< Selemaia 51 >

1 ‌ʻOku pehē ʻe Sihova; “Vakai, te u fakatupu ha matangi fakaʻauha ki Papilone, pea mo kinautolu ʻoku nofo ʻi ai, ʻakinautolu ʻoku angatuʻu kiate au;
El Señor ha dicho: Mira, haré subir un viento de destrucción contra Babilonia y contra los que viven en Caldea;
2 Pea te u fekau ki Papilone ʻae kau tangata vahevahe kafukafu, pea te nau aloalo ia, pea te nau fakamaha hono fonua: he te nau nofo takatakai ʻiate ia ʻi he ʻaho ʻoe mamahi.
Y enviaré hombres a Babilonia para limpiarla y limpiar su tierra; porque en el día de la angustia pondrán sus tiendas contra ella por todos lados.
3 Pea ʻe teke ʻae kaufana ʻae tangata fakakaufana ki he tangata fakakaufana, pea kiate ia ʻoku hiki hake ia ʻi hono kofu tau: pea ʻoua naʻa mamae ki hono kau talavou; fakaʻauha ʻaupito ʻa ʻene kautau kotoa pē.
Contra ella, el arco del arquero está doblado, y él se pone su coraza; no tengan piedad de sus jóvenes, entrega todo su ejército a la destrucción.
4 ‌ʻE tō pehē ʻae teʻia ʻi he fonua ʻo Kalitia, pea mo kinautolu kuo hokaʻi ke ʻasi ʻi he ngaahi hala.
Y los muertos serán tendidos en la tierra de los caldeos, y los heridos en sus calles.
5 He naʻe ʻikai liʻaki ʻa ʻIsileli, pe ko Siuta ʻe hono ʻOtua, ko Sihova ʻoe ngaahi kautau; neongo hono pito honau fonua ʻi he angahala ki he tokotaha māʻoniʻoni ʻo ʻIsileli.
Porque Israel no ha sido abandonado, ni Judá, por su Dios, por el Señor de los ejércitos; aunque su tierra está llena de pecado contra el Santo de Israel.
6 Mou hola mei loto Papilone, pea fakahaofi ʻe he tangata taki taha ʻa ʻene moʻui: ke ʻoua naʻa fakaʻauha ʻakimoutolu ʻi heʻene hia: he ko e kuonga eni ʻoe houhau ʻo Sihova: te ne ʻatu kiate ia ʻae totongi.
Vete de Babilonia en fuga, para que todo hombre pueda conservar su vida; no mueran por causa de su maldad, porque es el tiempo del castigo del Señor; Él le dará su recompensa.
7 Ko Papilone ko e ipu koula ʻi he nima ʻo Sihova, ʻaia naʻe fakakonā ʻa māmani kotoa pē: kuo inu ʻae ngaahi puleʻanga ki heʻene uaine; ko ia kuo faha ai ʻae ngaahi puleʻanga.
Babilonia ha sido una copa de oro en la mano del Señor, que ha embriagado a toda la tierra con vino; las naciones han tomado de su vino, y por esta razón las naciones han perdido el sentido.
8 Kuo hinga pea ʻauha fakafokifā ʻa Papilone: mou tangi kalanga koeʻuhi ko ia; pea ʻange ʻae feau koeʻuhi ko ʻene mamahi, heiʻilo ʻe fakamoʻui ia.
Es repentina la caída de Babilonia y su destrucción; clama de dolor por ella; traigan bálsamo para su dolor, es posible que se cure.
9 Naʻa mau fie fakamoʻui ʻa Papilone, ka ʻoku ʻikai te ne moʻui: liʻaki ia, pea ke tau taki taha ʻalu ki hono fonua: he kuo aʻu ʻa hono tautea ki he langi, pea kuo hiki hake ia ki he ngaahi ʻao.
Hemos curado a Babilonia, pero ella no se curó: déjala, y vámonos de aquí, todos a su país; porque su castigo se extiende hasta el cielo y se eleva hasta los cielos.
10 Kuo fakahā ʻe Sihova ʻetau angatonu: ‘Haʻu ke tau fakahā ʻi Saione ʻae ngāue ʻa Sihova ko hotau ʻOtua.’
El Señor ha dejado clara nuestra justicia; ven, y démosle cuenta en Sión de la obra del Señor nuestro Dios.
