< 2 Meʻa Hokohoko 23 >

1 Pea naʻe fakamālohi ia ʻe Sihoiata ʻi hono fitu ʻoe taʻu, ʻo ne ʻomi ʻae ngaahi ʻeiki pule ʻoe ngaahi teau [mo ]ʻAsalia ko e foha ʻo Silahami, mo ʻIsimeʻeli ko e foha ʻo Sihohanani, mo ʻAsalia ko e foha ʻo ʻOpeti, mo Māseia ko e foha ʻo ʻAtaia, mo Ilisafate ko e foha ʻo Sikili, ʻonau fefuakavaʻaki.
Nell'anno settimo Ioiadà, sentendosi sicuro, prese i capi di centurie, cioè Azaria, figlio di Ierocam, Ismaele figlio di Giovanni, Azaria figlio di Obed, Maaseia figlio di Adaia, ed Elisafàt figlio di Zicrì, e concluse un'alleanza con loro.
2 Pea naʻa nau ʻalu fano pe ʻi Siuta, ʻonau tānaki ʻae kau Livai mei he ngaahi kolo kotoa pē ʻo Siuta, mo e kau tuʻukimuʻa ʻi he ngaahi tamai ʻa ʻIsileli, pea nau haʻu ki Selūsalema.
Percorsero Giuda e radunarono i leviti da tutte le città di Giuda e i capi dei casati di Israele; essi vennero in Gerusalemme.
3 Pea naʻe fai ʻae fuakava ki he tuʻi ʻe he kakai kotoa pē ʻi he fale ʻoe ʻOtua. Pea naʻe pehē ʻe ia kiate kinautolu, “Vakai, ʻe pule ʻae foha ʻoe tuʻi, ʻo hangē ko ia naʻe folofolaʻaki ʻe Sihova ki he ngaahi foha ʻo Tevita.
Tutta l'assemblea concluse un'alleanza con il re nel tempio di Dio. Ioiadà disse loro: «Ecco il figlio del re. Deve regnare come ha promesso il Signore ai figli di Davide.
4 Ko eni ʻae meʻa te mou fai: Ko hono tolu ʻoe vahe ʻomoutolu ʻoku hū ki loto ʻi he ʻaho tapu ʻoe kau taulaʻeiki mo e kau Livai, te mou leʻo matapā:
Questo è ciò che dovrete fare: un terzo fra quelli di voi che prendono servizio il sabato, sacerdoti e leviti, monterà la guardia alle porte;
5 Pea ko hono vahe tolu [ʻe taha ]te mou ʻi he fale ʻoe tuʻi: pea ko hono tolu ʻoe vahe ʻe ʻi he matapā ʻoe tuʻunga: pea ʻe ʻi he ngaahi lotoʻā ʻoe fale ʻo Sihova ʻae kakai kotoa pē.
un altro terzo starà nella reggia e un terzo alla porta di Iesod, mentre tutto il popolo starà nei cortili del tempio.
6 Kaeʻoua naʻa hū ha niʻihi ki he fale ʻo Sihova ka ko e kau taulaʻeiki, mo kinautolu ʻi he kau Livai ʻoku tauhi: ʻe hū ki ai ʻakinautolu, he ʻoku nau māʻoniʻoni: ka ke tauhi ʻe he kakai kotoa pē ʻae leʻo ʻo Sihova.
Nessuno entri nel tempio, se non i sacerdoti e i leviti di servizio; costoro vi entreranno, perché essi sono santificati; tutto il popolo osserverà l'ordine del Signore.
7 Pea ke tuʻu ʻo ʻāʻi ʻae tuʻi ʻe he kau Livai ʻo takatakai, ʻo taki taha ʻae tangata mo ʻene mahafu ʻi hono nima: pea ʻilonga ha tokotaha kehe ʻoku hū ki he fale, ʻe tāmateʻi ia: ka ke ʻi he tuʻi ʻakimoutolu ʻi heʻene hū ki loto, mo ʻene hū kituʻa.”
I leviti circonderanno il re, ognuno con l'arma in pugno; chiunque tenti di entrare nel tempio sia messo a morte. Essi staranno vicino al re seguendolo in ogni movimento».
