< Hosea 5 >
1 “Fanongo eni, ʻae kau taulaʻeiki; pea fakafanongo, ʻe fale ʻo ʻIsileli; pea tokanga mai ho telinga, ʻe fale ʻoe tuʻi; he ʻoku fai kiate kimoutolu ʻae fakamaau, koeʻuhi ko e tauhele ʻakimoutolu ki Misipa, pea ko e kupenga naʻe fola ʻi Tepea.
Luistert nu, priesters; Huis van Israël, let op; Huis des konings, hoort toe: Want u geldt het vonnis! Want gij zijt een strik voor Mispa geworden, Een net over de Tabor gespannen,
2 Pea ko e kau angatuʻu ʻoku loto ke fai ʻae fakapō, neongo ko au naʻaku valokiʻi ʻakinautolu kotoa pē.
Een diepe groeve voor Sjittim: Maar Ik zal u allen een gesel zijn!
3 ʻOku ou ʻilo ʻa ʻIfalemi, pea ʻoku ʻikai puli ʻa ʻIsileli meiate au: he ko eni, ʻe ʻIfalemi, ʻoku ke fai feʻauaki, pea kuo ʻuliʻi ʻa ʻIsileli.
Efraïm ligt voor Mij open, En Israël kan zich voor Mij niet verbergen: Gij, Efraïm, hebt ontucht bedreven, En Israël heeft zich bezoedeld.
4 ʻE ʻikai te nau ngaohi ʻenau anga ke liliu ki honau ʻOtua: he ko e laumālie ʻoe feʻauaki ʻoku ʻi loto ʻiate kinautolu, pea ʻoku ʻikai te nau ʻilo ʻa Sihova.
Hun daden zijn er niet op gericht, Om zich tot hun God te bekeren; Want een geest van ontucht heerst in hun midden, En Jahweh kennen ze niet!
5 Pea ko e fielahi ʻa ʻIsileli ʻe fakatōhifo ai hono mata: ko ia ʻe tō ki lalo ʻa ʻIsileli, mo ʻIfalemi ʻi heʻenau angahala; ʻe tō foki ʻa Siuta mo kinautolu.
De onbeschaamdheid Ligt Israël op het gelaat; Efraïm komt door zijn eigen misdaad ten val, Ook Juda struikelt met hem.
6 Te nau ʻalu mo ʻenau fanga sipi mo ʻenau fanga manu ke kumi ʻa Sihova; ka ʻe ʻikai te nau ʻilo ia; kuo ne mahuʻi meiate kinautolu.
Met hun schapen en vee Willen ze Jahweh gaan zoeken; Maar ze vinden Hem niet: Hij onttrekt zich aan hen.
7 Kuo nau fai kākā kia Sihova: he kuo nau fakatupu ʻae fānau kehe: ko eni, ko e māhina pe taha, pea ʻe folo ʻakinautolu mo honau ngaahi tofiʻa.
Want ze hebben hun trouw aan Jahweh gebroken, En bastaardkinderen verwekt; Nu zal de verdelger ze verslinden, Henzelf en hun akkers.
8 “Ifi ʻae meʻa ifi ʻi Kipea, pea mo e meʻalea ʻi Lama: kalanga lahi ki Peteaveni, sio ki mui koe, ʻe Penisimani.
Blaast de bazuin in Giba, De trompet in Rama; Schreeuwt het uit in Bet-Awen, Schrikt Benjamin op!
9 ʻE lala ʻa ʻIfalemi ʻi he ʻaho ʻoe valoki ʻi he lotolotonga ʻoe ngaahi faʻahinga ʻo ʻIsileli, kuo u fakahā ʻaia ʻe hoko moʻoni.
Efraïm zal een wildernis worden, Op de dag der kastijding; De stammen Israëls kondig Ik aan Wat vast is besloten.
10 Ko e houʻeiki ʻo Siuta naʻe hangē ko kinautolu ʻoku hiki ʻae fakaʻilonga: ko ia te u lilingi hoku houhau kiate kinautolu, ʻo hangē ko e vai.
De vorsten van Juda zijn grenzenvervalsers; Als water stort Ik mijn gramschap over hen uit.
11 “Kuo fakamālohi mo fesiʻi ʻa ʻIfalemi ʻi he fakamaau, koeʻuhi naʻa ne loto ke muimui ki he vaʻinga.
Efraïm verdrukt en verkracht het recht, Want hunkerend loopt hij het bederf achterna!
12 Ko ia te u hangē ko e ane kia ʻIfalemi, pea hangē ko e popo ki he fale ʻo Siuta.
Voor Efraïm zal Ik zijn als de mot, Voor het huis van Juda als wormsteek!
13 “ʻI he mamata ʻe ʻIfalemi ki hono mahaki, pea mo Siuta ki hono lavea, naʻa ne toki ʻalu ʻa ʻIfalemi ki he ʻAsilia, pea ne fekau ki he tuʻi ko Salepi: ka naʻe ʻikai te ne faʻa fakamoʻui koe, ke moʻui ai ho lavea.
Efraïm zal zijn broosheid bemerken, Juda zijn etterende wonde. Efraïm zal zich tot Assjoer wenden, Juda gezanten zenden naar "Grote Koning"; Maar die zal u niet kunnen genezen, Uw wonde niet helen.
14 He te u hangē ko e laione ki ʻIfalemi, pea hangē ko e laione mui ki he fale ʻo Siuta: Ko au, ʻio, ko au, te u haeʻi, pea toe ʻalu; te u ʻave pea ʻe ʻikai ha tokotaha te ne fakahaofi.
Want Ik zal voor Efraïm zijn als de leeuw, Als een leeuwenwelp voor het huis van Juda. Ik zal ze verscheuren, dan loop Ik heen; Ik sleep ze weg, en niemand, die Mij mijn prooi ontrukt. Dan keer Ik terug naar mijn plaats,
15 “Te u tafoki ʻo ʻalu ki hoku potu, kaeʻoua ke nau vete ʻenau hia, pea kumi ki hoku fofonga: ʻi heʻenau ngaahi mamahi, te nau kumi fakavave kiate au.”
Totdat ze boete doen, mijn aangezicht zoeken, En hunkeren naar Mij in hun nood: