< 2 Samuela 3 >
1 Naʻe fai fuoloa foki ʻae tau ʻae fale ʻo Saula pea mo e fale ʻo Tevita, ka naʻe fakaʻaʻau pe ke mālohi lahi ʻa Tevita, pea naʻe fakaʻaʻau ke vaivai hifo ʻae fale ʻo Saula.
Und es war ein langer Krieg zwischen dem Hause Sauls und dem Hause Davids. Und David wurde immerfort stärker, das Haus Sauls aber ward immerfort schwächer.
2 Pea naʻe fānau ʻae fānau tangata kia Tevita ʻi Hepeloni: ko hono ʻuluaki ko ʻAmanoni, ʻia ʻAhinoami ko e [fefine ]Sesilili;
Und David wurden in Hebron Söhne geboren. Sein Erstgeborener war Amnon von Achinoam, der Jesreelitin;
3 Pea ko hono toko ua ko Kiliapi, ʻia ʻApikale naʻe mali mo Napale ko e tangata Kameli; pea ko hono toko tolu ko ʻApisalomi, ko e tama ʻa Meaka, ko e ʻofefine ʻo Talimai ko e tuʻi ʻo Kesuli:
der zweite Gileab, von Abigail, dem Weibe Nabals, des Karmeliters; der dritte Absalom, der Sohn der Maacha, der Tochter Talmais, des Königs zu Gesur.
4 Pea ko hono toko fā, ko ʻAtonisa, ko e tama ʻo Hakiti; pea ko hono toko nima, ko Sifatia ko e tama ʻo ʻApitali;
Der vierte Adonia, der Sohn der Haggit; der fünfte Sephatja, der Sohn der Abital.
5 Pea ko hono toko ono, ko Itiliami, ʻia Ekila ko e uaifi ʻo Tevita. Naʻe fanauʻi ʻakinautolu ni kia Tevita ʻi Hepeloni.
Der sechste Jitream von Egla, dem Weibe Davids. Diese wurden David in Hebron geboren.
6 Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi he lolotonga ʻae fetauʻaki ʻae fale ʻo Saula pea mo e fale ʻo Tevita, naʻe kau mālohi ʻa ʻApina ki he fale ʻo Saula.
Solange nun der Krieg zwischen dem Hause Sauls und dem Hause Davids dauerte, hielt Abner fest am Hause Sauls.
7 Pea naʻe ai ʻae fefine sinifu ʻo Saula, ʻaia naʻe hingoa ko Lisipa, ko e taʻahine ʻo ʻAia: pea naʻe pehē ʻe [Isiposeti ]kia ʻApina, “Ko e hā kuo ke hū atu ai ki he sinifu ʻo ʻeku tamai?”
Nun hatte Saul ein Kebsweib gehabt, die hieß Rizpa, eine Tochter Ajas. Und Ischboset sprach zu Abner: Warum bist du zu meines Vaters Kebsweibe gegangen?
8 Pea naʻe toki ʻita ʻaupito ʻa ʻApina koeʻuhi ko e lea ʻa Isiposeti, pea ne pehē, “He ko e ʻulu au ʻo ha kulī? Kuo u fai lelei ki Siuta he ʻaho ni ki he fale ʻo Saula ko hoʻo tamai, ki hono ngaahi tokoua, pea ki hono kāinga, pea kuo ʻikai te u tukuange koe ki he nima ʻo Tevita, ka kuo ke lau kiate au he ʻaho ni ha meʻa hala ki he fefine ni?
Da ward Abner sehr zornig über diese Worte Ischbosets und sprach: Bin ich denn ein Hundskopf, der ich heute, Juda zuleide, Barmherzigkeit erweise an dem Hause deines Vaters Saul und an seinen Brüdern und an seinen Freunden und dich nicht in die Hand Davids geraten ließ? Und du wirfst mir heute ein Vergehen mit diesem Weibe vor?
