< Teutalonome 3 >
1 “Pea naʻa tau tafoki, ʻo ʻalu hake ʻi he hala ki Pesani: pea naʻe haʻu kituaʻā ʻa Oki ko e tuʻi ʻo Pesani ke tauʻi ʻakitautolu, ʻaia mo hono kakai kotoa pē, ʻi ʻEtilei.
Luego tomamos el camino hacia Bashan: y Og, rey de Basán, salió contra nosotros con toda su gente y nos atacó en Edrei.
2 Pea naʻe pehē ʻe Sihova kiate au, ‘ʻOua naʻa ke manavahē kiate ia: he te u tukuange ia, mo hono kakai kotoa pē, mo hono fonua ki ho nima; pea te ke fai kiate ia ʻo hangē ko ia naʻa ke fai kia Sihoni ko e tuʻi ʻoe kau ʻAmoli, ʻaia naʻe nofo ʻi Hesiponi.’
Y el Señor me dijo: No le tengas miedo, porque lo he entregado a él y a todo su pueblo y su tierra en tus manos; haz con él lo que hiciste con Sehón, rey de los amorreos, que gobernaba en Hesbón.
3 “Pea naʻe tukuange ʻe Sihova ko hotau ʻOtua ʻa Oki ko e tuʻi ʻo Pesani ki hotau nima, mo hono kakai kotoa pē: pea naʻa tau teʻia ia ke ʻoua naʻa toe ha tokotaha kiate ia.
Y él Señor nuestro Dios entregó a Og, rey de Basán, y a todo su pueblo en nuestras manos; y lo vencimos tan completamente que toda su gente llegó a su fin en la lucha.
4 Pea naʻa tau maʻu ʻene ngaahi kolo ʻi he kuonga ko ia, naʻe ʻikai toe ha kolo ʻe taha naʻa tau taʻelavaʻi ʻiate kinautolu, ko e kolo ʻe onongofulu, ko e potu fonua kotoa pē ʻo ʻAkopa, ko e puleʻanga ʻo Oki ʻi Pesani.
En ese momento tomamos todos sus pueblos; No había un solo pueblo de los sesenta pueblos, todo el país de Argob, el reino de Og en Basán, que no tomáramos.
5 Ko e ngaahi kolo ni naʻe ʻāʻi ʻaki ʻae ngaahi ʻā māʻolunga, mo e ngaahi matapā, mo e ngaahi songo; kaeʻumaʻā ʻae ngaahi kolo taʻeʻā naʻe lahi ʻaupito.
Todos estos pueblos tenían altos muros que los rodeaban con puertas y cerraduras; Y además, tomamos un gran número de pueblos no amurallados.
6 Pea naʻa tau fakaʻauha ʻaupito ʻakinautolu, ʻo hangē ko ia naʻa tau fai kia Sihoni ko e tuʻi ʻo Hesiponi, ʻo fakaʻauha ʻae kakai tangata, mo e fefine, mo e fānau, ʻoe kolo kotoa pē.
Y los destruimos como hicimos a Sehón rey de Hesbón, cada pueblo junto con hombres, mujeres y niños.
7 Ka ko e fanga manu kotoa pē, mo e vete ʻoe ngaahi kolo, naʻa tau toʻo ko e koloa maʻatautolu.
Pero tomamos para nosotros todo el ganado y la riqueza almacenada de los pueblos.
8 “Pea naʻa tau maʻu ʻi he kuonga ko ia mei he nima ʻoe ongo tuli ʻoe kakai ʻAmoli, ʻae ngaahi fonua ʻoku ʻi he potu mai ʻo Sioatani, mei he vaitafe ʻo ʻAlanoni ʻo aʻu atu ki he moʻunga ko Heamoni;
En ese momento, tomamos su tierra de los dos reyes de los amorreos en el lado opuesto del Jordán, desde el valle del Arnón hasta el Monte Hermón;
9 (ʻAe Heamoni ko ia ʻoku ui ʻe he kau Saitoni ko Silioni; pea ʻoku ui ia ʻe he kakai ʻAmoli ko Sina; )
Por los sidonios, Hermón se llama Sirion y por los amorreos Senir.
10 Ko e ngaahi kolo kotoa pē ʻoe toafa, mo Kiliati kotoa pē, mo Pesani kotoa pē, ʻo aʻu ki Salika mo ʻEtilei, ko e ngaahi kolo ʻoe puleʻanga ʻo Oki ko e tuʻi ʻo Pesani.”
Todas las ciudades de la tierra de la mesa y todas Galaad y Basán hasta Salecah y Edrei, ciudades del reino de Og en Basán.
