< Tangata Malanga 8 >
1 Ko hai ʻoku hangē ko e tangata poto? Pea ko hai ʻoku ne ʻilo ʻae fakamatala ʻo ha meʻa? Ko e meʻa ʻi he poto ʻoku malama mai ʻae mata ʻoe tangata, pea ʻe liliu ai ʻae mālohi ʻa hono mata.
Sapientia hominis lucet in vultu eius, et potentissimus faciem illius commutabit.
2 ʻOku ou enginakiʻi koe ke ke fai ki he fekau ʻae tuʻi, pea ke fai ia koeʻuhi ko e fuakava ʻae ʻOtua.
Ego os regis observo, et praecepta iuramenti Dei.
3 ʻOua naʻa ʻalu atu fakavave ʻi hono ʻao: ʻoua naʻa ke kau ʻi ha meʻa kovi; he ʻoku fai ʻe ia ʻa ʻene faʻiteliha.
Ne festines recedere a facie eius, neque permaneas in opere malo: quia omne, quod voluerit, faciet:
4 Ko e meʻa ʻoku lea ki ai ʻae tuʻi ʻoku ʻi ai ʻae mālohi: pea ko hai ʻe faʻa pehē kiate ia, “Ko e hā ʻoku ke fai?”
et sermo illius potestate plenus est: nec dicere ei quisquam potest: Quare ita facis?
5 Ko ia ʻoku fai ki he fekau ʻe ʻikai ʻilo ʻe ia ha kovi: pea ʻoku ʻiloʻi ʻe he loto ʻoe poto ʻae ʻaho tuʻutuʻumālie pea mo e fakamaau.
Qui custodit praeceptum, non experietur quidquam mali. Tempus et responsionem cor sapientis intelligit.
6 Koeʻuhi ʻoku ai ʻae ʻaho mo e fakamaau ʻoe ngāue kotoa pē, ko ia ʻoku mamafa ai ʻae kovi ʻae tangata kiate ia.
Omni negotio tempus est, et opportunitas, et multa hominis afflictio:
7 He ʻoku ʻikai te ne ʻilo ʻae meʻa ʻe hoko: pea ko hai ʻoku faʻa tala kiate ia pe ʻe hoko afe?
quia ignorat praeterita, et futura nullo scire potest nuncio.
8 ʻOku ʻikai ha tangata ʻoku maʻu ʻae mālohi ki he laumālie ke ne taʻofi maʻu ki he laumālie; pea ʻoku ʻikai ʻiate ia ha mālohi ʻi he ʻaho ʻoe mate: pea ʻoku ʻikai ha tukuange mei he tau ko ia; pea ʻe ʻikai fakahaofi ʻe he kovi ʻakinautolu kuo nau maheni ai.
Non est in hominis potestate prohibere spiritum, nec habet potestatem in die mortis, nec sinitur quiescere ingruente bello, neque salvabit impietas impium.
9 Ko e meʻa ni kotoa pē kuo u mamata ki ai, pea u tuku hoku loto ki he ngāue kotoa pē ʻoku fai ʻi he lalo laʻā: ʻoku ai ʻae ʻaho ʻoku pule ʻae tangata ʻe tokotaha ki he tokotaha ka ʻe kovi ai ia.
Omnia haec consideravi, et dedi cor meum in cunctis operibus, quae fiunt sub sole. Interdum dominatur homo homini in malum suum.
10 Pea naʻaku mamata foki ki he tanu ʻoe angahala, ʻaia naʻe faʻa ʻalu mo haʻu mei he potu ʻoe māʻoniʻoni, pea naʻe ngalo ʻakinautolu ʻi he kolo naʻa nau fai pehē ai: ko e vaʻinga foki eni.
Vidi impios sepultos: qui etiam cum adhuc viverent, in loco sancto erant, et laudabantur in civitate quasi iustorum operum. sed et hoc vanitas est.