9 Ke fai ʻe he ʻOtua kia ʻApina, ʻo lahi hake foki, ʻo kapau ʻe ʻikai te u fai ʻo hangē ko e fuakava ʻa Sihova kia Tevita;
Gott tue dem Abner dies und das, wenn ich nicht tue, wie der HERR dem David geschworen hat,
10 Ke hiki ʻae puleʻanga mei he fale ʻo Saula, pea ke fokotuʻu ʻae nofoʻa fakatuʻi ʻo Tevita ki ʻIsileli mo Siuta, ʻo fai atu mei Tani ʻo aʻu ki Peasipa.”
daß das Königreich vom Hause Sauls genommen und der Thron Davids aufgerichtet werde über Israel und über Juda, von Dan bis gen Beerseba!
11 Pea naʻe ʻikai te ne toe faʻa lea mai kia ʻApina, he naʻa ne manavahē kiate ia.
Da konnte er Abner kein Wort mehr antworten, so fürchtete er sich vor ihm.
12 Pea naʻe fekau atu ʻe ʻApina ʻae kau talafekau kia Tevita maʻana, ʻo ne pehē, “ʻOku ʻo hai ʻae fonua? Mo ne pehē, Ke tā kau taha mo au, pea vakai, ʻe ʻiate koe ʻa hoku nima, ke fakatoka ʻa ʻIsileli kotoa pē kiate koe.”
Und Abner sandte auf der Stelle Boten zu David und ließ ihm sagen: Wem gehört das Land? Mache einen Bund mit mir! Siehe, meine Hand soll mit dir sein, daß ich ganz Israel zu dir kehre!
13 Pea naʻa ne pehē, “ʻOku lelei, te u fai ha fuakava mo koe: ka ko e meʻa ʻe taha kuo pau hoku loto ke ke fai, ʻa eni, ʻE ʻikai te ke sio ki hoku mata, ʻo kapau ʻe ʻikai te ke tomuʻa ʻomi ʻa Mikale ko e ʻofefine ʻo Saula, ʻoka ke ka hau ke sio ki hoku mata.”
Er sprach: Wohlan! ich will einen Bund mit dir machen; aber eines erbitte ich von dir, daß du mein Angesicht nicht sehest, du bringest denn zu mir Michal, die Tochter Sauls, wenn du kommst, mein Angesicht zu sehen!
14 Pea naʻe ʻave ʻe Tevita ʻae kau talafekau kia Isiposeti ko e foha ʻo Saula, ʻo ne pehē, “Tuku mai hoku uaifi ko Mikale, ʻaia naʻaku poloʻi kiate au ʻaki ʻae muʻa kili ʻe teau ʻoe kau Filisitia.”
David sandte auch Boten zu Ischboset, dem Sohne Sauls, und ließ ihm sagen: Gib mir mein Weib Michal, die ich mir um hundert Vorhäute der Philister zum Weibe erkauft habe!
15 Pea naʻe fekau ʻe Isiposeti, ʻo ne ʻomi ia mei hono husepāniti ko Faliteli ko e foha ʻo Leisi.
Ischboset sandte hin und ließ sie von ihrem Mann Phaltiel, dem Sohne des Lais, nehmen.
16 Pea naʻe muimui tangi pe ʻa hono husepāniti ʻiate ia ʻo aʻu ki Pahulimi. Pea naʻe pehē ai ʻe ʻApina kiate ia, “ʻAlu, ʻo foki atu.” Pea naʻa ne foki ange.
Und ihr Mann ging mit ihr und weinte stets hinter ihr her bis gen Bachurim. Abner aber sprach zu ihm: Geh und kehre um! Da kehrte er um.
17 Pea naʻe fealēleaʻaki ʻa ʻApina pea mo e kau mātuʻa ʻo ʻIsileli, ʻo ne pehē, “ʻI he kuonga kuo hili naʻa mou kumi kia Tevita ke ne tuʻi kiate kimoutolu:
Und Abner hielt eine Rede an die Ältesten von Israel und sprach: Ihr habt je und je darnach getrachtet, daß David euer König werde. So führt es nun aus!
