< 2 Tuʻi 14 >

1 ‌ʻI hono ua ʻoe taʻu ʻo Soasi ko e foha ʻo Sihoaasi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli naʻe pule ʻa ʻAmasia ko e foha ʻo Soasi ko e tuʻi ʻo Siuta.
No segundo ano de Joás, filho de Joaaz, rei de Israel, o Amazonas, filho de Joás, rei de Judá, começou a reinar.
2 Naʻe uofulu ma nima ʻae taʻu ʻo ʻene motuʻa ʻi heʻene kamata pule, pea naʻa ne pule ʻi Selūsalema, ʻi he taʻu ʻe uofulu ma hiva. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Sihoatani, ʻo Selūsalema.
Ele tinha vinte e cinco anos quando começou a reinar; e reinou vinte e nove anos em Jerusalém. O nome de sua mãe era Jehoaddin de Jerusalém.
3 Pea naʻe fai ʻe ia ʻae meʻa naʻe lelei ʻi he ʻao ʻo Sihova, ka naʻe ʻikai ke ne tatau mo Tevita ko ʻene tamai: naʻa ne fai ʻo fakatatau mo e meʻa kotoa pē naʻe fai ʻe Soasi ko ʻene tamai.
Ele fez o que era certo aos olhos de Iavé, mas não como Davi, seu pai. Ele fez de acordo com tudo o que Joás, seu pai, havia feito.
4 Ka neongo ia naʻe ʻikai ʻave ʻae ngaahi potu māʻolunga: naʻe kei fai ʻe he kakai ʻae feilaulau mo e tutu ʻae meʻa namu kakala ʻi he ngaahi potu māʻolunga.
No entanto, os lugares altos não foram tirados. O povo ainda sacrificou e queimou incenso nos lugares altos.
5 Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi heʻene tuʻumaʻu leva ʻae puleʻanga ki hono nima, naʻa ne tāmateʻi ʻa ʻene kau tamaioʻeiki ʻakinautolu naʻe fakapoongi ʻae tuʻi ko ʻene tamai.
Assim que o reino foi estabelecido em suas mãos, ele matou seus servos que haviam matado o rei seu pai,
6 Ka naʻe ʻikai tāmateʻi ʻe ia ʻae fānau ʻae kau fakapō: kae hangē ko ia ʻoku tohi ʻi he tohi ʻoe fono ʻa Mōsese, ʻaia naʻe fekau ai ʻe Sihova, ʻo pehē, “ʻE ʻikai tāmateʻi ʻae tamai koeʻuhi ko e fānau, pe tāmateʻi ʻae fānau koeʻuhi ko ʻenau ngaahi tamai; ka ʻe tāmateʻi ʻae tangata taki taha koeʻuhi ko ʻene angahala ʻaʻana pe.”
mas os filhos dos assassinos que ele não matou, de acordo com o que está escrito no livro da lei de Moisés, como mandou Javé, dizendo: “Os pais não serão mortos pelos filhos, nem os filhos serão mortos pelos pais; mas cada homem morrerá por seu próprio pecado”.
7 Naʻa ne tāmateʻi ʻae kakai ʻItomi ʻe tokotaha mano, ʻi he teleʻa ʻoe māsima, pea naʻa ne kapa ʻa Sila ʻi he tau, pea naʻa ne ui ʻa hono hingoa ko Sokitili ʻo aʻu mai ki he ʻaho ni.
Ele matou dez mil Edomitas no Vale do Sal, e tomou Sela pela guerra, e chamou seu nome de Joktheel, até hoje.
8 Pea naʻe kouna ʻe ʻAmasia ʻae kau talafekau kia Soasa, ko e foha ʻo Sihoaasi ko e foha ʻo Sehu, ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, ʻo pehē, “Haʻu, ke ta fesiofaki ʻakitaua ko e mata ki he mata.”
Então Amaziah enviou mensageiros a Jehoash, o filho de Jehoahaz, filho de Jeú, rei de Israel, dizendo: “Venham, vamos nos olhar na cara”.
9 Pea naʻe fekau ʻe Soasa ko e tuʻi ʻo ʻIsileli kia ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻo pehē, “Naʻe fekau atu ʻe he talatalaʻāmoa ʻaia naʻe ʻi Lepanoni ki he sita ʻaia naʻe ʻi Lepanoni, ʻo ne pehē, ‘Foaki mai ho ʻofefine ki hoku foha kena mali:’ pea naʻe ʻalu ange ha manu fekai naʻe nofo ʻi Lepanoni, ʻo ne malamalaki hifo ʻae talatalaʻāmoa.”
