< Teutalonome 9 >

1 “Fanongo, ʻE ʻIsileli: ʻoku ke ʻalu he ʻaho ni ki he kauvai ʻe taha ʻo Sioatani, ke ʻalu ke maʻu ʻae ngaahi puleʻanga ʻoku lahi hake mo mālohi lahi ʻiate koe, ʻae ngaahi kolo ʻoku lahi, mo mole ki langi ʻa honau ʻā.
ASCOLTA, Israele: oggi tu passi il Giordano, per andare a possedere [un paese di] genti più grandi e più potenti di te; città grandi e forti, [che arrivano fino] al cielo,
2 Ko e kakai lalahi mo lōloa, ko e fānau ʻae kau ʻAnaki ʻakinautolu ʻoku ke ʻiloʻi, pea kuo ke fanongo ʻae lau ki ai, ʻo pehē, Ko hai ʻe faʻa tuʻu ʻi he ʻao ʻoe fānau ʻa ʻAnaki!
di una gente grande, e d'alta statura, de' figliuoli degli Anachiti, de' quali tu hai conoscenza, e de' quali tu hai udito [dire]: Chi potrà stare a fronte a' figliuoli di Anac?
3 Ko ia ke ke ʻilo he ʻaho ni, ko Sihova ko ho ʻOtua ko ia ia ʻoku ʻalu muʻomuʻa ʻiate koe; hangē ko e afi fakaʻauha te ne fakaʻauha ʻakinautolu, pea ʻe tulaki hifo ʻe ia ʻakinautolu ʻi ho ʻao: ko ia te ke kapusi ai ʻakinautolu kituʻa, ʻo fakaʻauha vave ʻakinautolu, ʻo hangē ko e folofola ʻa Sihova kiate koe.
Sappi adunque oggi che il Signore Iddio tuo, che passa davanti a te, è un fuoco consumante; esso li distruggerà, ed esso li abbatterà davanti a te; tu li scaccerai, e li distruggerai subitamente, come il Signore ti ha parlato.
4 ‌ʻOua naʻa ke lea ʻe koe ʻi ho loto, ʻoka hili hono kapusi kituʻa ʻakinautolu ʻe Sihova ko ho ʻOtua mei ho ʻao, ʻo pehē, Ko e meʻa ʻi heʻeku māʻoniʻoni ko ia kuo ʻomi ai au ʻe Sihova ke u maʻu ʻae fonua ni: ka ko e meʻa ʻi he angakovi ʻoe ngaahi puleʻanga ni, ko ia ʻoku kapusi ai ʻe Sihova ʻakinautolu kituʻa mei ho ʻao.
Non dir nel cuor tuo, quando il Signore li avrà scacciati d'innanzi a te: Il Signore mi ha condotto in questo paese, per possederlo, per la mia giustizia; essendo che il Signore scaccia d'innanzi a te queste genti per la lor malvagità.
5 ‌ʻOku ʻikai ko e meʻa ʻi hoʻo māʻoniʻoni, pe ʻi he angatonu ʻo ho loto, ʻoku ke ʻalu ke maʻu honau fonua: ka ko e meʻa ʻi he angakovi ʻoe ngaahi puleʻanga ni ko ia ʻoku kapusi ai kituʻa ʻakinautolu ʻe Sihova ko ho ʻOtua mei ho ʻao, pea koeʻuhi ke ne fakamoʻoni ki he folofola ʻaia naʻe fuakava ai ʻa Sihova ki hoʻo ngaahi tamai, ko ʻEpalahame, mo ʻAisake, mo Sēkope.
Tu non entri a possedere il lor paese per la tua giustizia, nè per la dirittura del cuor tuo; conciossiachè il Signore Iddio tuo scacci quelle genti d'innanzi a te, per la lor malvagità, e per attener la parola ch'egli ha giurata a' tuoi padri, ad Abrahamo, a Isacco, e a Giacobbe.
6 Ko ia ke ke ʻilo, ʻoku ʻikai foaki ʻe Sihova ko ho ʻOtua ʻae fonua lelei ni kiate koe ke ke maʻu ia ʻi hoʻo māʻoniʻoni: he ko e kakai kia kekeva ʻakimoutolu.
