< Hosea 12 >

1 ‌ʻOku kai ʻe ʻIfalemi ʻae matangi, pea ʻoku muimui ki he matangi hahake: ʻoku ne fakalahi ʻi he ʻaho kotoa pē ʻae loi mo e fakaʻauha, pea ʻoku nau fai ʻae fuakava mo e kau ʻAsilia, pea ʻoku ʻave ʻae lolo ki ʻIsipite.
Ephraim feeds on the wind and follows after the east wind. He continually multiplies lies and violence. They make a covenant with Assyria and carry olive oil to Egypt.
2 ‌ʻOku ai foki ʻae fakakikihi ʻa Sihova mo Siuta, pea te ne tautea ʻa Sēkope ʻo fakatatau ki hono ngaahi hala; ʻo fakatatau ki heʻene ngaahi faianga, te ne totongi kiate ia.
Yahweh also has a lawsuit against Judah and will punish Jacob for what he has done; he will repay him for his deeds.
3 Naʻa ne kuku ʻae muivaʻe ʻo hono taʻokete ʻi he manāva, pea ʻi hono mālohi naʻa ne lavaʻi ʻae ʻOtua:
In the womb Jacob grasped his brother by the heel, and in his manhood he struggled with God.
4 ‌ʻIo, naʻa ne mālohi ki he ʻāngelo, pea ne lavaʻi: naʻa ne tangi, pea ne lotu tāumaʻu kiate ia: naʻa ne ʻilo ia ʻi Peteli, pea naʻa ne folofola kiate kitautolu ʻi ai.
He struggled with the angel and won. He wept and begged for his favor. He met God at Bethel; there God spoke with him.
5 ‌ʻIo, ko Sihova, ko e ʻOtua ʻoe ngaahi tokolahi; ko Sihova ko hono fakamanatu ia.
This is Yahweh, the God of hosts; “Yahweh” is his name to be called on.
6 Ko ia, tafoki koe ki ho ʻOtua: fai ki he ʻaloʻofa mo e fakamaau, pea tatali ki ho ʻOtua maʻuaipē.
So turn to your God. Keep covenantal faithfulness and justice, and wait continually for your God.
7 Ko e tangata fakatau ia, ʻoku ʻi hono nima ʻae meʻa fua tautau ʻoe kākā: ʻoku ne manako ke fakamālohiʻi.
The merchants have false scales in their hands; they love to defraud.
8 Pea naʻe pehē ʻe ʻIfalemi, “Kuo hoko au ʻo koloaʻia, kuo u ʻilo maʻaku ʻae meʻa lahi: ʻi heʻeku ngaahi ngāue kotoa pē ʻe ʻikai te nau ʻilo ai ha hia ʻiate au ke angahala.”
Ephraim said, “I have certainly become very rich; I have found wealth for myself. In all my work they will not find any iniquity in me, anything that would be sin.”
9 “Pea ko au, ko Sihova, ko ho ʻOtua, mei he fonua ʻo ʻIsipite, te u toe ngaohi koe ke nofo ʻi he ngaahi fale fehikitaki, ʻo hangē ko e ngaahi ʻaho ʻoe kātoanga mamafa.
“I am Yahweh your God from the land of Egypt. I will again make you live in tents, as in the days of the appointed festival.
10 Kuo u lea foki ʻi he kau palōfita, pea kuo u fakalahi ʻae ngaahi meʻa hā mai, pea kuo u lea ʻaki ʻae fakatātā, ʻi he ngāue ʻae kau palōfita.
I spoke to the prophets, and I gave them many visions for you. By the hand of the prophets I gave parables.”
11 ‌ʻOku ai ʻae hia ʻi Kiliati? Ta ko e moʻoni ko e vaʻinga ʻakinautolu: ʻoku nau feilaulau ʻaki ʻae fanga pulu ʻi Kilikali; ʻio, ko honau ngaahi feilaulauʻanga ʻoku hangē ko e fokotuʻunga ʻi he ngaahi luo ʻoe ngoue.
If there is wickedness in Gilead, surely the people are worthless. In Gilgal they sacrifice bulls; their altars will be like heaps of stone in the furrows of the fields.
12 Pea naʻe hola ʻa Sēkope ki he fonua ʻo Silia, pea naʻe tauhi ʻe ʻIsileli ke maʻu ha uaifi, pea ke maʻu ha uaifi naʻa ne tauhi sipi.
Jacob fled to the land of Aram; Israel worked in order to get a wife; and he kept flocks of sheep to get a wife.
13 Pea naʻe ʻomi ʻe Sihova ʻa ʻIsileli mei ʻIsipite ʻi ha palōfita, pea ʻi ha palōfita naʻe fakamoʻui ia.
Yahweh brought Israel out of Egypt by a prophet, and by a prophet he took care of them.
14 Naʻe fakatupu ʻiate ia ʻae houhau fakamamahi ʻe ʻIfalemi: ko ia te ne tuku hono toto ʻiate ia, pea ko hono manuki ʻe toe liliu kiate ia ʻe hono ʻEiki.
Ephraim has bitterly angered Yahweh. So his Lord will leave his blood on him and will turn back on him his disgrace.

< Hosea 12 >