11 Fakangingila ʻae ngaahi ngahau, pea tānaki ʻae ngaahi fakaū: kuo ueʻi ʻe Sihova ʻae laumālie ʻoe ngaahi tuʻi ʻo Mitia: he kuo ne tokanga ki Papilone ke fakaʻauha ia; koeʻuhi ko e houhau ia ʻo Sihova, ko e totongi koeʻuhi ko hono fale tapu.
Haz brillar las flechas; pónganse las corazas; el Señor ha estado moviendo el espíritu del rey de los medos; porque su plan contra Babilonia es su destrucción; porque es el castigo del Señor, la venganza por su Templo.
12 “Fokotuʻu ʻae fuka ki he ngaahi ʻā ʻo Papilone, fokotuʻu ʻae kau leʻo mālohi, fakanofo ʻae kau tangata leʻo, teuteu ʻae ngaahi malumu:” he kuo tokanga ʻa Sihova pea kuo fai ʻaia naʻa ne folofolaʻaki ki he kakai ʻo Papilone.
Dejen que la bandera se levante contra las paredes de Babilonia, refuercen la guardia, ponga a los vigilantes en su lugar, prepare un ataque sorpresa; porque es el propósito del Señor, y él ha hecho lo que dijo sobre el pueblo de babilonia.
13 ‌ʻA koe ʻoku ke nofo ʻi he ngaahi vai lahi, pea mohu koloaʻia, kuo hokosia ho ngataʻanga, pea mo e fuofua ʻo hoʻo manumanu.
Oh, tú, cuyo lugar de vida está junto a las amplias aguas, cuyas riquezas son grandes, tu fin ha llegado, tu malvada codicia ha terminado.
14 Kuo fuakava ʻa Sihova ʻoe ngaahi kautau ʻiate ia pe, ʻo pehē, ‘Ko e moʻoni te u fakapito ʻaki koe ʻae kau tangata, ʻo hangē ko e fanga ʻunufe; pea te nau fai ʻae kalanga kiate koe.’
El Señor de los ejércitos ha hecho un juramento por sí mismo, diciendo: En verdad, te llenaré de hombres como de langostas, y sus voces de victoria contra ti.
15 “Kuo ne ngaohi ʻae kelekele ʻaki hono mālohi, pea kuo ne fokotuʻumaʻu ʻa māmani ʻi heʻene poto, pea kuo ne folahi atu ʻae ngaahi langi ʻi heʻene ʻiloʻilo.
Él ha hecho la tierra por su poder, ha establecido al mundo en su lugar por su sabiduría, y por su sabio diseño los cielos se han extendido:
16 ‌ʻOka hiki hake ʻe ia hono leʻo ʻoku ai ʻae vai lahi ʻi he langi; pea ʻoku ne pule ke ʻalu hake ʻae ngaahi kakapu mei he ngaahi ngataʻanga ʻo māmani: ʻoku ne ngaohi ʻae ʻuhila mo e ʻuha, pea ʻomi ʻae matangi mei hono ngaahi feleoko.
Al sonido de su voz hay un tumulto de las aguas en los cielos, y él hace que las nieblas suban desde los confines de la tierra; hace relámpagos para la lluvia y envía el viento desde sus depósitos.
17 ‌ʻOku vale ʻae tangata taki taha ʻi heʻene ʻilo; ʻoku mā ʻae tufunga taki taha ʻi heʻene meʻa fakatātā kuo tā: he ko e fakatātā kuo haka ko e loi ia, pea ʻoku ʻikai ha mānava ʻiate kinautolu.
Entonces cada hombre se vuelve como una bestia sin conocimiento; Todos los trabajadores del oro son avergonzados por la imagen que han creado; porque su imagen de metal es un engaño, y no hay aliento en ellos.
18 Ko e vaʻinga ʻakinautolu, ko e ngāue ʻae kau hē: ʻe ʻauha ʻakinautolu ʻi he ʻaho ʻo honau ʻaʻahi.
No son nada, una obra de error; en el momento de su castigo, la destrucción los alcanzará.
