< Senesi 34 >
1 Pea ko Taina ko e taʻahine ʻa Lia, ʻaia naʻa ne fanauʻi kia Sēkope, naʻe ʻalu ia ke ʻaʻahi ki he kau fefine ʻoe fonua.
Y salió Dina la hija de Lia, que había parido a Jacob, por ver las hijas de la tierra.
2 Pea ʻi he mamata kiate ia ʻa Sikemi ko e foha ʻo Hemoa ko e tangata Hevi, ko e ʻeiki ʻoe fonua, naʻa ne puke ia ʻo na mohe, ʻo ne fakahalaʻi ia.
Y vióla Siquem, hijo de Jamor Heveo, príncipe de aquella tierra, y tomóla, y echóse con ella; y afligióla.
3 Pea pikitai hono laumālie kia Taina ko e ʻofefine ʻo Sēkope, pea ʻofa ia ki he taʻahine, ʻo ne lea lelei ki he taʻahine.
Y apegóse su alma con Dina, la hija de Jacob, y enamoróse de la moza, y habló al corazón de la moza.
4 Pea lea ʻa Sikemi ki heʻene tamai ko Hemoa, ʻo pehē, “Ke ke maʻu mai ʻae taʻahine ni ke ma mali.”
Y habló Siquem a Jamor su padre, diciendo: Tómame esta moza por mujer.
5 Pea fanongo ʻa Sēkope kuo ne fakahalaʻi hono ʻofefine ko Taina; ka naʻe ʻi he ngoue ʻa hono ngaahi foha, mo ʻene fanga manu: pea longo pe ʻa Sēkope kaeʻoua ke nau haʻu.
Y oyó Jacob, que había ensuciado a Dina su hija, estando sus hijos con su ganado en el campo; y calló Jacob hasta que ellos viniesen.
6 Pea naʻe ʻalu ʻa Hemoa ko e tamai ʻa Sikemi kia Sēkope, ke na alea mo ia.
Y salió Jamor, padre de Siquem, a Jacob, para hablar con él.
7 Pea ʻi he fanongo ki ai ʻae ngaahi foha ʻo Sēkope, naʻa nau haʻu mei he ngoue; pea mamahi ʻae kau tangata ʻo nau ʻita lahi, koeʻuhi ko ʻene fai meʻa kovi ʻi ʻIsileli, ʻo mohe mo e ʻofefine ʻo Sēkope; ʻae meʻa naʻe ʻikai ngofua ke fai.
Y los hijos de Jacob vinieron del campo en oyéndolo, y entristeciéronse los varones, y ensañáronse mucho, porque hizo vileza en Israel, echándose con la hija de Jacob, que no se debía de hacer así.
8 Pea naʻe lea ʻa Hemoa ki ai, ʻo pehē, “ʻOku holi ʻae laumālie ʻo hoku foha ko Sikemi ki ho ʻofefine: ʻoku ou kole kiate kimoutolu, foaki mai ia kiate ia, ke na mali.
Y Jamor habló con ellos, diciendo: El alma de mi hijo Siquem se ha apegado con vuestra hija: ruégoos que se la deis por mujer:
9 Pea mou fai mali mo kimautolu, pea foaki mai homou ngaahi ʻofefine kiate kimautolu, pea mou maʻu homau ngaahi ʻofefine kiate kimoutolu.
Y consagrád con nosotros: dádnos vuestras hijas, y tomád vosotros las nuestras.
10 Pea ke tau nonofo; pea ʻoku ʻi homou ʻao ʻae fonua: mou nofo ki ai, mo fai hoʻomou fakatau, pea mou maʻu ʻi ai ʻae ngaahi ʻapi moʻomoutolu.”
Y habitád con nosotros: porque la tierra estará delante de vosotros: morád y negociád en ella, y tomád en ella posesión.
11 Pea pehē ʻe Sikemi ki he tamai [ʻae fefine ]mo hono ngaahi tuongaʻane, “ʻOfa ke u lelei ʻi homou ʻao, pea ko ia ʻoku mou tala te u foaki.
Siquem también dijo a su padre y a sus hermanos: Halle yo gracia en vuestros ojos: y yo daré lo que vosotros me dijereis.
