< Selemaia 51 >

1 ‌ʻOku pehē ʻe Sihova; “Vakai, te u fakatupu ha matangi fakaʻauha ki Papilone, pea mo kinautolu ʻoku nofo ʻi ai, ʻakinautolu ʻoku angatuʻu kiate au;
So spricht Jehovah: Siehe, Ich errege wider Babel, und wider die Bewohner, die im Herzen wider Mich aufstanden, einen verderblichen Geist.
2 Pea te u fekau ki Papilone ʻae kau tangata vahevahe kafukafu, pea te nau aloalo ia, pea te nau fakamaha hono fonua: he te nau nofo takatakai ʻiate ia ʻi he ʻaho ʻoe mamahi.
Und Ich sende Worfler gen Babel, daß sie dasselbe worfeln und sein Land ausleeren; denn sie werden am Tag des Bösen rings um sie her sein.
3 Pea ʻe teke ʻae kaufana ʻae tangata fakakaufana ki he tangata fakakaufana, pea kiate ia ʻoku hiki hake ia ʻi hono kofu tau: pea ʻoua naʻa mamae ki hono kau talavou; fakaʻauha ʻaupito ʻa ʻene kautau kotoa pē.
Dawider spanne, spanne, der spannet seinen Bogen, und dawider steige er herauf in seinem Panzer. Und bemitleidet nicht ihre Jünglinge, verbannet all ihr Heer.
4 ‌ʻE tō pehē ʻae teʻia ʻi he fonua ʻo Kalitia, pea mo kinautolu kuo hokaʻi ke ʻasi ʻi he ngaahi hala.
Daß Erschlagene fallen im Land der Chaldäer und Durchstochene in ihren Gassen.
5 He naʻe ʻikai liʻaki ʻa ʻIsileli, pe ko Siuta ʻe hono ʻOtua, ko Sihova ʻoe ngaahi kautau; neongo hono pito honau fonua ʻi he angahala ki he tokotaha māʻoniʻoni ʻo ʻIsileli.
Denn Israel und Jehudah sollen nicht verwitwet sein von ihrem Gotte, von Jehovah der Heerscharen, denn ihr Land ist voller Schuld am Heiligen Israels.
6 Mou hola mei loto Papilone, pea fakahaofi ʻe he tangata taki taha ʻa ʻene moʻui: ke ʻoua naʻa fakaʻauha ʻakimoutolu ʻi heʻene hia: he ko e kuonga eni ʻoe houhau ʻo Sihova: te ne ʻatu kiate ia ʻae totongi.
Fliehet aus Babels Mitte und es lasse entrinnen jeder Mann seine Seele, daß er nicht untergehe in seiner Missetat; denn der Rache Zeit ist für Jehovah, nach Verdienst vergilt Er ihm.
7 Ko Papilone ko e ipu koula ʻi he nima ʻo Sihova, ʻaia naʻe fakakonā ʻa māmani kotoa pē: kuo inu ʻae ngaahi puleʻanga ki heʻene uaine; ko ia kuo faha ai ʻae ngaahi puleʻanga.
Ein Becher von Gold war Babel in der Hand Jehovahs, der berauschte die ganze Erde. Von seinem Wein tranken die Völkerschaften, darum rasen die Völkerschaften.
8 Kuo hinga pea ʻauha fakafokifā ʻa Papilone: mou tangi kalanga koeʻuhi ko ia; pea ʻange ʻae feau koeʻuhi ko ʻene mamahi, heiʻilo ʻe fakamoʻui ia.
Plötzlich ist gefallen Babel und zerbrochen. Heulet über sie. Holt Balsam für ihre Schmerzen, vielleicht wird sie geheilt.
9 Naʻa mau fie fakamoʻui ʻa Papilone, ka ʻoku ʻikai te ne moʻui: liʻaki ia, pea ke tau taki taha ʻalu ki hono fonua: he kuo aʻu ʻa hono tautea ki he langi, pea kuo hiki hake ia ki he ngaahi ʻao.
Wir heilten an Babel, aber sie ließ sich nicht heilen. Verlasset sie und laßt uns gehen, jeder Mann in sein Land; denn zum Himmel reicht ihr Gericht, und hat bis an den Wolkenhimmel sich erhoben.
