< 2 Tuʻi 22 >

1 Naʻe valu taʻu ʻae motuʻa ʻo Sosaia ʻi heʻene kamata ʻene pule, pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe tolungofulu ma taha ʻi Selūsalema. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Sitita, ko e ʻofefine ʻo ʻAtaaia ʻo Posikate.
Cuando Josías comenzó a reinar era de ocho años, y reinó en Jerusalem treinta y un años. El nombre de su madre fue Idida, hija de Adaia de Besecat.
2 Pea naʻe fai lelei ia, ʻi he ʻao ʻo Sihova, pea naʻa ne ʻalu ʻi he ngaahi hala kotoa pē ʻo Tevita ko ʻene tamai, pea naʻe ʻikai tafoki ia mei ai ki he nima toʻomataʻu pe ki he toʻohema.
E hizo lo que era recto en ojos de Jehová, y anduvo en todo el camino de David su padre, sin apartarse ni a diestra ni a siniestra.
3 Pea ʻi hono hongofulu ma valu ʻoe taʻu ʻoe tuʻi ko Sosaia, naʻe fekau ai ʻe he tuʻi ʻa Safani ko e foha ʻo ʻAsalia, ko e foha ʻo Mesulami, ko e tangata tohi, ki he fale ʻo Sihova ʻo pehē,
A los diez y ocho años del rey Josías, aconteció que envió el rey a Safán, hijo de Azalia, hijo de Mesulam, escriba, a la casa de Jehová, diciendo:
4 “ʻAlu hake kia Hilikia ko e taulaʻeiki lahi, koeʻuhi ke ne lau ʻae siliva ʻaia kuo ʻomi ki he fale ʻo Sihova, ʻaia kuo tānaki ʻe he kau leʻo matapā mei he kakai:
Vé a Helcías gran sacerdote: que cumpla el dinero que se ha metido en la casa de Jehová, que han cogido del pueblo las guardias de la puerta,
5 Pea tuku ke nau ʻatu ia ki he nima ʻokinautolu ʻoku fai ʻae ngāue, ʻakinautolu ʻoku ekinaki ʻi he tauhi fale ʻo Sihova: pea tuku ke nau ʻatu ia ki he kau ngāue ʻoku ngāue ʻi he fale ʻo Sihova, ke nau ngaohi ke lelei ʻae ngaahi potu maumau ʻoe fale,
Y que lo pongan en manos de los que hacen la obra, que tienen cargo de la casa de Jehová, y que lo entreguen a los que hacen la obra en la casa de Jehová, para reparar las aberturas de la casa:
6 Ki he kau tufunga ʻakau, mo e kau langa fale, mo e kau tufunga maka, pea ke fakatau ʻae ngaahi ʻakau, mo e ngaahi maka kuo tātā ke ngaohi ʻaki ʻae fale.
A los carpinteros, a los maestros y albañiles, para comprar madera y piedra de cantería, para reparar la casa.
7 Ka naʻe ʻikai ha ʻeke ʻe fai kiate kinautolu ʻi he ngaahi paʻanga naʻe ʻatu ki honau nima, koeʻuhi naʻa nau fai angatonu pe.”
Y que no se les cuente el dinero, que se les diere en poder, porque ellos hacen con fidelidad.
8 Pea naʻe pehē ʻe Hilikia ko e taulaʻeiki lahi kia Safani ko e tangata tohi, “Kuo u ʻilo ʻae tohi ʻoe fono ʻi he fale ʻo Sihova.” Pea naʻe ʻatu ʻe Hilikia ʻae tohi kia Safani, pea naʻa ne lau ia.
Y dijo Helcías gran sacerdote, a Safán escriba: El libro de la ley he hallado en la casa de Jehová. Y Helcías dio el libro a Safán, y leyólo.
9 Pea naʻe haʻu ʻa Safani ko e tangata tohi ki he tuʻi, pea ne toe ʻomi ʻae lea ki he tuʻi, ʻo pehē, “Kuo tānaki ʻe hoʻo kau tamaioʻeiki ʻae ngaahi paʻanga naʻe ʻilo ʻi he fale, pea kuo ʻatu ia ki he nima ʻokinautolu ʻoku fai ʻae ngāue, ʻakinautolu ʻoku ekinaki ʻi he fale ʻo Sihova.”
Y viniendo Safán escriba al rey, dio al rey la respuesta, y dijo: Tus siervos han juntado el dinero que se halló en el templo, y lo han entregado en poder de los que hacen la obra, que tienen cargo de la casa de Jehová.
10 Pea naʻe fakahā ʻe Safani ko e tangata tohi ki he tuʻi, ʻo pehē, “Kuo tuku kiate au ʻe Hilikia ko e taulaʻeiki ha tohi.” Pea naʻe lau ia ʻe Safani ʻi he ʻao ʻoe tuʻi.
Asimismo declaró al rey Safán escriba, diciendo: Helcías el sacerdote me ha dado un libro. Y leyólo Safán delante del rey.
11 Pea ʻi he fanongo ʻae tuʻi ki he ngaahi lea ʻi he tohi ʻoe fono, naʻa ne haehae hono ngaahi kofu.
Y cuando el rey oyó las palabras del libro de la ley, rompió sus vestidos.
