< 2 Meʻa Hokohoko 23 >

1 Pea naʻe fakamālohi ia ʻe Sihoiata ʻi hono fitu ʻoe taʻu, ʻo ne ʻomi ʻae ngaahi ʻeiki pule ʻoe ngaahi teau [mo ]ʻAsalia ko e foha ʻo Silahami, mo ʻIsimeʻeli ko e foha ʻo Sihohanani, mo ʻAsalia ko e foha ʻo ʻOpeti, mo Māseia ko e foha ʻo ʻAtaia, mo Ilisafate ko e foha ʻo Sikili, ʻonau fefuakavaʻaki.
Mas no sétimo ano Joiada se esforçou, e tomou consigo em aliança aos comandantes de cem, Azarias, filho de Jeroão, e a Ismael, filho de Joanã, e a Azarias, filho de Obede, e a Maaseias, filho de Adaías, e a Elisafate, filho de Zicri;
2 Pea naʻa nau ʻalu fano pe ʻi Siuta, ʻonau tānaki ʻae kau Livai mei he ngaahi kolo kotoa pē ʻo Siuta, mo e kau tuʻukimuʻa ʻi he ngaahi tamai ʻa ʻIsileli, pea nau haʻu ki Selūsalema.
Os quais rodeando por Judá, juntaram os levitas de todas as cidades de Judá, e aos príncipes das famílias de Israel, e vieram a Jerusalém.
3 Pea naʻe fai ʻae fuakava ki he tuʻi ʻe he kakai kotoa pē ʻi he fale ʻoe ʻOtua. Pea naʻe pehē ʻe ia kiate kinautolu, “Vakai, ʻe pule ʻae foha ʻoe tuʻi, ʻo hangē ko ia naʻe folofolaʻaki ʻe Sihova ki he ngaahi foha ʻo Tevita.
E toda a multidão fez aliança com o rei na casa de Deus. E ele lhes disse: Eis que o filho do rei, o qual reinará, como o SENHOR o tem dito dos filhos de Davi.
4 Ko eni ʻae meʻa te mou fai: Ko hono tolu ʻoe vahe ʻomoutolu ʻoku hū ki loto ʻi he ʻaho tapu ʻoe kau taulaʻeiki mo e kau Livai, te mou leʻo matapā:
O que haveis de fazer é: a terceira parte de vós, os que entram de semana, estarão de porteiros com os sacerdotes e os levitas;
5 Pea ko hono vahe tolu [ʻe taha ]te mou ʻi he fale ʻoe tuʻi: pea ko hono tolu ʻoe vahe ʻe ʻi he matapā ʻoe tuʻunga: pea ʻe ʻi he ngaahi lotoʻā ʻoe fale ʻo Sihova ʻae kakai kotoa pē.
E a terceira parte, à casa do rei; e a terceira parte, à porta do fundamento: e todo o povo estará nos pátios da casa do SENHOR.
6 Kaeʻoua naʻa hū ha niʻihi ki he fale ʻo Sihova ka ko e kau taulaʻeiki, mo kinautolu ʻi he kau Livai ʻoku tauhi: ʻe hū ki ai ʻakinautolu, he ʻoku nau māʻoniʻoni: ka ke tauhi ʻe he kakai kotoa pē ʻae leʻo ʻo Sihova.
E ninguém entre na casa do SENHOR, a não ser os sacerdotes e levitas que servem: estes entrarão, porque estão consagrados; e todo o povo fará a guarda do SENHOR.
7 Pea ke tuʻu ʻo ʻāʻi ʻae tuʻi ʻe he kau Livai ʻo takatakai, ʻo taki taha ʻae tangata mo ʻene mahafu ʻi hono nima: pea ʻilonga ha tokotaha kehe ʻoku hū ki he fale, ʻe tāmateʻi ia: ka ke ʻi he tuʻi ʻakimoutolu ʻi heʻene hū ki loto, mo ʻene hū kituʻa.”
E os levitas rodearão ao rei por todas as partes, e cada um terá suas armas na mão; e qualquer um que entrar na casa, morra: e estareis com o rei quando entrar, e quando sair.