10 Kuo fakahā ʻe Sihova ʻetau angatonu: ‘Haʻu ke tau fakahā ʻi Saione ʻae ngāue ʻa Sihova ko hotau ʻOtua.’
Jehovah ließ unsere Gerechtigkeit hervorgehen; kommt und laßt in Zijon uns erzählen das Tun Jehovahs, unseres Gottes.
11 Fakangingila ʻae ngaahi ngahau, pea tānaki ʻae ngaahi fakaū: kuo ueʻi ʻe Sihova ʻae laumālie ʻoe ngaahi tuʻi ʻo Mitia: he kuo ne tokanga ki Papilone ke fakaʻauha ia; koeʻuhi ko e houhau ia ʻo Sihova, ko e totongi koeʻuhi ko hono fale tapu.
Feget die Pfeile, füllt die Schilde. Jehovah hat den Geist der Könige Madais auferweckt, denn Sein Sinnen ist wider Babel, es zu verderben; denn dies ist Jehovahs Rache, die Rache Seines Tempels.
12 “Fokotuʻu ʻae fuka ki he ngaahi ʻā ʻo Papilone, fokotuʻu ʻae kau leʻo mālohi, fakanofo ʻae kau tangata leʻo, teuteu ʻae ngaahi malumu:” he kuo tokanga ʻa Sihova pea kuo fai ʻaia naʻa ne folofolaʻaki ki he kakai ʻo Papilone.
Wider die Mauern Babels erhebet ein Panier, macht stark die Hut, stellt Hüter auf, bereitet einen Hinterhalt; denn Jehovah ersinnt sowohl als Er auch tut, was Er wider die, so in Babel wohnen, geredet hat.
13 ‌ʻA koe ʻoku ke nofo ʻi he ngaahi vai lahi, pea mohu koloaʻia, kuo hokosia ho ngataʻanga, pea mo e fuofua ʻo hoʻo manumanu.
Die du auf vielen Wassern wohnst, groß an Schätzen, gekommen ist dein Ende, das Maß deines Gewinns.
14 Kuo fuakava ʻa Sihova ʻoe ngaahi kautau ʻiate ia pe, ʻo pehē, ‘Ko e moʻoni te u fakapito ʻaki koe ʻae kau tangata, ʻo hangē ko e fanga ʻunufe; pea te nau fai ʻae kalanga kiate koe.’
Geschworen hat bei Seiner Seele Jehovah der Heerscharen: Fürwahr, Ich fülle dich an mit Menschen, wie mit Heuschrecken, und sie antworteten ob dir mit einem Kelterlied.
15 “Kuo ne ngaohi ʻae kelekele ʻaki hono mālohi, pea kuo ne fokotuʻumaʻu ʻa māmani ʻi heʻene poto, pea kuo ne folahi atu ʻae ngaahi langi ʻi heʻene ʻiloʻilo.
Er hat die Erde gemacht durch Seine Kraft, die Welt bereitet durch Seine Weisheit, und durch Seine Einsicht die Himmel ausge- spannt.
16 ‌ʻOka hiki hake ʻe ia hono leʻo ʻoku ai ʻae vai lahi ʻi he langi; pea ʻoku ne pule ke ʻalu hake ʻae ngaahi kakapu mei he ngaahi ngataʻanga ʻo māmani: ʻoku ne ngaohi ʻae ʻuhila mo e ʻuha, pea ʻomi ʻae matangi mei hono ngaahi feleoko.
Gibt Seine Stimme Er dahin, so ist Wasser die Menge an den Himmeln, und Er läßt Dünste aufsteigen von der Erde Ende, macht Blitze für den Regen, und bringt den Wind heraus aus Seinen Schatzkammern.
17 ‌ʻOku vale ʻae tangata taki taha ʻi heʻene ʻilo; ʻoku mā ʻae tufunga taki taha ʻi heʻene meʻa fakatātā kuo tā: he ko e fakatātā kuo haka ko e loi ia, pea ʻoku ʻikai ha mānava ʻiate kinautolu.
Tierisch ist jeder Mensch durch das Wissen, beschämt wird jeder Goldschmied durch sein Schnitzbild, denn Lüge ist sein Gußbild, und kein Hauch in ihnen.
18 Ko e vaʻinga ʻakinautolu, ko e ngāue ʻae kau hē: ʻe ʻauha ʻakinautolu ʻi he ʻaho ʻo honau ʻaʻahi.
Nichtigkeit sind sie, ein Machwerk der Irrtümer. Sie vergehen zur Zeit ihrer Heimsuchung.