Sappi adunque che il Signore Iddio tuo non ti dà a posseder questo buon paese, per la tua giustizia; conciossiachè tu [sii] un popolo di collo duro.
7 “Ke ke manatu, pea ʻoua naʻa fakangalongaloʻi, ʻa hoʻo fakatupu ʻae houhau ʻo Sihova ko ho ʻOtua ʻi he toafa: talu ʻae ʻaho naʻa ke hiki ai mei he fonua ko ʻIsipite, ʻo aʻu ki hoʻomou hoko ki he potu ni, kuo mou fai angatuʻu kia Sihova.
Ricordati, non dimenticarti come tu hai fatto gravemente adirare il Signore Iddio tuo nel deserto; dal giorno che tu uscisti del paese di Egitto, finchè siete arrivati in questo luogo, voi siete stati ribelli contro al Signore.
8 Pea ʻi Holepi foki naʻa mou fakatupu ʻae houhau ʻo Sihova, ko ia naʻe houhau ai ʻa Sihova kiate kimoutolu ke fakaʻauha ʻakimoutolu.
Eziandio in Horeb faceste gravemente adirare il Signore; talchè il Signore si crucciò contro a voi, per distruggervi; quando io salii in su la montagna,
9 ‌ʻI heʻeku ʻalu hake ki he moʻunga ke maʻu ʻae ongo maka lafalafa, ʻae ongo maka ʻoe fuakava ʻaia naʻe fai ʻe Sihova mo kimoutolu, pea ne u nofo ʻi he moʻunga ʻi he ʻaho ʻe fāngofulu mo e pō ʻe fāngofulu, naʻe ʻikai te u kai mā pe inu vai:
per ricever le Tavole di pietra, le Tavole del Patto che il Signore avea fatto con voi; e dimorai in su la montagna quaranta giorni e quaranta notti, senza mangiar pane, nè bere acqua;
10 Pea naʻe tuku mai kiate au ʻe Sihova ʻae ongo maka lafalafa kuo tohi ʻaki ʻae louhiʻi nima ʻoe ʻOtua; pea naʻe tohi ʻi ai ʻo fakatatau ki he ngaahi lea kotoa pē ʻaia naʻe folofola ai ʻa Sihova kiate kimoutolu ʻi he moʻunga mei he lotolotonga ʻoe afi ʻi he ʻaho ʻae fakataha.
e il Signore mi diede le due Tavole di pietra, scritte col dito di Dio, sopra le quali [era scritto], conforme a tutte le parole che il Signore vi avea dette, [parlando] con voi nella montagna, di mezzo al fuoco, al giorno della raunanza.
11 Pea hili ʻae ʻaho ʻe fāngofulu mo e pō ʻe fāngofulu, naʻe hoko ʻo pehē, naʻe tuku mai kiate au ʻe Sihova ʻae ongo maka lafalafa, ʻio, ʻae ongo maka lafalafa ʻoe fuakava.
Avvenne adunque in capo di quaranta giorni, e di quaranta notti, che il Signore mi diede le due Tavole di pietra, le Tavole del Patto;
12 Pea naʻe folofola ʻa Sihova kiate au, ‘Tuʻu hake pea ke ʻalu vave hifo mei heni; he ko ho kakai ʻaia kuo ke ʻomi kituʻa mei ʻIsipite kuo nau fakahalaʻi ʻakinautolu; kuo nau tafoki leva mei he hala ʻaia naʻaku fekau ai ʻakinautolu; kuo nau ngaohi maʻanautolu ʻae meʻa fakatātā kuo haka.’
e il Signore mi disse: Levati, scendi prestamente di qui; perciocchè il tuo popolo che tu hai tratto fuor di Egitto, si è corrotto; tosto si sono eglino rivolti dalla via che io avea lor comandata: si sono fatti una statua di getto.
