< 2 Samuela 5 >

1 Pea naʻe toki haʻu ai ʻae ngaahi faʻahinga kotoa pē ʻo ʻIsileli kia Tevita ʻi Hepeloni, ʻonau lea, ʻo pehē, “Vakai, ʻoku mau ʻo ho hui, pea mo ho kakano.”
E vieram todas as tribos de Israel a Davi em Hebrom, e falaram, dizendo: Eis que nós somos teus ossos e tu carne.
2 Pea ʻi he kuonga kuo hili foki, ʻaia naʻe tuʻi ai ʻa Saula kiate kimautolu, ko koe ia naʻa ke tataki atu mo toe ʻomi ʻa ʻIsileli; pea naʻe pehē ʻe Sihova kiate koe, Te ke fafanga ʻa hoku kakai ko ʻIsileli, pea te ke pule koe ki ʻIsileli.
E ainda ontem e antes, quando Saul reinava sobre nós, tu tiravas e voltavas a Israel. Além disso, o SENHOR te disse: Tu apascentarás a meu povo Israel, e tu serás sobre Israel príncipe.
3 Ko ia naʻe haʻu ai ʻae kau mātuʻa kotoa pē ʻo ʻIsileli ki he tuʻi ʻi Hepeloni; pea naʻe fai ʻe Tevita ʻae fuakava mo kinautolu ʻi Hepeloni ʻi he ʻao ʻo Sihova; pea naʻa nau pani ʻa Tevita ʻaki ʻae lolo ke ne tuʻi ʻi ʻIsileli.
Vieram, pois, todos os anciãos de Israel ao rei em Hebrom, e o rei Davi fez com eles aliança em Hebrom diante do SENHOR; e ungiram a Davi por rei sobre Israel.
4 Naʻe tolungofulu taʻu ʻa Tevita ʻi heʻene kamata pule, pea naʻa ne pule ʻi he taʻu ʻe fāngofulu.
Era Davi de trinta anos quando começou a reinar, e reinou quarenta anos.
5 Naʻa ne pule ʻi Hepeloni ki Siuta ʻi he taʻu ʻe fitu mo e māhina ʻe ono: pea naʻa ne pule ki ʻIsileli kotoa pea mo Siuta, ʻi Selūsalema ʻi he taʻu ʻe tolungofulu ma tolu.
Em Hebrom reinou sobre Judá sete anos e seis meses: e em Jerusalém reinou trinta e três anos sobre todo Israel e Judá.
6 Pea naʻe ʻalu ʻae tuʻi mo ʻene kau tangata ki Selūsalema ki he kakai Sepusi, ko e kakai ʻoe fonua: ʻakinautolu naʻe lea ʻo pehē kia Tevita, “Kapau ʻe ʻikai te ke ʻave ʻae kui mo e ketu, ʻe ʻikai siʻi te ke hū mai ki heni: he naʻa nau pehē, ʻE ʻikai faʻa haʻu ʻa Tevita ki heni.”
Então o rei e os seus foram a Jerusalém aos jebuseus que habitavam na terra; os qual falaram a Davi, dizendo: Tu não entrarás aqui, a não ser que consigas expulsar aos cegos e aos coxos; e pensavam: Davi não entrará aqui.
7 Ka neongo ia, naʻe lavaʻi ʻe Tevita ʻae kolo mālohi ko Saione; pea ko ia “ko e Kolo ʻo Tevita.”
Porém Davi tomou a fortaleza de Sião, a qual é a cidade de Davi.
8 Pea naʻe pehē ʻe Tevita ʻi he ʻaho ko ia, “ʻIlonga ia ʻe hoko hake ki he puke ʻoe kolo, ʻo ne tali ʻae kau Sepusi, pea mo e ketu mo e kui ʻaia ʻoku fehiʻa ki ai ʻae laumālie ʻo Tevita, [ʻe hoko ia ko e tuʻukimuʻa mo e ʻeiki pule],” ko e meʻa ʻi heʻenau pehē, “ʻE ʻikai hoko ki fale ʻae kui mo e ketu.”
E disse Davi aquele dia: Quem chegará até os canais, e ferirá ao jebuseu, e aos coxos e cegos, aos quais a alma de Davi aborrece? Por isto se disse: Cego nem coxo não entrará em casa.
9 Pea naʻe pehē ʻae nofo ʻa Tevita ʻi he kolotau, pea naʻa ne ui ia ko e Kolo ʻo Tevita. Pea naʻe langa takatakai [ʻae kolo ]ʻe Tevita mei Milo ʻo fai mai ki loto.
E Davi morou na fortaleza e pôs-lhe por nome a Cidade de Davi: e edificou ao redor, desde Milo para dentro.
10 Pea naʻe ʻaluʻalu ai pe ʻa Tevita, ʻo ne fakaʻaʻau ʻo lahi, pea naʻe kau mo ia ʻa Sihova ko e ʻOtua ʻoe ngaahi kautau.
E Davi ia crescendo e aumentando-se, e o SENHOR Deus dos exércitos era com ele.
11 Pea naʻe fekau atu ʻe Helami ko e tuʻi ʻo Taia ʻae kau talafekau kia Tevita, mo e ngaahi ʻakau ko e sita, mo e kau tufunga ʻakau, mo e kau tufunga maka pea naʻa nau langa ha fale kia Tevita.
E Hirão rei de Tiro enviou também embaixadores a Davi, e madeira de cedro, e carpinteiros, e pedreiros para os muros, os quais edificaram a casa de Davi.