8 Ko ia, naʻe fai ʻe he kau Livai mo Siuta kotoa pē ʻae meʻa kotoa pē naʻe fekau ʻe Sihoiata ko e taulaʻeiki kiate kinautolu, ʻonau ʻave taki taha hono kau tangata ʻaia naʻe tonu ke hū ki loto ʻi he ʻaho tapu, mo kinautolu naʻe tonu ke ʻalu kituʻa ʻi he ʻaho tapu: he naʻe ʻikai tuku ke ʻalu ʻe Sihoiata ʻae kau leʻo.
E os levitas e todo Judá o fizeram tudo como o havia mandado o sacerdote Joiada: e tomou cada um os seus, os que entravam de semana, e os que saíam o sábado: porque o sacerdote Joiada não deu licença às companhias.
9 Pea naʻe tufaki foki ʻe Sihoiata ko e taulaʻeiki ki he kau ʻeiki pule ʻoe ngaahi teau ʻae ngaahi tao mo e ngaahi pā, mo e ngaahi fakaū, ʻaia naʻe ʻoe tuʻi ko Tevita, ʻaia naʻe ʻi he fale ʻoe ʻOtua.
Deu também o sacerdote Joiada aos comandantes de cem as lanças, paveses e escudos que haviam sido do rei Davi, que estavam na casa de Deus;
10 Pea naʻa ne fakaʻotu ʻae kakai kotoa pē, ʻae tangata taki taha mo ʻene mahafutau ʻi hono nima, mei he nima toʻomataʻu ʻoe fale tapu ki he nima toʻohema ʻoe faletapu, ʻo ofi ki he feilaulauʻanga mo e faletapu, ʻo takatakai ʻo ofi ki he tuʻi.
E pôs em ordem a todo o povo, tendo cada um sua espada na mão, desde o canto direito do templo até o esquerdo, até o altar e a casa, em derredor do rei por todas as partes.
11 Pea hili ia naʻa nau ʻomi kituʻa ʻae foha ʻoe tuʻi, pea nau ʻai ʻae tatā fakatuʻi kiate ia, pea ʻatu kiate ia ʻae fuakava, pea fakanofo ia ko e tuʻi. Pea naʻe pani ʻaki ia ʻae lolo ʻe Sihoiata mo hono ngaahi foha, ʻo ne pehē, “Ke fakamoʻui ʻe he ʻOtua ʻae tuʻi.”
Então tiraram ao filho do rei, e puseram-lhe a coroa e o testemunho, e fizeram-lhe rei; e Joiada e seus filhos lhe ungiram, dizendo logo: Viva o rei!
12 Pea ʻi he fanongo ʻe ʻAtalia ki he ʻuʻulu ʻoe kakai ʻi he lele mo e fakamālō ki he tuʻi, naʻe haʻu ia ki he kakai ki he loto fale ʻo Sihova:
E quando Atalia ouviu o estrondo da gente que corria, e dos que bendiziam ao rei, veio ao povo à casa do SENHOR;
13 Pea sio ia, pea vakai, naʻe tuʻu ʻae tuʻi ʻi hono pou ʻi he hūʻanga: pea naʻe ofi ki he tuʻi ʻae houʻeiki mo e ngaahi meʻalea: pea naʻe fiefia ʻae kakai kotoa pē ʻoe fonua, ʻonau ifi ʻae ngaahi meʻalea, mo e kau hiva foki mo e ngaahi meʻa faiva, mo kinautolu naʻe ako ke hiva ʻae fakamālō. Pea naʻe hae hono kofu ʻe ʻAtalia, ʻo ne pehē, “Ko e lapa, ko e lapa.”
E olhando, viu ao rei que estava junto a sua coluna à entrada, e os príncipes e os trombetas junto ao rei, e que todo o povo da terra fazia alegrias, e soavam buzinas, e cantavam com instrumentos de música os que sabiam louvar. Então Atalia rasgou seus vestidos, e disse: Traição! Traição!
14 Pea naʻe ʻomi ai ʻe Sihoiata ko e taulaʻeiki ʻae kau ʻeiki pule ʻoe ngaahi teau ʻaia naʻe fakanofo ki he ngaahi tau, ʻo ne pehē kiate kinautolu, “ʻAve ia ki he mamaʻo mei he ngaahi fakangatangataʻanga: pea ko ia ʻe muimui ʻiate ia ke tāmateʻi ia ʻaki ʻae heletā.” He naʻe pehē ʻe he taulaʻeiki, “ʻOua naʻa tāmateʻi ia ʻi he fale ʻo Sihova.”
