< Teutalonome 5 >
1 Pea naʻe fekau ʻe Mōsese ke haʻu ʻa ʻIsileli kotoa pē, ʻo ne pehē kiate kinautolu, “Fanongo, ʻE ʻIsileli, ki he ngaahi tuʻutuʻuni mo e ngaahi fakamaau ʻaia ʻoku ou lea ʻaki ʻi homou telinga he ʻaho ni, koeʻuhi ke mou ʻilo ia, pea tauhi, pea fai ki ai.
Und Mose rief das ganze Israel und sprach zu ihnen: Höre, Israel, die Satzungen und die Rechte, welche ich heute vor euren Ohren rede, und lernet sie und haltet sie, daß ihr sie tut.
2 Naʻe fai ʻe Sihova ko hotau ʻOtua ʻae fuakava mo kitautolu ʻi Holepi.
Jehovah, unser Gott, hat mit uns auf dem Choreb einen Bund geschlossen.
3 Naʻe ʻikai fai ʻe Sihova ʻae fuakava ni mo ʻetau ngaahi tamai, ka ko kitautolu, ʻio, ʻakitautolu ʻoku moʻui kotoa pē ʻi heni he ʻaho ni.
Nicht mit unseren Vätern hat Jehovah diesen Bund geschlossen, sondern mit uns, mit uns selbst, die wir alle heute hier am Leben sind.
4 Naʻe folofola ʻa Sihova kiate kimoutolu ʻae mata ki he mata ʻi he moʻunga mei he loto afi;
Von Angesicht zu Angesicht redete Jehovah mit euch auf dem Berge mitten aus dem Feuer.
5 (Naʻa ku tuʻu ʻi he vahaʻa ʻo Sihova mo kimoutolu ʻi he kuonga ko ia, ke fakahā kiate kimoutolu ʻae folofola ʻa Sihova; he naʻa mou manavahē koeʻuhi ko e afi, pea naʻe ʻikai te mou ʻalu hake ki he moʻunga; ) pea naʻe pehē mai ʻe ia;
Ich stand zwischen Jehovah und zwischen euch zu jener Zeit, um euch das Wort Jehovahs anzusagen; denn ihr fürchtetet euch vor dem Feuer und stiegt nicht auf den Berg. Und Er sprach:
6 “Ko au ko Sihova ko ho ʻOtua, ‘Naʻaku ʻomi koe kituʻa mei he fonua ko ʻIsipite, mei he fale fakapōpula.
Ich bin Jehovah, dein Gott, Der dich aus Ägyptenland, aus dem Hause der Knechte ausgeführt hat.
7 “ʻOua naʻa ke maʻu mo au ha ʻotua kehe ʻi hoku ʻao.
Du sollst keine anderen Götter vor Mir haben.
8 “ʻOua naʻa ke ngaohi kiate koe ha fakatātā, pe ha meʻa fakatatau ʻe taha ʻi ha meʻa ʻe taha ʻi he langi ʻi ʻolunga, pe ha meʻa ʻoku ʻi he fonua ʻi lalo ni, pe ki ha meʻa ʻoku ʻi he vai ʻi he lalo fonua:
Du sollst dir kein Schnitzbild irgendeines Abbildes machen von irgend etwas, das im Himmel oben, noch unten auf Erden, noch im Wasser unter der Erde.
9 “ʻOua naʻa ke punou hifo koe ki ai, pe tauhi ki ai: he ko au Sihova ko ho ʻOtua, ko e ʻOtua fuaʻa au, ʻoku ou totongi ʻae hia ʻae ngaahi tamai ki he fānau ʻo aʻu ki hono tolu mo hono fā ʻoe toʻutangata ʻokinautolu ʻoku fehiʻa kiate au,
Du sollst sie nicht anbeten, noch ihnen dienen; denn Ich, Jehovah, dein Gott, bin ein eifernder Gott, Der heimsucht die Missetat der Väter an den Söhnen und auf den dritten und auf den vierten bei denen, die Mich hassen.
