< 2 Samuela 5 >

1 Pea naʻe toki haʻu ai ʻae ngaahi faʻahinga kotoa pē ʻo ʻIsileli kia Tevita ʻi Hepeloni, ʻonau lea, ʻo pehē, “Vakai, ʻoku mau ʻo ho hui, pea mo ho kakano.”
Entonces llegaron todas las tribus de Israel a David, a Hebrón, y le hablaron, diciendo: “He aquí que hueso tuyo y carne tuya somos.
2 Pea ʻi he kuonga kuo hili foki, ʻaia naʻe tuʻi ai ʻa Saula kiate kimautolu, ko koe ia naʻa ke tataki atu mo toe ʻomi ʻa ʻIsileli; pea naʻe pehē ʻe Sihova kiate koe, Te ke fafanga ʻa hoku kakai ko ʻIsileli, pea te ke pule koe ki ʻIsileli.
Ya anteriormente, cuando Saúl era rey sobre nosotros, capitaneabas tú a Israel en sus salidas y en sus entradas. Además te ha dicho Yahvé: ‘Tú apacentarás a Israel mi puedo, y tú serás el príncipe sobre Israel’.”
3 Ko ia naʻe haʻu ai ʻae kau mātuʻa kotoa pē ʻo ʻIsileli ki he tuʻi ʻi Hepeloni; pea naʻe fai ʻe Tevita ʻae fuakava mo kinautolu ʻi Hepeloni ʻi he ʻao ʻo Sihova; pea naʻa nau pani ʻa Tevita ʻaki ʻae lolo ke ne tuʻi ʻi ʻIsileli.
Llegaron, pues, todos los ancianos de Israel al rey, a Hebrón, y el rey David hizo alianza con ellos delante de Yahvé en Hebrón; y ellos ungieron a David por rey sobre Israel.
4 Naʻe tolungofulu taʻu ʻa Tevita ʻi heʻene kamata pule, pea naʻa ne pule ʻi he taʻu ʻe fāngofulu.
Treinta años tenía David cuando comenzó a reinar, y reinó cuarenta años.
5 Naʻa ne pule ʻi Hepeloni ki Siuta ʻi he taʻu ʻe fitu mo e māhina ʻe ono: pea naʻa ne pule ki ʻIsileli kotoa pea mo Siuta, ʻi Selūsalema ʻi he taʻu ʻe tolungofulu ma tolu.
En Hebrón reinó sobre Judá siete años y seis meses; y en Jerusalén reinó treinta y tres años sobre todo Israel y Judá.
6 Pea naʻe ʻalu ʻae tuʻi mo ʻene kau tangata ki Selūsalema ki he kakai Sepusi, ko e kakai ʻoe fonua: ʻakinautolu naʻe lea ʻo pehē kia Tevita, “Kapau ʻe ʻikai te ke ʻave ʻae kui mo e ketu, ʻe ʻikai siʻi te ke hū mai ki heni: he naʻa nau pehē, ʻE ʻikai faʻa haʻu ʻa Tevita ki heni.”
Y marchó el rey con su gente a Jerusalén, contra los jebuseos, que habitaban todavía en el país. Estos decían a David: “Aquí no entrarás; los ciegos y los cojos bastarán para rechazarte con solo decir: ¡David no entrará aquí!”
7 Ka neongo ia, naʻe lavaʻi ʻe Tevita ʻae kolo mālohi ko Saione; pea ko ia “ko e Kolo ʻo Tevita.”
Sin embargo David se apoderó de la fortaleza de Sión, que es la ciudad de David,
8 Pea naʻe pehē ʻe Tevita ʻi he ʻaho ko ia, “ʻIlonga ia ʻe hoko hake ki he puke ʻoe kolo, ʻo ne tali ʻae kau Sepusi, pea mo e ketu mo e kui ʻaia ʻoku fehiʻa ki ai ʻae laumālie ʻo Tevita, [ʻe hoko ia ko e tuʻukimuʻa mo e ʻeiki pule],” ko e meʻa ʻi heʻenau pehē, “ʻE ʻikai hoko ki fale ʻae kui mo e ketu.”
En aquel día dijo David: “¿Quién bate a los jebuseos, acercándose por el canal y (saca) a esos ‘cojos y ciegos’, aborrecidos del alma de David?” Por eso se dice: “Ni ciego ni cojo entrará en la casa.”
9 Pea naʻe pehē ʻae nofo ʻa Tevita ʻi he kolotau, pea naʻa ne ui ia ko e Kolo ʻo Tevita. Pea naʻe langa takatakai [ʻae kolo ]ʻe Tevita mei Milo ʻo fai mai ki loto.
David se estableció en la fortaleza, y la llamó ciudad de David. David hizo construcciones al contorno, desde el Millo para adentro.
10 Pea naʻe ʻaluʻalu ai pe ʻa Tevita, ʻo ne fakaʻaʻau ʻo lahi, pea naʻe kau mo ia ʻa Sihova ko e ʻOtua ʻoe ngaahi kautau.
Así se hizo David cada vez más grande, y Yahvé, el Dios de los Ejércitos, estaba con él.
11 Pea naʻe fekau atu ʻe Helami ko e tuʻi ʻo Taia ʻae kau talafekau kia Tevita, mo e ngaahi ʻakau ko e sita, mo e kau tufunga ʻakau, mo e kau tufunga maka pea naʻa nau langa ha fale kia Tevita.
Hiram, rey de Tiro, envió mensajeros a David, con madera de cedro, y carpinteros y canteros, los cuales edificaron una casa para David.