E tirando o sacerdote Joiada os comandantes de cem e capitães do exército, disse-lhes: Tirai-a fora do recinto; e o que a seguir, morra à espada: porque o sacerdote havia mandado que não a matassem na casa do SENHOR.
15 Ko ia naʻa nau puke ia ʻaki honau nima: pea ʻi heʻene hoko ki he hūʻanga ʻoe matapā ʻoe fanga hoosi ʻo ofi ki he fale ʻoe tuʻi, naʻa nau tāmateʻi ia ʻi ai.
Eles, pois, a detiveram, e logo que havia ela passado a entrada da porta dos cavalos da casa do rei, ali a mataram.
16 Pea naʻe fai ʻe Sihoiata ʻae fuakava, ʻaia mo e kakai kotoa pē, pea mo e tuʻi, koeʻuhi ke nau hoko ko e kakai ʻa Sihova.
E Joiada fez pacto entre si e todo o povo e o rei, que seriam povo do SENHOR.
17 Pea naʻe ʻalu ai ʻae kakai kotoa pē ki he fale ʻo Peali, pea holoki hifo ia ʻo maumauʻi, pea laiki hono ngaahi feilaulauʻanga mo hono ngaahi fakatātā ke fakaikiiki, pea nau tāmateʻi ʻa Metani ko e taula ʻo Peali ʻi he ʻao ʻoe ngaahi feilaulauʻanga.
Depois disto entrou todo o povo no templo de Baal, e derrubaram-no, e também seus altares; e fizeram pedaços suas imagens, e mataram diante dos altares a Matã, sacerdote de Baal.
18 Pea naʻe fakanofo ʻe Sihoiata ʻae ngaahi matāpule ʻoe fale ʻo Sihova ʻi he pule ʻae kau taulaʻeiki mo e kau Livai, ʻaia naʻe tufaki ʻe Tevita ʻi he fale ʻo Sihova, ke ʻatu ʻae ngaahi feilaulau tutu, ʻo hangē ko ia naʻe tohi ʻi he fono ʻa Mōsese, ʻaki ʻae fiefia mo e hiva, ʻo hangē ko ia naʻe tuʻutuʻuni ʻe Tevita.
Logo ordenou Joiada os ofícios na casa do SENHOR sob a mão dos sacerdotes e levitas, segundo Davi os havia distribuído na casa do SENHOR, para oferecer ao SENHOR os holocaustos, como está escrito na lei de Moisés, com alegria e cantares, conforme a ordenação de Davi.
19 Pea ne fakanofo ʻae kau leʻo ʻi he ngaahi matapā ʻi he fale ʻo Sihova, koeʻuhi ke ʻoua naʻa hū ki ai ha tokotaha naʻe taʻemaʻa ʻi ha meʻa ʻe taha.
Pôs também porteiros às portas da casa do SENHOR, para que por nenhuma via entrasse nenhum imundo.
20 Pea naʻe ʻave ʻe ia ʻae ngaahi ʻeiki pule ʻoe ngaahi teau, mo e houʻeiki, mo e kau pule ʻoe kakai, pea mo e kakai kotoa pē ʻoe fonua, ʻo ne ʻomi ʻae tuʻi mei he fale ʻo Sihova: pea naʻa nau hū ʻi he matapā māʻolunga ki he fale ʻoe tuʻi, pea naʻe fakanofo ʻae tuʻi ki he nofoʻa fakatuʻi ʻoe puleʻanga.
Tomou depois os comandantes de cem, e os principais, e os que governavam o povo; e a todo o povo da terra, e levou ao rei da casa do SENHOR; e vindo até o meio da porta maior da casa do rei, assentaram ao rei sobre o trono do reino.
21 Pea naʻe fiefia ʻae kakai kotoa pē ʻoe fonua: pea naʻe fiemālie ʻae kolo, hili ʻenau tāmateʻi ʻa ʻAtalia ʻaki ʻae heletā.
E todo o povo daquela terra se alegrou; e a cidade ficou em paz, depois de terem matado Atalia à espada.

< 2 Meʻa Hokohoko 23 >