< Senesi 42 >
1 Pea kuo mamata ʻe Sēkope ʻoku ai ʻae koane ʻi ʻIsipite, pea pehē ʻe Sēkope ki hono ngaahi foha, “Ko e hā ʻoku mou fesiofaki ai?
E GIACOBBE, veggendo che vi era del grano da vendere in Egitto, disse a' suoi figliuoli: Perchè state a riguardarvi l'un l'altro?
2 Pea pehē ʻe ia, Vakai, kuo u fanongo ʻoku ai ʻae koane ʻi ʻIsipite: mou ʻalu ki ai, pea mou fakatau maʻatautolu mei ai; koeʻuhi ke tau moʻui, kae ʻikai mate.”
Poi disse: Ecco, io ho udito che in Egitto v'è del grano da vendere; scendete là, e compratacene di là; e noi viveremo, e non morremo.
3 Pea naʻe ʻalu ki ʻIsipite ke fakatau koane, ʻae ngaahi taʻokete ʻe toko hongofulu ʻo Siosefa.
E dieci de' fratelli di Giuseppe scesero in Egitto, per comperar del grano di là.
4 Ka ko Penisimani ko e tehina ʻo Siosefa, naʻe ʻikai tuku ia ʻe Sēkope ke ʻalu mo hono ngaahi taʻokete; he naʻa ne pehē; Telia naʻa tō ha kovi kiate ia.
Ma Giacobbe non mandò Beniamino, fratello di Giuseppe, co' suoi fratelli; perciocchè diceva: [E' si convien guardare] che talora alcuna mortale sciagura non gl'intervenga.
5 Pea haʻu ʻae ngaahi foha ʻo ʻIsileli ke fakatau ʻae koane mo kinautolu naʻe haʻu; he naʻe lahi ʻae honge ʻi he fonua ko Kēnani.
I figliuoli d'Israele adunque giunsero [in Egitto], per comperar del grano, per mezzo [altri] che [vi] andavano; perciocchè la fame era nel paese di Canaan.
6 Pea naʻe pule pe ʻa Siosefa ʻi he fonua, pea ko ia pe naʻe fakatau ki he kakai kotoa pē ʻoe fonua; pea haʻu ʻae ngaahi taʻokete ʻo Siosefa, ʻo nau tulolo mo honau mata ki he kelekele, ʻi hono ʻao.
Or Giuseppe, ch'[era] rettor del paese, vendeva il grano a ciascun popolo della terra. I fratelli di Giuseppe adunque, essendo giunti, s'inchinarono a lui, con la faccia verso terra.
7 Pea mamata ʻa Siosefa ki hono ngaahi taʻokete, ʻo ne ʻilo ʻakinautolu, ka naʻe mata kehe ia kiate kinautolu, ʻo ne lea mālohi kiate kinautolu: pea ne pehē kiate kinautolu, “ʻOku mou haʻu mei fē?” Pea nau talaange, “Mei he fonua ko Kēnani, ke fakatau meʻakai.”
E, come Giuseppe ebbe veduti i suoi fratelli, li riconobbe; ma pur s'infinse strano inverso loro, e parlò loro aspramente, e disse loro: Onde venite voi? Ed essi dissero: Dal paese di Canaan, per comperar della vittuaglia.
8 Pea naʻe ʻilo ʻe Siosefa hono ngaahi taʻokete, ka naʻe ʻikai te nau ʻilo ia.
Giuseppe adunque riconobbe i suoi fratelli, ma essi non riconobber lui.
9 Pea naʻe manatu ʻe Siosefa ki he ngaahi misi naʻa ne misi ʻaki kiate kinautolu, pea pehē ʻe ia kiate kinautolu, “Ko e kau mataki ʻakinautolu; kuo mou haʻu ke mamata ki he telefua ʻoe fonua.”
E Giuseppe si ricordò de' sogni che egli avea sognati di loro, e disse loro: Voi [siete] spie; voi siete venuti per vedere i luoghi sforniti del paese.
10 Pea nau talaange kiate ia, “ʻEiki ʻoku ʻikai, ka kuo haʻu ʻa hoʻo kau tamaioʻeiki ke fakatau meʻakai.
Ma essi dissero: No, signor mio, anzi i tuoi servitori son venuti per comperar della vittuaglia.
