< Selemaia 20 >
1 Pea kuo fanongo ʻa Pasuli ko e foha ʻo Imeli ko e taulaʻeiki, ʻaia foki ko e fungani pule ʻi he fale ʻo Sihova, naʻe kikite ʻa Selemaia ki he ngaahi meʻa ni.
Pasur, hijo de Imer, era un sacerdote y el funcionario encargado del Templo del Señor. Cuando oyó que Jeremías profetizaba estas cosas,
2 Naʻe toki taaʻi ʻe Pasuli ʻa Selemaia ko e palōfita, pea tuku ia ki he fale fakapōpula ʻaia naʻe ʻi he matapā māʻolunga ʻo Penisimani, ʻaia ʻoku ofi ki he fale ʻo Sihova.
golpeó al profeta Jeremías y lo hizo poner en el calabozo de la Puerta Superior de Benjamín, cerca del Templo del Señor.
3 Pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi he ʻaho naʻa na feholoi, naʻe ʻomi ʻe Pasuli ʻa Selemaia mei he fale fakapōpula. Pea naʻe toki pehē ʻe Selemaia kiate ia, “ʻOku ʻikai ui ʻe Sihova ho hingoa ko Pasuli ka ‘ko Mekoa-Misapipi.’
Al día siguiente, cuando Pasur hizo que soltaran a Jeremías del cepo, éste le dijo: “El Señor no te llama Pasur (despedazar), sino Magor-misabib (el terror está en todas partes).
4 He ʻoku pehē ʻe Sihova, ‘Vakai, te u ngaohi koe ko e meʻa ilifia kiate koe, pea mo ho kāinga kotoa pē: pea te nau tō ʻi he heletā ʻo honau ngaahi fili, pea ʻe mamata ki ai ho mata: pea te u tukuange ʻa Siuta kotoa pē ki he nima ʻoe tuʻi ʻo Papilone, pea te ne ʻave fakapōpula ʻakinautolu ki Papilone, pea ʻe tāmateʻi ʻakinautolu ʻaki ʻae heletā.
Porque esto es lo que dice el Señor: Voy a aterrorizarte a ti y a todos los que amas. Los enemigos los matarán mientras tú miras. Entregaré a Judá al rey de Babilonia. Matará a algunos, y al resto se lo llevará al exilio en Babilonia.
5 Pea te u tukuange ʻae mālohi kotoa pē ʻoe kolo ni, pea mo ʻenau ngāue kotoa pē, mo ʻenau ngaahi meʻa maʻungataʻa kotoa pē, pea mo e ngaahi koloa kotoa pē ʻae ngaahi tuʻi ʻo Siuta te u tukuange ki he nima ʻo honau ngaahi fili, ʻaia ʻe maumauʻi ʻakinautolu, pea ʻe toʻo ʻakinautolu mo ʻave ʻakinautolu ki Papilone.
“Lo entregaré todo. Todas las riquezas de esta ciudad, todos los resultados del trabajo duro, todos los objetos de valor, todas las joyas de la corona de los reyes de Judá: voy a entregárselas a sus enemigos, que las tomarán como botín y se las llevarán a Babilonia.
6 Pea ko koe Pasuli, pea mo kinautolu kotoa pē ʻoku nofo ʻi ho fale ʻe ʻave fakapōpula: pea te ke aʻu ki Papilone, pea te ke mate ai, pea tanu ai, ko koe, mo ho ngaahi kāinga, ʻakinautolu kuo ke kikite loi ki ai.’”
“Tú, Pasur, y todos los que viven contigo, irán al cautiverio. Irás a Babilonia. Morirás allí y serás enterrado, tú y todos los que amas, aquellos a los que les profetizaste mentiras”.
7 ʻE Sihova, kuo ke akonakiʻi au, pea kuo u tui ki hoʻo akonaki: ʻoku ke mālohi ʻiate au, pea kuo ke lavaʻi: Ko e manukiʻanga au ʻi he ʻaho kotoa pē, pea ʻoku nau manuki kotoa pē kiate au.
Me engañaste, Señor, y me dejé engañar! Eres más fuerte que yo: ¡has ganado! Me he convertido en un chiste del que la gente se ríe todo el día. Todo el mundo se burla de mí.
8 ʻO kau ka lea, kuo u kalanga, kuo u kalanga, “Ko e fakamālohi mo e maumauʻi;” koeʻuhi kuo ngaohi ʻae folofola ʻa Sihova ko e meʻa ongoongo kovi kiate au, pea ko e manukiʻanga, ʻi he ʻaho kotoa pē.
Esto se debe a que cada vez que abro la boca tengo que gritar amenazas de violencia y destrucción. El mensaje del Señor se ha convertido en la razón por la que la gente me critica y me ridiculiza todo el tiempo.