10 Pea u fakahā ʻae ʻaloʻofa ki he ngaahi toko afe ʻokinautolu ʻoku ʻofa kiate au mo tauhi ʻeku ngaahi fekau.
Und Barmherzigkeit erzeige Tausenden, die Mich lieben und Meine Gebote halten.
11 “ʻOua naʻa ke takuanoa ʻae huafa ʻo Sihova ko ho ʻOtua: koeʻuhi ʻe ʻikai lau ʻe Sihova ko e taʻehalaia ia ʻaia ʻoku ne takuanoa hono huafa.
Du sollst den Namen Jehovahs, deines Gottes, nicht ins Eitle führen; denn Jehovah wird den nicht ungestraft lassen, der Seinen Namen ins Eitle führt.
12 “Tauhi ʻae ʻaho Sāpate ke fakamāʻoniʻoniʻi ia, ʻo hangē ko e fekau ʻa Sihova ko ho ʻOtua kiate koe.
Halte den Sabbathtag, daß du ihn heiligst, wie Jehovah, dein Gott, dir geboten hat.
13 Ko e ʻaho ʻe ono ke ke ngāue ai, ʻo fai ai hoʻo ngāue kotoa pē:
Sechs Tage sollst du arbeiten und all dein Werk tun.
14 Ka ko hono fitu ʻoe ʻaho ko e Sāpate ia ʻo Sihova ko ho ʻOtua; ʻoua naʻa ke fai ʻi ai ha ngāue ʻe taha, ʻa koe, pe ko ho foha, pe ko ho ʻofefine, ko hoʻo tamaioʻeiki, pe ko hoʻo kaunanga, pe ko hoʻo pulu, pe ko hoʻo ʻasi, pe ha manu ʻe taha, pe ko e muli ʻoku nofo ʻi ho lotoʻā: koeʻuhi ke mālōlō mo koe ʻa hoʻo tamaioʻeiki mo hoʻo kaunanga.
Aber der siebente Tag ist der Sabbath dem Jehovah, deinem Gotte. Da sollst du keine Arbeit tun, weder du, noch dein Sohn, noch deine Tochter, noch dein Knecht, noch deine Magd, noch dein Ochse, noch dein Esel, noch all dein Vieh, noch dein Fremdling, der in deinen Toren ist, auf daß dein Knecht und deine Magd ruhe gleich wie du.
15 Pea ke manatu naʻa ke nofo ko e tamaioʻeiki koe ʻi he fonua ko ʻIsipite, pea naʻe ʻomi koe mei ai ʻe Sihova ko ho ʻOtua, ʻi he nima māfimafi mo e nima kuo mafao: ko ia kuo fekau ai ʻe Sihova ko ho ʻOtua kiate koe, ke ke tauhi ʻae ʻaho Sāpate.
Und du sollst gedenken, daß du warst ein Knecht in Ägyptenland, und daß Jehovah, dein Gott, dich von da ausgeführt hat mit starker Hand und ausgestrecktem Arm. Darum hat Jehovah, dein Gott, dir geboten, daß du den Sabbathtag halten sollst.
16 “Fakaʻapaʻapa ki hoʻo tamai mo hoʻo faʻē, ʻo hangē ko e fekau ʻa Sihova ko ho ʻOtua kiate koe; koeʻuhi ke fuoloa ho ngaahi ʻaho, pea koeʻuhi ke hoko ai ʻae lelei kiate koe, ʻi he fonua ʻaia ʻoku foaki ʻe Sihova ko ho ʻOtua kiate koe.
Ehre deinen Vater und deine Mutter, wie dir Jehovah, dein Gott, geboten hat, auf daß deine Tage verlängert werden und daß es dir wohl gehe auf dem Boden, den Jehovah, dein Gott, dir geben wird.