18 Pea ko eni fai ia: he kuo folofola ʻa Sihova ʻia Tevita, ʻo pehē, ‘ʻI he nima ʻo hoku tamaioʻeiki ko Tevita te u fakamoʻui ʻa hoku kakai ʻIsileli mei he nima ʻoe kau Filisitia, pea mei he nima ʻo honau ngaahi fili kotoa pē.’”
Denn der HERR hat von David gesagt: Ich will mein Volk Israel durch die Hand meines Knechtes David erretten aus der Hand der Philister und aus der Hand aller ihrer Feinde!
19 Pea naʻe lea foki ʻa ʻApina ke ongo atu ki Penisimani: pea naʻe ʻalu foki ʻa ʻApina ke lea ʻi he telinga ʻo Tevita ʻi Hepeloni, ʻi he meʻa kotoa pē naʻe loto lelei ki ʻIsileli, mo ia naʻe lelei ai ʻae fale kotoa pē ʻo Penisimani.
Gleiches redete Abner vor den Ohren der Benjaminiter. Darnach ging Abner auch hin, vor den Ohren Davids in Hebron zu reden alles, was Israel und dem ganzen Hause Benjamin wohlgefiel.
20 Ko ia naʻe haʻu ai ʻa ʻApina ki Hepeloni kia Tevita, pea naʻe ʻiate ia ʻae kau tangata ʻe toko uofulu. Pea naʻe fai ha kātoanga ʻe Tevita kia ʻApina pea mo e kau tangata naʻe ʻiate ia.
Als nun Abner mit zwanzig Männern zu David nach Hebron kam, bereitete David Abner und den Männern, die bei ihm waren, ein Mahl.
21 Pea naʻe pehē ʻe ʻApina kia Tevita, “Te u tuʻu hake ʻo ʻalu, pea te u tānaki ʻa ʻIsileli kātoa ki hoku ʻeiki ko e tuʻi koeʻuhi ke nau fai ha fuakava mo koe, pea koeʻuhi ke ke puleʻi ʻaia kotoa pē ʻoku holi ho loto ki ai.” Pea naʻe tukuange ʻe Tevita ʻa ʻApina; pea naʻa ne ʻalu ʻi he melino pe.
Und Abner sprach zu David: Ich will mich aufmachen und hingehen und ganz Israel zu meinem Herrn, dem König, versammeln, daß sie einen Bund mit dir machen und du König seiest, nach deines Herzens Lust. Also entließ David Abner, und er ging in Frieden hin.
22 Pea vakai, naʻe liu mai ʻae kakai ʻo Tevita mo Soape mei he vāhenga tau, pea [naʻa nau ]ʻomi mo kinautolu ʻae fuʻu koloa lahi: ka naʻe ʻikai ʻia Tevita ʻa ʻApina ʻi Hepeloni; he kuo ʻosi ʻa ʻene tukuange ia, pea kuo ʻalu ia ʻi he melino.
Und siehe, die Knechte Davids und Joab kamen von einem Streifzug und brachten viel Beute mit sich. Aber Abner war nicht mehr bei David zu Hebron, sondern er hatte ihn entlassen, so daß er in Frieden weggezogen war.
23 Pea ʻi heʻene hoko mai ʻa Soape mo e kakai kotoa pē naʻe ʻiate ia, naʻa nau fakahā kia Soape, ʻo pehē, naʻe haʻu ʻa ʻApina ko e foha ʻo Nea ki he tuʻi, pea kuo ne tuku ia ke ʻalu, pea kuo ʻalu melino pe ia.
Als nun Joab mit dem ganzen Heere kam, teilte man Joab mit: Abner, der Sohn Ners, ist zum König gekommen, und er hat ihn entlassen, so daß er in Frieden fortgegangen ist!
24 Ko ia naʻe toki haʻu ai ʻa Soape ki he tuʻi ʻo ne pehē, “Ko e hā eni kuo ke fai? Vakai kuo haʻu ʻa ʻApina kiate koe; ko e hā kuo ke tuku ai ia ke ne ʻalu, pea kuo ne mole atu ʻaupito?