9 Pea naʻaku pehē, “ʻE ʻikai te u toe lea kiate ia, pea ʻe ʻikai te u toe lea ʻi hono huafa.” Ka naʻe tatau ʻene folofola ʻi hoku loto mo e afi vela kuo ʻufia ʻi hoku ngaahi hui, pea naʻaku fiu ʻi he taʻofi, pea naʻe ʻikai teu faʻa fakalongo pe.
Si me digo a mí mismo: “No hablaré más de él, ni siquiera mencionaré su nombre”, entonces su mensaje es como un fuego atrapado dentro de mí, que me quema por dentro. Me estoy cansando de aguantar. Simplemente no puedo ganar.
10 He kuo u fanongo ki he lea launoa pe ʻoe tokolahi, ke ke fakahā ʻae fakailifia ʻi he potu kotoa pē, pea te mau fakahā ia: naʻe ʻamanaki ʻa hoku kāinga tokolahi ki heʻeku hinga, pea naʻe pehē, “Heiʻilo ʻe tauheleʻi nai ia, pea te tau mālohi kiate ia, pea te tau tautea kiate ia.”
He oído a mucha gente murmurar: “¡Él es el que dice que el terror está en todas partes! ¡Hay que denunciarle! Denunciar lo que hace!” Todos mis buenos amigos están esperando que cometa un error. “Tal vez cometa un error para que podamos derrotarlo y vengarnos de él”, dicen.
11 Ka ʻoku ʻiate au ʻa Sihova, ʻo hangē ko e tokotaha mālohi fakamanavahē: ko ia ʻe tūkia ʻa hoku kau fakatanga, pea ʻe ʻikai te nau mālohi: te nau mā lahi; koeʻuhi ʻe ʻikai te nau monūʻia: ʻe ʻikai fakangaloʻi ʻenau mā ʻo taʻengata.
Pero el Señor está a mi lado como un poderoso guerrero. Por eso, los que me atacan caerán. No ganarán. Al no tener éxito quedarán totalmente deshonrados. Su vergüenza no se olvidará jamás.
12 ʻE Sihova ʻoe ngaahi kautau, ʻa koe, ʻoku ke ʻahiʻahi ʻae angatonu, pea ʻiloʻi ʻae ngaahi mahalo pea mo e loto, tuku ke u mamata ki ho houhau kiate kinautolu: he kuo u fakahā ʻeku meʻa kiate koe.
Señor Todopoderoso, tú sabes sin lugar a dudas quién vive bien. Tú examinas los pensamientos y sentimientos de la gente. Así que deja que tu castigo caiga sobre ellos, porque he confiado en ti para que juzgues mi caso.
13 Mou hiva kia Sihova, mou fakamālō kia Sihova: he kuo ne fakahaofi ʻae laumālie ʻoe masiva mei he nima ʻoe kau fai kovi.
¡Canten al Señor! ¡Alaben al Señor! Porque él salva a los pobres del poder de los malvados.
14 Ke malaʻia ʻae ʻaho naʻaku fāʻeleʻi ai: pea ʻoua naʻa monūʻia ʻae ʻaho naʻe fāʻeleʻi ai au ʻe heʻeku faʻē.
¡Que se maldiga el día en que nací! ¡Que el día en que mi madre me dio a luz nunca sea bendecido!
15 Ke malaʻia ʻae tangata naʻe fakahā au ki heʻeku tamai, ʻo pehē, “Kuo fāʻeleʻi kiate koe ʻae tamasiʻi tangata, ke fakafiefiaʻi ia.”
Que sea maldito el hombre que le trajo a mi padre la noticia que lo alegró mucho, diciendo: “Tienes un hijo”.
16 Ke tatau ʻae tangata ko ia mo e ngaahi kolo ʻaia naʻe fakaʻauha ʻe Sihova, pea naʻe ʻikai fakatomala: ke fanongo ia ki he kaila ʻi he pongipongi, pea mo e kalanga ʻi he hoʻatā;
Que ese hombre sea como las ciudades que el Señor destruyó sin piedad. Que oiga gritos de alarma por la mañana y gritos de guerra al mediodía,
17 Koeʻuhi naʻe ʻikai te ne tāmateʻi au ʻi he manāva; pea u faʻitoka ʻaki ʻeku faʻē, pea u nofomaʻu ʻi hono manāva.
porque debió matarme en el vientre para que mi madre fuera mi tumba, quedando embarazada para siempre.
18 Ko e hā naʻaku haʻu ai mei he manāva ke ʻilo ʻae ongosia mo e mamahi, pea ke fakaʻosi hoku ngaahi ʻaho ʻi he mā?
¿Por qué nací sólo para ver problemas y tristeza, y para terminar mi vida en la vergüenza?