19 ‌ʻOku ʻikai tatau mo kinautolu ʻae ʻinasi ʻo Sēkope; he ʻoku muʻa ia ʻi he ngaahi meʻa kotoa pē: pea ko e tokotoko ʻo hono tofiʻa ʻa ʻIsileli: ko Sihova ʻoe ngaahi kautau hono huafa.
Nicht wie sie ist Jakobs Teil; denn Er ist der Bildner des Ganzen, und die Rute Seines Erbes. Jehovah der Heerscharen ist Sein Name.
20 “Ko koe ko hoku toki ke tau ʻaki mo ʻeku mahafutau: he te u laiki ʻaki koe ke momo ʻae ngaahi fonua, pea te u fakaʻauha ʻaki ko e ngaahi puleʻanga;
Ein Hammer bist du Mir, ein Gerät des Streites; und mit dir zerschmeiße Ich Völkerschaften, und mit dir verderbe Ich Königreiche.
21 Pea te u laiki ʻaki koe ʻae hoosi mo e tangata ʻoku heka ai; pea teu laiki ʻaki koe ʻae saliote mo e tangata ʻoku heka ai;
Und durch dich zerschmeiße Ich das Roß und dessen Reiter, und zerschmeiße mit dir den Streitwagen und den, der darin fährt.
22 Pea te u laiki ʻaki koe foki ʻae tangata mo e fefine; pea te u laiki ʻaki koe ʻaia ʻoku motuʻa mo e tamasiʻi; pea te u laiki ʻaki koe ʻae talavou pea mo e taʻahine.
Und durch dich zerschmeiße Ich Mann und Weib, und durch dich zerschmeiße Ich den Alten und den Jungen, und zerschmeiße durch dich den Jüngling und die Jungfrau.
23 Pea te u laiki ʻaki koe ʻae tauhi mo ʻene fanga sipi; pea te u laiki ʻaki koe ʻae tangata ngoue mo ʻene fanga manu; pea te u laiki ʻaki koe ʻae houʻeiki mo e kau pule.
Und durch dich zerschmeiße Ich den Hirten und seinen Trieb, und zerschmeiße durch dich den Ackersmann und sein Gespann; und durch dich zerschmeiße Ich Statthalter und Landvögte.
24 “Pea te u totongi ki Papilone pea mo e kakai kotoa pē ʻo Kalitia ʻae kovi kotoa pē kuo nau fai ki Saione ʻi homou ʻao,” ʻoku pehē ʻe Sihova.
Und Ich vergelte Babel und allen, die in Chaldäa wohnen, all ihr Böses, das sie in Zijon vor euren Augen taten, spricht Jehovah.
25 “ʻE moʻunga faʻa fakaʻauha, vakai, ʻoku ou tuʻu kiate koe,” ʻoku pehē ʻe Sihova, “a koe ʻoku fakaʻauha ʻa māmani kotoa pē: pea te u mafao atu hoku nima kiate koe, pea fakateka koe ki lalo mei he ngaahi makatuʻu, pea te u ngaohi koe ko e moʻunga vela.
Siehe, Ich bin wider dich, du verderbender Berg, spricht Jehovah, der du verdirbst die ganze Erde, und recke Meine Hand aus wider dich und wälze dich von den Felsenklippen, und gebe dich zum Berge der Verbrennung.
26 Pea ʻe ʻikai te nau toʻo meiate koe ʻae maka ke tuliki ʻaki, pe ha maka ke tuʻunga ʻaki; ka te ke lala pe ʻo taʻengata,” ʻoku pehē ʻe Sihova.
Und man soll nicht von dir nehmen einen Stein zur Ecke noch zu den Grundfesten; denn du sollst zu ewigen Verwüstungen werden, spricht Jehovah.
27 “Mou fokotuʻu ʻae fuka ʻi he fonua, ifi ʻae meʻalea ʻi he ngaahi puleʻanga, teuteu ʻae kakai ke tauʻi ia, ui ke fakataha kiate ia ʻae ngaahi puleʻanga ko ʻAlalate, mo Minai, mo ʻAsikenasi; fakanofo kiate ia ʻae pule; fekau ke haʻu kiate ia ʻae fanga hoosi ʻo hangē ko e fanga ʻunufe felefele.
Erhebet ein Panier im Lande, stoßt in die Posaune unter den Völkerschaften, heiligt Völkerschaften wider sie, laßt hören wider sie Königreiche Ararat, Minni und Aschbenas. Bestellt einen Befehlshaber wider sie, bringt Rosse herauf gleich borstigen Heuschrecken.