12 Tala mai ʻae totongi lahi, pe ko e foaki, pea te u ʻatu ʻo hangē ko ia te mou tala kiate au, kae kehe ke foaki mai ʻae fefine ke ma mali.”
Aumentád sobre mí mucho ajuar y dones, que yo daré cuanto me dijereis; y dádme la moza por mujer.
13 Pea naʻe lea fakakākā ʻae ngaahi foha ʻo Sēkope kia Sikemi, mo ʻene tamai ko Hemoa, ʻo nau pehē, ko e meʻa ʻi heʻene fakahalaʻi ʻa Taina, ko honau tuofefine:
Y respondieron los hijos de Jacob a Siquem, y a Jamor, su padre, con engaño, y hablaron; porque había ensuciado a Dina su hermana:
14 Pea naʻa nau pehē kiate kinaua, “ʻOku ʻikai te mau faʻa fai ʻae meʻa ni, ke foaki homau tuofefine ki ha tokotaha ʻoku taʻekamu; he ko e meʻa kovi ia kiate kimautolu.
Y dijéronles: No podemos hacer esto, que demos nuestra hermana a hombre que tiene prepucio; porque a nosotros es abominación:
15 Ka ʻi he meʻa ni te mau loto kiate kimoutolu: ʻo kapau te mou hoko ʻo hangē ko kimautolu, koeʻuhi ke kamu ʻae tangata kotoa pē ʻoku ʻiate kimoutolu.
Mas con esta condición os haremos placer. Si fuereis como nosotros, que se circuncide en vosotros todo varón;
16 Pea te mau toki foaki homau ngaahi ʻofefine kiate kimoutolu, pea te mau maʻu homou ngaahi ʻofefine kiate kimautolu, pea te tau nonofo, pea te tau hoko ko e kakai pe taha.
Entonces os daremos nuestras hijas, y tomaremos nosotros las vuestras; y habitaremos con vosotros, y seremos un pueblo:
17 Pea kapau ʻe ʻikai te mou tokanga kiate kimautolu ke mou kamu: pea te mau toʻo homau ʻofefine, ka mau ʻalu.”
Y si no nos oyereis, para circuncidaros, tomaremos nuestra hija, e irnos hemos.
18 Pea naʻe leleiʻia ʻa Hemoa, mo Sikemi ko e foha ʻo Hemoa, ʻi heʻenau lea.
Y parecieron bien sus palabras a Jamor, y a Siquem hijo de Jamor.
19 Pea naʻe ʻikai fakatuai ʻae talavou ke fai ʻae meʻa ko ia, koeʻuhi naʻe lahi ʻene ʻofa ki he ʻofefine ʻo Sēkope; pea naʻe tuʻu ki muʻa ia ʻi he fale kotoa pē ʻo ʻene tamai.
Y no dilató el mozo de hacer aquello, porque la hija de Jacob le había agradado: y él era el más honrado de toda la casa de su padre.
20 Pea naʻe ʻalu ʻa Hemoa mo hono foha ko Sikemi ki he matapā ʻo ʻenau kolo, ʻo nau alea mo e kau tangata ʻo ʻenau kolo, ʻo pehē,
Entonces vino Jamor y Siquem su hijo a la puerta de su ciudad, y hablaron a los varones de su ciudad, diciendo:
21 “ʻOku nofo fiemālie pe ʻae kau tangata ni mo kitautolu; ko ia tuku ke nau nofo ʻi he fonua mo fai ʻenau fakatau ʻi ai: he vakai, ʻoku lahi ʻae fonua kiate kinautolu; ke tau maʻu honau ngaahi ʻofefine ke mali, pea tau foaki kiate kinautolu hotau ngaahi ʻofefine.
Estos varones son pacíficos con nosotros, y habitarán la tierra; y granjearán en ella, que, he aquí, la tierra es ancha de lugares delante de ellos, nosotros tomaremos sus hijas por mujeres, y darles hemos las nuestras.
22 Ka ko e meʻa pe taha ʻe loto ai ʻae kau tangata kiate kitautolu, ke nofo mo kitautolu, ke tau hoko ko e kakai pe taha, ʻo kapau ʻe kamu ʻae tangata kotoa pē ʻoku ʻiate kitautolu, ʻo hangē ʻoku nau kamu.