13 Pea naʻe folofola ʻa Sihova kiate au foki, ʻo pehē, ‘Kuo u mamata ki he kakai ni, pea vakai, ko e kakai kia kekeva ʻakinautolu:
Il Signore mi disse ancora: Io ho riguardato questo popolo; ed ecco, egli [è] un popolo di collo duro.
14 Tuku ai pe au, koeʻuhi ke u fakaʻauha ʻakinautolu, pea tāmateʻi honau hingoa mei he lalo langi: pea te u fakatupu ʻiate koe ha hako mālohi mo lahi hake ʻiate kinautolu.’
Lasciami fare, e io li distruggerò, e cancellerò il lor nome di sotto al cielo: e ti farò divenire una nazione più potente, e più grande di lui.
15 Pea naʻaku tafoki ʻo ʻalu hifo ai mei he moʻunga, pea naʻe vela ʻae moʻunga ʻi he afi: pea naʻe ʻi hoku nima ʻae ongo maka lafalafa ʻoe fuakava.
E io mi mossi, e discesi giù dal monte, il quale ardeva in fuoco, avendo nelle mie due mani le due Tavole del Patto.
16 Pea naʻaku sio, pea vakai, kuo mou fai angahala kia Sihova ko homou ʻOtua, pea kuo mou ngaohi ha fakatātā haka ki he pulu mui: ne mou tafoki vave mei he hala ʻaia naʻe fekau ʻe Sihova kiate kimoutolu.
E io riguardai; ed ecco, voi avevate peccato contro al Signore Iddio vostro; voi vi eravate fatti un vitello di getto; tosto vi eravate stornati dalla via che il Signore vi avea comandata.
17 Pea naʻaku ʻave ʻae ongo maka lafalafa ʻo lī ia mei hoku ongo nima pea naʻe maumau ia ʻi homou ʻao.
E io presi quelle due Tavole, e le gittai giù d'in su le mie due mani, e le spezzai in vostra presenza.
18 Pea naʻaku fakafoʻohifo ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻo hangē ko [ʻeku ]muʻaki fai, ʻi he ʻaho ʻe fāngofulu mo e pō ʻe fāngofulu: naʻe ʻikai te u kai ha mā, pe inu ha vai, ko e meʻa ʻi hoʻomou ngaahi angahala ʻaia naʻa mou angahala ai, ʻi he fai kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova, ke fakatupu hono houhau.
Poi mi gittai in terra davanti al Signore, come prima, per quaranta giorni e per quaranta notti, senza mangiar pane, nè bere acqua, per tutto il vostro peccato che avevate commesso, facendo ciò che dispiace al Signore, per irritarlo.
19 He naʻaku manavahē ʻi he houhau pea ʻi he houhau vela, ʻaia naʻe houhau ʻaki ʻe Sihova kiate kimoutolu ke fakaʻauha ʻakimoutolu. Ka naʻe tokanga ʻa Sihova kiate au ʻi he kuonga ko ia foki.
Conciossiachè io avessi paura, per cagion dell'ira e del cruccio, del quale il Signore era gravemente adirato contro a voi, per distruggervi. E il Signore mi esaudì ancora quella volta.
20 Pea naʻe houhau lahi ʻa Sihova kia ʻElone ke fakaʻauha ia: pea naʻaku lotua ʻa ʻElone foki ʻi he kuonga ko ia.
Il Signore si crucciò ancora gravemente contro ad Aaronne, per distruggerlo; ma in quel tempo io pregai eziandio per Aaronne.
21 Pea ne u ʻave hoʻomou angahala, ko e ʻuhiki pulu naʻa mou ngaohi, pea tutu ia ʻaki ʻae afi, pea malamalaki ia, peau momomomosi ia ke iiki ʻaupito, ʻo tatau mo e efuefu: pea naʻaku lī ʻa hono efuefu ki he vaitafe naʻe ʻalu hifo mei he moʻunga.
Poi presi il vostro peccato che avevate fatto, [cioè] il vitello, e lo bruciai col fuoco, e lo tritai, macinandolo ben bene, finchè fu ridotto in polvere; e ne gittai la polvere nel rivo che scendea giù dal monte.