11 Ko e ngaahi foha ʻoe tangata pe taha ʻakimautolu kotoa pē: ko e kau tangata moʻoni ʻakimautolu, ʻoku ʻikai ko e kakai mataki ʻa hoʻo kau tamaioʻeiki.”
Noi [siamo] tutti figliuoli di uno [stesso] uomo; noi [siamo uomini] leali; i tuoi servitori non furono [giammai] spie.
12 Pea pehē ʻe ia kiate kinautolu, “ʻIkai, ka kuo mou haʻu ke mamata ki he telefua ʻoe fonua.”
Ed egli disse loro: No; anzi voi siete venuti per veder i luoghi sforniti del paese.
13 Pea naʻa nau pehē, “Ko hoʻo kau tamaioʻeiki, ko e kāinga ʻe toko hongofulu ma toko ua, ko e ngaahi foha ʻoe tangata pe taha ʻi he fonua ko Kēnani; pea vakai, ko e kimui, ʻoku ʻi he ʻemau tamai he ʻaho ni, pea ko e tokotaha kuo ʻikai.”
Ed essi dissero: Noi, tuoi servitori, [eravamo] dodici fratelli, figliuoli di uno [stesso] uomo, nel paese di Canaan; ed ecco, il minore [è] oggi con nostro padre, e uno non [è più].
14 Pea pehē ʻe Siosefa kiate kinautolu, “Ko ia ia naʻaku lea ai kiate kimoutolu, ʻo pehē, ko e kau mataki ʻakinautolu.
E Giuseppe disse loro: Quest'[è pur] quello che io vi ho detto, che voi [siete] spie.
15 E ʻahiʻahi kiate kimoutolu ʻaki ʻae meʻa ni; hangē ʻoku moʻui ʻa Felo, ʻe ʻikai te mou ʻalu ʻi heni, ʻo kapau ʻe ʻikai haʻu ki heni homou tehina.
E' si farà prova di voi in questo: [Come] vive Faraone, voi non partirete di qui, prima che il vostro fratel minore sia venuto qua.
16 Fekau homou tokotaha ke ne ʻalu ʻo ʻomi homou tehina, pea ʻe nofo pōpula ʻakinautolu, koeʻuhi ke fakamoʻoni ki hoʻomou ngaahi lea, pe ʻoku ai ha moʻoni ʻiate kimoutolu; ka ka ʻikai, hangē ʻoku moʻui ʻa Felo, ko e kau mataki ʻakinautolu.”
Mandate un di voi a prendere il vostro fratello; e voi restate [qui] incarcerati, e si farà prova delle vostre parole, [se vi è] in voi verità; se no, [come] vive Faraone, voi [siete] spie.
17 Pea naʻa ne tuku fakataha ʻakinautolu ki he fale fakapōpula, ʻi he ʻaho ʻe tolu.
E li serrò in prigione, per tre dì.
18 Pea pehē ʻe Siosefa kiate kinautolu ʻi hono ʻaho tolu, “Mou fai eni, pea mou moʻui he ʻoku ou manavahē ki he ʻOtua;
E al terzo giorno, Giuseppe disse loro: Fate questo, e voi viverete; io temo Iddio.
19 Kapau ko e kau tangata angatonu ʻakinautolu, tuku ke haʻi homou tokotaha ʻi he fale ʻo homou pōpula: ka mou ʻalu ʻo fetuku ʻae koane telia ʻae honge ʻi homou ngaahi fale.
Se voi [siete uomini] leali uno di voi fratelli rimanga incarcerato nella prigione dove siete stati posti, e voi [altri] andate, portatene del grano, secondo la necessità delle vostre case.
20 Ka mou ʻomi homou tehina kiate au; ko ia ʻe fakamoʻoni ai hoʻomou ngaahi lea, pea ʻe ʻikai te mou mate. Pea naʻa nau fai ia.”
E menatemi il vostro fratel minore, e così le vostre parole saranno verificate, e voi non morrete. Ed essi fecero così.
21 Pea naʻa nau fealēleaʻaki ʻo pehē, “Ko e moʻoni, ʻoku tau kovi ko e meʻa ʻi hotau tehina, ko e meʻa ʻi heʻetau mamata ki he feinga ʻa hono laumālie, ʻi heʻene fakakole kiate kitautolu, ka naʻe ʻikai te tau fie tokanga kiate ia; ko ia kuo tō ai ʻae mamahi ni kiate kitautolu.”
