< Siope 36 >
1 Ka naʻe fai ai pe ʻe Elihu ʻene lea, ʻo ne pehē,
Addens quoque Eliu, hæc locutus est:
2 “Ke ke kātaki siʻi pe au, pea te u fakahā kiate koe ʻaia ʻoku toe ʻiate au ke lea ʻaki koeʻuhi ko e ʻOtua.
Sustine me paululum, et indicabo tibi: adhuc enim habeo quod pro Deo loquar.
3 Te u ʻomi ʻa ʻeku ʻilo mei he mamaʻo, pea te u tuku ʻae māʻoniʻoni ki hoku Tupuʻanga.
Repetam scientiam meam a principio, et operatorem meum probabo justum.
4 He ko e moʻoni ʻe ʻikai hala ʻa ʻeku ngaahi lea: ko ia ia ʻoku haohaoa ʻi he ʻilo ʻoku ʻiate koe.
Vere enim absque mendacio sermones mei, et perfecta scientia probabitur tibi.
5 “Vakai, ʻoku māfimafi ʻae ʻOtua, pea ʻoku ʻikai te ne manukiʻi ha tokotaha: ʻoku māfimafi ia ʻi he mālohi mo e poto.
Deus potentes non abjicit, cum et ipse sit potens:
6 ʻOku ʻikai te ne fakatolonga ʻae moʻui ʻae angakovi: ka ʻoku ne foaki ʻae totonu ki he masiva.
sed non salvat impios, et judicium pauperibus tribuit.
7 ʻOku ʻikai toʻo ʻe ia hono fofonga mei he māʻoniʻoni; ka ʻoku nau ʻi he ngaahi tuʻi ʻi he nofoʻanga fakaʻeiʻeiki; ʻio, ʻoku ne fakatuʻumaʻu ʻakinautolu ke taʻengata, pea kuo hakeakiʻi ʻakinautolu.
Non auferet a justo oculos suos: et reges in solio collocat in perpetuum, et illi eriguntur.
8 Pea kapau kuo haʻi ʻaki ʻakinautolu ʻae ngaahi ukamea fakamaʻu, pea fakamaʻu ʻaki ʻae ngaahi afo ʻoe mahaki;
Et si fuerint in catenis, et vinciantur funibus paupertatis,
9 ʻOku ne fakahā ai kiate kinautolu ʻenau ngaahi ngāue, mo ʻenau ngaahi talangataʻa ʻaia kuo nau angatuʻu ai.
indicabit eis opera eorum, et scelera eorum, quia violenti fuerunt.
10 ʻOku ne fakaava honau telinga foki ki he akonaki, pea fekau ke nau tafoki, pea fekau ke nau tafoki mei he angahia.
Revelabit quoque aurem eorum, ut corripiat: et loquetur, ut revertantur ab iniquitate.
11 Kapau te nau talangofua pea tauhi ia, te nau fakaʻosi honau ngaahi ʻaho ʻi he monūʻia, mo honau ngaahi taʻu ʻi he fiemālie.
Si audierint et observaverint, complebunt dies suos in bono, et annos suos in gloria:
12 Pea kapau ʻe ʻikai te nau talangofua, te nau ʻauha ʻi he heletā, pea te nau mate taʻemaʻu ʻae ʻilo.
si autem non audierint, transibunt per gladium, et consumentur in stultitia.
13 “Ka ko e kau loto mālualoi ʻoku nau fokotuʻu ʻae houhau: ʻoku ʻikai te nau tangi ʻi heʻene haʻisia ʻakinautolu.
Simulatores et callidi provocant iram Dei, neque clamabunt cum vincti fuerint.
14 ʻOku nau mate ʻi he kei talavou, pea ʻoku ʻi he kau taʻemaʻa ʻa ʻenau moʻui.
Morietur in tempestate anima eorum, et vita eorum inter effeminatos.
15 ʻOku ne fakamoʻui ʻae mahaki ʻi hono mahaki, pea ne fakaava honau telinga ʻi he taʻomia.
Eripiet de angustia sua pauperem, et revelabit in tribulatione aurem ejus.
16 Pea ka ne ke pehē, kuo ne hiki foki koe mei he potu ʻapiʻapi ki he potu ʻataʻatā, ʻaia ʻoku ʻikai ʻi ai ha ʻapiʻapi; pea ko ia ʻe ʻi ho keinangaʻanga ʻe pito ia ʻi he ngako.
