< Senesi 28 >
1 Pea ui ʻe ʻAisake ʻa Sēkope ʻo ne tāpuaki ia, ʻo ne naʻinaʻi kiate ia, mo ne pehē ki ai, “ʻOua naʻa ke fili ho uaifi mei he ngaahi ʻofefine ʻo Kēnani;
E Isaac chamou a Jacob, e abençoou-o, e ordenou-lhe, e disse-lhe: Não tomes mulher de entre as filhas de Canaan:
2 Ka ke tuʻu ʻo ʻalu ki Petanalami, ki he fale ʻo Petueli ko e tamai ʻa hoʻo faʻē; pea ke fili hao uaifi mei he ngaahi ʻofefine ʻo Lepani, ko e tuongaʻane ʻo hoʻo faʻē.
Levanta-te, vae a Paddan-aram, á casa de Bethuel, pae de tua mãe, e toma de lá uma mulher das filhas de Labão, irmão de tua mãe;
3 Pea ke tāpuaki koe ʻe he ʻOtua Māfimafi, pea fakatupu mo fakatokolahiʻi koe, koeʻuhi ke ke hoko ko e fuʻu kakai tokolahi.
E Deus Todo-poderoso te abençoe, e te faça fructificar, e te multiplique, para que sejas uma multidão de povos;
4 Pea ke tuku kiate koe ʻae tāpuaki ʻo ʻEpalahame, pea ki ho hako foki; koeʻuhi ke ke maʻu ʻae fonua ʻaia ʻoku ke ʻāunofo ki ai, ʻaia naʻe foaki ʻe he ʻOtua kia ʻEpalahame.”
E te dê abenção de Abrahão, a ti e á tua semente comtigo, para que em herança possuas a terra de tuas peregrinações, que Deus deu a Abrahão
5 Pea naʻe fekau ʻe ʻAisake ʻa Sēkope ke ne ʻalu: pea ʻalu ia ki Petanalami kia Lepani, ko e foha ʻo Petueli ko e [tangata ]Silia, ko e tuongaʻane ʻo Lepeka, ko e faʻē ʻa Sēkope mo ʻIsoa.
Assim enviou Isaac a Jacob, o qual se foi a Paddan-aram, a Labão, filho de Bethuel arameo, irmão de Rebecca, mãe de Jacob e de Esaú.
6 Pea ʻi he mamata ʻa ʻIsoa kuo tāpuaki ʻe ʻAisake ʻa Sēkope, ʻo ne fekau ia ke ʻalu ki Petanalami, ke fili moʻona ha uaifi mei ai; pea mo ʻene tāpuaki ia mo naʻinaʻi kiate ia, ʻo pehē, ʻoua naʻa ke fili ha uaifi mei he ngaahi ʻofefine ʻo Kēnani:
Vendo pois Esaú que Isaac abençoára a Jacob, e o enviára a Paddan-aram, para tomar mulher para si d'ali, e que, abençoando-o, lhe ordenara, dizendo: Não tomes mulher das filhas de Canaan;
7 Pea mo ʻene talangofua ʻa Sēkope ki heʻene tamai mo ʻene faʻē, pea kuo ʻalu ia ki Petanalami;
E que Jacob obedecera a seu pae e a sua mãe, e se fôra a Paddan-aram;
8 Pea ʻi he mamata ʻa ʻIsoa ʻoku ʻikai fiemālie ʻene tamai ko ʻAisake, ʻi he ngaahi ʻofefine ʻo Kēnani;
Vendo tambem Esaú que as filhas de Canaan eram más aos olhos de Isaac seu pae,
9 Pea ʻalu ʻa ʻIsoa kia ʻIsimeʻeli, ʻo ne fakatokolahi ʻaki ʻae ngaahi uaifi naʻa ne maʻu ʻa Mehalate, ko e ʻofefine ʻo ʻIsimeʻeli, ko e foha ʻo ʻEpalahame, ko e tuofefine ʻo Nepeoti, ke mali mo ia.
Foi-se Esaú a Ishmael, e tomou para si por mulher, além das suas mulheres, a Mahalath filha de Ishmael, filho de Abrahão, irmã de Nebajoth.
10 Pea ʻalu atu ʻa Sēkope mei Peasipa, mo [ne ]fononga ki Halani.
Partiu pois Jacob de Berseba, e foi-se a Haran;
11 Pea hoko ia ki he potu ʻe taha, pea ne nofo ai ʻi he pō ko ia, he kuo tō ʻae laʻā; pea ne toʻo ʻae ngaahi maka ʻoe potu ko ia, ke ne ʻolunga ʻaki, pea naʻa ne tokoto ʻi he potu ko ia, ʻo mohe.
