae vai, ke ne hiki au ki he ano: kae lolotonga ʻeku ʻalu, ʻoku muʻomuʻa hifo ʻiate au ha taha kehe.”
El enfermo le respondió: Señor, no tengo alguien que me baje al estanque cuando se agita el agua. Mientras voy, otro baja antes de mí.
8 Pea tala ʻe Sisu kiate ia, “Tuʻu hake, pea toʻo ho mohenga, ʻo ʻalu.”
Jesús le dijo: ¡Levántate, alza tu camilla y anda!
9 Pea fakafokifā pe kuo moʻui ʻae tangata, ʻo ne toʻo hono mohenga, pea ʻalu pea ko e ʻaho ko ia ko e Sāpate.
De inmediato el hombre fue sanado, alzó su camilla y andaba. Ese día era sábado.
10 Ko ia naʻe pehē ai ʻae kakai Siu kiate ia kuo fakamoʻui, “Ko e ʻaho Sāpate eni: ʻoku ʻikai ngofua ke ke fua ho mohenga.”
Entonces los judíos decían al que fue sanado: [Hoy] es sábado. No es legal que cargues tu camilla.
11 Pea talaange ʻe ia kiate kinautolu, “Ko ia naʻa ne fakamoʻui au, ko ia pe naʻe pehē kiate au, ‘Toʻo ho mohenga, ʻo ʻalu.’”
Pero él les respondió: El que me sanó, me dijo: Alza tu camilla y anda.
12 Pea naʻa nau fehuʻi ai kiate ia, “Ko hai ʻae tangata ko ia naʻe pehē kiate koe, “Toʻo ho mohenga, ʻo ʻalu?”
Le preguntaron: ¿Quién te dijo: Alza y anda?
13 Pea ko ia kuo fakamoʻui naʻe ʻikai te ne ʻilo pe ko hai ia: he naʻe mahuʻi mei ai ʻa Sisu, he naʻe ʻi ai ʻae tokolahi.
Pero el hombre no sabía quien lo sanó, porque Jesús se apartó de [la] multitud que estaba en el lugar.
14 Hili ia, naʻe ʻilo ia ʻe Sisu ʻi he falelotu lahi, ʻo ne pehē kiate ia, “Vakai, kuo fakamoʻui koe: ʻoua naʻa ke toe fai angahala, telia naʻa tō kiate koe ha kovi lahi hake.”
Después de esto Jesús lo halló en el Templo y le dijo: Fuiste sanado. Ya no peques más para que no te venga algo peor.
15 Pea ʻalu ʻae tangata, ʻo fakahā ki he kakai Siu ko Sisu ia, naʻa ne fakamoʻui ia.
El hombre fue e informó a los judíos que Jesús lo sanó.
16 Pea ko ia naʻe fakatangaʻi ai ʻa Sisu ʻe he kakai Siu, ʻonau fie tāmateʻi ia, koeʻuhi ko ʻene fai ʻae meʻa ni ʻi he ʻaho Sāpate.
Por esto los judíos perseguían a Jesús, porque hacía esto el sábado.
17 Ka naʻe talaange ʻe Sisu kiate kinautolu, “ʻOku kei ngāue ni ʻa ʻeku Tamai, pea ʻoku ou ngāue foki.”
Pero Él les decía: Mi Padre hasta ahora trabaja y Yo también.
18 Ko ia naʻe ʻāsili ai ʻae fie tāmateʻi ia ʻe he kakai Siu, he naʻe ʻikai ke ngata ʻi he maumauʻi ʻae Sāpate, ka ko ʻene pehē foki, ko e ʻOtua ko ʻene Tamai, ʻo ne fakatatau ai ia ki he ʻOtua.
Por esto los judíos más procuraban matarlo, porque no solo quebrantaba el sábado, sino también llamaba a Dios su propio Padre y se igualaba a Dios.
19 Pea leaange ʻa Sisu, ʻo ne pehē kiate kinautolu, Ko e moʻoni, ko e moʻoni, ʻoku ou tala kiate kimoutolu, “ʻOku ʻikai faʻa fai ʻe he ʻAlo ha meʻa ʻe ia pē, ka ko ia ʻoku ne mamata ʻoku fai ʻe he Tamai: he ko e meʻa kotoa pē ʻoku ne fai, ʻoku fai ia ʻe he ʻAlo foki.
Jesús declaró: En verdad, en verdad les digo: El Hijo nada puede hacer por iniciativa propia, sino lo que ve que el Padre hace. Lo que el Padre hace, también lo hace el Hijo.
20 He ʻoku ʻofa ʻae Tamai ki he ʻAlo, ʻo ne fakahā kiate ia ʻae ngaahi meʻa kotoa pē ʻoku ne fai: pea te ne fakahā kiate ia ʻae ngaahi ngāue lahi ʻi he meʻa ni, ke mou ofo ai.