19 ‌ʻOku ʻikai tatau mo kinautolu ʻae ʻinasi ʻo Sēkope; he ʻoku muʻa ia ʻi he ngaahi meʻa kotoa pē: pea ko e tokotoko ʻo hono tofiʻa ʻa ʻIsileli: ko Sihova ʻoe ngaahi kautau hono huafa.
La herencia de Jacob no es así; porque el creador de todas las cosas escogió a Israel como su propiedad; el Señor de los ejércitos es su nombre.
20 “Ko koe ko hoku toki ke tau ʻaki mo ʻeku mahafutau: he te u laiki ʻaki koe ke momo ʻae ngaahi fonua, pea te u fakaʻauha ʻaki ko e ngaahi puleʻanga;
Tú eres mi hacha de combate y mi instrumento de guerra; contigo serán quebrantadas las naciones; contigo destruiré reinos;
21 Pea te u laiki ʻaki koe ʻae hoosi mo e tangata ʻoku heka ai; pea teu laiki ʻaki koe ʻae saliote mo e tangata ʻoku heka ai;
Contigo, el caballo y el jinete serán quebrantados; contigo el carruaje de la guerra y el que entra será destrozado;
22 Pea te u laiki ʻaki koe foki ʻae tangata mo e fefine; pea te u laiki ʻaki koe ʻaia ʻoku motuʻa mo e tamasiʻi; pea te u laiki ʻaki koe ʻae talavou pea mo e taʻahine.
Contigo, hombre y mujer serán quebrantados; contigo el viejo y el niño serán quebrantados; contigo el joven y la virgen serán quebrantados;
23 Pea te u laiki ʻaki koe ʻae tauhi mo ʻene fanga sipi; pea te u laiki ʻaki koe ʻae tangata ngoue mo ʻene fanga manu; pea te u laiki ʻaki koe ʻae houʻeiki mo e kau pule.
Contigo será quebrantado el guardián de las ovejas con su rebaño, y contigo el granjero y sus bueyes serán quebrantados, y contigo serán quebrantados los capitanes y los gobernantes.
24 “Pea te u totongi ki Papilone pea mo e kakai kotoa pē ʻo Kalitia ʻae kovi kotoa pē kuo nau fai ki Saione ʻi homou ʻao,” ʻoku pehē ʻe Sihova.
Y daré a Babilonia, y a toda la gente de Caldea, su recompensa por todo el mal que han hecho en Sión ante sus ojos, dice el Señor.
25 “ʻE moʻunga faʻa fakaʻauha, vakai, ʻoku ou tuʻu kiate koe,” ʻoku pehē ʻe Sihova, “a koe ʻoku fakaʻauha ʻa māmani kotoa pē: pea te u mafao atu hoku nima kiate koe, pea fakateka koe ki lalo mei he ngaahi makatuʻu, pea te u ngaohi koe ko e moʻunga vela.
Mira, yo estoy contra ti, dice el Señor, oh montaña de destrucción, que causa la destrucción de toda la tierra; y extenderé mi mano sobre ti, derribándote de las rocas y quemándote montaña.
26 Pea ʻe ʻikai te nau toʻo meiate koe ʻae maka ke tuliki ʻaki, pe ha maka ke tuʻunga ʻaki; ka te ke lala pe ʻo taʻengata,” ʻoku pehē ʻe Sihova.
Y no te quitarán una piedra para el ángulo de una pared o la base de un edificio; Pero serás un lugar inútil para siempre, dice el Señor.
27 “Mou fokotuʻu ʻae fuka ʻi he fonua, ifi ʻae meʻalea ʻi he ngaahi puleʻanga, teuteu ʻae kakai ke tauʻi ia, ui ke fakataha kiate ia ʻae ngaahi puleʻanga ko ʻAlalate, mo Minai, mo ʻAsikenasi; fakanofo kiate ia ʻae pule; fekau ke haʻu kiate ia ʻae fanga hoosi ʻo hangē ko e fanga ʻunufe felefele.
Que se levante una bandera en la tierra, que suene el cuerno entre las naciones, que las naciones estén listas contra ella; reúne los reinos de Ararat, Mini y Asquenaz contra ella, prepara un escriba contra ella; Deja que los caballos se enfrenten a ella como langostas en masa.