Mas con esta condición nos harán placer los varones, de habitar con nosotros, para que seamos un pueblo: Si se circuncidare en nosotros todo varón, como ellos son circuncidados.
23 ʻIkai ʻe hoko ai ʻenau fanga pulu, mo e nau fanga manu kotoa pē, mo e nau ngaahi meʻa, ko e tau ngaahi meʻa? Kae kehe ke tau loto kiate kinautolu, pea te nau nofo mo kitautolu.
Sus ganados y su hacienda, y todas sus bestias será nuestro: solamente que consintamos con ellos, y habitarán con nosotros.
24 Pea naʻe tokanga kia Hemoa mo Sikemi ko hono foha, ʻakinautolu kotoa pē naʻe ʻalu kituaʻā ʻi he matapā ʻo ʻena kolo; pea kamu ʻae tangata kotoa pē, ʻio, ʻakinautolu kotoa pē naʻe hū kituaʻā ʻi he matapā ʻo ʻena kolo.”
Y obedecieron a Jamor, y a Siquem su hijo, todos los que salían por la puerta de la ciudad; y circuncidaron a todo varón, cuantos salían por la puerta de la ciudad.
25 Pea ʻi heʻene hokosia hono ʻaho tolu, kuo nau mamahi, pea naʻe taki taha toʻo ʻae heletā ʻe he ongo foha ʻe toko ua ʻo Sēkope, ko Simione mo Livai, ko e ongo tuongaʻane ʻo Taina, ʻo na hū mālohi ki he kolo, ʻo tāmateʻi ʻae kau tangata kotoa pē.
Y fue, que al tercero día cuando ellos estaban doloridos, los dos hijos de Jacob, Simeón y Leví, hermanos de Dina, tomaron cada uno su espada, y vinieron contra la ciudad animosamente, y mataron a todo varón.
26 Pea naʻa na tāmateʻi ʻa Hemoa mo hono foha ko Sikemi ʻaki ʻae mata ʻoe heletā, pea na toʻo mai ʻa Taina mei he fale ʻo Sikemi, pea nau ō ai.
Y a Jamor, y a Siquem su hijo, mataron a filo de espada; y tomaron a Dina de casa de Siquem, y saliéronse.
27 Pea naʻe haʻu ai ʻae ngaahi foha ʻo Sēkope ki he kakai mate ʻo nau maumauʻi ʻae kolo, ko e meʻa ʻi heʻenau fakahalaʻi honau tuofefine.
Y los hijos de Jacob vinieron a los muertos, y saquearon la ciudad: por cuanto habían ensuciado a su hermana.
28 Ne nau ʻave ʻenau fanga sipi mo e nau fanga pulu, mo e nau fanga ʻasi, mo e meʻa kotoa pē ʻi he kolo, mo e meʻa ʻi he ngoue,
Sus ovejas, y vacas, y sus asnos, y lo que había en la ciudad y en el campo, tomaron.
29 Mo ʻenau koloa kotoa pē, mo nau ʻave fakapōpula ʻenau fānau iiki, mo honau ngaahi uaifi, pea naʻa nau maumauʻi ʻae meʻa kotoa pē ʻi he ngaahi fale.
Y toda su hacienda, y todos sus niños, y sus mujeres llevaron cautivas, y robaron; y todo lo que había en casa.
30 Pea pehē ʻe Sēkope kia Simione mo Livai, “Kuo mo fakamamahiʻi au, ke fakanamukūʻi au, ki he kakai ʻoe fonua, ko e kakai Kēnani mo e kakai Pelesi: ʻoku ou tokosiʻi au, pea te nau fakataha kotoa pē, ke tāmateʻi au, pea te u ʻauha, ko au, mo hoku fale.”
Entonces dijo Jacob a Simeón y a Leví: Turbado me habéis, que me habéis hecho abominable con los moradores de aquesta tierra, el Cananeo y el Ferezeo, teniendo yo pocos hombres: y juntarse han contra mí, y herirme han, y seré destruido yo y mi casa.
31 Pea naʻa na pehēange kiate ia, “He naʻe lelei ʻa ʻene fai ki homa tuofefine ʻo hangē ko ha muitau?”
Y ellos respondieron: ¿Había él de tratar a nuestra hermana como a una ramera?