Jehoash o rei de Israel enviou ao Amazonas, rei de Judá, dizendo: “O cardo que estava no Líbano enviou ao cedro que estava no Líbano, dizendo: 'Dê sua filha a meu filho como esposa'. Então passou um animal selvagem que estava no Líbano, e pisoteou o cardo.
10 Ko e moʻoni kuo ke teʻia ʻa ʻItomi, pea kuo angahiki ai ho loto: ke ke monūʻia, pea ke nofo ai pe ʻi ho fale: he koeʻumaʻā ʻa hoʻo lavea ʻi he kaunoa pe, mo ke hinga ai, ʻio, ʻa koe, pea mo Siuta fakataha mo koe?
Você realmente atingiu Edom, e seu coração o levantou. Desfrute a glória disso, e fique em casa; pois por que você deveria se intrometer em seu mal, para que você caia, até mesmo você, e Judá com você”?
11 Ka naʻe ʻikai fie fakaongo ʻa ʻAmasia ki ai. Ko ia naʻe ʻalu hake ai ʻa Soasa ko e tuʻi ʻo ʻIsileli; pea naʻe fesiofaki ia mo ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ko e mata ki he mata ʻi Pete-Semesi ʻaia ʻoku ʻi Siuta.
Mas o Amaziah não quis ouvir. Então Jeoás, rei de Israel, subiu; e ele e o Amazias, rei de Judá, olharam um para o outro no rosto de Beth Shemesh, que pertence a Judá.
12 Pea naʻe teʻia ʻa Siuta ʻi he ʻao ʻo ʻIsileli; pea naʻe hola ʻae tangata taki taha ki hono fale fehikitaki.
Judá foi derrotado por Israel; e cada homem fugiu para sua tenda.
13 Pea naʻe maʻu ʻa ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ko e foha ʻo Soasa ko e foha ʻo ʻAhasia, ʻe Soasa ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, ʻi Pete-Semesi, ʻo ne ʻomi ki Selūsalema, pea ne holoki hifo ʻae ʻa ʻo Selūsalema mei he matapā ʻo ʻIfalemi, ʻo aʻu ki he matapā ʻoe tuliki, ko e hanga ʻe valungeau.
Jeoás, rei de Israel, levou o Amazias, rei de Judá, filho de Jeoás, filho de Acazias, a Bete-Semes e veio a Jerusalém, depois derrubou o muro de Jerusalém desde a porta de Efraim até a porta da esquina, quatrocentos côvados.
14 Pea naʻa ne toʻo ʻae koula kotoa pē mo e siliva, pea mo e ngaahi nāunau naʻe ʻilo ʻi he fale ʻo Sihova, pea ʻi he tukunga koloa ʻoe fale ʻoe tuʻi, pea mo e kau pōpula, pea ne toe ʻalu ai ki Samēlia.
Ele levou todo o ouro e prata e todos os vasos que foram encontrados na casa de Iavé e nos tesouros da casa do rei, os reféns também, e voltou para Samaria.
15 Pea ko eni ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Soasa, ʻaia naʻa ne fai, pea mo ʻene mālohi, pea mo ʻene tau mo ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli?
Agora o resto dos atos de Jeoás que ele fez, e seu poder, e como ele lutou com o Amazonas, rei de Judá, não estão escritos no livro das crônicas dos reis de Israel?
16 Pea naʻe mohe ʻa Soasa mo ʻene ngaahi tamai, pea naʻe fai hono putu ki Samēlia fakataha mo e ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli; pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe Selopoami ko hono foha.
Jeoás dormiu com seus pais, e foi enterrado em Samaria com os reis de Israel; e Jeroboão seu filho reinou em seu lugar.
17 Pea ko ʻAmasia ko e foha ʻo Soasi ko e tuʻi ʻo Siuta naʻe moʻui ia hili ʻae pekia ʻa Soasa ko e foha ʻo Sihoaasi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma nima.
Amaziah, filho de Joás, rei de Judá, viveu após a morte de Jeoás, filho de Jeoacaz, rei de Israel, quinze anos.
18 Pea ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa ʻAmasia, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo Siuta?
Agora o resto dos atos do Amazonas, não estão escritos no livro das crônicas dos reis de Judá?
19 Ka ko eni, naʻa nau teuteu ke fai ʻae lapa kiate ia ʻi Selūsalema: pea naʻa ne hola ki Lakisi; ka naʻa nau fekau ke tuli ia ki Lakisi, pea naʻa nau tāmate ia ʻi ai.
Eles fizeram uma conspiração contra ele em Jerusalém, e ele fugiu para Laquis; mas mandaram atrás dele para Laquis e o mataram lá.
