< Teutalonome 3 >

1 “Pea naʻa tau tafoki, ʻo ʻalu hake ʻi he hala ki Pesani: pea naʻe haʻu kituaʻā ʻa Oki ko e tuʻi ʻo Pesani ke tauʻi ʻakitautolu, ʻaia mo hono kakai kotoa pē, ʻi ʻEtilei.
Poi noi ci mettemmo in cammino, e salimmo traendo verso Basan; e Og, re di Basan, con tutta la sua gente, uscì in battaglia contro a noi, in Edrei.
2 Pea naʻe pehē ʻe Sihova kiate au, ‘ʻOua naʻa ke manavahē kiate ia: he te u tukuange ia, mo hono kakai kotoa pē, mo hono fonua ki ho nima; pea te ke fai kiate ia ʻo hangē ko ia naʻa ke fai kia Sihoni ko e tuʻi ʻoe kau ʻAmoli, ʻaia naʻe nofo ʻi Hesiponi.’
E il Signore mi disse: Non temerlo; perciocchè io ti do nelle mani lui, e tutta la sua gente, e il suo paese: e fagli come tu facesti a Sihon, re degli Amorrei, che abitava in Hesbon.
3 “Pea naʻe tukuange ʻe Sihova ko hotau ʻOtua ʻa Oki ko e tuʻi ʻo Pesani ki hotau nima, mo hono kakai kotoa pē: pea naʻa tau teʻia ia ke ʻoua naʻa toe ha tokotaha kiate ia.
E il Signore Iddio nostro ci diede nelle mani eziandio Og, re di Basan, e tutta la sua gente; e noi lo percotemmo, per maniera che non gli lasciammo alcuno in vita.
4 Pea naʻa tau maʻu ʻene ngaahi kolo ʻi he kuonga ko ia, naʻe ʻikai toe ha kolo ʻe taha naʻa tau taʻelavaʻi ʻiate kinautolu, ko e kolo ʻe onongofulu, ko e potu fonua kotoa pē ʻo ʻAkopa, ko e puleʻanga ʻo Oki ʻi Pesani.
E in quel tempo pigliammo tutte le sue città; e non vi fu città alcuna che noi non prendessimo loro; [noi prendemmo] sessanta città, tutta la contrada di Argob, [ch'era] il regno di Og, in Basan.
5 Ko e ngaahi kolo ni naʻe ʻāʻi ʻaki ʻae ngaahi ʻā māʻolunga, mo e ngaahi matapā, mo e ngaahi songo; kaeʻumaʻā ʻae ngaahi kolo taʻeʻā naʻe lahi ʻaupito.
Tutte quelle città [erano] fortificate con alte mura, con porte e sbarre; oltre alle terre non murate, [ch'erano] in grandissimo numero.
6 Pea naʻa tau fakaʻauha ʻaupito ʻakinautolu, ʻo hangē ko ia naʻa tau fai kia Sihoni ko e tuʻi ʻo Hesiponi, ʻo fakaʻauha ʻae kakai tangata, mo e fefine, mo e fānau, ʻoe kolo kotoa pē.
E noi le distruggemmo al modo dell'interdetto, come avevamo fatto a Sihon, re di Hesbon; distruggendo al modo dell'interdetto, in tutte le città, gli uomini, le donne, e i fanciulli.
7 Ka ko e fanga manu kotoa pē, mo e vete ʻoe ngaahi kolo, naʻa tau toʻo ko e koloa maʻatautolu.
Ma predammo per noi tutto il bestiame, e le spoglie delle città.
8 “Pea naʻa tau maʻu ʻi he kuonga ko ia mei he nima ʻoe ongo tuli ʻoe kakai ʻAmoli, ʻae ngaahi fonua ʻoku ʻi he potu mai ʻo Sioatani, mei he vaitafe ʻo ʻAlanoni ʻo aʻu atu ki he moʻunga ko Heamoni;
Così pigliammo in quel tempo a' due re degli Amorrei, ch'[erano] di qua dal Giordano, questo paese, dal torrente di Arnon, fino al monte di Hermon;
9 (ʻAe Heamoni ko ia ʻoku ui ʻe he kau Saitoni ko Silioni; pea ʻoku ui ia ʻe he kakai ʻAmoli ko Sina; )
(i Sidonii chiamano Hermon Sirion, ma gli Amorrei lo chiamano Senir)
10 Ko e ngaahi kolo kotoa pē ʻoe toafa, mo Kiliati kotoa pē, mo Pesani kotoa pē, ʻo aʻu ki Salika mo ʻEtilei, ko e ngaahi kolo ʻoe puleʻanga ʻo Oki ko e tuʻi ʻo Pesani.”
tutte le città della pianura, e tutto Galaad, e tutto Basan, fino a Salca, ed Edrei, le città del regno di Og, in Basan.
