< Senesi 38 >

1 Pea ʻi he ngaahi ʻaho ko ia, naʻe hoko ʻo pehē, naʻe ʻalu ʻa Siuta mei hono ngaahi tokoua, pea afe ia ki ha taha ʻi he kakai ʻAtulama, ko ʻIla hono hingoa.
Por esta época, Judá dejó a sus hermanos y montó su campamentoen Adulán, cerca de un hombre local llamado Hirá.
2 Pea mamata ai ʻa Siuta ki he ʻofefine ʻoe Kēnani ʻe tokotaha, ko Suaa hono hingoa: pea ne maʻu ia, pea ʻalu kiate ia ʻo na mohe.
Allí Judá vio por casualidad a la hija de un cananeo llamado Súa y se casó con ella. Se acostó con ella,
3 Pea feitama ia, mo fāʻeleʻi ʻae tama pea ne ui hono hingoa ho ʻEa.
y ella quedó embarazada y tuvo un hijo, al que llamó Er.
4 Pea toe feitama ia, pea fāʻeleʻi ʻae tama; pea ne ui hono hingoa ko ʻOnani
Luego ella quedó embarazada de nuevo y tuvo un hijo que llamó Onán.
5 Pea toe feitama foki ia; pea fāʻeleʻi ʻae tama; pea ne ui hono hingoa ko Sila pea naʻe ʻi Kesipi ia ʻi heʻene fanauʻi ia.
Luego tuvo otro hijo llamado Selá que nació en Quezib.
6 Pea fili ʻe Siuta ʻae uaifi kia ʻEa, ko hono ʻuluaki, pea ko Tema hono hingoa.
Mucho más tarde, Judá hizo que Er, su primogénito, se casara con una mujer llamada Tamar.
7 Pea naʻe anga kovi ʻa ʻEa, ko e ʻuluaki foha ʻo Siuta, ʻi he ʻao ʻo Sihova; pea naʻe tāmateʻi ia ʻe Sihova.
Pero Er hizo lo que era malo a los ojos del Señor, así que el Señor le dio muerte.
8 Pea pehē ʻe Siuta kia ʻOnani, “ʻAlu ko e ki he uaifi ʻo ho taʻokete, pea ke mali mo ia, mo ke fakatupu ai ʻae hako ki ho taʻokete.”
Judá le dijo a Onán, “Ve y acuéstate con la mujer de tu hermano para cumplir los requisitos de un cuñado para tener hijos en nombre de tu hermano”.
9 Pea naʻe ʻilo ʻe ʻOnani ʻe ʻikai ʻiate ia ʻae hako; pea ʻi heʻene ʻalu ki he uaifi ʻo hono taʻokete, naʻa ne huaʻi ia ki he kelekele, telia naʻa foaki ʻe ia ʻae hako ki hono taʻokete.
Onán se dio cuenta de que los hijos que tuviera no serían suyos, así que siempre que se acostaba con la mujer de su hermano se aseguraba de que no se quedara embarazada retirando y derramando su semen en el suelo. De esta manera evitaba que nacieran niños en nombre de su hermano.
10 Pea naʻe kovi kia Sihova ʻae meʻa naʻa ne fai: ko ia, naʻa ne tāmateʻi mo ia foki.
Pero lo que hizo fue malo a los ojos del Señor, así que también mató a Onán.
11 Pea fekau ʻe Siuta kia Tema ko hono ʻofefine ʻi he fono [ʻo pehē], “Ke ke nofo ʻatā pe koe, ʻi he fale ʻo hoʻo tamai, ke ʻoua ke tupu hoku foha ko Sila;” he naʻe pehē ʻe ia, “Telia naʻa mate foki ia, ʻo hangē ko hono ongo taʻokete.” Pea ʻalu ʻa Tema ʻo nofo ʻi he fale ʻo ʻene tamai.
Entonces Judá le dijo a su nuera Tamar, “Ve a la casa de tu padre y vive allí como una viuda hasta que mi hijo Selá crezca”. Porque pensó: “Quizá él también muera, como sus hermanos”. Así que Tamar se fue y se quedó en la casa de su padre.
