< Senesi 16 >

1 Pea ko Selai, ko e uaifi ʻo ʻEpalame, naʻe ʻikai siʻi haʻane fānau; ka naʻe ʻiate ia ʻae kaunanga, ko e fefine ʻIsipite, ko Hekaʻā hono hingoa.
Sarai, Abrams Weib, gebar ihm kein Kind. Sie hatte eine ägyptische Magd, die hieß Hagar.
2 Pea naʻe lea ʻa Selai kia ʻEpalame, “Vakai mai, kuo taʻofi au ʻe Sihova, ke ʻoua naʻaku fānau; pea ʻoku ou tala atu kiate koe, ke ke ʻalu ki heʻeku kaunanga; heiʻilo te u maʻu ʻae fānau ʻiate ia. Pea naʻe tokanga ʻa ʻEpalame ki he lea ʻa Selai.
Und sie sprach zu Abram: Siehe, der HERR hat mich verschlossen, daß ich nicht gebären kann. Gehe doch zu meiner Magd, ob ich vielleicht aus ihr mich aufbauen möge. Und Abram gehorchte der Stimme Sarais.
3 Pea ʻave ʻe Selai, ko e uaifi ʻo ʻEpalame, ʻene kaunanga ko Hekaʻā ko e ʻIsipite ʻo ne ʻatu ia ki hono husepāniti ko ʻEpalame ke uaifi ʻaki, hili ʻenau nofo ʻi he fonua ko Kēnani, ʻi he taʻu ʻe hongofulu.”
Da nahm Sarai, Abrams Weib, ihre ägyptische Magd, Hagar, und gab sie Abram, ihrem Mann, zum Weibe, nachdem sie zehn Jahre im Lande Kanaan gewohnt hatten.
4 Pea naʻe ʻalu ia kia Hekaʻā, pea feitama ia; pea ʻi heʻene ʻilo ia ʻoku ne feitama, naʻa ne taukaeʻi hono ʻeiki fefine ʻi hono mata.
Und er ging zu Hagar, die ward schwanger. Als sie nun sah, daß sie schwanger war, achtete sie ihre Frau gering gegen sich.
5 Pea pehē ʻe Selai kia ʻEpalame, “Ke ʻiate koe ʻeku mamahi: Naʻaku foaki ʻeku kaunanga ki ho fatafata: pea kuo mamata ia kuo feitama, peau kovi leva ʻi hono mata: ke fakamaau ʻe Sihova ʻiate kitaua.”
Da sprach Sarai zu Abram: Du tust unrecht an mir. Ich habe meine Magd dir in die Arme gegeben; nun sie aber sieht, daß sie schwanger geworden ist, muß ich gering sein in ihren Augen. Der HERR sei Richter zwischen mir und dir.
6 Ka naʻe pehē ʻe ʻEpalame kia Selai, “Vakai, ʻoku ʻi ho nima hoʻo kaunanga; ke ke fai kiate ia hoʻo faʻiteliha.” Pea ʻi he fai fakamālohi ʻe Selai kiate ia, naʻa ne hola ia mei hono ʻao.
Abram aber sprach zu Sarai: Siehe, deine Magd ist unter deiner Gewalt; tue mit ihr, wie dir's gefällt. Da sie nun Sarai wollte demütigen, floh sie von ihr.
7 Pea ʻilo ia ʻe he ʻāngelo ʻa Sihova ʻo ofi ki ha vai ʻi he toafa, ʻae vai ʻoku ʻi he hala ki Sua.
Aber der Engel des HERRN fand sie bei einem Wasserbrunnen in der Wüste, nämlich bei dem Brunnen am Wege gen Sur.
8 Pea ne pehē, “Hekaʻā, ko e kaunanga ʻa Selai, Kuo ke haʻu mei fē? Pea te ke ʻalu ki fē?” Pea pehēange ʻe ia, “ʻOku ou hola mei he ʻao ʻo ʻeku fineʻeiki ko Selai.”
Der sprach zu ihr: Hagar, Sarais Magd, wo kommst du her, und wo willst du hin? Sie sprach: Ich bin von meiner Frau Sarai geflohen.
9 Pea pehē ʻe he ʻāngelo ʻa Sihova kiate ia. “Toe ʻalu ki ho fineʻeiki, mo ke fakavaivaiʻi koe kiate ia.”
Und der Engel des HERRN sprach zu ihr: Kehre wieder um zu deiner Frau, und demütige dich unter ihre Hand.
10 Pea pehē ʻe he ʻāngelo ʻa Sihova kiate ia, “Te u fakatupu ho hako ke tokolahi ʻaupito, pea ʻe ʻikai faʻa lau hono tokolahi.”
Und der Engel des HERRN sprach zu ihr: Ich will deinen Samen also mehren, daß er vor großer Menge nicht soll gezählt werden.
11 Pea pehē ʻe he ʻāngelo ʻa Sihova kiate ia, “Vakai, ʻoku ke feitama, pea te ke fāʻeleʻi ʻae tama, pea te ke ui hono hingoa ko ʻIsimeʻeli; “he kuo ongoʻi ʻe Sihova ʻa hoʻo mamahi.”
Weiter sprach der Engel des HERRN zu ihr: Siehe, du bist schwanger geworden und wirst einen Sohn gebären, des namen sollst du Ismael heißen, darum daß der HERR dein Elend erhört hat.
12 Pea ʻe hoko ia ko e tangata hehengi; ʻe hiki hake ʻe ia hono nima ki he tangata kotoa pē, pea ʻe hiki hake ʻe he tangata kotoa pē hono nima kiate ia; pea ʻe nofo ia ʻi he ʻao ʻo hono kāinga kotoa pē.”
Er wird ein wilder Mensch sein: seine Hand wider jedermann und jedermanns Hand wider ihn, und wird gegen alle seine Brüder wohnen.
13 Pea naʻa ne ui ʻae huafa ʻo Sihova naʻe folofola kiate ia, “Ko e ʻOtua koe ʻoku ke ʻafioʻi au: he naʻa ne pehē, ‘He ʻikai foki kuo u siofia ia ʻaia ʻoku ʻafio kiate au?’”
Und sie hieß den Namen des HERRN, der mit ihr redete: Du Gott siehst mich. Denn sie sprach: Gewiß habe ich hier gesehen den, der mich hernach angesehen hat.
14 Ko ia ʻoku ui ai ʻae vai ko ia, “ko Pea-Lehai-Loʻai;” vakai ʻoku tuʻu ia ʻi he vahaʻa ʻo Ketesi mo Peleti.
Darum hieß man den Brunnen einen Brunnen des Lebendigen, der mich ansieht; welcher Brunnen ist zwischen Kades und Bared.
15 Pea naʻe fanauʻi ʻe Hekaʻā ʻae tama kia ʻEpalame; pea ui ʻe ʻEpalame hono foha, naʻe fanauʻi ʻe Hekaʻā, ko ʻIsimeʻeli.
Und Hagar gebar einen Sohn; und Abram hieß den Sohn, den ihm Hagar gebar, Ismael.
16 Pea naʻe valungofulu ma ono taʻu ʻae motuʻa ʻo ʻEpalame ʻi he fanauʻi ʻe Hekaʻā ʻa ʻIsimeʻeli kia ʻEpalame.
Und Abram war sechsundachtzig Jahre alt, da ihm Hagar den Ismael gebar.

< Senesi 16 >