22 Pea ʻi Tapela, mo Masa, pea ʻi Kipiloti-Hateva, naʻa mou fakatupu ʻae houhau ʻo Sihova.
(Voi faceste eziandio gravemente adirare il Signore in Tabera, e in Massa, e in Chibrot-taava;
23 Pea ʻi he fekau ʻa Sihova ʻakimoutolu mei Ketesi-Pania, ʻo pehē, Mou ʻalu hake ʻo maʻu ʻae fonua ʻaia kuo u foaki kiate kimoutolu: naʻa mou angatuʻu ai ki he fekau ʻa Sihova ko homou ʻOtua, pea naʻe ʻikai te mou tui kiate ia, pe tokanga ki hono leʻo.
parimente, quando il Signore vi mandò da Cades-barnea, dicendo: Salite, possedete il paese che io vi ho dato; voi foste ribelli al comandamento del Signore Iddio vostro, e non gli credeste, e non ubbidiste alla sua voce.
24 Kuo mou angatuʻu kia Sihova talu mei he ʻaho naʻaku ʻilo ai ʻakimoutolu.
Dal giorno che io vi ho conosciuti, voi siete stati ribelli contro al Signore).
25 Naʻe pehē pe ʻa ʻeku fakatōmapeʻe au ʻi he ʻao ʻo Sihova ʻi he ʻaho ʻe fāngofulu mo e pō ʻe fāngofulu, ʻo hangē ko ʻeku tomuʻa fai ia; ko e meʻa ʻi he pehē ʻe Sihova te ne fakaʻauha ʻakimoutolu.
Io mi gittai adunque in terra davanti al Signore, per que' quaranta giorni, e quelle quaranta notti, che io stetti [così] prostrato; perciocchè il Signore avea detto di distruggervi.
26 Ko ia ne u lotu ai kia Sihova, ʻo pehē, ‘ʻE Sihova ko e ʻOtua, ʻoua naʻa ke fakaʻauha ho kakai mo ho tofiʻa, ʻaia kuo ke huhuʻi ʻi hoʻo māfimafi, ʻaia kuo ke ʻomi mei ʻIsipite ʻaki ʻae nima mālohi.
E pregai il Signore, e dissi: Signore Iddio, non distruggere il tuo popolo e la tua eredità, che tu hai riscossa con la tua grandezza, la quale tu hai tratta fuor di Egitto con man forte.
27 Manatu ki hoʻo kau tamaioʻeiki, ko ʻEpalahame, mo ʻAisake, mo Sēkope; ʻoua naʻa ke ʻafio ki he talangataʻa ʻae kakai ni, pe ki heʻenau angakovi, pe ko ʻenau angahala:
Ricordati de' tuoi servitori, d'Abrahamo, d'Isacco, e di Giacobbe; non aver riguardo alla durezza di questo popolo, nè alla sua malvagità, nè al suo peccato;
28 Telia naʻa lau pehē ʻe he fonua naʻa ke ʻomi ʻakimautolu mei ai, Ko e meʻa ʻi he ʻikai mafai ʻe Sihova ke ʻomi ʻakinautolu ki he fonua ʻaia naʻa ne talaʻofa kiate kinautolu, pea ko e meʻa ʻi heʻene ʻita kiate kinautolu, ko ia kuo ne ʻomi ai ʻakinautolu kituaʻā ke tāmateʻi ʻakinautolu ʻi he toafa.
che talora [que' del] paese, onde tu ci hai tratti fuori, non dicano: Il Signore li ha tratti fuori per farli morire nel deserto, perchè non poteva condurli nel paese ch'egli avea lor promesso, e perchè li odiava.
29 Ka ko e moʻoni ko ho kakai ʻakinautolu mo ho tofiʻa, ʻaia naʻa ke ʻomi kituaʻā ʻi ho mālohi lahi pea ʻi ho nima kuo mafao.’
E pure essi [sono] tuo popolo e tua eredità, la qual tu hai tratta fuori con la tua gran forza, e col tuo braccio steso.

< Teutalonome 9 >