28 Teuteu kiate ia ʻae ngaahi puleʻanga, mo e ngaahi tuʻi ʻo Mitia, mo hono ngaahi ʻeikitau, mo hono kau pule kotoa pē, pea mo e fonua kotoa pē ʻo honau puleʻanga.
Heiligt Völkerschaften wider sie, die Könige Madais, dessen Statthalter und alle seine Landvögte und alle Lande seiner Herrschaft;
29 Pea ʻe tetetete ʻae fonua pea mamahi ia: koeʻuhi ʻe fakahoko ki Papilone ʻae tuʻutuʻuni kotoa pē ʻa Sihova, ke ngaohi ʻae fonua ko Papilone ke lala taʻehanokakai.
So daß das Land erbebe und kreiße; denn die Gedanken Jehovahs wider Babel stehen fest, daß Er zur Verwüstung setze Babels Land, daß niemand darin wohne.
30 ‌ʻOku ʻikai tau ʻae kau tangata mālohi ʻo Papilone, kuo nau nofo ʻi honau ngaahi potu mālohi: kuo mole ʻenau mālohi; kuo nau liliu ʻo hangē ko e kau fefine: kuo tutu honau ngaahi nofoʻanga; kuo fesiʻi honau ngaahi fakamaʻu.
Die Helden Babels hören auf zu streiten; sie sitzen in den Festen; ihre Macht versiegt; zu Weibern sind sie geworden. Ihre Wohnungen werden angezündet, zerbrochen ihre Riegel.
31 E lele ʻae tangata talafekau ʻe taha, pea ʻe fakafetaulaki ʻae tangata ongoongo mo e tangata ongoongo, ke tala ki he tuʻi ʻo Papilone, kuo lavaʻi ʻene kolo mei hono ngataʻanga,
Ein Läufer läuft dem Läufer entgegen, und Verkünder begegnet Verkünder, dem König Babels anzusagen, daß seine Stadt vom Ende her erobert ist.
32 Pea kuo tāpuni ʻae ngaahi hala, pea kuo tutu ʻae kaho ʻaki ʻae afi, pea kuo ilifia ʻae kau tangata tau.
Die Brücken sind eingenommen, die Binsenbüsche verbrannt mit Feuer, und die Männer des Streites sind bestürzt.
33 He ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; “ʻOku tatau ʻae taʻahine ʻo Papilone mo e hahaʻanga; kuo hokosi ʻae ʻaho ke haha ia: ʻe toetoe siʻi pea ʻe hoko kiate ia hono ututaʻu.
Denn also spricht Jehovah der Heerscharen, der Gott Israels: Wie eine Tenne ist die Tochter Babels zur Zeit, da man sie tritt, ein wenig noch und es kommt für sie die Zeit der Ernte.
34 “Kuo kai ʻo ʻosi au, pea kuo fakaʻauha au ʻe Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone, kuo ne ngaohi au ko e ipu maha, kuo ne folo ʻo ʻosi au ʻo hangē ko e talākoni, kuo ne fakapito hono kete ʻaki ʻeku ngaahi meʻa lelei, kuo ne lī au kituʻa.
Gefressen hat mich, mich verwirrt Nebuchadrezzar, Babels König, mich hingestellt, ein leer Gefäß, hat mich verschlungen wie ein Walfisch hat seinen Wanst gefüllt mit meinen Leckerbissen und mich verstoßen.
35 ‌ʻE pehē ʻe he kakai ʻo Saione, “ʻE hoko ki Papilone, ʻae fakamālohi kuo fai kiate au mo hoku kakano:” pea ʻe pehē ʻe Selūsalema, “Ke ʻi he kakai ʻo Kalitia ʻa hoku toto.”
Die Gewalttat an mir und meinem Fleisch sei über Babel! spricht Zijons Bewohnerin, und mein Blut auf die, so in Chaldäa wohnen! spricht Jerusalem.
36 Ko ia ʻoku pehē ʻe Sihova, Vakai, te u langomakiʻi koe, pea te u tautea koeʻuhi ko koe; pea te u fakatafe ke maha hono tahi, pea te u fakamaha hono ngaahi matavai.
Darum, so spricht Jehovah: Siehe, Ich hadere deinen Hader und räche deine Rache, und lasse vertrocknen ihr Meer und ihren Born trocken werden.
