< Eseta 7 >

1 Ko ia naʻe haʻu ai ʻae tuʻi mo Hamani ki he kātoanga mo Eseta ko e tuʻi fefine.
El rey y Amán fueron a comer con la reina Ester.
2 Pea naʻe toe lea ʻae tuʻi kia Eseta ʻi hono ua ʻoe ʻaho ʻi he kātoanga inu uaine, “Ko e hā hoʻo kole ʻe tuʻi fefine ko Eseta? Pea ʻe tuku ia kiate koe: pea ko e hā ia ʻa hoʻo kole? Pea ʻe fai ia ʻo aʻu ki hono vahe ua ʻoe puleʻanga.”
Y al segundo día, mientras bebían vino en el banquete, el rey volvió a preguntar a Ester: ¿Cuál es tu petición, reina Ester? Pues te será concedida. ¿Cuál es tu demanda? ¡Hasta la mitad del reino se te dará!
3 Pea lea ai ʻa Eseta ko e tuʻi fefine, ʻo ne pehē, “Kapau kuo u maʻu ʻae ʻofa ʻi ho ʻao, ʻE tuʻi, pea kapau ʻoku lelei ki he tuʻi, ke foaki ʻeku moʻui kiate au ʻi heʻeku kole, mo hoku kakai ʻi heʻeku tala:
Entonces la reina Ester respondió: Oh rey, si hallé gracia ante ti, y si place al rey, ¡concédase mi vida por mi petición y la de mi pueblo por mi demanda!
4 He kuo fakatau ʻakimautolu, Ko au mo hoku kakai, ke maumauʻi, mo tāmateʻi, pea ke fakaʻauha. Pea ka ne fakatau ʻakimautolu ke hoko ko e kau tangata pōpula, mo e kau fefine pōpula, pehē, te u longo pe au, ka ko e moʻoni ʻe ʻikai mafai ʻe he fili ke totongi hono kovi ki he tuʻi.”
¡Porque yo y mi pueblo fuimos vendidos para ser destruidos, asesinados y exterminados! Si como esclavos y esclavas fuéramos vendidos, yo habría callado, porque aun tal calamidad no sería digna de la molestia al rey.
5 Pea naʻe lea ai ʻae tuʻi ko ʻAhasivelo kia Eseta ko e tuʻi fefine ʻo pehē, “Ko hai ia, pea kofaʻā ia, ʻaia naʻe fielahi ʻi hono loto ke fai pehē?”
Y al tomar la palabra, el rey Asuero preguntó a la reina Ester: ¿Quién es y dónde está el que se atreve en su corazón a hacer tal cosa?
6 Pea naʻe pehē ʻe Eseta, “Ko e tangata angatuʻu mo e fili, ko Hamani angakovi ni.” Pea naʻe toki manavahē ʻa Hamani ʻi he ʻao ʻoe tuʻi mo e tuʻi fefine.
Ester dijo: ¡El adversario y enemigo es este perverso Amán! Y Amán quedó aterrorizado delante del rey y de la reina.
7 Pea naʻe tuʻu hake ʻae tuʻi ʻi heʻene tuputāmaki lahi mei he kātoanga uaine, pea ʻalu kituʻa ia ki he ngoue ʻoe fale; pea naʻe tuʻu hake ʻa Hamani ke fai ʻae kole koeʻuhi ko ʻene moʻui kia Eseta ko e tuʻi fefine; he naʻe mamata ia kuo tuʻutuʻuni ʻae kovi ke hoko kiate ia mei he tuʻi.
Entonces el rey se levantó enfurecido del banquete y se fue al jardín del palacio, pero Amán se quedó para rogar a la reina Ester por su vida, porque vio que el mal ya estaba determinado contra él de parte del rey.
8 Pea naʻe liu mai ʻae tuʻi mei he ngoue ʻoe fale, ki he potu ʻoe kātoanga uaine: pea kuo tō ʻa Hamani ki he tokotoʻanga ʻaia naʻe ʻi ai ʻa Eseta. Pea pehē ʻe he tuʻi, “Pea ʻe tohotoho ʻe ia ʻae tuʻi fefine foki ʻi he fale ʻi hoku ʻao?” Pea ʻi he ʻalu ʻae lea mei he fofonga ʻoe tuʻi, naʻa nau ʻufiʻufi ʻae mata ʻo Hamani.
Cuando el rey volvió del jardín del palacio al lugar donde bebía el vino, ¡ahí estaba Amán caído encima del reclinatorio en el cual estaba recostada Ester! Por lo cual el rey exclamó: ¿Querrá también violar a la reina en mi presencia y en mi propio palacio? Mientras hablaba el rey, los servidores cubrieron el rostro de Amán.
9 Pea pehē ʻe Hapona ko e tauhi fale ʻe tokotaha ʻi he ʻao ʻoe tuʻi, “Vakai foki, ko e tautauʻanga, ko e hanga ʻe teau hono māʻolunga, ʻaia naʻe ngaohi ʻe Hamani moʻo Motekiai, ʻaia naʻe lea lelei maʻae tuʻi, ʻoku tuʻu ʻi he fale ʻo Hamani.” Pea pehē ai ʻe he tuʻi, “Tautau ia ki ai.”
Harbona, uno de los servidores del palacio que estaban en presencia del rey, dijo: ¡Ahí está precisamente colocada en casa de Amán una horca de 22,5 metros de altura, la cual preparó Amán para Mardoqueo, quien habló en provecho del rey! Y el rey ordenó: ¡Cuélguenlo en ella!
10 Ko ia naʻa nau tautau ʻa Hamani ʻi he tautauʻanga naʻa ne teuteu moʻo Motekiai. Pea naʻe toki lolou ʻae houhau ʻita ʻae tuʻi.
Colgaron a Amán en la horca que él preparó para Mardoqueo. Y se aplacó la ira del rey.

< Eseta 7 >