< Selemaia 30 >

1 Ko e folofola naʻe hoko meia Sihova kia Selemaia, ʻo pehē,
Het woord, dat door Jahweh tot Jeremias werd gericht:
2 ‌ʻOku folofola ʻa Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, ʻo pehē, “Ke ke tohi ʻi he tohi ʻae ngaahi lea kotoa pē kuo u lea ʻaki kiate koe.
Zo spreekt Jahweh, Israëls God! Schrijf alle woorden, die Ik tot u ga spreken, op in een boek.
3 He ʻoku pehē ʻe Sihova, Vakai, ʻoku haʻu ʻae ngaahi ʻaho ʻaia te u toe ʻomi ai ʻae kau pōpula ʻi hoku kakai ko ʻIsileli mo Siuta, ʻoku pehē ʻe Sihova: pea te u pule kiate kinautolu ke nau foki ki honau fonua, ʻaia naʻaku foaki ki heʻenau ngaahi tamai, pea te nau maʻu ia.”
Want zie, de dagen zullen komen, is de godsspraak van Jahweh, dat Ik een einde zal maken aan de ballingschap van Israël en Juda, mijn volk, zegt Jahweh; dat Ik ze terugbreng naar het land, dat Ik hun vaderen heb geschonken, en dat ze het in bezit zullen nemen.
4 Pea ko e ngaahi lea eni naʻe folofolaʻaki ʻe Sihova ki ʻIsileli mo Siuta.
Dit zijn de woorden, die Jahweh over Israël en Juda heeft gesproken:
5 He ʻoku pehē ʻe Sihova; “Kuo mau fanongo ki he leʻo ʻoe tetetete, mo e manavahē, kae ʻikai ko e fiemālie.
Zo spreekt Jahweh! Een angstgeschrei wordt gehoord, Benauwende schrik!
6 Mou fehuʻi eni, pea vakai pe ʻoku ai ha tangata ʻoku langā ke fāʻele? Ko e hā ʻoku ou mamata ai ki he tangata taki taha ʻoku ʻai hono nima ki hono kongaloto, ʻo hangē ko e fefine ʻoku langā, pea ʻoku tetea ʻae mata kotoa pē?
Vraagt en ziet, Of mannen soms baren? Waarom dan zie ik iederen man Met de handen op de heupen als een barende vrouw? Waarom zijn alle gezichten vertrokken, Doodsbleek geworden?
7 ‌ʻOiauē! He ʻoku lahi ʻae ʻaho ko ia, he ʻoku ʻikai hano tatau: ʻio, ko e ʻaho mamahi ʻo Sēkope; ka ʻe fakamoʻui ia mei ai.”
Wee, hoe geweldig die dag; Zo is er geen ander! Een angsttijd voor Jakob: Maar hij zal er uit worden gered!
8 He ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, “ʻE hoko ʻo pehē ʻi he ʻaho ko ia, te u maumauʻi ʻae haʻamonga mei ho kia, pea te u motuhi ho ngaahi haʻi, pea ʻe ʻikai te ne toe tauhi ki he kau muli:
Op die dag: spreekt Jahweh der heirscharen, Breek Ik het juk van hun nek, En scheur hun banden vaneen. Niet langer zullen vreemden ze knechten;
9 Ka te nau tauhi kia Sihova ko honau ʻOtua, mo Tevita ko honau tuʻi, ʻaia te u fokotuʻu kiate kinautolu.”
Maar Jahweh zullen ze dienen, hun God, En David, hun koning, dien Ik hun zal verwekken.
10 Ko ia ʻoku pehē ʻe Sihova, “ʻOua naʻa ke manavahē, ʻE Sēkope ko ʻeku tamaioʻeiki; pea ʻoua naʻa ke puputuʻu, ʻE ʻIsileli: koeʻuhi vakai, te u fakamoʻui koe mei he mamaʻo, pea mo ho hako mei he fonua ʻo ʻenau pōpula; pea ʻe tafoki ʻa Sēkope, pea ʻe mālōlō ia, mo fiemālie, pea ʻe ʻikai fakailifiaʻi ia ʻe ha tokotaha.
Jakob, mijn dienaar, wees niet bang, Spreekt Jahweh; Israël, ge behoeft niet te vrezen; Want Ik ga u verlossen uit verre gewesten, Uw kroost uit het land hunner ballingschap! Jakob keert terug, en vindt weer zijn rust, Onbekommerd, door niemand verschrikt.
11 He ʻoku pehē ʻe Sihova, ʻOku ou ʻiate koe ke fakamoʻui koe: kapau te u fakaʻosi ʻaupito ʻae ngaahi kakai kuo u fakamovete koe ki ai, ka ʻe ʻikai te u fakaʻosi ʻaupito koe: ka te u tautea fakasiʻisiʻi koe, ka e ʻikai te ke hao ʻaupito.
Want Ik ben met u, om u te redden, spreekt Jahweh! Ja, Ik ga alle volken vernielen, Waaronder Ik u heb verstrooid. Maar u zal Ik nimmer vernielen, Ik tuchtig u enkel, zoals ge verdient;
12 He ʻoku pehē ʻe Sihova, ʻOku taʻefaʻafakamoʻui ho fakavolu, pea ʻoku kovi lahi ho lavea.
Neen, Ik laat u niet ongestraft! Zo spreekt Jahweh: Uw plaag is ontzettend, En schrijnend uw wonde;
13 ‌ʻOku ʻikai ha taha ke langomakiʻi koe, Ke ne nonoʻo ho lavea: ʻoku ʻikai ha vai fakamoʻui kiate koe.
Niemand wil uw zweren verbinden, Geneesmiddelen helpen u niet.