Igitur salvabit te de ore angusto latissime, et non habente fundamentum subter se: requies autem mensæ tuæ erit plena pinguedine.
17 “Ka kuo ke fakakakato ʻae fakamaau ʻoe kau angakovi: ko e fakamaau mo e angatonu ʻoku na puke koe.
Causa tua quasi impii judicata est: causam judiciumque recipies.
18 “Koeʻuhi ʻoku ai ʻae houhau, ke ke vakai telia naʻa ne toʻo atu koe ʻi heʻene tā: pea ka pehē, ʻe ʻikai faʻa fakahaofi koe ʻe he huhuʻi lahi.
Non te ergo superet ira ut aliquem opprimas: nec multitudo donorum inclinet te.
19 Pea ʻe manako ia ki hoʻo ngaahi koloa? ʻIkai ʻi he koula, pe ko e mafai kotoa pē ʻoe mālohi.
Depone magnitudinem tuam absque tribulatione, et omnes robustos fortitudine.
20 ʻOua naʻa ke holi ki he pō, ʻaia kuo motuhi ai ʻae kakai mei honau fonua.
Ne protrahas noctem, ut ascendant populi pro eis.
21 Ke ke vakai, ke ʻoua naʻa ke tokanga ki he angahia: he kuo ke tomuʻa fili ia ʻi he mahaki.
Cave ne declines ad iniquitatem: hanc enim cœpisti sequi post miseriam.
22 Vakai, ʻoku hakeakiʻi ʻe he ʻOtua ʻi hono mālohi: ko hai ʻoku akonaki ʻo hangē ko ia?
Ecce Deus excelsus in fortitudine sua, et nullus ei similis in legislatoribus.
23 Ko hai kuo ne tuʻutuʻuni kiate ia ʻa hono hala? Pe ko hai te ne faʻa pehē, ‘Kuo ke fai angahala?’
Quis poterit scrutari vias ejus? aut quis potest ei dicere: Operatus es iniquitatem?
24 “Ke ke manatu ke fakaongolelei ʻa ʻene ngāue, ʻaia ʻoku mamata ki ai ʻae kakai.
Memento quod ignores opus ejus, de quo cecinerunt viri.
25 ʻE faʻa mamata ki ai ʻae tangata kotoa pē, ʻe faʻa vakai ki ai ʻae tangata ʻi he kei mamaʻo.
Omnes homines vident eum: unusquisque intuetur procul.
26 Vakai, ʻoku lahi ʻae ʻOtua, pea ʻoku ʻikai te tau faʻa ʻiloʻi ia, pea ko e lau ʻo hono ngaahi ʻaho ʻoku taʻefaʻahakule.
Ecce Deus magnus vincens scientiam nostram: numerus annorum ejus inæstimabilis.
27 He ʻoku ne toʻo hake ʻae ngaahi mosiʻi vai: ʻoku nau huaʻi hifo ʻae ʻuha ʻo fakatatau ki he mao ʻo ia:
Qui aufert stillas pluviæ, et effundit imbres ad instar gurgitum,
28 ʻAia ʻoku tō hifo ʻe he ngaahi ʻao, pea ʻuha lahi ki he tangata.
qui de nubibus fluunt quæ prætexunt cuncta desuper.
29 Pea ʻe faʻa ʻilo koā ʻe ha taha hono folahi atu ʻoe ngaahi ʻao, pe ki he longoaʻa ʻo hono nofoʻanga?
Si voluerit extendere nubes quasi tentorium suum,
30 Vakai, ʻoku ne folahi atu ʻa ʻene maama ki ai, pea ʻoku ne ʻufiʻufi ʻae kilisitahi.
et fulgurare lumine suo desuper, cardines quoque maris operiet.
31 He ʻoku ne fakamaau ʻae kakai ʻaki ʻae ngaahi meʻa ni; ʻoku ne foaki ʻae meʻakai lahi ʻaupito.
Per hæc enim judicat populos, et dat escas multis mortalibus.
32 ʻOku ne ʻufiʻufi ʻae maama ʻaki ʻae ngaahi ʻao; pea ne fekauʻi ia ʻi heʻene hoko ʻi he vahaʻa ke ʻoua naʻa ulo.
In manibus abscondit lucem, et præcepit ei ut rursus adveniat.
33 Ko hono longoaʻa ʻoku ne fakahā ia, ko e houhau lahi ki he angahala.
Annuntiat de ea amico suo, quod possessio ejus sit, et ad eam possit ascendere.