E chegou a um logar onde passou a noite, porque já o sol era posto; e tomou uma das pedras d'aquelle logar, e a poz por sua cabeceira, e deitou-se n'aquelle logar,
12 Pea misi ia, pea vakai, kuo fokotuʻu ha tuʻunga ki he funga kelekele, pea tau hake hono potu ki he langi, pea vakai, naʻe feʻaluʻaki hake mo hifo ʻi ai ʻae kau ʻāngelo ʻae ʻOtua.
E sonhou: e eis uma escada era posta na terra, cujo topo tocava nos céus: e eis que os anjos de Deus subiam e desciam por ella;
13 Pea vakai, naʻe ʻafio ʻa Sihova mei ʻolunga ʻi ai, pea pehē ʻe ia, “Ko au ko Sihova, ko e ʻOtua ʻo ʻEpalahame ko hoʻo tamai, pea ko e ʻOtua ʻo ʻAisake: ko e fonua ʻoku ke tokoto ai, te u foaki ia kiate koe, mo ho hako.
E eis que o Senhor estava em cima d'ella, e disse: Eu sou o Senhor, o Deus de Abrahão teu pae, e o Deus de Isaac: esta terra, em que estás deitado, t'a darei a ti e á tua semente:
14 Pea ʻe tatau ho hako mo e efu ʻoe kelekele, pea te ke mafola koe ki he lulunga mo e hahake, pea ki he tokelau mo e tonga: pea ʻe monūʻia ʻiate koe mo ho hako, ʻae ngaahi faʻahinga kotoa pē ʻo māmani.
E a tua semente será como o pó da terra, e estender-se-ha ao occidente, e ao oriente, e ao norte, e ao sul, e em ti e na tua semente serão bemditas todas as familias da terra:
15 Pea vakai, ʻoku ou ʻiate koe, pea te u tauhi koe ʻi hoʻo fononga kotoa pē, pea te u toe ʻomi koe ki he fonua ni: koeʻuhi ʻe ʻikai te u siʻaki koe, ka te u fai ʻaia kuo u lea ai kiate koe.”
E eis que estou comtigo, e te guardarei por onde quer que fores, e te farei tornar a esta terra: porque te não deixarei, até que te haja feito o que te tenho dito.
16 Pea ʻā hake ʻa Sēkope mei heʻene mohe, pea pehē ʻe ia, “Ko e moʻoni ʻoku ʻi heni ʻa Sihova; pea naʻe ʻikai te u ʻilo ia.”
Acordado pois Jacob do seu somno, disse: Na verdade o Senhor está n'este logar; e eu não o sabia.
17 Pea naʻe manavahē ia, ʻo ne pehē, “ʻOku fakamanavahē ʻae potu ni! ʻOku ʻikai ko ha potu kehe eni, ka ko e fale ʻoe ʻOtua, pea ko eni ʻae matapā ʻoe langi.”
E temeu, e disse: Quão terrivel é este logar! Este não é outro logar senão a casa de Deus; e este é a porta dos céus.
18 Pea tuʻu hengihengi hake pe ʻa Sēkope, pea ne toʻo mai ʻae maka naʻa ne ʻolunga ʻaki, pea ne tō ia ko e pou, pea lilingi ʻe ia ʻae lolo ki ai.
Então levantou-se Jacob pela manhã de madrugada, e tomou a pedra que tinha posto por sua cabeceira, e a poz por columna, e derramou azeite em cima d'ella.
19 Pea ne ui ʻae hingoa ʻoe potu ko ia ko Peteli: ka ko hono hingoa ʻi muʻa ʻoe kolo ko ia ko Lusa.
E chamou o nome d'aquelle logar Bethel: o nome porém d'aquella cidade d'antes era Luz.
20 Pea fai ai ʻe Sēkope ʻae fuakava, ʻo pehē, “Kapau ʻe ʻiate au ʻae ʻOtua, pea ne tauhi au ʻi he hala ni ʻoku ou ʻalu ai, pea ne foaki kiate au ʻa ʻeku meʻakai, mo e ngaahi kofu ke u ai,
E Jacob votou um voto, dizendo: Se Deus fôr commigo, e me guardar n'esta viagem que faço, e me der pão para comer, e vestidos para vestir;
21 Koeʻuhi ke u toe hoko ki he fale ʻo ʻeku tamai ʻi he fiemālie, pehē, te u ʻOtua ʻaki ʻa Sihova;
E eu em paz tornar á casa de meu pae, o Senhor me será por Deus;
22 pea ko e maka ni, ʻaia kuo u tō ko e pou, ʻe hoko ia ko e fale ʻoe ʻOtua; pea ʻi he meʻa kotoa pē te ke tuku mai kiate au, te u ʻatu moʻoni hono vahe hongofulu kiate koe.”
E esta pedra que tenho posto por columna será casa de Deus; e de tudo quanto me deres, certamente te darei o dizimo.