+ Senesi 1 >
1 Naʻe fakatupu ʻe he ʻOtua ʻi he kamataʻanga ʻae langi mo māmani.
I upphavet skapte Gud himmelen og jordi.
2 Pea naʻe fuofuonoa ʻa māmani mo lala; pea naʻe fakapoʻuli ʻae funga ʻoe loloto. Pea naʻe ʻōʻōfaki ʻae Laumālie ʻoe ʻOtua ki he fukahi vai.
Og jordi var aud og øydi, og myrker låg yver djupet; men Guds ande sveiv yver vatni.
3 Pea folofola ʻae ʻOtua, “Ke maama pea naʻe maama ai.”
Då sagde Gud: «Det verte ljos!» So vart det ljos.
4 Pea ʻafio ʻe he ʻOtua ki he maama, kuo lelei ia: pea naʻe vaheʻi ʻe he ʻOtua ʻae maama mei he poʻuli.
Og Gud såg at ljoset var godt. Og Gud skilde ljoset frå myrkret.
5 Pea naʻe ui ʻe he ʻOtua ʻae maama ko e “ʻAho,” pea ne ui ʻae poʻuli ko e “Pō.” Pea ko e efiafi mo e pongipongi ko e ʻuluaki ʻaho ia.
Og Gud kalla ljoset dag, og myrkret kalla han natt. Og det vart kveld, og det vart morgon, fyrste dagen.
6 Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua, “Ke ai ʻae ʻatā ʻi he vahaʻa ʻoe ngaahi vai, ke vaheʻi ʻae ngaahi vai mei he ngaahi vai.”
Då sagde Gud: «Det verte ein vid kvelv midt i vatni: han skal skilja vatn ifrå vatn.»
7 Pea naʻe ngaohi ʻe he ʻOtua, ʻae ʻatā, pea vaheʻi ʻae ngaahi vai naʻe ʻi he lalo ʻatā, mei he ngaahi vai naʻe ʻi ʻolunga ʻi he ʻatā: pea naʻe hoko ia.
So gjorde Gud kvelven, og skilde vatnet som er nedunder kvelven, frå det vatnet som er uppyver kvelven. Og det vart so.
8 Pea naʻe ui ʻae ʻatā ʻe he ʻOtua ko e “Langi.” Pea ko e efiafi mo e pongipongi ko hono ʻaho ua ia.
Og Gud kalla kvelven himmel. Og det vart kveld, og det vart morgon, andre dagen.
9 Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua, “Ke fakataha ʻae ngaahi vai ʻi he lalo langi ki he potu pe taha, pea ke hā mai ʻae mōmoa: pea naʻe hoko ia.”
Då sagde Gud: «Vatni under himmelen samle seg på ein stad, so det turre landet kjem fram!» So vart det so.
10 Pea naʻe ui ʻe he ʻOtua ʻae mōmoa ko e Fonua; pea ko e ngaahi vai naʻe tānaki fakataha, naʻa ne ui ko e Tahi; pea naʻe ʻafio ʻe he ʻOtua kuo lelei.
Og Gud kalla det turre landet jord, og vatni som hadde samla seg, kalla han hav. Og Gud såg det var godt.
11 Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua, “Ke tupu ʻae mohuku mei he kelekele, mo e ʻakau iiki ʻoku ai hono tenga, mo e ʻakau ʻoku fua, pea ʻi ai hono tenga, ʻo tatau mo hono faʻahinga:” pea naʻe hoko ia.
Då sagde Gud: «Jordi bere fram gras og grode, urter som sår seg, og frukttre, som ber frukt med deira frø i, utyver jordi, kvart etter sitt slag!» Og so vart det.
12 Pea naʻe tupu mei he kelekele ʻae mohuku, mo e ʻakau iiki naʻe tupu ai ʻae tenga ʻo hono faʻahinga, mo e ʻakau ʻoku fua, ʻaia naʻe ʻi ai ʻae tenga ʻo hono faʻahinga: pea naʻe ʻafio ʻe he ʻOtua kuo lelei.