28 Teuteu kiate ia ʻae ngaahi puleʻanga, mo e ngaahi tuʻi ʻo Mitia, mo hono ngaahi ʻeikitau, mo hono kau pule kotoa pē, pea mo e fonua kotoa pē ʻo honau puleʻanga.
Prepara a las naciones para la guerra contra ella, el rey de los medos y sus gobernantes y todos sus capitanes, y toda la tierra bajo su gobierno.
29 Pea ʻe tetetete ʻae fonua pea mamahi ia: koeʻuhi ʻe fakahoko ki Papilone ʻae tuʻutuʻuni kotoa pē ʻa Sihova, ke ngaohi ʻae fonua ko Papilone ke lala taʻehanokakai.
Y la tierra está temblando y con dolor; porque los propósitos del Señor son fijos, para hacer de la tierra de Babilonia una desolación sin habitantes.
30 ‌ʻOku ʻikai tau ʻae kau tangata mālohi ʻo Papilone, kuo nau nofo ʻi honau ngaahi potu mālohi: kuo mole ʻenau mālohi; kuo nau liliu ʻo hangē ko e kau fefine: kuo tutu honau ngaahi nofoʻanga; kuo fesiʻi honau ngaahi fakamaʻu.
Los hombres de guerra de Babilonia se han alejado de la lucha, esperando en sus fortalezas; Su fuerza se ha agitado, se han vuelto como mujeres; sus casas han sido incendiadas, sus cerraduras están rotas.
31 E lele ʻae tangata talafekau ʻe taha, pea ʻe fakafetaulaki ʻae tangata ongoongo mo e tangata ongoongo, ke tala ki he tuʻi ʻo Papilone, kuo lavaʻi ʻene kolo mei hono ngataʻanga,
Un hombre, corriendo, le dará un mensaje a otro, y el que vaya con noticias se lo entregará a otro, para avisar al rey de Babilonia que su ciudad ha sido tomada por completo.
32 Pea kuo tāpuni ʻae ngaahi hala, pea kuo tutu ʻae kaho ʻaki ʻae afi, pea kuo ilifia ʻae kau tangata tau.
Y los caminos a través del río han sido tomados, y los carrizos han sido quemados con fuego, y los hombres de guerra se llenaron de miedo.
33 He ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; “ʻOku tatau ʻae taʻahine ʻo Papilone mo e hahaʻanga; kuo hokosi ʻae ʻaho ke haha ia: ʻe toetoe siʻi pea ʻe hoko kiate ia hono ututaʻu.
Porque estas son las palabras del Señor de los ejércitos, el Dios de Israel: La hija de Babilonia es como el piso de grano cuando es trillada; En poco tiempo, llegará el momento de su corte de grano.
34 “Kuo kai ʻo ʻosi au, pea kuo fakaʻauha au ʻe Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone, kuo ne ngaohi au ko e ipu maha, kuo ne folo ʻo ʻosi au ʻo hangē ko e talākoni, kuo ne fakapito hono kete ʻaki ʻeku ngaahi meʻa lelei, kuo ne lī au kituʻa.
Nabucodonosor, rey de Babilonia, me ha devorado, me aplastó violentamente, me dejó como un vaso vacío sin nada, me tomó en la boca como un dragón, llenó su estómago con mis delicias, y me ha expulsado.
35 ‌ʻE pehē ʻe he kakai ʻo Saione, “ʻE hoko ki Papilone, ʻae fakamālohi kuo fai kiate au mo hoku kakano:” pea ʻe pehē ʻe Selūsalema, “Ke ʻi he kakai ʻo Kalitia ʻa hoku toto.”
Que las cosas violentas que me han hecho, y mi caída, vengan a Babilonia, dirá la hija de Sión; y “Que mi sangre sobre la gente de Caldea”, dirá Jerusalén.
36 Ko ia ʻoku pehē ʻe Sihova, Vakai, te u langomakiʻi koe, pea te u tautea koeʻuhi ko koe; pea te u fakatafe ke maha hono tahi, pea te u fakamaha hono ngaahi matavai.
Por esta razón, el Señor ha dicho: Mira, defenderé tu causa y vengaré lo que has sufrido; secaré el mar, y secare sus manantiales.
