< Eseta 10 >
1 Pea naʻe fokotuʻu ʻe ʻAhasivelo ʻene fekau ke tukuhau ʻae fonua, pea mo e ngaahi motu ʻoe tahi.
Un ķēniņš Ahasverus uzlika klausību zemei un jūras salām.
2 Pea ko e ngaahi ngāue ʻo ʻene mālohi mo ʻene mafai, mo hono fakahā ʻae lahi ʻo Motekiai, ʻaia naʻe fakahikihiki ia ki ai ʻe he tuʻi, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo Mitia mo Peasia?
Bet visi viņa varas un viņa stipruma darbi un Mardakaja lielā paaugstināšana, ar ko ķēniņš viņu paaugstinājis, tas viss rakstīts Mēdiešu un Persiešu ķēniņu laiku grāmatā.
3 He naʻe hoko ʻa Motekiai ko e Siu mo e tuʻi ko ʻAhasivelo, pea naʻe lahi ia ʻi he ʻao ʻae kakai Siu, pea naʻe maʻu lelei ia ʻe he fuʻu tokolahi ʻo hono kāinga, naʻe kumi ʻe ia ke koloaʻia ʻa hono kakai, pea naʻa ne lea fakamelino ki hono hako kotoa pē.
Jo Jūds Mardakajs bija otrais pie ķēniņa Ahasverus un augsts pie Jūdiem un pieņēmīgs(patīkams) pie visiem saviem brāļiem; jo viņš meklēja labumu priekš savas tautas, un runāja par visa sava dzimuma labklāšanos.