Og jordi bar fram gras og grode, urter som sår seg, kvar etter sitt slag, og tre som ber frukt med frø i, kvart etter sitt slag. Og Gud såg det var godt.
13 Pea ko e efiafi mo e pongipongi ko hono ʻaho tolu ia.
Og det vart kveld, og det vart morgon, tridje dagen.
14 Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua, “Ke ai ʻae ngaahi maama ʻi he ʻatā ʻoe langi, ke vaheʻi ʻae ʻaho mei he pō; pea ke fakaʻilonga ʻaki ia ʻae ngaahi faʻahitaʻu, mo e ngaahi ʻaho, mo e ngaahi taʻu:
Då sagde Gud: «Det verte skinande ljos på himmelkvelven: dei skal skilja dagen frå natti. Og dei skal vera til merke, og skipa tider og dagar og år.
15 pea ke hoko ia ko e ngaahi maama ʻi he ʻatā ʻoe langi ke fakamaama ki māmani:” pea naʻe hoko ia.
Og dei skal vera til ljos på himmelkvelven, og lysa utyver jordi.» Og so vart det.
16 Pea naʻe ngaohi ʻe he ʻOtua ʻae maama lahi ʻe ua; ko e maama lahi hake ke pule ki he ʻaho, mo e maama siʻi ke pule ki he pō: pea mo e ngaahi fetuʻu foki.
Og Gud gjorde dei tvo store ljosi, det større ljoset til å råda um dagen, og det mindre ljoset til å råda um natti, og so stjernorne.
17 Pea naʻe tuku ia ʻe he ʻOtua ʻi he ʻatā ʻoe langi, ke fakamaama ki māmani,
Og Gud sette deim på himmelkvelven til å lysa utyver jordi,
18 Pea ke pule ki he ʻaho mo e pō, pea ke vaheʻi ʻae maama mei he poʻuli: pea naʻe ʻafio ʻe he ʻOtua kuo lelei.
og til å styra dagen og natti, og skilja ljoset frå myrkret. Og Gud såg det var godt.
19 Pea ko e efiafi mo e pongipongi ko hono ʻaho fā ia.
Og det vart kveld, og det vart morgon, fjorde dagen.
20 Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua, “Ke tupu ʻo lahi ʻaupito mei he ngaahi vai ʻae meʻa moʻui ʻoku totolo, mo e fanga manupuna ke puna ʻi he funga ʻo māmani, ʻi he ʻatā ʻoe langi.”
Då sagde Gud: «Det skal yrja og aula med liv i vatnet, og fuglar skal fljuga yver jordi, uppunder himmelkvelven.»
21 Pea naʻe ngaohi ʻe he ʻOtua ʻae ngaahi tofuaʻa lalahi, mo e meʻa moʻui kotoa pē naʻe ngaolo, ʻaia ne tupu lahi ʻaupito mei he ngaahi vai ʻi honau faʻahinga, mo e fanga manupuna kotoa pē ʻi honau faʻahinga pea naʻe ʻafio ʻe he ʻOtua kuo lelei.
So skapte Gud dei store sjødyri, og alt livande som det yr og kryr av i vatnet, kvart etter sitt slag, og alle fljugande fuglar, kvart etter sitt slag. Og Gud såg det var godt.
22 Pea naʻe tāpuakiʻi ʻakinautolu ʻe he ʻOtua, ʻo pehē, “Mou fanafanau, mo tupu ke lahi, pea fakafonu ʻae ngaahi vai ʻoe tahi, pea ke tupu ke lahi ʻae fanga manupuna ʻi māmani.
Og Gud velsigna deim og sagde: «De skal veksa og aukast og fylla vatnet i havi, og fuglarne skal aukast på jordi!»
23 Pea ko e efiafi mo e pongipongi ko hono ʻaho nima ia.
Og det vart kveld, og det vart morgon, femte dagen.
24 Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua, “Ke tupu mei he fonua ʻae meʻa moʻui ʻi hono faʻahinga, ʻae fanga manu, mo e meʻa totolo, mo e manu ʻoe vao ʻi hono faʻahinga:” pea naʻe hoko ia.