11 Koeʻuhi ʻoku ʻikai fakatoʻotoʻo ʻae fai ʻoe tautea ki he ngāue kovi, ko ia ʻoku tukupau ai ʻae loto ʻoe fānau ʻae tangata ke fai kovi.
Etenim quia non profertur cito contra malos sententia, absque timore ullo filii hominum perpetrant mala.
12 Ka neongo ʻae fai ke liunga teau ʻae kovi ʻae angahala, pea fakatolonga hono ʻaho, ka ʻoku ou ʻilo moʻoni ʻe hoko ʻae lelei kiate kinautolu ʻoku manavahē ki he ʻOtua, ʻakinautolu ʻoku manavahē ʻi hono ʻao.
Attamen peccator ex eo quod centies facit malum, et per patientiam sustentatur, ego cognovi quod erit bonum timentibus Deum, qui verentur faciem eius.
13 Ka ʻe ʻikai ha lelei ki he angahala, pea ʻe ʻikai tolonga maʻuaipē hono ngaahi ʻaho, he ko e ʻata ia: koeʻuhi ʻoku ʻikai te ne manavahē ʻi he ʻao ʻoe ʻOtua.
Non sit bonum impio, nec prolongentur dies eius, sed quasi umbra transeant qui non timent faciem Domini.
14 ʻOku ai ʻae vaʻinga ʻoku fai ʻi he māmani: ʻa eni, ʻoku ai ʻae kakai angatonu, ʻoku hoko ʻae meʻa kiate kinautolu ʻo fakatatau ki he ngāue ʻae angahala; pea pehē, ʻoku ai ʻae kakai angahala, ʻoku hoko kiate kinautolu ʻo fakatatau ki he ngāue ʻae māʻoniʻoni: pea naʻaku pehē, ko e vaʻinga foki eni.
Est et alia vanitas, super terram. sunt iusti, quibus mala proveniunt, quasi opera egerint impiorum: et sunt impii, qui ita securi sunt, quasi iustorum facta habeant. sed et hoc vanissimum iudico.
15 Pea naʻaku toki fakamālō ki he fakafiemālie, koeʻuhi ʻoku ʻikai ha meʻa ʻoku lelei hake ki he tangata ʻi he lalo laʻā, ka ko ʻene kai, mo inu, mo fakafiefia: he ko ia ʻe nofomaʻu mo ia ʻi heʻene ngāue ʻi he ʻaho kotoa pē ʻo ʻene moʻui, ʻaia ʻoku foaki ʻe he ʻOtua kiate ia ʻi he lalo laʻā.
Laudavi igitur laetitiam quod non esset homini bonum sub sole, nisi quod comederet, et biberet, atque gauderet: et hoc solum secum auferret de labore suo in diebus vitae suae, quos dedit ei Deus sub sole.
16 ʻI heʻeku tuku hoku loto ke ʻilo ʻae poto, pea mamata ki he ngāue kotoa pē ʻoku fai ʻi he māmani: (he ʻoku ai ʻaia ʻoku ʻikai sio hono mata ki he mohe ʻi he ʻaho pe ʻi he pō: )
Et apposui cor meum ut scirem sapientiam, et intelligerem distentionem, quae versatur in terra: est homo, qui diebus et noctibus somnum non capit oculis.
17 Pea naʻaku mamata ki he ngāue kotoa pē ʻae ʻOtua, ʻoku ʻikai faʻa ʻiloʻi ʻe he tangata ʻae ngāue ʻoku fai ʻi he lalo laʻā: he neongo ʻae fai feinga hono kumi ʻe he tangata, ʻe ʻikai te ne ʻilo ia; ko eni foki; naʻa mo e tangata poto ʻoku mahalo te ne ʻiloʻi, ʻe ʻikai faʻa maʻu ia ʻe ia.
Et intellexi quod omnium operum Dei nullam possit homo invenire rationem eorum, quae fiunt sub sole: et quanto plus laboraverit ad quaerendum, tanto minus inveniat: etiam si dixerit sapiens se nosse, non poterit reperire.