8 Ko ia, naʻe fai ʻe he kau Livai mo Siuta kotoa pē ʻae meʻa kotoa pē naʻe fekau ʻe Sihoiata ko e taulaʻeiki kiate kinautolu, ʻonau ʻave taki taha hono kau tangata ʻaia naʻe tonu ke hū ki loto ʻi he ʻaho tapu, mo kinautolu naʻe tonu ke ʻalu kituʻa ʻi he ʻaho tapu: he naʻe ʻikai tuku ke ʻalu ʻe Sihoiata ʻae kau leʻo.
I leviti e tutti quelli di Giuda fecero quanto aveva comandato il sacerdote Ioiadà. Ognuno prese i suoi uomini, quelli che entravano in servizio di sabato come quelli che smontavano di sabato, perché il sacerdote Ioiadà non aveva licenziato le classi uscenti.
9 Pea naʻe tufaki foki ʻe Sihoiata ko e taulaʻeiki ki he kau ʻeiki pule ʻoe ngaahi teau ʻae ngaahi tao mo e ngaahi pā, mo e ngaahi fakaū, ʻaia naʻe ʻoe tuʻi ko Tevita, ʻaia naʻe ʻi he fale ʻoe ʻOtua.
Il sacerdote Ioiadà diede ai capi delle centurie lance, scudi grandi e piccoli, gia appartenenti al re Davide e allora depositati nel tempio di Dio.
10 Pea naʻa ne fakaʻotu ʻae kakai kotoa pē, ʻae tangata taki taha mo ʻene mahafutau ʻi hono nima, mei he nima toʻomataʻu ʻoe fale tapu ki he nima toʻohema ʻoe faletapu, ʻo ofi ki he feilaulauʻanga mo e faletapu, ʻo takatakai ʻo ofi ki he tuʻi.
Mise tutto il popolo, ognuno con l'arma in pugno, nel lato meridionale e nel lato settentrionale del tempio, lungo l'altare e l'edificio, in modo da circondare il re.
11 Pea hili ia naʻa nau ʻomi kituʻa ʻae foha ʻoe tuʻi, pea nau ʻai ʻae tatā fakatuʻi kiate ia, pea ʻatu kiate ia ʻae fuakava, pea fakanofo ia ko e tuʻi. Pea naʻe pani ʻaki ia ʻae lolo ʻe Sihoiata mo hono ngaahi foha, ʻo ne pehē, “Ke fakamoʻui ʻe he ʻOtua ʻae tuʻi.”
Si fece uscire il figlio del re e gli si impose il diadema con le insegne. Lo si proclamò re; Ioiadà e i suoi figli lo unsero e poi gridarono: «Viva il re!».
12 Pea ʻi he fanongo ʻe ʻAtalia ki he ʻuʻulu ʻoe kakai ʻi he lele mo e fakamālō ki he tuʻi, naʻe haʻu ia ki he kakai ki he loto fale ʻo Sihova:
Quando sentì le grida del popolo che acclamando correva verso il re, Atalia si presentò al popolo nel tempio.
13 Pea sio ia, pea vakai, naʻe tuʻu ʻae tuʻi ʻi hono pou ʻi he hūʻanga: pea naʻe ofi ki he tuʻi ʻae houʻeiki mo e ngaahi meʻalea: pea naʻe fiefia ʻae kakai kotoa pē ʻoe fonua, ʻonau ifi ʻae ngaahi meʻalea, mo e kau hiva foki mo e ngaahi meʻa faiva, mo kinautolu naʻe ako ke hiva ʻae fakamālō. Pea naʻe hae hono kofu ʻe ʻAtalia, ʻo ne pehē, “Ko e lapa, ko e lapa.”
Guardò ed ecco, il re stava sul suo seggio all'ingresso; gli ufficiali e i trombettieri circondavano il re; tutto il popolo del paese gioiva a suon di trombe; i cantori, con gli strumenti musicali, intonavano i canti di lode. Atalia si strappò le vesti e gridò: «Tradimento, tradimento!».
14 Pea naʻe ʻomi ai ʻe Sihoiata ko e taulaʻeiki ʻae kau ʻeiki pule ʻoe ngaahi teau ʻaia naʻe fakanofo ki he ngaahi tau, ʻo ne pehē kiate kinautolu, “ʻAve ia ki he mamaʻo mei he ngaahi fakangatangataʻanga: pea ko ia ʻe muimui ʻiate ia ke tāmateʻi ia ʻaki ʻae heletā.” He naʻe pehē ʻe he taulaʻeiki, “ʻOua naʻa tāmateʻi ia ʻi he fale ʻo Sihova.”