18 “Pea ʻoua naʻa ke tono fefine.
Du sollst nicht ehebrechen.
19 “Pea ʻoua naʻa ke kaihaʻa.
Du sollst nicht stehlen.
20 “Pea ʻoua naʻa ke tukuakiʻi ʻa ho kaungāʻapi.
Du sollst kein falsch Zeugnis reden wider deinen Nächsten.
21 “‘Pea ʻoua naʻa ke holi ki he uaifi ʻo ho kaungāʻapi, pea ʻoua naʻa ke manumanu ki he fale ʻo ho kaungāʻapi, pe ki heʻene ngoue, pe ki heʻene tamaioʻeiki, pe ki heʻene kaunanga, pe ki heʻene pulu, pe ki heʻene ʻasi, pe ki ha meʻa ʻe taha ʻoku ʻa ho kaungāʻapi.’
Noch sollst du begehren deines Nächsten Weib, und sollst dich nicht gelüsten lassen deines Nächsten Haus, sein Feld, noch seinen Knecht, noch seine Magd, seinen Ochsen noch seinen Esel, noch irgend etwas, das dein Nächster hat.
22 “Naʻe folofolaʻaki ʻae ngaahi lea ni ʻe Sihova ki hoʻomou fakataha kotoa pē ʻi he moʻunga mei he loto afi mo e ʻao, pea mo e poʻuli matolu, ʻi he leʻo lahi: pea naʻe ʻikai fakalahi ia. Pea naʻe tohi ia ʻi he maka lafalafa ʻe ua, ʻo ne tuku mai ia kiate au.
Diese Worte hat Jehovah zu eurer ganzen Versammlung geredet auf dem Berge, mitten aus dem Feuer, der Wolke und dem Wolkendunkel mit großer Stimme, und tat nichts dazu, und Er schrieb sie auf zwei steinerne Tafeln und gab sie mir.
23 “Pea naʻe hoko ʻo pehē, ‘ʻI hoʻomou ongoʻi ʻae leʻo mei he lotolotonga ʻoe fakapoʻuli, (he naʻe vela ʻae moʻunga ʻi he afi, ) naʻa mou haʻu ʻo ofi kiate au, ʻio ʻae houʻeiki ʻo homou ngaahi faʻahinga, mo hoʻomou kau mātuʻa;
Und es geschah, als ihr die Stimme mitten aus der Finsternis hörtet, und der Berg im Feuer brannte, daß zu mir nahten alle Häupter eurer Stämme und eure Ältesten.
24 Pea naʻa mou pehē, Vakai, kuo fakahā kiate kimautolu ʻe Sihova ko homau ʻOtua hono nāunau mo hono lahi, pea kuo mau ongoʻi hono leʻo mei he loto afi: kuo mau mamata he ʻaho ni ʻoku alea ʻae ʻOtua mo e tangata, pea ʻoku moʻui ia.
Und ihr sprachet: Siehe, Jehovah, unser Gott, hat uns Seine Herrlichkeit und Seine Größe sehen lassen, und wir haben Seine Stimme mitten aus dem Feuer gehört. An diesem Tage haben wir gesehen, daß Gott mit dem Menschen reden kann, und er am Leben bleibt.
25 Pea ko eni, ko e hā te mau mate ai? He ko e afi lahi ni te ne fakaʻauha ʻakimautolu: kapau te mau toe fanongo ki he leʻo ʻo Sihova ko homau ʻOtua, te mau toki mate ai.
Und nun - warum sollen wir sterben; denn das große Feuer da frißt uns auf. Wenn wir noch länger die Stimme Jehovahs, unseres Gottes, hören, so sterben wir.
26 He ko hai ia ʻi he kakai kotoa pē, kuo ne fanongo ki he leʻo ʻoe ʻOtua moʻui ʻoku folofola mei he loto afi, ʻo hangē ko kimautolu, pea kei moʻui?