12 Pea fuoloa ai, pea pekia ʻae taʻahine ʻa Suaa ko e uaifi ʻo Siuta: pea kuo fiemālie ʻa Siuta, pea ʻalu ia ki heʻene kau tangata kosi sipi ki Timinate, ʻaia mo hono kāinga ko ʻIla, ko e ʻAtulama.
Mucho tiempo después murió la esposa de Judá, la hija de Súa. Cuando Judá terminó el tiempo de luto, fue a visitar a sus esquiladores en Timná con su amigo Hirá de Adulán.
13 Pea naʻe fakahā kia Tema, ʻo pehē, Vakai, ʻoku ʻalu ʻa hoʻo tamai ʻi he fono, ki Timinate ke kosi ʻene fanga sipi.
A Tamar le dijeron: “Tu suegro va a Timná a esquilar sus ovejas”
14 Pea ne tuku ʻe ia hono ngaahi kofu putu, pea pūlou ʻaki ʻe ia ʻae pūlou, ʻo ne tākai ʻaki ʻae kofu, pea nofo ia ʻi he potu ʻataʻatā naʻe ʻi he veʻe hala ki Timinate; he naʻe vakai ia, kuo tupu ʻa Sila, ka ʻoku teʻeki ai ʻatu ia kiate ia, ke na mali.
Así que se quitó la ropa de viuda y se cubrió con un velo, disfrazándose. Se sentó junto a la entrada de Enayin, que está en el camino a Timná. Se había dado cuenta de que aunque Selá había crecido, no se había hecho nada para que se casara con él.
15 Pea kuo mamata ʻa Siuta, kiate ia, naʻa ne mahalo ko e fefine angahala ia, he koeʻuhi kuo pūlou hono mata.
Judá la vio y pensó que debía ser una prostituta porque se había cubierto la cara.
16 Pea afe ia kiate ia ʻi he hala, ʻo ne pehē, “Ko eni, ʻoku ou kole kiate koe, tuku ke u ʻalu atu kiate koe;” (he naʻe ʻikai te ne ʻilo ko hono ʻofefine ia ʻi he fono). Pea pehēange ʻe ia, “Ko e hā te ke tuku mai kiate au, koeʻuhi ke ke haʻu kiate au?”
Se acercó a ella a un lado de la carretera y le dijo: “Quiero acostarme contigo”. Pero no sabía que era su nuera. “¿Qué me darás si te dejo dormir conmigo?” preguntó ella.
17 Pea pehē ia, “Te u fekau ke ʻomi ha ʻuhiki mei he fanga manu,” pea pehē ʻe ia, “Pea te ke tuku mai ha fakamoʻoni, kaeʻoua ke ke ʻomi ia?”
“Te enviaré una cabra joven de mi rebaño”, respondió él. “¿Qué garantía me darás para asegurarme de que la enviarás?” preguntó ella.
18 Pea pehē ʻe ia, “Ko e hā te u tuku kiate koe?” Pea talaange ʻe ia, “Ko ho mama, mo ho lelu, pea mo ho tokotoko ʻoku ʻi ho nima.” Pea ne ʻatu ia kiate ia, pea ʻalu atu ia kiate ia, pea feitama ia kiate ia.
“¿Qué garantía tengo que darte?” preguntó él. “Tu sello de sello y su cordón, y tu bastón que sostienes”, respondió ella. Él se los entregó. Se acostó con ella y quedó embarazada.
19 Pea tuʻu hake ia ʻo ʻalu mei ai, pea ne tuku ʻene pūlou meiate ia, ʻo toe ai hono ngaahi kofu putu.
Se fuea casa, se quitó el velo y se puso la ropa de viuda.
20 Pea fekau ʻe Siuta ke ʻave ʻae ʻuhikiʻi kosi ʻi he nima ʻa hono kāinga ko e ʻAtulama, koeʻuhi ke ne maʻu ʻae fakamoʻoni mei he nima ʻoe fefine; ka naʻe ʻikai te ne faʻa ʻilo ia.
Judá envió a su amigo Hirá de Adulán con una cabra joven para que le devolviera sus pertenencias que había dejado como garantía de la mujer, pero no pudo encontrarla.
21 Pea fehuʻi ia ki he kau tangata ʻoe potu ko ia, ʻo pehē, “Ko e fē ʻae fefine angahala naʻe ʻi he potu hala ni?” Pea nau pehē, naʻe ʻikai ha fefine angahala ʻi he potu ni.