37 Pea ʻe hoko ʻa Papilone ko e potu tokatāmaki, ko e nofoʻanga ʻoe fanga talākoni, ko e meʻa fakaofo, ko e meʻa fakaʻiseʻisa, pea ʻe ʻikai ʻi ai ha kakai.
Y Babilonia se convertirá en una masa de muros rotos, un agujero para los chacales, una causa de espanto y horror, sin un hombre vivo en ella.
38 Pea te nau ngungulu fakataha ʻo hangē ko e fanga talākoni; pea te nau ueʻi ʻakinautolu, ʻo hangē ko e fanga ʻuhikiʻi laione.
Estarán rugiendo juntos como leones, y gruñiran como cachorros.
39 Pea ʻi heʻenau holi ʻe teuteu ʻeau ʻenau ngaahi kātoanga, pea te u fakakonaʻi ʻakinautolu, koeʻuhi ke nau nekeneka, pea mohe ʻi he mohe taʻengata, pea ʻoua naʻa toe ʻā,” ʻoku pehē ʻe Sihova.
En su calor les pondré sus banquetes, haré una fiesta para ellos, y los emborracharé con vino, para que puedan quedar inconscientes, durmiendo un sueño eterno sin despertar, dice el Señor.
40 Pea te u ʻomi ʻakinautolu ʻo hangē ko e fanga lami ki he tāmateʻi, ʻo hangē ko e fanga sipitangata fakataha mo e fanga kosi.
Los haré bajar a la muerte como corderos, como chivos y carneros.
41 “Hono ʻikai lavaʻi ʻa Sisake! Pea kuo fēfē ʻae lapasi ʻo ia naʻe ongoongo ʻi māmani kotoa pē! Kuo hoko fēfē ʻa Papilone ko e fakatumutumuanga ʻi he ngaahi puleʻanga!
¡Cómo ha sido tomada Babilonia! la alabada de toda la tierra! ¿Cómo se ha convertido Babilonia en causa de espanto entre las naciones?
42 Kuo hake ʻae tahi ki Papilone: kuo ʻufiʻufi ia ʻaki hono ngaahi peau lahi.
Ha subido el mar sobre Babilonia; Ella está cubierta con la masa de sus olas.
43 Kuo hoko hono ngaahi kolo ko e potu lala, ko e fonua mōmoa, pea ko e toafa, ko e fonua ʻoku ʻikai nofo ai ha tangata, pea ʻoku ʻikai ʻalu ai ʻae foha ʻoe tangata.
Sus pueblos se han convertido en un desperdicio, una tierra seca y sin agua, donde ningún hombre tiene su lugar de vida y ningún hijo de hombre pasa.
44 Pea te u tautea ʻa Peli ʻi Papilone, pea te u ʻomi mei hono ngutu ʻaia kuo ne folo hifo: pea ʻe ʻikai toe fakataha kiate ia ʻae ngaahi puleʻanga: ʻio, ʻe hinga ʻae ʻā ʻo Papilone.
Y enviaré un castigo a Bel en Babilonia, y sacaré de su boca lo que ha devorado; las naciones ya no correrán hacia él: en verdad, el muro de Babilonia se caerá.
45 ‌ʻE hoku kakai, mou ʻalu atu mei he lotolotonga ʻo ia, pea taki taha fakamoʻui ʻa hono laumālie mei he houhau kakaha ʻo Sihova.
Pueblo mío, sal de ella, y que cada uno salga a salvo de la ira ardiente del Señor.
46 Pea telia naʻa vaivai homou loto, pea mou manavahē koeʻuhi ko e ongoongo ʻaia ʻe ongoʻi ʻi he fonua; koeʻuhi ʻe hoko mai ʻae ongoongo ʻi he taʻu ʻe taha, pea hili ia ʻe toe hoko mo e ongoongo ʻi he taʻu ʻe taha, mo e fakamālohi ʻi he fonua, ko e pule ki he pule.
Para que tus corazones no se vuelvan débiles y llenos de temor a causa de las noticias que sucederán en la tierra; para una historia durará aproximadamente un año, y después de eso, en otro año, otra historia y actos violentos en la tierra, gobernante contra gobernante.