E dicevano l'uno all'altro: Certamente noi [siamo] colpevoli intorno al nostro fratello; perciocchè noi vedemmo l'angoscia dell'anima sua, quando egli ci supplicava, e non l'esaudimmo; perciò è avvenuta questa angoscia a noi.
22 Pea lea ʻa Lupeni kiate kinautolu, ʻo pehē, “ʻIkai ne u lea kiate kimoutolu, ʻo pehē, ʻoua naʻa mou fai hala ki he tamasiʻi, ka naʻe ʻikai te mou tokanga? Ko ia, vakai, ʻoku ʻeke foki ʻae totongi ʻo hono toto.”
E Ruben rispose loro, dicendo: Non vi diceva io: Non peccate contro al fanciullo? ma voi non mi voleste ascoltare; perciò altresì, ecco, è domandata ragion del suo sangue.
23 Pea naʻe ʻikai te nau ʻilo ʻoku ʻilo ʻe Siosefa ʻenau lea; he naʻe lea ia kiate kinautolu ʻaki ʻae tangata hiki lea.
Or essi non sapevano che Giuseppe [li] intendesse; perciocchè fra loro [vi era] un interprete.
24 Pea naʻe foki atu ia ʻiate kinautolu ʻo tangi; pea toe haʻu ia kiate kinautolu, ke nau alea, pea naʻa ne toʻo ʻa Simione ʻiate kinautolu, ʻo haʻi ia ʻi honau ʻao.
E [Giuseppe] si rivoltò indietro da loro, e pianse. Poi ritornò a loro, e parlò loro, e prese d'infra loro Simeone, il quale egli fece incarcerare in lor presenza.
25 Pea naʻe fekau ʻa Siosefa ke fakafonu ʻenau ngaahi tangai ʻi he koane, pea ke toe ai ki he tangai ʻae tangata taki taha, ʻene paʻanga, pea ke tuku kiate kinautolu ʻae ʻoho ke kai ʻi he hala; pea naʻe fai pehē ia kiate kinautolu.
Poi Giuseppe comandò che si empiessero di grano le lor sacca, e che si rimettessero i danari di ciascun d'essi nel suo sacco, e che si desse loro provvisione per lo viaggio. E così fu lor fatto.
26 Pea naʻa nau fakaheka ʻae koane ki heʻenau fanga asi, pea nau ʻalu.
Ed essi, caricato sopra i loro asini il grano che aveano comperato, si partirono di là.
27 Pea ʻi he toʻo ʻe honau tokotaha ʻene tangai ke ʻatu ʻae meʻakai ki heʻene ʻasi ʻi he fale talifononga, naʻe ʻilo ʻe ia ʻene ngaahi paʻanga; he vakai naʻe ʻi he ngutu ʻoe tangai ia.
E l'uno [di essi], aperto il suo sacco, per dar della pastura al suo asino nell'albergo, vide i suoi danari [ch'erano] alla bocca del suo sacco.
28 Pea pehē ʻe ia ki hono ngaahi tokoua, “Kuo toe ʻomi ʻeku ngaahi paʻanga; he vakai, ʻoku ʻi he ngutu ʻo ʻeku tangai;” pea naʻe vaivai ai honau loto, pea nau manavahē, ʻo fepehēʻaki, “Ko e hā eni kuo fai ʻe he ʻOtua kiate kitautolu?”
E disse a' suoi fratelli: I miei danari [mi] sono stati restituiti; e anche ecco[li] nel mio sacco. E il cuore isvenne loro, e si spaventarono, [dicendo] l'uno all'altro: Che cosa [è] questo [che] Iddio ci ha fatto?
29 Pea naʻa nau haʻu kia Sēkope ko e nau tamai ki he fonua ko Kēnani, ʻo nau fakahā kiate ia ʻae meʻa kotoa pē naʻe hoko kiate kinautolu; ʻo pehē,
Poi, venuti a Giacobbe, lor padre, nel paese di Canaan, gli raccontarono tutte le cose ch'erano loro intervenute, dicendo:
30 “Ko e tangata ʻoku ʻeiki ʻi he fonua, naʻe lea mālohi kiate kimautolu, ʻo pehē, Ko e kau mataki ʻakinautolu ki he fonua.
Quell'uomo, [che è] rettor del paese, ci ha parlato aspramente, e ci ha trattati da spie del paese.