12 Pea naʻe fekau ʻe he tuʻi kia Hilikia ko e taulaʻeiki, mo ʻAhikami ko e foha ʻo Safani, mo ʻAkipoa ko e foha ʻo Mikaia, mo Safani ko e tangata tohi, mo ʻAsahia ko e tamaioʻeiki ʻae tuʻi, ʻo pehē,
Y mandó el rey a Helcías el sacerdote, y a Ahicam, hijo de Safán, y a Acobor, hijo de Micaia, y a Safán escriba, y a Asaia siervo del rey, diciendo;
13 “Mou ʻalu, pea fehuʻi kia Sihova koeʻuhi ko au, pea mo e kakai pea mo Siuta, ʻi he ngaahi lea ʻae tohi kuo ʻilo ni: he kuo lahi ʻae houhau ʻa Sihova ʻaia kuo tupu kiate kitautolu, ko e meʻa ʻi he ʻikai tokanga ʻa ʻetau ngaahi tamai ki he ngaahi lea ʻoe tohi, ke fai ʻo fakatatau ki he meʻa kotoa pē kuo tohi kiate kitautolu.”
Id, y preguntád a Jehová por mí, y por el pueblo, por todo Judá, a cerca de las palabras de este libro, que se ha hallado: porque grande ira de Jehová es la que ha sido encendida contra nosotros; por cuanto nuestros padres no oyeron las palabras de este libro, para hacer conforme a todo lo que nos fue escrito.
14 Ko ia naʻe ʻalu ai ʻa Hilikia ko e taulaʻeiki, mo ʻAhikami, mo ʻAkipoa, mo Safani, mo ʻAsahia kia Hulita ko e fefine palōfita, ko e uaifi ʻo Salumi, ko e foha ʻo Tikiva, ko e foha ʻo Hahasi, ko e tauhi ʻoe fale tukunga kofu: (pea naʻe nofo ia ʻi Selūsalema ʻi he fale ako: ) pea naʻa nau alea mo ia.
Entonces fue Helcías el sacerdote, y Ahicam, y Acobor, y Safán, y Asaia, a Holda profetisa, mujer de Sellum, hijo de Tecua, hijo de Araas, guarda de las vestiduras, la cual moraba en Jerusalem en la casa de la doctrina, y hablaron con ella.
15 Pea naʻe pehē ʻe ia kiate kinautolu, “ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, Tala ki he tangata naʻa ne fekauʻi ʻakimoutolu kiate au,
Y ella les dijo: Así dijo Jehová el Dios de Israel: Decíd al varón que os envió a mí:
16 ‌ʻOku pehē mai ʻe Sihova, Vakai te u ʻomi ʻae kovi ki he potu ni, pea ki hono kakai, ʻio, ʻae ngaahi lea kotoa pē ʻae tohi ʻaia kuo lau ʻe he tuʻi ʻo Siuta:
Así dijo Jehová: He aquí, yo traigo mal sobre este lugar, y sobre los que en él moran, es a saber, todas las palabras del libro que ha leído el rey de Judá:
17 Ko e meʻa ʻi heʻenau liʻaki au, pea kuo nau tutu ʻae meʻa namu kakala ki he ngaahi ʻotua kehe, koeʻuhi ke nau fakatupu ʻeku houhau ʻaki ʻae ngaahi ngāue kotoa pē ʻa honau nima: ko ia ʻe tupu ai ʻeku houhau ki he potu ni, pea ʻe ʻikai fuʻifuʻiʻi.
Por cuanto me dejaron a mí, y quemaron perfumes a dioses ajenos, provocándome a ira en toda obra de sus manos; y mi furor se ha encendido contra este lugar, y no se apagará.
18 Ka te mou lea ki he tuʻi ʻo Siuta ʻaia naʻa ne fekauʻi ʻakimoutolu ke fehuʻi kia Sihova, ʻo pehē, ʻOku pehē mai ʻe Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, Ko e meʻa ʻi he ngaahi lea ʻaia kuo ke ongoʻi:
Mas al rey de Judá, que os ha enviado para que preguntaseis a Jehová, diréis así: Así dijo Jehová el Dios de Israel: Por cuanto oíste las palabras del libro,
19 Koeʻuhi naʻe ongongofua ho loto, pea kuo ke fakavaivaiʻi koe ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻi hoʻo fanongo ʻaia naʻaku lea ki ai ki he potu ni, pea ki hono kakai, koeʻuhi ke nau hoko ko e ʻauhia, mo e malaʻia, pea kuo ke haehae ho ngaahi kofu, pea tangi ʻi hoku ʻao; ʻoku pehē ʻe Sihova, Kuo u ongoʻi koe foki.”
Y tu corazón se enterneció, y te humillaste delante de Jehová, cuando oíste lo que yo he pronunciado contra este lugar, y contra sus moradores, que serían asolados y malditos; y rompiste tus vestidos, y lloraste en mi presencia, también yo te he oído, dice Jehová.
20 Ko ia, vakai, Te u fakataha koe mo hoʻo ngaahi tamai, pea ʻe tānaki koe ki ho tanuʻanga ʻi he melino; pea ʻe ʻikai mamata ʻe ho mata ki he kovi kotoa pē ʻaia te u ʻomi ki he potu ni. Pea naʻa nau toe ʻomi mo e lea ki he tuʻi.
Por tanto he aquí, yo te apañaré con tus padres, y tú serás apañado a tu sepulcro en paz: y no verán tus ojos todo el mal, que yo traigo sobre este lugar. Y ellos dieron al rey la respuesta.

< 2 Tuʻi 22 >