37 Pea ʻe hoko ʻa Papilone ko e potu tokatāmaki, ko e nofoʻanga ʻoe fanga talākoni, ko e meʻa fakaofo, ko e meʻa fakaʻiseʻisa, pea ʻe ʻikai ʻi ai ha kakai.
Und Babel wird zu Steinhaufen, zur Wohnstätte der Drachen, zum Erstaunen und zum Zischen, daß niemand darin wohnt.
38 Pea te nau ngungulu fakataha ʻo hangē ko e fanga talākoni; pea te nau ueʻi ʻakinautolu, ʻo hangē ko e fanga ʻuhikiʻi laione.
Sie brüllen wie junge Löwen allzumal, sie knurren wie die Jungen der Löwinnen.
39 Pea ʻi heʻenau holi ʻe teuteu ʻeau ʻenau ngaahi kātoanga, pea te u fakakonaʻi ʻakinautolu, koeʻuhi ke nau nekeneka, pea mohe ʻi he mohe taʻengata, pea ʻoua naʻa toe ʻā,” ʻoku pehē ʻe Sihova.
In ihrer Hitze will Ich ihnen ein Gastmahl vorsetzten und sie berauschen, daß sie jauchzen und schlafen einen ewigen Schlaf, und nicht erwachen, spricht Jehovah.
40 Pea te u ʻomi ʻakinautolu ʻo hangē ko e fanga lami ki he tāmateʻi, ʻo hangē ko e fanga sipitangata fakataha mo e fanga kosi.
Wie Lämmer bringe Ich sie hinab zum Schlachten, wie Widder mit den Böcken.
41 “Hono ʻikai lavaʻi ʻa Sisake! Pea kuo fēfē ʻae lapasi ʻo ia naʻe ongoongo ʻi māmani kotoa pē! Kuo hoko fēfē ʻa Papilone ko e fakatumutumuanga ʻi he ngaahi puleʻanga!
Wie ward Scheschach erobert, und das Lob der ganzen Erde eingenommen! wie wurde Babel zur Verwüstung unter den Völkerschaften!
42 Kuo hake ʻae tahi ki Papilone: kuo ʻufiʻufi ia ʻaki hono ngaahi peau lahi.
Über Babel stieg auf das Meer, von seiner Wogen Menge ist es bedeckt.
43 Kuo hoko hono ngaahi kolo ko e potu lala, ko e fonua mōmoa, pea ko e toafa, ko e fonua ʻoku ʻikai nofo ai ha tangata, pea ʻoku ʻikai ʻalu ai ʻae foha ʻoe tangata.
Zur Verwüstung wurden ihre Städte, ein dürres Land und eine Einöde, ein Land, da kein Mann innen wohnt, und da kein Menschsohn durchgeht.
44 Pea te u tautea ʻa Peli ʻi Papilone, pea te u ʻomi mei hono ngutu ʻaia kuo ne folo hifo: pea ʻe ʻikai toe fakataha kiate ia ʻae ngaahi puleʻanga: ʻio, ʻe hinga ʻae ʻā ʻo Papilone.
Und Ich suche heim den Bel in Babel, und bringe sein Verschlungenes heraus aus seinem Mund, und sollen fürder nimmer Völkerschaften zu ihm strömen. Auch Babels Mauer fällt.
45 ‌ʻE hoku kakai, mou ʻalu atu mei he lotolotonga ʻo ia, pea taki taha fakamoʻui ʻa hono laumālie mei he houhau kakaha ʻo Sihova.
Zieh aus, Mein Volk, aus seiner Mitte, jeder Mann lasse seine Seele entrinnen vor der Entbrennung von Jehovahs Zorn.
46 Pea telia naʻa vaivai homou loto, pea mou manavahē koeʻuhi ko e ongoongo ʻaia ʻe ongoʻi ʻi he fonua; koeʻuhi ʻe hoko mai ʻae ongoongo ʻi he taʻu ʻe taha, pea hili ia ʻe toe hoko mo e ongoongo ʻi he taʻu ʻe taha, mo e fakamālohi ʻi he fonua, ko e pule ki he pule.