11 He naʻe toe pe ʻa Oki ko e tuʻi ʻo Pesani ʻi he toenga kakai lalahi; vakai, ko hono mohenga ko e mohenga ukamea; ʻikai ʻoku ʻi Lapate ia ʻoe fānau ʻa ʻAmoni? Ko e hanga ʻe hongofulu ma valu ʻa hono lōloa, pea ko hono māukupu ko e hanga ʻe valu, ʻo fakatatau ki he hanga ʻoe tangata.
Conciossiachè Og, re di Basan, fosse rimasto solo delle reliquie de' giganti; ecco, la sua lettiera, [che è] una lettiera di ferro, non [è] ella in Rabbat de' figliuoli di Ammon? la cui lunghezza [è] di nove cubiti, e la larghezza di quattro cubiti, a cubito d'uomo.
12 “Pea ko e fonua ni, naʻa tau maʻu ʻi he kuonga ko ia, mei ʻAloeli ʻaia ʻoku ofi ki he vaitafe ko ʻAlanoni, mo hono vaeua mālieʻanga ʻoe moʻunga ko Kiliati, mo hono ngaahi kolo ʻo ia, ne u ʻatu ki he faʻahinga ʻo Lupeni, mo e faʻahinga ʻo Kata.
E in quel tempo noi prendemmo possessione di questo paese; io diedi a' Gaditi, e a' Rubeniti, [ciò che è] da Aroer, che [è] in sul torrente di Arnon, e la metà del monte di Galaad, e le sue città.
13 Pea ko hono toe ʻo Kiliati, mo Pesani kotoa pē, ʻaia ko e puleʻanga ʻo Oki, naʻaku ʻatu ki hono vaeua ʻoe faʻahinga ʻo Manase; ʻae ngaahi fonua kotoa pē ʻo ʻAkopa, mo Pesani kotoa pē, ʻaia naʻe ui ko e fonua ʻoe kakai lalahi.”
Diedi ancora alla metà della tribù di Manasse il rimanente di Galaad, e tutto Basan, [ch'era] il regno di Og. Tutta la contrada di Argob, per tutto Basan, si chiamava il paese de' giganti.
14 Ko Saili ko e foha ʻo Manase naʻa ne maʻu ʻae fonua kotoa pē ʻo ʻAkopa ʻo aʻu atu ki he potu
Iair, figliuolo di Manasse, prese tutta la contrada di Argob, fino a' confini de' Ghesuriti e de' Maacatiti; e chiamò que' [luoghi] del suo nome: Basan delle villate di Iair; [il quale nome dura] infino a questo giorno.
15 ʻo Kesuli mo Meʻekati; pea naʻa ne ui ia ki hono hingoa ʻoʻona, ko Peasini-hevatisaili ʻo aʻu ki he ʻaho ni. Pea ne u ʻatu ʻa Kiliati kia Mekili.
E a Machir diedi Galaad.
16 Pea ne u ʻatu ki he faʻahinga ʻo Lupeni mo e faʻahinga ʻo Kata mei Kiliati ʻo aʻu atu ki he vaitafe ko ʻAlanoni hono vaeua ʻoe vahaʻa moʻunga, mo hono mata fonua ʻo aʻu atu ki he vaitafe ko Sapoki, ʻaia ʻoku ʻi he veʻe fonua ʻoe fānau ʻa ʻAmoni:
Ma a' Rubeniti e a' Gaditi diedi da Galaad fino al torrente di Arnon, nel mezzo del torrente, e i confini; e fino al torrente di Iabboc, confine de' figliuoli di Ammon;
17 Ko e toafa foki, mo Sioatani, mo hono ngataʻanga ʻo ia, mei Kinileti ʻo aʻu atu ki he tahi ʻoe toafa, ʻio ki he tahi kona, ʻi lalo ʻi ʻAsitotipisika ʻi he potu hahake.”
e la campagna, e il Giordano, e i confini, da Chinneret, fino al mare della pianura, [che è] il mar salato, sotto Asdot-Pisga, verso Oriente.
18 “Pea ne u fekau kiate kimoutolu ʻi he kuonga ko ia, ʻo pehē, ‘Ko Sihova ko homou ʻOtua kuo ne foaki kiate kimoutolu ʻae fonua ni ke mou maʻu: te mou ʻalu atu mo e mahafu ʻi he ʻao ʻo homou kāinga ko e fānau ʻa ʻIsileli, ʻakimoutolu kotoa pē ʻoku faʻa fai ʻae tau.
E in quel tempo io vi comandai, e dissi: Il Signore Iddio vostro vi ha dato questo paese, per possederlo; tutti gli uomini di valore [d'infra voi] passino in arme, davanti a' figliuoli d'Israele, vostri fratelli.
