< Siope 23 >

1 Pea naʻe toki tali ʻe Siope, ʻo ne pehē,
Y respondió Job, y dijo:
2 “ʻOku kona ʻaupito ʻa ʻeku mamahi, ʻio, ʻi he ʻaho ni: pea mamafa lahi hoku tā ʻi heʻeku faʻa toʻe.
Hoy también hablaré con amargura, y será más grave mi llaga que mi gemido.
3 Taumaiā ke u ʻilo ʻae potu te u maʻu ai ia! Ke u aʻu atu ki hono nofoʻanga!
¡Quién diese que le conociese, y le hallase! yo iría hasta su trono.
4 Te u fakamatala ʻeku meʻa ʻi hono ʻao, ʻo fakafonu hoku ngutu ʻaki ʻae ngaahi lea fakamamafa.
Ordenaría juicio delante de él, y mi boca henchiría de argumentos.
5 Te u ʻilo ai ʻae ngaahi lea te ne tali ʻaki au, pea u faʻa ʻilo ʻaia te ne lea ʻaki mai kiate au.
Yo sabría lo que él me respondería, y entendería lo que me dijese.
6 He te ne fai mo au ʻaki hono mālohi lahi? ʻIkai: ka te ne ʻai ʻae mālohi kiate au.
¿Pleitearía conmigo con multitud de fuerza? No: antes él la pondría en mí.
7 ‌ʻE faʻa alea ai mo ia ʻae māʻoniʻoni; pea ʻe fakamoʻui taʻengata ai au mei hoku fakamaau.
Allí el recto disputaría con él; y escaparía para siempre de él que me condena.
8 “Vakai, ʻoku ou ʻalu atu, ka ʻoku ʻikai ʻi ai ia; pea ʻoku ou foki mai, kae ʻikai te u ʻiloʻi ia:
He aquí, yo iré al oriente, y no le hallaré, y al occidente, y no le entenderé.
9 Ki he toʻohema, ʻoku ne ngāue ai, kae ʻikai te u sio ki ai: pea ʻoku ne fufū ia ʻi he toʻomataʻu, ke ʻoua naʻaku ʻilo ia:
Si al norte él obrare, yo no le veré: al mediodía se esconderá, y no le veré.
10 Ka ʻoku ne ʻilo ʻae hala ʻoku ou ʻalu ai: pea ka ʻosi ʻene ʻahiʻahiʻi au, te u hao mai ʻo hangē ko e koula.
Mas él conoció mi camino: probóme, y salí como oro.
11 Kuo puke maʻu ʻe hoku vaʻe ki hono lakaʻanga, pea kuo u ʻalu ʻi hono hala, ʻo ʻikai afe.
Mis pies tomaron su rastro: guardé su camino, y no me aparté.
12 Pea naʻe ʻikai te u foki mai mei he fekau ʻa hono fofonga: kuo u fufū ʻi hoku loto ʻae ngaahi lea ʻa hono fofonga.
Del mandamiento de sus labios nunca me quité: las palabras de su boca guardé más que mi comida.
13 Ka ʻoku pehē ai pe ia pea ko hai te ne liliu ia? Pea ko ia ʻoku tokanga ki ai hono finangalo, ʻe fai pē ʻe ia.
Y si él se determina en una cosa, ¿quién le apartará? Su alma deseó, e hizo.
14 He te ne fakakakato hoku ʻinasi kuo tuʻutuʻuni: pea ʻoku lahi ʻae meʻa pehē ʻiate ia.
Por tanto él acabará lo que ha determinado de mí; y muchas cosas como estas hay en él.
15 Ko ia ʻoku ou manavahē ai ʻi hono ʻao: pea kau ka fakakaukau, ʻoku ou ilifia kiate ia.
Por lo cual yo me espantaré delante de su rostro: consideraré, y temerle he.
16 He ʻoku fakamolū hoku loto ʻe he ʻOtua, pea ʻoku fakamamahiʻi au ʻe he Māfimafi:
Dios ha enternecido mi corazón, y el Omnipotente me ha espantado.
17 Koeʻuhi naʻe ʻikai tuʻusi au ʻi he teʻeki hoko ʻae fakapoʻuli, ʻo ʻikai ʻufiʻufi ʻe ia ʻae poʻuli mei hoku mata.
¿Por qué yo no fui cortado delante de las tinieblas, y cubrió con oscuridad mi rostro?

< Siope 23 >