Denn wer, der von allem Fleisch die Stimme des lebendigen Gottes mitten aus dem Feuer reden hörte, wie wir, ist am Leben geblieben?
27 Ke ke ʻalu koe ke ofi, pea fanongo ki he folofola kotoa pē ʻa Sihova ko hotau ʻOtua: pea ke lea ʻaki ʻe koe kiate kimautolu ʻaia kotoa pē ʻe folofola ai ʻa Sihova ko hotau ʻOtua kiate koe: pea te mau fanongo, pea fai ki ai.’
Nahe du, und höre alles, was Jehovah, unser Gott, sprechen wird, und du rede zu uns alles, was Jehovah, unser Gott, zu dir reden wird, und wir wollen es hören und tun.
28 Pea naʻe ongoʻi ʻe Sihova ʻae leʻo ʻo hoʻomou ngaahi lea, ʻi hoʻomou lea kiate au; pea naʻe pehē ʻe Sihova kiate au, ‘Kuo u fanongo ki he leʻo ʻoe ngaahi lea ʻae kakai ni, ʻaia kuo nau lea ʻaki kiate koe: kuo lelei kotoa pē ʻae lea kuo nau lea ʻaki.
Und Jehovah hörte auf die Stimme eurer Worte, da ihr zu mir redetet, und Jehovah sprach zu mir: Ich habe die Stimme der Worte dieses Volkes gehört, die sie zu dir redeten; es ist alles gut, was sie geredet haben.
29 ʻAmusiaange ʻeau kuo ʻiate kinautolu ha loto pehē, kenau manavahē kiate au, pea tauhi maʻuaipē ʻa ʻeku ngaahi fekau, koeʻuhi ke hoko ai ʻae lelei kiate kinautolu, pea ki heʻenau fānau ʻo taʻengata!
Wäre es, daß dies ihr Herz immer so wäre, daß sie Mich fürchteten und alle Meine Gebote hielten alle Tage, auf daß es ihnen und ihren Söhnen ewiglich gut erginge!
30 ʻAlu ʻo tala kiate kinautolu, Mou toe ʻalu ki homou ngaahi fale fehikitaki.
Geh, sprich zu ihnen: Kehret zurück zu euren Zelten!
31 Ka ko koe, ke ke tuʻu ʻi heni ʻo ofi kiate au, pea te u fakahā kiate koe ʻae ngaahi fekau kotoa pē, mo e ngaahi tuʻutuʻuni, mo e ngaahi fakamaau, ʻaia te ke ako ʻaki kiate kinautolu, koeʻuhi kenau fai ki ai ʻi he fonua ʻaia ʻoku ou foaki kiate kinautolu kenau maʻu.’
Und du stehe allda bei Mir, und Ich will zu dir alles Gebot und die Satzungen und die Rechte reden, die du sie lehren sollst, auf daß sie sie tun in dem Lande, das Ich ihnen zum Erbbesitze geben will.
32 Ko ia ke mou tokanga ʻo fai ia ʻo hangē ko e fekau ʻa Sihova ko homou ʻOtua kiate kimoutolu: ʻoua naʻa mou tafoki ki he nima toʻomataʻu pe ki he toʻohema.
Und ihr sollt sie halten, daß ihr tut, wie Jehovah, euer Gott, euch geboten hat, ihr sollt nicht davon abweichen rechts oder links.
33 Te mou ʻalu ʻi he ngaahi hala kotoa pē ʻaia kuo fekau ʻe Sihova ko homou ʻOtua kiate kimoutolu, koeʻuhi ke mou moʻui, pea mou lelei, pea ke mou fakatolonga homou ngaahi ʻaho ʻi he fonua te mou maʻu.
In all dem Weg, den Jehovah, euer Gott, euch geboten hat, sollt ihr wandeln, auf daß ihr lebet und es euch gut ergehe, und ihr eure Tage verlängert in dem Lande, das ihr einnehmen werdet.