47 Ko ia, vakai, ʻoku haʻu ʻae ngaahi ʻaho, te u tautea ai ʻae ngaahi tamapua ʻo Papilone: pea ʻe maveuveu hono fonua kotoa pē, pea ʻe tō ʻi he lotolotonga ʻo ia ʻa hono kakai mate kotoa pē.
Por esta causa, en verdad, vendrán días cuando enviaré el castigo a las imágenes de Babilonia, y toda su tierra será avergonzada, y sus muertos caerán en ella.
48 Pea ʻe toki hiva ki Papilone ʻae ngaahi langi pea mo māmani, pea mo e meʻa kotoa pē ʻi ai: ʻe haʻu kiate ia ʻae kau maumau mei he tokelau,” ʻoku pehē ʻe Sihova.
Y el cielo y la tierra y todo lo que hay en ellos, cantarán de alegría sobre Babilonia; porque los destructores vendrán del norte, dice el Señor.
49 Hangē kuo tō ʻae mate ʻo ʻIsileli ʻi Papilone ʻe tō pehē ʻi Papilone ʻae tāmateʻi kotoa pē ʻo māmani.
Así como Babilonia mando a los muertos de Israel a la espada, así por Babilonia cayeron los muertos de toda la tierra.
50 ‌ʻAlu ʻakimoutolu kuo hao ʻi he heletā, pea ʻoua naʻa veʻetōʻohi: fakamanatu kia Sihova mei he mamaʻo, pea manatu ʻi homou loto ki Selūsalema.”
Ustedes que se han salvado de la espada, huyan y no se detengan; tengan al Señor en la memoria cuando esté lejos, y tengan presente a Jerusalén.
51 “Kuo mau puputuʻu, koeʻuhi kuo mau fanongo ki he ongoongo kovi: kuo ʻufiʻufi homau mata ʻaki ʻae mā: koeʻuhi kuo hū mai ʻae kau muli ki he ngaahi potu tapu ʻoe fale ʻo Sihova.”
Estamos decepcionados porque han llegado a nuestros oídos palabras amargas; nuestros rostros están cubiertos de vergüenza, porque hombres extranjeros han venido a los lugares sagrados de la casa del Señor.
52 Ko ia, ʻoku pehē ʻe Sihova, “Vakai, ʻoku hoko ʻae ngaahi ʻaho, ʻa ia te u tautea ai hono ngaahi tamapua kuo tongi, pea ʻe toʻetoʻe ʻae lavea ʻi hono fonua kotoa pē.
Por esta razón, mira, vienen días, dice el Señor, cuando enviaré un castigo a sus imágenes; y en toda su tierra los heridos estarán gritando de dolor.
53 Kapau ʻe kaka hake ʻa Papilone ki he ngaahi langi, pea kapau te ne ngaohi hono ngaahi potu mālohi ki ʻolunga,” ka ʻoku pehē ʻe Sihova, “ʻE ʻalu atu meiate au kiate ia ʻae kau maumauʻi.
Aun si Babilonia fuera elevada al cielo, y fortifique en lo alto su fortaleza, enviaría contra ella a aquellos que la destruirán, dice el Señor.
54 ‌ʻOku ongo mai ʻae longoaʻa ʻoe tangi mei Papilone, pea mo e fakaʻauha lahi mei he fonua ʻoe kau Kalitia:
Se oye un grito de Babilonia, y una gran destrucción de la tierra de los caldeos:
55 Koeʻuhi kuo maumauʻi ʻe Sihova ʻa Papilone, pea fakaʻauha ʻae longoaʻa lahi ʻiate ia; ʻoku ʻuʻulu hono ngaahi peau ʻo hangē ko e ngaahi vai lahi, ko e longoaʻa ʻo honau leʻo ʻoku ongo:
Porque el Señor está destruyendo Babilonia y poniendo fin a la gran voz que sale de ella; y sus olas retumban como grandes aguas, su voz suena fuerte:
56 Koeʻuhi kuo hoko ʻae maumau kiate ia, ʻio, ki Papilone, pea kuo lavaʻi ʻa hono kau tangata mālohi, kuo fesiʻi ʻenau kaufana kotoa pē: he ko Sihova ko e ʻOtua faʻa totongi, pea ko e moʻoni te ne totongi.