Il sacerdote Ioiadà ordinò ai capi delle centurie, che comandavano la truppa: «Fatela uscire attraverso le file! Chi la segue sia ucciso di spada». Infatti il sacerdote aveva detto: «Non uccidetela nel tempio».
15 Ko ia naʻa nau puke ia ʻaki honau nima: pea ʻi heʻene hoko ki he hūʻanga ʻoe matapā ʻoe fanga hoosi ʻo ofi ki he fale ʻoe tuʻi, naʻa nau tāmateʻi ia ʻi ai.
Le aprirono un passaggio con le mani; essa raggiunse la reggia per l'ingresso della porta dei Cavalli e là essi l'uccisero.
16 Pea naʻe fai ʻe Sihoiata ʻae fuakava, ʻaia mo e kakai kotoa pē, pea mo e tuʻi, koeʻuhi ke nau hoko ko e kakai ʻa Sihova.
Ioiadà concluse un'alleanza tra sé, il popolo tutto e il re, che il popolo fosse cioè il popolo del Signore.
17 Pea naʻe ʻalu ai ʻae kakai kotoa pē ki he fale ʻo Peali, pea holoki hifo ia ʻo maumauʻi, pea laiki hono ngaahi feilaulauʻanga mo hono ngaahi fakatātā ke fakaikiiki, pea nau tāmateʻi ʻa Metani ko e taula ʻo Peali ʻi he ʻao ʻoe ngaahi feilaulauʻanga.
Tutti andarono nel tempio di Baal e lo demolirono; fecero a pezzi i suoi altari e le sue statue e uccisero Mattan, sacerdote di Baal, davanti agli altari.
18 Pea naʻe fakanofo ʻe Sihoiata ʻae ngaahi matāpule ʻoe fale ʻo Sihova ʻi he pule ʻae kau taulaʻeiki mo e kau Livai, ʻaia naʻe tufaki ʻe Tevita ʻi he fale ʻo Sihova, ke ʻatu ʻae ngaahi feilaulau tutu, ʻo hangē ko ia naʻe tohi ʻi he fono ʻa Mōsese, ʻaki ʻae fiefia mo e hiva, ʻo hangē ko ia naʻe tuʻutuʻuni ʻe Tevita.
Ioiadà affidò la sorveglianza del tempio ai sacerdoti e ai leviti, che Davide aveva divisi in classi per il tempio, perché offrissero olocausti al Signore, come sta scritto nella legge di Mosè, fra gioia e canti, secondo le disposizioni di Davide.
19 Pea ne fakanofo ʻae kau leʻo ʻi he ngaahi matapā ʻi he fale ʻo Sihova, koeʻuhi ke ʻoua naʻa hū ki ai ha tokotaha naʻe taʻemaʻa ʻi ha meʻa ʻe taha.
Stabilì i portieri alle porte del tempio perché non vi entrasse alcun immondo per nessun motivo.
20 Pea naʻe ʻave ʻe ia ʻae ngaahi ʻeiki pule ʻoe ngaahi teau, mo e houʻeiki, mo e kau pule ʻoe kakai, pea mo e kakai kotoa pē ʻoe fonua, ʻo ne ʻomi ʻae tuʻi mei he fale ʻo Sihova: pea naʻa nau hū ʻi he matapā māʻolunga ki he fale ʻoe tuʻi, pea naʻe fakanofo ʻae tuʻi ki he nofoʻa fakatuʻi ʻoe puleʻanga.
Prese i capi di centinaia, i notabili e quanti avevano autorità in mezzo al popolo del paese e fece scendere il re dal tempio. Attraverso la porta Superiore lo condussero nella reggia e lo fecero sedere sul trono regale.
21 Pea naʻe fiefia ʻae kakai kotoa pē ʻoe fonua: pea naʻe fiemālie ʻae kolo, hili ʻenau tāmateʻi ʻa ʻAtalia ʻaki ʻae heletā.
Tutto il popolo fu in festa e la città restò tranquilla benché Atalia fosse stata uccisa a fil di spada.

< 2 Meʻa Hokohoko 23 >