12 Pea naʻe ʻilo ʻe Tevita kuo fakapapau ia ʻe Sihova ko e tuʻi ki ʻIsileli, pea kuo ne fakamāʻolunga ʻa hono puleʻanga koeʻuhi ko hono kakai ko ʻIsileli.
E entendeu Davi que o SENHOR lhe havia confirmado por rei sobre Israel, e que havia exaltado seu reino por causa de seu povo Israel.
13 Pea naʻe ʻomi ʻo fakatokolahi kiate ia ʻe Tevita ʻae sinifu mo e ngaahi uaifi mei Selūsalema, ʻi he hili ʻa ʻene haʻu mei Hepeloni: pea naʻe toe fānau kia Tevita ʻae ngaahi foha mo e ngaahi ʻofefine.
E tomou Davi mais concubinas e mulheres de Jerusalém depois que veio de Hebrom, e nasceram-lhe mais filhos e filhas.
14 Pea ko e hingoa eni ʻokinautolu naʻe fānau kiate ia ʻi Selūsalema; ko Samua, mo Sopapi mo Natani, pea mo Solomone.
Estes são os nomes dos que lhe nasceram em Jerusalém: Samua, e Sobabe, e Natã, e Salomão,
15 Ko Ipia foki, mo ʻIlisua, mo Nefeki, mo Safia,
E Ibar, e Elisua, e Nefegue,
16 Mo ʻIlisama, mo Iliata, pea mo Ilifileti.
E Jafia, e Elisama, e Eliada, e Elifelete.
17 Kae ʻi he fanongo ʻe he kakai Filisitia kuo fakanofo ʻa Tevita ke tuʻi ʻi ʻIsileli, naʻe haʻu ʻae kakai Filisitia kotoa pē ke kumi kia Tevita; pea naʻe ongoʻi ia ʻe Tevita, ʻo ne ʻalu hifo ki he kolo mālohi.
E ouvindo os filisteus que haviam ungido a Davi por rei sobre Israel, todos os filisteus subiram a buscar a Davi: o qual quando Davi ouviu, veio à fortaleza.
18 Naʻe haʻu foki ʻae kakai Filisitia ʻonau fakamafola ʻakinautolu ʻi he teleʻa ʻo Lefeimi.
E vieram os filisteus, e estenderam-se pelo vale de Refaim.
19 Pea naʻe fehuʻi ʻe Tevita kia Sihova, pehē, “Te u ʻalu hake ki he kakai Filisitia? Te ke tuku mai ʻakinautolu ki hoku nima?” Pea naʻe pehē ʻe Sihova kia Tevita, “ʻAlu hake: he ko e moʻoni te u tuku ʻae kakai Filisitia ki ho nima.”
Então consultou Davi ao SENHOR, dizendo: Irei contra os filisteus? os entregarás em minhas mãos? E o SENHOR respondeu a Davi: Vai, porque certamente entregarei os filisteus em tuas mãos.
20 Pea naʻe haʻu ʻa Tevita ki Peali-Pilasimi pea naʻe taaʻi ʻakinautolu ʻi ai ʻe Tevita, mo ne pehē, “Kuo meʻa atu ʻa Sihova ki hoku ngaahi fili ʻi hoku ʻao, ʻo hangē ko e hā atu ha ngaahi vai.” Ko ia naʻe ui ai ʻae hingoa ʻoe potu ko ia ko Peali-Pilasimi.
E veio Davi a Baal-Perazim, e ali os venceu Davi, e disse: O SENHOR rompeu meus inimigos diante de mim, como o romper das águas. E por isto chamou o nome daquele lugar Baal-Perazim.
21 Pea naʻa nau tuku honau ngaahi tamapua ʻi ai, pea naʻe tutu ia ʻe Tevita pea mo hono kau tangata.
E deixaram ali seus ídolos, os quais queimou Davi e os seus.
22 Pea naʻe toe haʻu foki ʻae kakai Filisitia, ʻonau fakamafola kinautolu ʻi he teleʻa ʻo Lefeimi.
E os filisteus voltaram a vir, e estenderam-se no vale de Refaim.
23 Pea ʻi heʻene fehuʻi ʻe Tevita kia Sihova, naʻa ne fakahā mai, “ʻE ʻikai te ke ʻalu hake; kae ʻalu fakatakamilo ki mui ʻiate kinautolu, pea ke hoko mai kiate kinautolu ʻo feʻunga mo e ngaahi ʻakau ko e molipeli.
E consultando Davi ao SENHOR, ele lhe respondeu: Não subas; mas rodeia-os, e virás a eles por diante das amoreiras:
24 Pea tuku ke pehē, ʻoka ke ka fanongo ki he mumuhu ʻi he ʻuluʻi ʻakau molipeli, te ke toki ngaue koe: koeʻuhi ʻe toki muʻomuʻa atu ʻa Sihova ʻiate koe, ke teʻia ʻae kautau ʻoe kakai Filisitia.”
E quando ouvires um estrondo que irá pelas copas das amoreiras, então te moverás; porque o SENHOR sairá diante de ti a ferir o acampamento dos filisteus.
25 Pea naʻe fai ia ʻe Tevita ʻo hangē ko ia naʻe fekau ʻe Sihova kiate ia; pea naʻe taaʻi ʻae kakai Filisitia mei Kepa ʻo aʻu atu ʻaupito ki Kesa.
E Davi o fez assim como o SENHOR havia lhe mandado; e feriu aos filisteus desde Gibeá até chegar a Gaza.

< 2 Samuela 5 >