Und damit euer Herz nicht weich werde, und ihr euch fürchtet ob dem Gerücht, das man im Lande hört, und wenn im Jahre das Gerücht kommt und im Jahr darauf kommt das Gerücht und Gewalttat ist im Lande: Herrscher wider Heerscher:
47 Ko ia, vakai, ʻoku haʻu ʻae ngaahi ʻaho, te u tautea ai ʻae ngaahi tamapua ʻo Papilone: pea ʻe maveuveu hono fonua kotoa pē, pea ʻe tō ʻi he lotolotonga ʻo ia ʻa hono kakai mate kotoa pē.
Darum siehe, Tage kommen, da Ich Babels Schnitzbilder heimsuche und all ihr Land beschämt wird, und alle ihre Erschlagenen in ihrer Mitte fallen.
48 Pea ʻe toki hiva ki Papilone ʻae ngaahi langi pea mo māmani, pea mo e meʻa kotoa pē ʻi ai: ʻe haʻu kiate ia ʻae kau maumau mei he tokelau,” ʻoku pehē ʻe Sihova.
Und aufjauchzen werden über Babel Himmel und Erde und alles, was darinnen ist; denn von Mitternacht werden ihr kommen die Verheerer, spricht Jehovah.
49 Hangē kuo tō ʻae mate ʻo ʻIsileli ʻi Papilone ʻe tō pehē ʻi Papilone ʻae tāmateʻi kotoa pē ʻo māmani.
Wie Babel gefällt hat die Erschlagenen in Israel, so auch werden für Babel die Erschlagenen des ganzen Landes fallen.
50 ‌ʻAlu ʻakimoutolu kuo hao ʻi he heletā, pea ʻoua naʻa veʻetōʻohi: fakamanatu kia Sihova mei he mamaʻo, pea manatu ʻi homou loto ki Selūsalema.”
Ihr, die ihr seid dem Schwert entkommen, gehet hin und bleibt nicht stehen. Gedenket aus der Ferne an Jehovah, und Jerusalem steige auf in eurem Herzen.
51 “Kuo mau puputuʻu, koeʻuhi kuo mau fanongo ki he ongoongo kovi: kuo ʻufiʻufi homau mata ʻaki ʻae mā: koeʻuhi kuo hū mai ʻae kau muli ki he ngaahi potu tapu ʻoe fale ʻo Sihova.”
Wir schämten uns, als wir die Schmach vernahmen, Schande bedeckte unser Angesicht, als Fremde über die Heiligtümer kamen von Jehovahs Haus.
52 Ko ia, ʻoku pehē ʻe Sihova, “Vakai, ʻoku hoko ʻae ngaahi ʻaho, ʻa ia te u tautea ai hono ngaahi tamapua kuo tongi, pea ʻe toʻetoʻe ʻae lavea ʻi hono fonua kotoa pē.
Darum siehe, Tage kommen, spricht Jehovah, da Ich ihre Schnitzbilder heimsuche, und der Durchbohrte in ihrem ganzen Lande jammern wird.
53 Kapau ʻe kaka hake ʻa Papilone ki he ngaahi langi, pea kapau te ne ngaohi hono ngaahi potu mālohi ki ʻolunga,” ka ʻoku pehē ʻe Sihova, “ʻE ʻalu atu meiate au kiate ia ʻae kau maumauʻi.
Stiege Babel auf gen Himmel und befestigte allda die Höhe seiner Stärke, sollen von Mir an sie Verheerer kommen, spricht Jehovah.
54 ‌ʻOku ongo mai ʻae longoaʻa ʻoe tangi mei Papilone, pea mo e fakaʻauha lahi mei he fonua ʻoe kau Kalitia:
Die Stimme des Geschreis von Babel und großes Zerbrechen aus dem Lande der Chaldäer.
55 Koeʻuhi kuo maumauʻi ʻe Sihova ʻa Papilone, pea fakaʻauha ʻae longoaʻa lahi ʻiate ia; ʻoku ʻuʻulu hono ngaahi peau ʻo hangē ko e ngaahi vai lahi, ko e longoaʻa ʻo honau leʻo ʻoku ongo:
Denn Jehovah verheert Babel und zerstört sie mit großer Stimme, und ihre Wogen toben wie viele Wasser, sie geben dahin das Getöse ihrer Stimme.
56 Koeʻuhi kuo hoko ʻae maumau kiate ia, ʻio, ki Papilone, pea kuo lavaʻi ʻa hono kau tangata mālohi, kuo fesiʻi ʻenau kaufana kotoa pē: he ko Sihova ko e ʻOtua faʻa totongi, pea ko e moʻoni te ne totongi.
