< Hosea 12 >
1 ʻOku kai ʻe ʻIfalemi ʻae matangi, pea ʻoku muimui ki he matangi hahake: ʻoku ne fakalahi ʻi he ʻaho kotoa pē ʻae loi mo e fakaʻauha, pea ʻoku nau fai ʻae fuakava mo e kau ʻAsilia, pea ʻoku ʻave ʻae lolo ki ʻIsipite.
Ephraïm se repaît de vent, et il court après le vent d’orient. Tout le jour il accumule le mensonge et la violence; ils concluent alliance avec Assur, et l’huile est transportée en Égypte.
2 ʻOku ai foki ʻae fakakikihi ʻa Sihova mo Siuta, pea te ne tautea ʻa Sēkope ʻo fakatatau ki hono ngaahi hala; ʻo fakatatau ki heʻene ngaahi faianga, te ne totongi kiate ia.
Yahweh a aussi procès avec Juda; il va châtier Jacob selon ses voies, il lui rendra selon ses œuvres.
3 Naʻa ne kuku ʻae muivaʻe ʻo hono taʻokete ʻi he manāva, pea ʻi hono mālohi naʻa ne lavaʻi ʻae ʻOtua:
Dans le sein de sa mère, Jacob supplanta son frère, et dans sa vigueur il lutta avec Dieu.
4 ʻIo, naʻa ne mālohi ki he ʻāngelo, pea ne lavaʻi: naʻa ne tangi, pea ne lotu tāumaʻu kiate ia: naʻa ne ʻilo ia ʻi Peteli, pea naʻa ne folofola kiate kitautolu ʻi ai.
Il lutta avec l’ange et il eut le dessus; il pleura et lui demanda grâce; il le trouva ensuite à Béthel, et là Dieu a parlé avec nous.
5 ʻIo, ko Sihova, ko e ʻOtua ʻoe ngaahi tokolahi; ko Sihova ko hono fakamanatu ia.
Or Yahweh est le Dieu des armées, son nom est Yahweh.
6 Ko ia, tafoki koe ki ho ʻOtua: fai ki he ʻaloʻofa mo e fakamaau, pea tatali ki ho ʻOtua maʻuaipē.
Et toi, tu reviendras à ton Dieu; garde la bonté et la justice, et espère en ton Dieu toujours.
7 Ko e tangata fakatau ia, ʻoku ʻi hono nima ʻae meʻa fua tautau ʻoe kākā: ʻoku ne manako ke fakamālohiʻi.
Canaan tient dans sa main une balance fausse, il aime à extorquer.
8 Pea naʻe pehē ʻe ʻIfalemi, “Kuo hoko au ʻo koloaʻia, kuo u ʻilo maʻaku ʻae meʻa lahi: ʻi heʻeku ngaahi ngāue kotoa pē ʻe ʻikai te nau ʻilo ai ha hia ʻiate au ke angahala.”
Ephraïm dit: « Pourtant je me suis enrichi, je me suis fait une fortune; dans tous mes gains, on ne trouvera pas pour moi un tort qui soit un péché. »
9 “Pea ko au, ko Sihova, ko ho ʻOtua, mei he fonua ʻo ʻIsipite, te u toe ngaohi koe ke nofo ʻi he ngaahi fale fehikitaki, ʻo hangē ko e ngaahi ʻaho ʻoe kātoanga mamafa.
Et moi je suis Yahweh, ton Dieu, depuis le pays d’Égypte; je te ferai encore habiter dans les tentes, comme aux jours de fête.
10 Kuo u lea foki ʻi he kau palōfita, pea kuo u fakalahi ʻae ngaahi meʻa hā mai, pea kuo u lea ʻaki ʻae fakatātā, ʻi he ngāue ʻae kau palōfita.
Et j’ai parlé aux prophètes, et moi, j’ai multiplié la vision; et, par l’intermédiaire des prophètes, j’ai parlé en paraboles.
11 ʻOku ai ʻae hia ʻi Kiliati? Ta ko e moʻoni ko e vaʻinga ʻakinautolu: ʻoku nau feilaulau ʻaki ʻae fanga pulu ʻi Kilikali; ʻio, ko honau ngaahi feilaulauʻanga ʻoku hangē ko e fokotuʻunga ʻi he ngaahi luo ʻoe ngoue.
Si Galaad est vanité, ils ne seront que néant; à Galgal, ils ont sacrifié des taureaux; aussi leurs autels seront comme des monceaux de pierres, sur les sillons des champs.
12 Pea naʻe hola ʻa Sēkope ki he fonua ʻo Silia, pea naʻe tauhi ʻe ʻIsileli ke maʻu ha uaifi, pea ke maʻu ha uaifi naʻa ne tauhi sipi.
Jacob s’enfuit dans la plaine d’Aram; Israël servit pour une femme, et pour une femme il garda les troupeaux.
13 Pea naʻe ʻomi ʻe Sihova ʻa ʻIsileli mei ʻIsipite ʻi ha palōfita, pea ʻi ha palōfita naʻe fakamoʻui ia.
Et par un prophète, Yahweh fit monter Israël hors d’Égypte, et par un prophète il fut gardé.
14 Naʻe fakatupu ʻiate ia ʻae houhau fakamamahi ʻe ʻIfalemi: ko ia te ne tuku hono toto ʻiate ia, pea ko hono manuki ʻe toe liliu kiate ia ʻe hono ʻEiki.
Ephraïm a provoqué amèrement la colère divine; Il laissera tomber son sang sur lui, et son Seigneur lui rendra son outrage.