Hirále preguntó a los hombres de allí, “¿Dónde está la prostituta de culto que se sienta en el camino de entrada a Enayin?” “Aquí no hay ninguna prostituta de culto”, respondieron.
22 Pea toe ʻalu ia kia Siuta, ʻo ne pehē, “ʻOku ʻikai te u ʻilo ia; pea ʻoku pehē foki ʻe he kau tangata ʻoe potu, naʻe ʻikai ha fefine angahala ʻi he potu ko ia.”
Hirá regresó a Judá y le dijo: “No pude encontrarla, y los hombres de allí dijeron: ‘Aquí no hay ninguna prostituta de culto’”.
23 Pea pehē ʻe Siuta, “Tuku ke ne maʻu, ia maʻana, telia naʻa tau mā ai; vakai, naʻaku fekau ke ʻave ʻae ʻuhiki manu ni, pea ʻoku ʻikai te ke ʻilo ia.”
“Que se quede con lo que le di”, respondió Judá. “Quedaremos en ridículo si seguimos buscando. En cualquier caso, intenté enviarle la cabra joven como prometí, pero no la encontraron”.
24 Pea hili ʻae māhina ʻe tolu nai, naʻe fakahā kia Siuta, ʻo pehē, “Kuo fai angahala ʻe Tema, ko ho ʻofefine ʻi he fono; pea vakai, ʻoku feitama foki ia ʻi he feʻauaki.” Pea pehē ʻe Siuta; “Taki mai ia, ke tutu ia.”
Unos tres meses después le dijeron a Judá: “Tamar, tu nuera ha tenido relaciones sexuales como una prostituta y ahora está embarazada”. “¡Sáquenla y quémenla hasta la muerte!” ordenó Judá.
25 Pea kuo nau taki mai ia, pea fekau ia ki heʻene tamai ʻi he fono, ʻo pehē, “Kuo u feitama ki he tangata ʻoku ʻaʻana ʻae meʻa ni: pea ne pehē, Ke ke vakai, pe ʻoku ʻa hai ʻae maama ni mo e lelu, mo e tokotoko ni?”
Cuando la sacaron, envió un mensaje a su suegro, diciendo: “Estoy embarazada del hombre que posee estas cosas”. Luego añadió: “Por favor, miren con atención este sello, el cordón del sello, y este bastón. ¿A quién le pertenecen?”
26 Pea fakamoʻoni ʻe Siuta, ʻo ne pehē, “ʻOku tonuhia lahi ia ʻia au: koeʻuhi naʻe ʻikai te u foaki ia ki hoku foha ko Sila.” Pea naʻe ʻikai te ne taʻeʻiloʻi ia.
Judá los reconoció de inmediato y dijo: “Ella ha honrado la ley más que yo, porque no la entregué en matrimonio a mi hijo Selá”. Y no volvió a acostarse con Tamar.
27 Pea naʻe hoko, ʻo pehē, ʻi heʻene langā, pea vakai, naʻe ai ʻae māhanga ʻi hono manāva.
Cuando llegó el momento en que Tamar debía dara luz, se descubrió que llevaba gemelos.
28 Pea ʻi heʻene langā naʻe tuku kituʻa ʻe he tokotaha hono nima, pea nonoʻo ki ai ʻe he māʻuli ʻae filo kulokula, ʻo ne pehē, naʻe fuofua haʻu eni.
Un bebé extendió su mano, y la comadrona le ató un hilo escarlata en su muñeca y dijo: “Este salió primero”
29 Pea ʻi heʻene toe toʻo atu hono nima, pea vakai, naʻe haʻu hono tokoua; pea pehē ʻe he māʻuli, “Naʻe fēfeeʻi hao ʻoho mai koe ke ʻiate koe ʻae motuhi ni, ko ia naʻa ne ui hono hingoa ko Felesi.”
Pero entonces él retiró su mano y su hermano nació primero, y ella dijo, “¿cómo saliste tú?” Así que lo llamaron Fares.
30 Pea toki haʻu hono tokoua, ʻaia naʻe ʻi hono nima ʻae filo kulokula, pea ne ui hono hingoa ko Selaa.
Después nació su hermano con el hilo escarlata en la muñeca, y lo llamaron Zera.

< Senesi 38 >