Denn der Verheerer ist gekommen wider sie, wider Babel, und seine Helden sind gefangen, seine Bogen sind zerbrochen, denn ein Gott der Erwiderung ist Jehovah, vergeltend vergilt Er.
57 Pea te u fakakonaʻi hono houʻeiki, pea mo hono kau tangata poto, mo hono ngaahi ʻeiki, mo hono kau pule, pea mo hono kau tangata mālohi: pea te nau mohe ʻi he mohe taʻengata, pea ʻe ʻikai toe ʻā, ʻoku pehē ʻe he tuʻi, ʻaia ko hono huafa ko Sihova ʻoe ngaahi kautau.
Und Ich berausche seine Obersten und seine Weisen, seine Statthalter und seine Landvögte und seine Helden, daß einen ewigen Schlaf sie schlafen und nicht erwachen, spricht der König. Jehovah der Heerscharen ist Sein Name.
58 ‌ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau; “ʻE maumau ʻaupito ʻae ngaahi ʻā laulahi ʻo Papilone, pea ʻe tutu ʻaki ʻae afi hono ngaahi matapā māʻolunga; pea ʻe ngāue taʻeʻaonga ʻae kakai, pea ʻe feinga ʻae ngaahi puleʻanga koeʻuhi ko e afi.”
So spricht Jehovah der Heerscharen: Die Mauern Babels, des breiten, sie werden umgegraben und seine hohen Tore mit Feuer angezündet, so daß die Völker sich umsonst ermüdet und die Volksstämme für das Feuer, und sich abgemattet haben.
59 Ko e lea naʻe lea ʻaki ʻe Selemaia, ko e palōfita kia Selaia ko e foha ʻo Nelia, ko e foha ʻo Māseia, ʻi heʻene ʻalu meia Setikia ko e tuʻi ʻo Siuta ki Papilone ʻi hono fā ʻoe taʻu ʻo ʻene pule. Pea ko e Selaia ni ko e ʻeiki angamalū ia.
Das Wort, das Jirmejahu, der Prophet, gebot Serajah, dem Sohn Nerijahs, des Sohnes Machsejahs, als er mit Zidkijahu, dem König Jehudahs, gen Babel zog, im vierten Jahr seiner Regierung, und Serajah war Oberster des Ruheortes.
60 Pea naʻe tohi ʻi he tohi ʻe Selemaia ʻae kovi kotoa pē ʻe hoko ki Papilone, ʻio, ʻae lea ni kotoa pē kuo tohi ki Papilone.
Und Jirmejahu schrieb all das Böse, das über Babel kommen sollte, in ein Buch, all diese Worte, die über Babel geschrieben sind.
61 Pea pehē ʻe Selemaia kia Selaia, “ʻOka ke ka hoko ki Papilone, te ke mamata, pea lau ʻae ngaahi lea ni kotoa pē;
Und Jirmejahu sprach zu Serajah: Wie du nach Babel kommst, so siehe, daß du alle diese Worte lesest,
62 Pea te ke toki lea ʻo pehē, ‘ʻE Sihova, kuo ke folofola ki he potu ni, ke tuʻusi ia, koeʻuhi ke ʻoua naʻa nofo ai ha tokotaha, ha tangata pe ha manu, ka ʻe lala ia ʻo taʻengata.’
Und sprich: Du hast, Jehovah, über diesen Ort geredet, ihn auszurotten, daß kein Bewohner darinnen sei, vom Menschen und bis zum Vieh; sondern eine Verwüstung sei ewiglich.
63 Pea ʻe hoko ia ʻo pehē, ʻoka ʻosi hoʻo lau ʻae tohi ni, ke ke noʻotaki ki ai ʻae maka, pea lī ia ki loto ʻIufaletesi.
Und es geschehe, wenn du das Lesen dieses Buches vollendet hast, so binde einen Stein daran und wirf es mitten in den Phrath,
64 Pea ke ke lea ʻo pehē, ‘ʻE ngalo pehē hifo ʻa Papilone, pea ʻe ʻikai toetuʻu ia mei he kovi ʻaia te u fakahoko ki ai: pea te nau fiu ai.’” Ko hono ngata ia ʻoe ngaahi lea ʻa Selemaia.
Und sprich: Also sinke unter, Babel, und stehe nicht mehr auf vor dem Bösen, das ich bringe über sie, und sie ermatten. Soweit die Reden Jirmejahus.

< Selemaia 51 >