20 Pea naʻa nau fakaheka ia mo ʻomi ia ʻi he fanga hoosi: pea naʻe tanu ia ʻi Selūsalema fakataha mo ʻene ngaahi tamai ʻi he Kolo ʻo Tevita.
Eles o trouxeram em cavalos, e ele foi enterrado em Jerusalém com seus pais, na cidade de Davi.
21 Pea naʻe ʻave ʻa ʻAsalia ʻe he kakai kotoa pē ʻi hono hongofulu ma nima ʻo ʻene taʻu, mo nau fakanofo ia ke tuʻi ko e fetongi ʻo ʻene tamai ko ʻAmasia.
Todo o povo de Judá tomou Azarias, que tinha dezesseis anos de idade, e o fez rei no lugar de seu pai Amazonas.
22 Naʻa ne langa ʻe ia ʻa ʻElati, mo ne toe ʻange ia ki Siuta, ʻi he ʻene hili ʻae mohe ʻae tuʻi ki heʻene ngaahi tamai.
Ele construiu Elath e o restituiu a Judá. Depois disso, o rei dormiu com seus pais.
23 ʻI hono hongofulu ma nima ʻoe taʻu ʻa ʻAmasia ko e foha ʻo Soasi ko e tuʻi ʻo Siuta, naʻe kamata pule ʻi Samēlia ʻa Selopoami ko e foha ʻo Soasi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, pea naʻa ne pule ʻi he taʻu ʻe fāngofulu ma taha.
No décimo quinto ano do Amazonas, filho de Joás, rei de Judá, Jeroboão, filho de Joás, rei de Israel, começou a reinar em Samaria por quarenta e um anos.
24 Pea naʻa ne fai ʻe ia ʻae kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova: naʻe ʻikai mahuʻi ia mei he ngaahi angahala ʻa Selopoami ko e foha ʻo Nipati, ʻaia naʻe fakaangahalaʻi ʻa ʻIsileli.
Ele fez o que era mau aos olhos de Iavé. Ele não se afastou de todos os pecados de Jeroboão, filho de Nebate, com os quais ele fez Israel pecar.
25 Naʻa ne toe fokotuʻu ʻae ngataʻanga ʻo ʻIsileli mei he hūʻanga ʻo Hemati ʻo aʻu ki he tahi ʻoe potu tokalelei, ʻo hangē ko e folofola ʻa Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, ʻaia naʻa ne folofolaʻaki ʻi heʻene tamaioʻeiki ko Siona, ko e foha ʻo ʻAmitai, ko e palōfita, ʻaia naʻe nofo ʻi Katihefeli.
Ele restaurou a fronteira de Israel desde a entrada de Hamath até o mar de Arabah, segundo Javé, a palavra do Deus de Israel, que ele falou por seu servo Jonas, filho de Amitai, o profeta, que era de Gate Hepher.
26 He naʻe ʻafioʻi ʻe Sihova ʻae mamahi ʻo ʻIsileli, ʻa ʻene kovi lahi ʻaupito: he naʻe ʻikai kei ai ha niʻihi naʻe nofo ʻi lotoʻā pe ʻalu kituʻa, pe ha taha ke tokoni ʻa ʻIsileli.
Para Javé viu a aflição de Israel, que era muito amarga para todos, escrava e livre; e não havia nenhum ajudante para Israel.
27 Pea naʻe ʻikai pehē ʻe Sihova te ne tāmateʻi ʻae hingoa ʻo ʻIsileli mei he lalo langi: ka naʻa ne fakamoʻui ʻakinautolu ʻi he nima ʻo Selopoami ko e foha ʻo Soasi.
Javé não disse que apagaria o nome de Israel de debaixo do céu; mas ele os salvou pela mão de Jeroboão, o filho de Joás.
28 Pea ko eni, ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Selopoami, mo e meʻa kotoa pē naʻa ne fai, pea mo ʻene mālohi, ʻae anga ʻo ʻene faʻa tau, pea mo e meʻa naʻa ne toe maʻu ai ʻa Tamasikusi, mo Hemati, ʻaia naʻe kau ki Siuta, ke ʻia ʻIsileli ia, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli?
Agora o resto dos atos de Jeroboão, e tudo o que ele fez, e seu poder, como ele lutou, e como ele recuperou Damasco, e Hamath, que tinha pertencido a Judá, para Israel, não estão escritos no livro das crônicas dos reis de Israel?
29 Pea naʻe mohe ʻa Selopoami mo ʻene ngaahi tamai, ʻio, ʻae ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli; pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe hono foha ko Sakalia.
Jeroboão dormiu com seus pais, mesmo com os reis de Israel; e Zacarias, seu filho, reinou em seu lugar.

< 2 Tuʻi 14 >