19 Ka ko homou ngaahi uaifi, mo hoʻomou fānau siʻi, mo hoʻomou fanga manu, (he ʻoku ou ʻilo ʻoku lahi hoʻomou fanga manu, ) tenau nofo ʻi hoʻomou ngaahi kolo ʻaia kuo u foaki kiate kimoutolu;
Sol restino nelle vostre città, ch'io vi ho date, le vostre mogli, e i vostri piccoli figliuoli, e il vostro bestiame, del quale io so che avete assai;
20 Ke ʻoua ke foaki ʻe Sihova ʻae mālōlō ki homou kāinga, ʻo hangē ko kimoutolu, pea ke ʻoua ke maʻu ʻekinautolu foki ʻae fonua ko ia kuo foaki ʻe Sihova ko homou ʻOtua kiate kinautolu ʻi he kauvai ʻe taha ʻo Sioatani: pea te mou toki liu mai ʻae tangata kotoa pē ki hono tofiʻa, ʻaia kuo u tuku kiate kimoutolu.’
finchè il Signore abbia dato riposo a' vostri fratelli, siccome [ha dato] a voi, e che abbian presa anch'essi possessione del paese che il Signore Iddio vostro dà loro, di là dal Giordano; poi ve ne ritornerete, ciascuno alla sua possessione, la quale io vi ho data.
21 “Pea ne u fekauʻi ʻa Siosiua ʻi he kuonga ko ia, ʻo pehē, ‘Kuo mamata ʻe ho mata ki he meʻa kotoa pē kuo fai ʻe Sihova ko homou ʻOtua ki he ongo tuʻi ni: ʻe fai pehē pe ʻe Sihova ki he ngaahi puleʻanga kotoa pē ʻoku ke ʻalu ki ai.
In quel tempo ancora io comandai, e dissi a Giosuè: I tuoi occhi hanno veduto tutto ciò che il Signore Iddio vostro ha fatto a questi due re; così farà il Signore a tutti i regni, dove tu passerai.
22 ‌ʻOua naʻa mou manavahē kiate kinautolu: he koeʻuhi ʻe tau ʻa Sihova ko homou ʻOtua maʻamoutolu.’
Non temete di loro; perciocchè il Signore Iddio vostro [è] quel che combatte per voi.
23 “Pea ne u fakakolekole kia Sihova ʻi he kuonga ko ia, ʻo pehē,
In quel tempo ancora io supplicai al Signore, dicendo:
24 ‘ʻE Sihova ko e ʻOtua, kuo ke kamata fakahā ki hoʻo tamaioʻeiki ho lahi, mo ho nima mālohi; he ko hai ha ʻOtua ʻi langi pe ʻi māmani, ʻoku faʻa fai ʻo fakatatau ki hoʻo ngaahi ngāue, pea tatau mo ho māfimafi?
Signore Iddio, tu hai cominciato a mostrare al tuo servitore la tua grandezza, e la tua potente mano; perciocchè, chi [è] quel Dio nel cielo, o nella terra, che possa fare secondo le tue opere, e secondo le tue potenze?
25 ‌ʻOku ou kole kiate koe, tuku au ke u ʻalu atu, ʻo mamata ki he fonua lelei ʻaia ʻoku ʻituʻa Sioatani, ʻae moʻunga matamatalelei ko ia, mo Lepanoni.’
Deh! [permetti] ch'io passi, e vegga quel buon paese, che [è] di là dal Giordano, que' buoni monti, e il Libano.
26 Ka naʻe houhau ʻa Sihova kiate au koeʻuhi ko kimoutolu, pea naʻe ʻikai tokanga kiate au: pea naʻe pehē mai ʻe Sihova kiate au, ‘Ke ke fiemālie pe koe; pea ʻoua naʻa ke toe lea kiate au ʻi he meʻa ni.
Ma il Signore si era gravemente adirato contro a me, per cagion vostra, e però non mi esaudì. E il Signore mi disse: Bastiti; non parlarmi più di questa cosa.
27 ‌ʻAlu hake koe ki he tumutumu ʻo Pisika, pea hanga atu ho mata ki lulunga, mo tokelau, mo tonga, mo hihifo, pea vakai ʻaki ia ho mata: koeʻuhi ʻe ʻikai te ke laka ki he kauvai ʻe taha ʻo Sioatani.
Sali in su la sommità di Pisga, e alza gli occhi verso Occidente, verso Settentrione, verso Mezzodì, e verso Oriente, e riguarda [quel paese] con gli occhi tuoi; perciocchè tu non passerai questo Giordano.
28 Ka ke fekauʻi ʻa Siosiua, mo tokoni lelei kiate ia, mo fakamālohi ia: koeʻuhi ʻe muʻomuʻa ia ʻi he kakai ni, pea te ne fakahoko atu ʻakinautolu kenau maʻu ʻae fonua ʻaia te ke mamata ki ai.’
E da' i tuoi ordini a Giosuè, e confortalo, e inanimalo; conciossiachè esso abbia da passar davanti a questo popolo, e da metterlo in possessione del paese che tu vedrai.
29 “Pea naʻa tau nofo ai ʻi he potu māʻulalo ʻoku hangatonu ki Pete Peoli.”
E noi ci fermammo in questa valle, dirimpetto a Bet-peor.

< Teutalonome 3 >