11 He naʻe toe pe ʻa Oki ko e tuʻi ʻo Pesani ʻi he toenga kakai lalahi; vakai, ko hono mohenga ko e mohenga ukamea; ʻikai ʻoku ʻi Lapate ia ʻoe fānau ʻa ʻAmoni? Ko e hanga ʻe hongofulu ma valu ʻa hono lōloa, pea ko hono māukupu ko e hanga ʻe valu, ʻo fakatatau ki he hanga ʻoe tangata.
Porque Og, rey de Basán, fue el último de todos los Refaim; su cama estaba hecha de hierro; ¿no está en Rabba, en la tierra de los hijos de Amón? Tenía nueve codos de largo y cuatro codos de ancho, medido por el codo común.
12 “Pea ko e fonua ni, naʻa tau maʻu ʻi he kuonga ko ia, mei ʻAloeli ʻaia ʻoku ofi ki he vaitafe ko ʻAlanoni, mo hono vaeua mālieʻanga ʻoe moʻunga ko Kiliati, mo hono ngaahi kolo ʻo ia, ne u ʻatu ki he faʻahinga ʻo Lupeni, mo e faʻahinga ʻo Kata.
Y esta tierra que tomamos en aquel momento, de Aroer por el valle del Arnón, y la mitad de la región montañosa de Galaad con sus ciudades, se la di a los Rubenitas y Gaditas.
13 Pea ko hono toe ʻo Kiliati, mo Pesani kotoa pē, ʻaia ko e puleʻanga ʻo Oki, naʻaku ʻatu ki hono vaeua ʻoe faʻahinga ʻo Manase; ʻae ngaahi fonua kotoa pē ʻo ʻAkopa, mo Pesani kotoa pē, ʻaia naʻe ui ko e fonua ʻoe kakai lalahi.”
El resto de Galaad y todo Basán, el reino de Og, toda la tierra de Argob, junto con Basán, se la di a la media tribu de Manasés. Esta tierra se llama la tierra de los Refaim.
14 Ko Saili ko e foha ʻo Manase naʻa ne maʻu ʻae fonua kotoa pē ʻo ʻAkopa ʻo aʻu atu ki he potu
Jair, el hijo de Manasés, tomó toda la tierra de Argob, hasta el país de los Gesuritas y los Maacaitas, nombrandolo Basán, Havot-Jair por su nombre, como lo es hasta el día de hoy.
15 ʻo Kesuli mo Meʻekati; pea naʻa ne ui ia ki hono hingoa ʻoʻona, ko Peasini-hevatisaili ʻo aʻu ki he ʻaho ni. Pea ne u ʻatu ʻa Kiliati kia Mekili.
Y Galaad le di a Maquir.
16 Pea ne u ʻatu ki he faʻahinga ʻo Lupeni mo e faʻahinga ʻo Kata mei Kiliati ʻo aʻu atu ki he vaitafe ko ʻAlanoni hono vaeua ʻoe vahaʻa moʻunga, mo hono mata fonua ʻo aʻu atu ki he vaitafe ko Sapoki, ʻaia ʻoku ʻi he veʻe fonua ʻoe fānau ʻa ʻAmoni:
Y la tierra desde Galaad hasta el valle del Arnón, con el centro del valle como límite, hasta el río Jaboc, que es el límite del país de los hijos de Amón, se lo di a los rubenitas y los gaditas;
17 Ko e toafa foki, mo Sioatani, mo hono ngataʻanga ʻo ia, mei Kinileti ʻo aʻu atu ki he tahi ʻoe toafa, ʻio ki he tahi kona, ʻi lalo ʻi ʻAsitotipisika ʻi he potu hahake.”
Así como el Arabá, con el río Jordán como su límite, desde Cineret hasta el Mar Salado, bajo las laderas de Pisga al este.
18 “Pea ne u fekau kiate kimoutolu ʻi he kuonga ko ia, ʻo pehē, ‘Ko Sihova ko homou ʻOtua kuo ne foaki kiate kimoutolu ʻae fonua ni ke mou maʻu: te mou ʻalu atu mo e mahafu ʻi he ʻao ʻo homou kāinga ko e fānau ʻa ʻIsileli, ʻakimoutolu kotoa pē ʻoku faʻa fai ʻae tau.
En ese momento te di órdenes, diciendo: El Señor les ha dado esta tierra para su herencia: todos los hombres de guerra deben ir armados delante de tus hermanos, los hijos de Israel.