12 Pea naʻe ʻilo ʻe Tevita kuo fakapapau ia ʻe Sihova ko e tuʻi ki ʻIsileli, pea kuo ne fakamāʻolunga ʻa hono puleʻanga koeʻuhi ko hono kakai ko ʻIsileli.
Y conoció David que Yahvé le había confirmado como rey sobre Israel, y que había ensalzado su reino, por amor de Israel, su pueblo.
13 Pea naʻe ʻomi ʻo fakatokolahi kiate ia ʻe Tevita ʻae sinifu mo e ngaahi uaifi mei Selūsalema, ʻi he hili ʻa ʻene haʻu mei Hepeloni: pea naʻe toe fānau kia Tevita ʻae ngaahi foha mo e ngaahi ʻofefine.
Tomó David más concubinas y mujeres de Jerusalén, después que vino de Hebrón; y le nacieron a David más hijos e hijas.
14 Pea ko e hingoa eni ʻokinautolu naʻe fānau kiate ia ʻi Selūsalema; ko Samua, mo Sopapi mo Natani, pea mo Solomone.
Estos son los nombres de los que le nacieron en Jerusalén: Samúa, Sobab, Natán, Salomón,
15 Ko Ipia foki, mo ʻIlisua, mo Nefeki, mo Safia,
Ibhar, Elisúa, Néfeg, Jafía,
16 Mo ʻIlisama, mo Iliata, pea mo Ilifileti.
Elisamá, Eliadá y Elifélet.
17 Kae ʻi he fanongo ʻe he kakai Filisitia kuo fakanofo ʻa Tevita ke tuʻi ʻi ʻIsileli, naʻe haʻu ʻae kakai Filisitia kotoa pē ke kumi kia Tevita; pea naʻe ongoʻi ia ʻe Tevita, ʻo ne ʻalu hifo ki he kolo mālohi.
Luego que los filisteos oyeron que David había sido ungido rey sobre Israel, subieron todos ellos en busca de David. Tan pronto como lo supo David bajó a la fortaleza.
18 Naʻe haʻu foki ʻae kakai Filisitia ʻonau fakamafola ʻakinautolu ʻi he teleʻa ʻo Lefeimi.
Entretanto vinieron los filisteos y se extendieron por el valle de Refaím.
19 Pea naʻe fehuʻi ʻe Tevita kia Sihova, pehē, “Te u ʻalu hake ki he kakai Filisitia? Te ke tuku mai ʻakinautolu ki hoku nima?” Pea naʻe pehē ʻe Sihova kia Tevita, “ʻAlu hake: he ko e moʻoni te u tuku ʻae kakai Filisitia ki ho nima.”
Entonces consultó David a Yahvé preguntando: “¿Subiré contra los filisteos? ¿Los entregarás en mis manos?” Y Yahvé respondió a David: “Sube, que sin falta entregaré a los filisteos en tus manos.”
20 Pea naʻe haʻu ʻa Tevita ki Peali-Pilasimi pea naʻe taaʻi ʻakinautolu ʻi ai ʻe Tevita, mo ne pehē, “Kuo meʻa atu ʻa Sihova ki hoku ngaahi fili ʻi hoku ʻao, ʻo hangē ko e hā atu ha ngaahi vai.” Ko ia naʻe ui ai ʻae hingoa ʻoe potu ko ia ko Peali-Pilasimi.
Vino, pues, David a Baal-Ferasim y allí los derrotó y dijo: “Yahvé ha roto a mis enemigos, delante de mí, como rompen las agitas.” Por lo cual fue llamado aquel lugar Baal-Ferasim.
21 Pea naʻa nau tuku honau ngaahi tamapua ʻi ai, pea naʻe tutu ia ʻe Tevita pea mo hono kau tangata.
(Los filisteos) dejaron allí sus ídolos, donde David y su gente los recogieron.
22 Pea naʻe toe haʻu foki ʻae kakai Filisitia, ʻonau fakamafola kinautolu ʻi he teleʻa ʻo Lefeimi.
Volvieron los filisteos a subir y se desparramaron por el valle de Refaím.
23 Pea ʻi heʻene fehuʻi ʻe Tevita kia Sihova, naʻa ne fakahā mai, “ʻE ʻikai te ke ʻalu hake; kae ʻalu fakatakamilo ki mui ʻiate kinautolu, pea ke hoko mai kiate kinautolu ʻo feʻunga mo e ngaahi ʻakau ko e molipeli.
Y consultó David a Yahvé; el cual respondió: “No subas; da la vuelta por detrás de ellos, y atácalos desde el lado de los árboles de bálsamo.
24 Pea tuku ke pehē, ʻoka ke ka fanongo ki he mumuhu ʻi he ʻuluʻi ʻakau molipeli, te ke toki ngaue koe: koeʻuhi ʻe toki muʻomuʻa atu ʻa Sihova ʻiate koe, ke teʻia ʻae kautau ʻoe kakai Filisitia.”
Y cuando oyeres el ruido de pasos por las copas de los árboles de bálsamo, te darás prisa, porque entonces sale Yahvé delante de ti para derrotar al ejército de los filisteos.”
25 Pea naʻe fai ia ʻe Tevita ʻo hangē ko ia naʻe fekau ʻe Sihova kiate ia; pea naʻe taaʻi ʻae kakai Filisitia mei Kepa ʻo aʻu atu ʻaupito ki Kesa.
David, lo hizo así, según se lo había mandado Yahvé; y derrotó a los filisteos desde Gueba hasta la entrada de Guézer.

< 2 Samuela 5 >