14 Kuo fakangalongaloʻi koe ʻekinautolu kotoa pē naʻe ʻofa; ʻoku ʻikai te nau kumi koe; he kuo u tui ʻaki koe ʻae tā ʻae fili, ʻaki ʻae tautea lahi ʻaupito, koeʻuhi ko hono lahi ʻo hoʻo hia; pea koeʻuhi kuo tupu hoʻo ngaahi angahala.
Al uw minnaars zijn u vergeten, En bekommeren zich niet meer om u. Want Ik heb u als een vijand onbarmhartig geslagen, Om uw grote schuld, en uw talloze zonden.
15 Ko e hā ʻoku ke tangi ai koeʻuhi ko hoʻo mamahi? ʻE ʻikai faʻa fakamoʻui ho lavea, koeʻuhi ko hono lahi ʻo hoʻo hia: kuo u fai ʻae ngaahi meʻa ni kiate koe, koeʻuhi kuo tupu ʻo lahi hoʻo ngaahi angahala.
Wat krijt ge dan zo om uw wonden, En uw ontzettende plaag? Om uw grote schuld, en uw talloze zonden Heb Ik u dit berokkend!
16 Ko ia ʻe fakaʻauha ʻakinautolu kotoa pē ʻoku fakaʻauha koe; pea ʻe ʻave fakapōpula taki taha kotoa pē ʻa ho ngaahi fili; pea ʻe maumauʻi ʻakinautolu kotoa pē ʻoku nau maumauʻi koe, pea ʻe tukuange ki he fakamālohi ʻakinautolu kotoa pē ʻoku fakamālohi kiate koe.
Waarachtig, die u verslinden, Worden allen verslonden; En al uw verdrukkers Zullen in ballingschap gaan; Uw plunderaars worden geplunderd, Uw rovers zal Ik beroven!
17 He ʻoku pehē ʻe Sihova, Te u fakamoʻui koe, pea te u fakamoʻui mo ho ngaahi lavea; koeʻuhi naʻa nau ui koe, ‘Ko e liʻaki,’ ʻo pehē,’ Ko Saione eni, ʻaia ʻoku ʻikai kumi ki ai ʻe ha taha.’”
Dan sluit Ik uw wonde, En genees uw kwalen, Is de godsspraak van Jahweh; Omdat men u Verstoteling noemt: Dit is Sion, om wien zich niemand bekommert! Zo spreekt Jahweh!
18 ʻOku pehē ʻe Sihova; “Vakai, te u toe liliu ʻae pōpula ʻoe ngaahi fale fehikitaki ʻo Sēkope, pea te u ʻofa ki hono ngaahi nofoʻanga; pea ʻe langa ʻae kolo ʻi hono moʻunga ʻoʻona, pea tuʻumaʻu pe ʻae fale fehikitaki ʻi hono anga muʻa.
Zie, Ik maak de tenten van Jakob gelukkig, En ontferm Mij over zijn stulpen; De stad wordt herbouwd op haar heuvel, De burcht troont weer op zijn oude plaats; ,
19 Pea ʻe ʻalu atu mei ai ʻae fakafetaʻi pea mo e leʻo ʻokinautolu ʻoku fakafiefia: pea te u fakatokolahi ʻakinautolu, pea ʻe ʻikai te nau tokosiʻi; pea te u fakaongoongoleleiʻi ʻakinautolu, pea ʻe ʻikai te nau māʻulalo.
Er stijgen jubelzangen uit op, En vrolijke kreten. Ik vermeerder ze weer: zij verminderen niet; Ik herstel ze in ere: men veracht ze niet meer;
20 Pea ʻe ʻi ai ʻenau fānau ʻo hangē ko ia ʻi muʻa, pea ʻe fakatuʻumaʻu ʻenau fakataha ʻi hoku ʻao, pea te u tautea ʻakinautolu kotoa pē ʻoku fakamālohiʻi ʻakinautolu.
Zijn zonen zullen weer worden als vroeger, Zijn gemeente zal voor mijn aangezicht staan; Al zijn verdrukkers zal Ik bestraffen, Hij wordt weer sterker dan zij!
21 Pea ʻe tupu honau houʻeiki ʻi honau faʻahinga, pea ʻe tupu ʻiate kinautolu ʻa honau pule; pea te u pule ke ne ʻunuʻunu mai, pea te ne haʻu kiate au: he ko hai eni naʻa ne ueʻi hono loto ke haʻu kiate au? ʻOku pehē ʻe Sihova.
Zijn vorst staat uit zijn midden op; Ik laat hem komen: hij mag Mij naderen; Wie anders zou zijn leven wagen, Om Mij te naderen, spreekt Jahweh!
22 Pea te mou hoko ko hoku kakai, pea te u hoko ko homou ʻOtua.
Zo zult gij mijn volk, En Ik zal uw God zijn!
23 Vakai, ʻoku ʻalu atu ʻae ʻahiohio ʻa Sihova ʻo mālohi lahi ʻaupito, ko e ʻahiohio maʻuaipē: ʻe tō ia ko e fakamamahi ki he ʻulu ʻoe angahala.”
Zie, de storm van Jahweh komt, De gramschap barst los als een wervelwind, Op het hoofd van de bozen stort zij zich uit.
24 ‌ʻE ʻikai fakatafoki ʻae houhau kakaha ʻo Sihova, kaeʻoua ke ne fai ia, pea ke ʻoua ke ne fai ki he tuʻutuʻuni ʻa hono loto: te mou ʻilo ʻae meʻa ni ʻi he ngaahi ʻaho ʻamui.
De toorn van Jahweh legt zich niet neer, Eer Hij zijn plannen heeft ten uitvoer gebracht: Ten leste zult ge het zelf ondervinden!

< Selemaia 30 >