Då sagde Gud: «Jordi gjeve utor seg kvikjende av kvart slag, bufe og krek og villdyr, kvart etter sitt slag.» Og so vart det.
25 Pea naʻe ngaohi ʻe he ʻOtua ʻae manu ʻoe vao ʻi hono faʻahinga, mo e fanga manu lalahi ʻi honau faʻahinga, mo e meʻa kotoa pē ʻoku totolo ʻi he funga fonua ʻi hono faʻahinga: pea naʻe ʻafio ʻe he ʻOtua kuo lelei ia.
Og Gud gjorde dei ville dyri, kvart etter sitt slag, og bufe av kvart eit slag, og alle dei dyr som krek på marki, kvart etter sitt slag. Og Gud såg det var godt.
26 Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua, “Ke tau ngaohi ʻae tangata ʻi hotau tatau, mo e tau anga: pea kenau pule ki he ika ʻoe tahi, mo e manupuna ʻoe ʻatā, mo e fanga manu, mo māmani kotoa pē, mo e meʻa totolo kotoa pē ʻoku ngaue ʻi he kelekele.”
Då sagde Gud: «Lat oss skapa menneskje i vår likning, so dei vert bilætet vårt! Dei skal råda yver fiskarne i havet og yver fuglarne under himmelen og yver feet og yver all jordi og yver alt liv som leikar på jordi.»
27 Ko ia naʻe ngaohi ʻae tangata ʻe he ʻOtua ʻi hono tatau, naʻa ne ngaohi ia ʻi he tatau ʻoe ʻOtua; naʻa ne ngaohi ʻakinaua ko e tangata mo e fefine.
So skapte Gud menneskjet i si likning, i Guds likning skapte han det, til kar og kvinna skapte han deim.
28 Pea naʻe tāpuakiʻi ʻakinaua ʻe he ʻOtua, pea folofola ʻae ʻOtua kiate kinaua, “Fanafanau, mo fakatokolahi, mo fakakakai ʻa māmani, pea pule ki ai: pea pule ki he ika ʻoe tahi, mo e fanga manupuna ʻoe ʻatā, mo e meʻa moʻui kotoa pē ʻoku ngaue ʻi he funga ʻo māmani.”
Og Gud velsigna deim, og Gud sagde til deim: «De skal veksa og aukast og fylla jordi og leggja henne under dykk, og råda yver fiskarne i havet og yver fuglarne under himmelen og yver kvart dyr som røyver seg på jordi!»
29 Pea naʻe folofola ʻae ʻOtua, “Vakai, kuo u foaki kiate kimoua ʻae ʻakau iiki kotoa pē ʻoku ʻi ai hono tenga, ʻaia ʻoku ʻi he funga ʻoe fonua kotoa, mo e ʻakau kotoa pē ʻoku fua ʻaia ʻoku ʻi ai hono tenga; ko ia ia ke mo kai.
Og Gud sagde: «Sjå, eg gjev dykk alle urter som sår seg, alle som finst på jordi, og alle tre med alde som sår seg: for dykk skal det vera til føda.
30 Pea ko e fanga manu kotoa pē ʻi he fonua, mo e fanga manupuna kotoa pē ʻoe ʻatā, mo e meʻa moʻui kotoa pē ʻoku totolo ʻi he fonua, ʻe kai ʻi he ʻakaulaumata kotoa pē:” pea naʻe hoko ia.
Og alle dyri på jordi og alle fuglarne under himmelen og alt det som yrer på jordi, alt som hev ande og liv, gjev eg alt det grøne graset til føda.» Og so vart det.
31 Pea naʻe ʻafio ʻe he ʻOtua ki he meʻa kotoa pē naʻa ne ngaohi, pea vakai, naʻe lelei ʻaupito. Pea ko e efiafi mo e pongipongi ko hono ʻaho ono ia.
Og Gud skoda alt han hadde gjort, og sjå: det var ovleg godt. Og det vart kveld, og det vart morgon, sette dagen.