Porque el destructor ha venido a ella, incluso a Babilonia, y sus hombres de guerra son tomados, sus arcos están rotos: porque el Señor es un Dios que recompensa, y ciertamente dará su pago.
57 Pea te u fakakonaʻi hono houʻeiki, pea mo hono kau tangata poto, mo hono ngaahi ʻeiki, mo hono kau pule, pea mo hono kau tangata mālohi: pea te nau mohe ʻi he mohe taʻengata, pea ʻe ʻikai toe ʻā, ʻoku pehē ʻe he tuʻi, ʻaia ko hono huafa ko Sihova ʻoe ngaahi kautau.
Y haré que sus jefes y sus hombres sabios, sus gobernantes y sus capitanes y sus hombres de guerra, vencidos por vino; su sueño será un sueño eterno sin despertar, dice el Rey; El señor de los ejércitos es su nombre.
58 ‌ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau; “ʻE maumau ʻaupito ʻae ngaahi ʻā laulahi ʻo Papilone, pea ʻe tutu ʻaki ʻae afi hono ngaahi matapā māʻolunga; pea ʻe ngāue taʻeʻaonga ʻae kakai, pea ʻe feinga ʻae ngaahi puleʻanga koeʻuhi ko e afi.”
El Señor de los ejércitos ha dicho: los anchos muros de Babilonia estarán completamente derribados y sus altas puertas serán quemadas con fuego; así que los pueblos continúan trabajando para nada, y el cansancio de las naciones termina en el humo.
59 Ko e lea naʻe lea ʻaki ʻe Selemaia, ko e palōfita kia Selaia ko e foha ʻo Nelia, ko e foha ʻo Māseia, ʻi heʻene ʻalu meia Setikia ko e tuʻi ʻo Siuta ki Papilone ʻi hono fā ʻoe taʻu ʻo ʻene pule. Pea ko e Selaia ni ko e ʻeiki angamalū ia.
El orden que el profeta Jeremías dio a Seraías, el hijo de Nerías, el hijo de Maasias, cuando iba con Sedequías, rey de Judá, a Babilonia en el cuarto año de su gobierno. Ahora Seraías era el controlador principal de la casa.
60 Pea naʻe tohi ʻi he tohi ʻe Selemaia ʻae kovi kotoa pē ʻe hoko ki Papilone, ʻio, ʻae lea ni kotoa pē kuo tohi ki Papilone.
Y Jeremías puso en un libro todo el mal que vendría sobre Babilonia.
61 Pea pehē ʻe Selemaia kia Selaia, “ʻOka ke ka hoko ki Papilone, te ke mamata, pea lau ʻae ngaahi lea ni kotoa pē;
Y Jeremías dijo a Seraías: Cuando vengas a Babilonia, asegúrate de darles todas estas palabras;
62 Pea te ke toki lea ʻo pehē, ‘ʻE Sihova, kuo ke folofola ki he potu ni, ke tuʻusi ia, koeʻuhi ke ʻoua naʻa nofo ai ha tokotaha, ha tangata pe ha manu, ka ʻe lala ia ʻo taʻengata.’
Y después de leerlos, di: Señor, has dicho acerca de este lugar que has destruirlo, para que nadie viva en él, ni un hombre ni una bestia, desolación eterna será.
63 Pea ʻe hoko ia ʻo pehē, ʻoka ʻosi hoʻo lau ʻae tohi ni, ke ke noʻotaki ki ai ʻae maka, pea lī ia ki loto ʻIufaletesi.
Y será que, cuando hayas terminado de leer este libro, debes tener una piedra atarle una piedra, y dejarla caer en el río Eufrates:
64 Pea ke ke lea ʻo pehē, ‘ʻE ngalo pehē hifo ʻa Papilone, pea ʻe ʻikai toetuʻu ia mei he kovi ʻaia te u fakahoko ki ai: pea te nau fiu ai.’” Ko hono ngata ia ʻoe ngaahi lea ʻa Selemaia.
Y tienes que decir: Entonces Babilonia descenderá, y nunca más volverá a ser levantada, por el mal que yo le enviaré; y el cansancio los vencerá. Hasta ahora, estas son las palabras de Jeremías.

< Selemaia 51 >