Da ging Joab zum König hinein und sprach: Was hast du getan? Siehe, Abner ist zu dir gekommen! Warum hast du ihn ziehen lassen, daß er gehen kann, wohin er will?
25 ʻOku ke ʻilo ʻa ʻApina ko e foha ʻo Nea naʻa ne haʻu ke kākaaʻi koe, pea ke ne matakiʻi ʻa hoʻo feʻaluʻaki, pea ke ʻilo ʻaia kotoa pē ʻoku ke fai.”
Du kennst doch Abner, den Sohn Ners; der ist gekommen, dich zu überlisten und deinen Ausgang und deinen Eingang zu erkennen und alles zu erkunden, was du tust!
26 Pea hili ʻa ʻene haʻu ʻa Soape meia Tevita, naʻa ne kouna atu ʻae kau talafekau kia ʻApina, pea naʻa nau ʻomi ia mei he vaikeli ko Sila: ka naʻe ʻikai ʻilo ia ʻe Tevita.
Und als Joab von David hinausging, sandte er Abner Boten nach, um ihn vom Brunnen Sira zurückzuholen. Aber David wußte nichts davon.
27 Pea ʻi heʻene liliu mai ʻa ʻApina ki Hepeloni, naʻe ʻave ia ʻe Soape ki he kau hala ʻi he matapā ke lea fakafufū kiate ia, pea naʻa ne hokaʻi ia ʻi ai ʻi hono kete ke ne mate, koeʻuhi ko e toto ʻo hono tokoua ko ʻAsaeli.
Als nun Abner wieder gen Hebron kam, führte ihn Joab mitten unter das Tor, um in der Stille mit ihm zu reden; und er stach ihn daselbst in den Bauch, daß er starb; um des Blutes willen seines Bruders Asahel.
28 Pea ʻi heʻene toki fanongo ki ai ʻa Tevita, naʻa ne pehē, “ʻOku ou ʻataʻatā au mo hoku puleʻanga ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻo taʻengata, ʻi he toto ʻo ʻApina ko e foha ʻo Nea:
Als David hernach solches erfuhr, sprach er: Ich und mein Königreich sind ewiglich unschuldig vor dem HERRN an dem Blut Abners, des Sohnes Ners;
29 Tuku ke tō ia ki he ʻulu ʻo Soape, pea ki he fale kotoa ʻo ʻene tamai; pea ʻoua naʻa hala ʻae fale ʻo Soape ʻi ha kuonga, ʻi ha taha ʻoku mahaki kovi pe ha kilia, pe ha taha ʻoku faʻaki ki ha tokotoko, pe ha taha ʻoku tō ki he heletā, pe ha taha ʻoku masiva meʻakai.”
es falle aber auf den Kopf Joabs und auf das ganze Haus seines Vaters, und es möge im Hause Joabs nie an solchen fehlen, die einen Eiterfluß und Aussatz haben und die am Stecken gehen und durch das Schwert fallen und an Brot Mangel leiden!
30 Ko ia naʻe tāmateʻi ʻa ʻApina ʻe Soape mo ʻApisai ko hono tokoua, koeʻuhi ko ʻene tāmateʻi ʻa hona tokoua ko ʻAsaeli ʻi he tau ʻi Kipea.
Also brachten Joab und sein Bruder Abisai den Abner um, weil er ihren Bruder Asahel im Kampfe zu Gibeon getötet hatte.
31 Pea naʻe pehē ʻa Tevita kia Soape, pea ki he kakai kotoa pē naʻe ʻiate ia, Haehae ʻa homou ngaahi kofu, pea nonoʻo ʻakimoutolu ʻaki ʻae tauangaʻa, pea tēngihia ʻa ʻApina. Pea naʻe muimui ʻe Tevita ko e tuʻi ki he fata [ʻoe pekia].