Porque el Padre ama al Hijo y le muestra todo lo que Él hace. Y mayores obras le mostrará para que ustedes se maravillen.
21 He ʻoku hangē ʻoku fokotuʻu mo fakaake ʻe he Tamai ʻae mate; ʻoku pehē ʻae fakaake ʻe he ʻAlo ʻaia kotoa pē ʻoku loto ia ki ai.
Porque como el Padre resucita a los muertos y les da vida, así también el Hijo da vida a los que quiere.
22 He ʻoku ʻikai fakamaau ha tokotaha ʻe he Tamai, ka kuo ne tuku ʻae fakamaau kotoa pē ki he ʻAlo:
Porque ni aun el Padre juzga a alguno, sino todo el juicio encomendó al Hijo,
23 Koeʻuhi ke fakaʻapaʻapa kotoa pē ki he ʻAlo, ʻo hangē ko ʻenau fakaʻapaʻapa ki he Tamai. Ko ia ʻoku ʻikai fakaʻapaʻapa ki he ʻAlo, ʻoku ʻikai fakaʻapaʻapa ia ki he Tamai naʻa ne fekau ia.
para que todos honren al Hijo como honran al Padre. El que no honra al Hijo, no honra al Padre Quien lo envió.
24 “Ko e moʻoni, ko e moʻoni, ʻoku ou tala kiate kimoutolu, Ko ia ʻoku fanongo ki heʻeku lea, ʻo tui kiate ia naʻa ne fekau au, ʻoku ʻiate ia ʻae moʻui taʻengata, pea ʻe ʻikai fakamalaʻia ia; ka kuo hao mei he mate ki he moʻui. (aiōnios g166)
En verdad, en verdad les digo: El que oye mi Palabra y cree al que me envió, tiene vida eterna. No va a juicio, sino pasa de la muerte a la vida. (aiōnios g166)
25 Ko e moʻoni, ko e moʻoni, ʻoku ou tala kiate kimoutolu, ʻOku haʻu ʻae ʻaho, pea ko eni ia, ʻe fanongo ai ʻae mate ki he leʻo ʻoe ʻAlo ʻoe ʻOtua; pea ko kinautolu ʻe fanongo te nau moʻui.
En verdad, en verdad les digo: Viene una hora y ya llegó, cuando los muertos oirán la voz del Hijo de Dios, y los que [la] oigan vivirán.
26 He ʻoku hangē ʻoku maʻu ʻe he Tamai ʻae moʻui ʻiate ia pē; pea ʻoku pehē pe ʻene tuku ki he ʻAlo, ke ne maʻu ʻae moʻui ʻiate ia pe;
Porque como el Padre tiene vida en Él mismo, así también concedió al Hijo que tuviera vida en Él mismo.
27 Pea kuo ne tuku kiate ia ʻae pule ke ʻaʻana ʻae fai ʻoe fakamaau foki, koeʻuhi ko e ʻAlo ia ʻoe tangata.
Le dio autoridad para juzgar, porque es el Hijo del Hombre.
28 ‌ʻOua te mou ofo ai: he ʻoku haʻu ʻae ʻaho, ʻe fanongo ai ki hono leʻo ʻakinautolu kotoa pē ʻoku ʻi he ngaahi tanuʻanga,
No se maravillen de esto, porque viene la hora cuando todos los que están en los sepulcros oirán su voz.
29 Pea te nau ʻalu atu; ko kinautolu naʻe fai lelei, ki he toetuʻu ʻoe moʻui; mo kinautolu naʻe fai kovi, ki he toetuʻu ʻoe fakamalaʻia.
Los que hicieron lo bueno saldrán a resurrección de vida, pero los que hicieron lo malo, a resurrección de juicio.
30 “ʻOku ʻikai te u faʻa fai ʻeau pe ha meʻa: ʻoku hangē ko ʻeku fanongo, ʻa ʻeku fakamaau: pea ʻoku totonu ʻeku fakamaau; koeʻuhi ʻoku ʻikai te u fai ki hoku loto ʻoʻoku, ka ko e finangalo ʻoe Tamai naʻa ne fekau au.
Yo nada puedo hacer por iniciativa propia. Como oigo, juzgo. Mi juicio es justo, porque no busco mi voluntad, sino la voluntad de Quien me envió.
31 “Kapau te u fakamoʻoni au ʻeau pē, tā ʻoku ʻikai moʻoni ʻeku fakamoʻoni.
Si Yo doy testimonio con respecto a Mí mismo, mi testimonio no es verdadero.
32 ‌ʻOku ai ha tokotaha kehe ʻoku ne fakamoʻoniʻi au; pea ʻoku ou ʻilo ko ʻene fakamoʻoni kiate au ʻoku moʻoni.