31 Pea mau tala kiate ia, ko e kau tangata moʻoni ʻakimautolu; ʻoku ʻikai ko e kau mataki ʻakimautolu.
E noi gli abbiam detto: Noi [siamo uomini] leali; noi non fummo [giammai] spie.
32 Ko e kāinga ʻe toko hongofulu ma toko ua ʻakimautolu, ko e ngaahi foha ʻoe mau tamai, ko e tokotaha ʻoku ʻikai, pea ko e kimui ʻoku ʻi he ʻemau tamai he ʻaho ni, ʻi he fonua ko Kēnani.”
Noi [eravamo] dodici fratelli, figliuoli di nostro padre, e l'uno non [è più]; e il minore [è] oggi con nostro padre, nel paese di Canaan.
33 Pea ko e tangata, ko e ʻeiki ʻoe fonua, naʻe pehē kiate kimautolu, “Te u ʻilo ʻi he meʻa ni, pe ko e kau tangata moʻoni ʻakinautolu; tuku mai homou tokoua ʻe tokotaha kiate au, pea mou ʻave ʻae meʻakai ki he honge ʻo homau ngaahi fale, pea mou ʻalu;
E quell'uomo, rettor del paese, ci ha detto: Per questo conoscerò che voi [siete uomini] leali: lasciate un di voi fratelli appo me, e prendete quanto vi fa bisogno per la necessità delle vostre casa, e andate.
34 Pea mou ʻomi ki heni, homou tehina: ko ia te u ʻilo ai, ʻoku ʻikai ko e kau mataki ʻakinautolu, ka ko e kau tangata moʻoni: pea te u toe tuku ai kiate kimoutolu homou tokoua, pea te mou fakatau ʻi he fonua ni.”
E menatemi il vostro fratel minore; ed io conoscerò che voi non [siete] spie, anzi uomini leali; [ed] io vi renderò il vostro fratello, e voi potrete andare attorno trafficando per lo paese.
35 Pea ʻi heʻenau lingi ʻenau ngaahi tangai, pea nau vakai, naʻe ʻilo taki taha ʻae tangata ʻene kato paʻanga ʻi he ngutu ʻo ʻene tangai: pea kuo mamata ʻakinautolu mo e nau tamai ki he ngaahi kato paʻanga, naʻa nau manavahē.
Ora, come essi votavano le lor sacca, ecco, il sacchetto de' denari di ciascuno [era] nel suo sacco; ed essi, e il padre loro, videro i sacchetti de' lor danari, e temettero.
36 Pea pehē ʻe Sēkope ko e nau tamai kiate kinautolu, “Kuo mou fakamasiva au ʻi heʻeku fānau; kuo ʻikai ʻa Siosefa, pea kuo ʻikai mo Simione, pea te mou toe ʻave mo Penisimani; ʻoku kovi ʻae ngaahi meʻa ni kotoa pē kiate au.”
E Giacobbe, lor padre, disse loro: Voi mi avete orbato di figliuoli; Giuseppe non [è più], Simeone non [è più], e [ancora] volete tor[mi] Beniamino; tutte queste cose son contro a me.
37 Pea lea ʻa Lupeni ki heʻene tamai, ʻo pehē, “Tāmateʻi hoku foha ʻe toko ua, ʻo kapau ʻe ʻikai te u toe ʻomi ia kiate koe; tuku mai ia ki hoku nima, pea te u toe ʻomi ia kiate koe.”
E Ruben disse a suo padre: Fa' morire i miei due figliuoli, se io non te lo riconduco; rimettilo nelle mie mani, ed io te lo ricondurrò.
38 Pea pehē ʻe ia, “E ʻikai ʻalu hifo hoku foha mo kimoutolu, he kuo mate hono tokoua, pea ʻoku toe tokotaha pe ia; pea kapau ʻe hoko ha kovi kiate ia ʻi he hala ʻoku mou ʻalu ai, te mou ʻomi hoku ʻuluhinā ki he faʻitoka ʻi he mamahi.” (Sheol )
Ma [Giacobbe] disse: Il mio figliuolo non iscenderà con voi; perciocche il suo fratello è morto, ed egli è rimasto solo; e, se gli avvenisse alcuna mortale sciagura per lo viaggio che farete, voi fareste scender la mia canutezza con cordoglio nel sepolcro. (Sheol )