19 Ka ko homou ngaahi uaifi, mo hoʻomou fānau siʻi, mo hoʻomou fanga manu, (he ʻoku ou ʻilo ʻoku lahi hoʻomou fanga manu, ) tenau nofo ʻi hoʻomou ngaahi kolo ʻaia kuo u foaki kiate kimoutolu;
Pero tus esposas, tus pequeños y tu ganado porque está claro que tienes mucho ganado pueden seguir viviendo en los pueblos que les he dado;
20 Ke ʻoua ke foaki ʻe Sihova ʻae mālōlō ki homou kāinga, ʻo hangē ko kimoutolu, pea ke ʻoua ke maʻu ʻekinautolu foki ʻae fonua ko ia kuo foaki ʻe Sihova ko homou ʻOtua kiate kinautolu ʻi he kauvai ʻe taha ʻo Sioatani: pea te mou toki liu mai ʻae tangata kotoa pē ki hono tofiʻa, ʻaia kuo u tuku kiate kimoutolu.’
Hasta que el Señor haya dado descanso a tus hermanos en cuanto a ti, y hasta que hayan tomado para sí la tierra que el Señor tu Dios les está dando al otro lado del Jordán: entonces puedes regresar, cada hombre volverá, a la herencia que les he dado.
21 “Pea ne u fekauʻi ʻa Siosiua ʻi he kuonga ko ia, ʻo pehē, ‘Kuo mamata ʻe ho mata ki he meʻa kotoa pē kuo fai ʻe Sihova ko homou ʻOtua ki he ongo tuʻi ni: ʻe fai pehē pe ʻe Sihova ki he ngaahi puleʻanga kotoa pē ʻoku ke ʻalu ki ai.
Y di órdenes a Josué en ese momento, diciendo: Tus ojos han visto lo que el Señor tu Dios ha hecho a estos dos reyes: así hará el Señor a todos los reinos por los cuales pasarás tú.
22 ʻOua naʻa mou manavahē kiate kinautolu: he koeʻuhi ʻe tau ʻa Sihova ko homou ʻOtua maʻamoutolu.’
No temas a ellos, porque el Señor tu Dios luchará por ti.
23 “Pea ne u fakakolekole kia Sihova ʻi he kuonga ko ia, ʻo pehē,
Y en ese momento le pedí al Señor, diciendo:
24 ‘ʻE Sihova ko e ʻOtua, kuo ke kamata fakahā ki hoʻo tamaioʻeiki ho lahi, mo ho nima mālohi; he ko hai ha ʻOtua ʻi langi pe ʻi māmani, ʻoku faʻa fai ʻo fakatatau ki hoʻo ngaahi ngāue, pea tatau mo ho māfimafi?
Oh Señor Dios, ahora tienes por primera vez que tu siervo vea tu gran poder y la fuerza de tu mano; porque ¿qué dios hay en el cielo o en la tierra capaz de hacer tan grandes obras y tales actos de poder?
25 ʻOku ou kole kiate koe, tuku au ke u ʻalu atu, ʻo mamata ki he fonua lelei ʻaia ʻoku ʻituʻa Sioatani, ʻae moʻunga matamatalelei ko ia, mo Lepanoni.’
Déjame repasar, oh Señor, y ver la buena tierra al otro lado del Jordán, y esa hermosa región montañosa, incluso el Líbano.
26 Ka naʻe houhau ʻa Sihova kiate au koeʻuhi ko kimoutolu, pea naʻe ʻikai tokanga kiate au: pea naʻe pehē mai ʻe Sihova kiate au, ‘Ke ke fiemālie pe koe; pea ʻoua naʻa ke toe lea kiate au ʻi he meʻa ni.
Pero el Señor se enojó conmigo por ustedes y no quiso escuchar mi oración; y el Señor me dijo: Basta, no digas más sobre esto.
27 ʻAlu hake koe ki he tumutumu ʻo Pisika, pea hanga atu ho mata ki lulunga, mo tokelau, mo tonga, mo hihifo, pea vakai ʻaki ia ho mata: koeʻuhi ʻe ʻikai te ke laka ki he kauvai ʻe taha ʻo Sioatani.
Sube a la cima de Pisga, y alza tus ojos hacia el oeste y el norte, hacia el sur y el este, ve la tierra con tus ojos, porque no debes pasar por el Jordán.
28 Ka ke fekauʻi ʻa Siosiua, mo tokoni lelei kiate ia, mo fakamālohi ia: koeʻuhi ʻe muʻomuʻa ia ʻi he kakai ni, pea te ne fakahoko atu ʻakinautolu kenau maʻu ʻae fonua ʻaia te ke mamata ki ai.’
Pero dale mis órdenes a Josué, anímalo y dale valor; porque él debe pasar por el Jordán a la cabeza de este pueblo, y él les haga tomar posesión esta tierra que verás.
29 “Pea naʻa tau nofo ai ʻi he potu māʻulalo ʻoku hangatonu ki Pete Peoli.”
Así que esperábamos en el valle frente a Bet-peor.