Siope 41
1 “ʻOku ke faʻa fusi hake ʻae levaiatani ʻaki ʻae mātaʻu? Pe ko hono ʻelelo ʻaki ʻae afo ʻoku ke tukutuku hifo?
Zar loviš Levijatana udicom? Zar ćeš mu jezik zažvalit' užetom?
2 ʻOku ke faʻa ʻai ʻae mātaʻu ki hono ihu? Pe vili ke ʻasi hono kouʻahe ʻaki ʻae talaʻi ʻakau?
Zar mu nozdrve trskom probost' možeš ili mu kukom probiti vilicu?
3 Te ne fai ʻene ngaahi hū tāumaʻu kiate koe? Te ne lea ʻaki ʻae ngaahi lea malu kiate koe?
Hoće li te on preklinjat' za milost, hoće li s tobom blago govoriti?
4 Te ne fai ʻae fuakava mo koe? Te ke maʻu ia ko hoʻo tamaioʻeiki ʻo taʻengata?
I zar će s tobom savez on sklopiti da sveg života tebi sluga bude?
5 Te ke fakavā mo ia ʻo hangē ko e manupuna? Pe te ke noʻotaki ia maʻa hoʻo kau taʻahine?
Hoćeš li se s njim k'o s pticom poigrat' i vezat' ga da kćeri razveseliš?
6 ʻE fai kātoanga ʻaki ia ʻe ho kaumeʻa? Te nau vahevahe ia ki he kakai fakatau?
Hoće li se za nj cjenkati ribari, među sobom podijelit' ga trgovci?
7 ʻOku ke faʻa fakapito hono kili ʻi he tao ukamea talatala? Pe ko hono ʻulu ʻi he tao hoka ika?
Možeš li kopljem njemu kožu izbost ili glavu mu probiti ostima?
8 Hilifaki ho nima kiate ia, manatu ki he tau, pea ʻoua naʻa toe fai hā meʻa.
Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit će ti posljednji!
9 Vakai, ʻoku taʻeʻaonga ke ʻamanaki kiate ia: ʻikai ʻe tō ki lalo ha tokotaha ʻi he mamata pe kiate ia?
Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba.
10 ʻOku ʻikai ha tokotaha ʻoku loto lahi ʻe fie ueʻi ia ke tuʻu hake: pea ka kuo pehē, ko hai koā ʻe faʻa tuʻu ʻi hoku ʻao?
Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'?
11 Ko hai kuo ne tomuʻa fai kiate au koeʻuhi ke u totongi ia? Ko e meʻa kotoa pē ʻoku ʻi lalo langi ʻoku ʻaʻaku ia.
Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema!
12 “ʻE ʻikai te u fakapuli hono ngaahi konga, pe ko hono mālohi, pe ko hono matamatalelei.
Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.
13 Ko hai te ne faʻa ʻilo ʻae mata ʻo hono kofu? Pe ko hai ʻe faʻa haʻu kiate ia mo e palaiteli lou ua?
Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?
14 Ko hai te ne faʻa toʻo ʻae matapā ʻo hono mata? ʻOku fakailifia hono ngaahi nifo ʻoku takatakai.
Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih?
15 ʻOku viki ia ʻi hono ngaahi ʻuno, ʻaia ʻoku tāpuni fakataha ʻo hangē ko e meʻa pulusi maʻu.
Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim.
16 ʻOku fengūtaki pehē ʻae taha ki he taha, ʻaia ʻoku ʻikai faʻa hū ai ʻae matangi ʻi hona vahaʻa.
Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao.
17 ʻOku nau fehokotaki, ʻo fepikitaki fakataha, pea ʻe ʻikai faʻa vaheʻi.
Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu.
18 ʻI heʻene mafatua ʻoku ulo ai ʻae maama, pea ʻoku tatau hono mata mo e laumata ʻoe pongipongi.
Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu.
19 ʻOku ʻalu atu mei hono ngutu ʻae ngaahi maama ulo, ʻoku puna mei ai kituʻa ʻae ngaahi kalofiama.
Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.
20 ʻOku ʻalu atu ʻi hono avaʻi ihu ʻae ʻohuafi, ʻo hangē ko e kulo vai kuo lili, pe ko e fuʻu kulo.
Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri.
21 ʻOku tutu ʻe heʻene mānava ʻae malala, pea ʻoku ulo mai ʻae afi mei hono ngutu.
Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču.
22 ʻOku nofo ʻae mālohi ʻi hono kia, pea ʻoku liliu ʻae mamahi ko e fiefia ʻi hono ʻao.
U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire.
23 Ko hono ngaahi ʻioʻi kakano ʻoku piki fakataha: ʻoku mālohi ia ʻi ai; ʻoku ʻikai faʻa ueʻi.
Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini.
24 ʻOku mālohi hono loto ʻo hangē ko e maka; ʻio, ʻoku fefeka ʻo hangē ko e konga ʻoe maka tokalalo ʻoe meʻa momosi.
Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.
25 ʻOka fokotuʻu hake ia ki ʻolunga, ʻoku manavahē ʻae kau mālohi: ko e meʻa ʻi he faʻa maumau ʻoku nau fakamaʻa ʻakinautolu.
Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni.
26 Ko e heletā ʻo ia ʻoku ne tā kiate ia ʻoku ʻikai tau; pe ko e tao, pe ko e tokotoko, mo e kofutau.
Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela.
27 ʻOku tatau kiate ia ʻae ʻaione mo e mohuku, ʻae palasa mo e ʻakau popo.
Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno.
28 ʻE ʻikai hola ia ʻi he ngahau: ʻoku ne liliu ʻae ngaahi makatā ko e veve.
On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada.
29 ʻOku ne ui ʻae ngaahi ngahau ko e mohuku mōmoa: ʻoku kata ia ʻi he apoapo ʻoe tao.
K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim.
30 ʻOku ʻi lalo ʻiate ia ʻae ngaahi maka māsila: ʻoku ne folahi ki he pelepela ʻae ngaahi meʻa māsila.
Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom.
31 ʻOku ne fakalili ʻae loloto ʻo hangē ko e kulo: ʻoku ne ngaohi ke tatau ʻae tahi mo e ipu ʻoe meʻa tākai.
Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu.
32 ʻOku ne fakangingila ʻae hala kimui ʻiate ia; ʻe mahalo ʻe ha taha ʻoku hinehina ʻae loloto.
Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva.
33 ʻOku ʻikai hano tatau ʻi he fonua, ʻaia kuo ngaohi ke taʻemanavahē.
Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv.
34 ʻOku ne vakai ki he ngaahi meʻa māʻolunga kotoa pē: ko e tuʻi ia ki he ngaahi fānau kotoa pē ʻoe laukau.”
I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim.”