David aber sprach zu Joab und zu allem Volk, das mit ihm war: Zerreißet eure Kleider und gürtet Säcke um euch und traget Leid um Abner! Und der König David ging hinter der Bahre her.
32 Pea naʻa nau tanu ʻa ʻApina ʻi Hepeloni: pea naʻe hiki hake ʻe he tuʻi hono leʻo ʻo ne tangi ʻi he faʻitoka ʻo ʻApina; pea naʻe tangi ʻae kakai kotoa pē.
Und als sie Abner zu Hebron begruben, erhob der König seine Stimme und weinte bei Abners Grab; auch alles Volk weinte.
33 Pea naʻe tēngihia ʻe he tuʻi ʻa ʻApina, ʻo ne pehē, “Ko e hā kuo mate ai ʻa ʻApina, ʻo hangē ko ha tangata kovi?
Und der König stimmte ein Klagelied um Abner an und sprach: Sollte denn Abner sterben, wie ein Tor stirbt?
34 Naʻe ʻikai haʻi ho nima, pea naʻe ʻikai fakamaʻu ho vaʻe ʻi he meʻa haʻi: ʻo hangē ko e tō ha tangata ʻi he ʻao ʻoe kakai angakovi, naʻe pehē ʻa hoʻo hinga.” Pea naʻe toe tēngihia ia ʻe he kakai kotoa pē.
Deine Hände waren nicht gebunden, noch deine Füße in Ketten geschlossen; du bist gefallen, wie man vor bösen Buben fällt! Da beweinte ihn alles Volk noch mehr.
35 Pea ʻi he haʻu ʻae kakai kotoa pē kia Tevita ke kole ia ke ne kai ha meʻa ʻi heʻene kei ʻaho, naʻe fuakava ʻe Tevita, ʻo pehē, “Ke pehē hono fai kiate au ʻe he ʻOtua, ʻo lahi hake, ʻo kapau te u kamata ha konga [mā], pe ha meʻa kehe, kaeʻoua ke tō hifo ʻae laʻā.”
Als nun das ganze Volk herzutrat, um mit David das Leichenmahl zu halten, während es noch Tag war, schwur David und sprach: Gott tue mir dies und das, wenn ich Brot oder irgend etwas genieße, ehe die Sonne untergegangen ist!
36 Pea naʻe tokanga ʻae kakai kotoa pē, pea naʻa nau leleiʻia ai: ʻo hangē foki ko e fiemālie ʻae kakai kotoa pē ʻi he meʻa kotoa pē naʻe fai ʻe he tuʻi.
Das begriffen die Leute, und es gefiel ihnen wohl; alles, was der König tat, war gut in den Augen des ganzen Volkes.
37 He naʻe ʻilo ʻi he ʻaho ko ia ʻe he kakai kotoa pē mo ʻIsileli kotoa pē, naʻe ʻikai ko e loto ʻoe tuʻi ke tāmateʻi ʻa ʻApina ko e foha ʻo Nea.
Und alles Volk und ganz Israel merkte an jenem Tage, daß es nicht vom König ausgegangen war, daß Abner, der Sohn Ners, getötet wurde.
38 Pea naʻe pehē ʻe he tuʻi ki heʻene kau tamaioʻeiki, “ʻIkai ʻoku mou ʻilo ko e ʻeiki mo e tangata ongoongo kuo tō hifo he ʻaho ni ʻi ʻIsileli?
Und der König sprach zu seinen Knechten: Wisset ihr nicht, daß heute ein Fürst und ein Großer in Israel gefallen ist?
39 Pea kuo u vaivai he ʻaho ni, neongo kuo pani au ko e tuʻi: pea ʻoku faingataʻa fau kiate au ʻae kau tangata na ko e ngaahi tama ʻo Seluia: ʻe totongi ʻe Sihova ki he fai kovi ʻo fakatatau mo ʻene ngāue kovi.”
Ich aber bin noch schwach und erst zum König gesalbt. Aber diese Männer, die Söhne Zerujas, sind mir zu stark. Der HERR vergelte dem, der Böses tut, nach seiner Bosheit!