Otro es quien da testimonio de Mí, y sé que su testimonio es verdadero.
33 Naʻa mou fekau kia Sione, pea naʻa ne fakamoʻoni ʻe ia ki he moʻoni.
Ustedes enviaron [mensajeros] a Juan, y [él] dio testimonio de la Verdad.
34 Ka ʻoku ʻikai ʻaonga kiate au ʻae fakamoʻoni mei he tangata: ka ʻoku ou lea ʻaki eni koeʻuhi ke mou moʻui.
Pero Yo no recibo el testimonio de parte de un hombre. Digo esto para que ustedes sean salvos.
35 Ko e maama vela mo ulo ia: pea naʻa mou loto ʻo fuoloa siʻi pē ke fiefia ʻi hono maama.
Aquél era la antorcha que ardía y alumbraba, y ustedes quisieron regocijarse en su luz por un tiempo.
36 Ka ʻoku ou maʻu ʻae fakamoʻoni lahi ʻia Sione: he ko e ngaahi ngāue kuo tuku kiate au ʻe he Tamai ke u fai, ko e ngāue ko ia ʻoku ou fai, ʻoku fakamoʻoni kiate au, kuo fekau au ʻe he Tamai.
Pero Yo tengo un testimonio mayor que el de Juan, porque hago las obras que el Padre me mandó que hiciera, las cuales dan testimonio de que el Padre me envió.
37 Pea ko e Tamai, ʻaia naʻa ne fekau au, kuo ne fakamoʻoni kiate au. Naʻe ʻikai te mou fanongo ʻi ha kuonga ki hono leʻo, pe mamata ki hono anga.
El Padre que me envió también dio testimonio de Mí. Ustedes jamás oyeron su voz, ni vieron su apariencia,
38 Pea ʻoku ʻikai nofoʻia ʻakimoutolu ʻe heʻene folofola: he ko ia naʻa ne fekau, ʻoku ʻikai te mou tui ki ai.
ni su Palabra permanece en ustedes, porque ustedes no creen en el que Él envió.
39 ʻOku mou kumi lahi ʻi he ngaahi [tohitapu ]koeʻuhi ʻoku mou ʻamanaki ke maʻu ai ʻae moʻui taʻengata: pea ko ia ia ʻoku fakamoʻoni kiate au. (aiōnios g166)
[Ustedes] escudriñan las Escrituras porque les parece que allí tienen vida eterna. Ellas son las que dan testimonio de Mí. (aiōnios g166)
40 Ka ʻoku ʻikai te mou loto ke haʻu kiate au, koeʻuhi ke mou moʻui.
¡Y ustedes no quieren venir a Mí para que tengan vida!
41 “ʻOku ʻikai te u maʻu ʻae fakamālō mei he tangata.
No recibo alabanzas de hombres.
42 Ka ʻoku ou ʻilo ʻakimoutolu, ʻoku ʻikai ʻiate kimoutolu ʻae ʻofa ʻae ʻOtua.
Pero sé que ustedes no tienen el amor de Dios.
43 Kuo u haʻu au ʻi he huafa ʻo ʻeku Tamai, pea ʻoku ʻikai te mou maʻu au: kapau ʻe haʻu ha taha ʻi hono hingoa ʻoʻona, te mou maʻu ia.
Yo vine en Nombre de mi Padre, y no me reciben. Si otro viene en su propio nombre, lo recibirían.
44 ‌ʻE faʻa tui fēfē ʻakimoutolu, ʻoku mou fetaliʻaki ʻae fefakamālōʻaki ʻiate kimoutolu, ka ʻoku ʻikai te mou kumi ki he fakamālō mei he ʻOtua pē?
¿Cómo pueden creer ustedes quienes reciben honor los unos de los otros, y no buscan el honor del único Dios?
45 ‌ʻOua naʻa mahalo te u talatalaaki ʻakimoutolu ki he Tamai: ʻoku ai ha tokotaha ʻoku ne talatalaaki ʻakimoutolu, ʻa Mōsese, ʻoku mou falala ki ai.
No piensen que Yo los acusaré delante del Padre. Los acusa Moisés, en quien ustedes esperan.
46 He ka ne tui ʻakimoutolu kia Mōsese, pehē, kuo mou tui kiate au: he naʻe tohi ʻe ia kiate au.
Porque si creyeran a Moisés, me creerían a Mí, porque él escribió con respecto a Mí.
47 Pea kapau ʻoku ʻikai te mou tui ki heʻene ngaahi tohi, ʻe fēfeeʻi hoʻomou tui ki heʻeku ngaahi lea?”
Pero si no creen sus escritos, ¿cómo creerán mis Palabras?

< Sione 5 >