< 2 Meʻa Hokohoko 22 >

1 Pea naʻe fakanofo ʻe he kakai ʻo Selūsalema ʻa ʻAhasia ko hono foha ki mui ke tuʻi ko hono fetongi: he ko e kau tangata naʻe haʻu mo e kau ʻAlepea ki he ʻapitanga naʻa nau tāmateʻi ʻae ngaahi taʻokete kotoa pē. Ko ia, naʻe pule ʻa ʻAhasia ko e foha ʻo Siholami ko e tuʻi ʻo Siuta.
Y el pueblo de Jerusalén hizo a Ocozías, su hijo menor, rey en su lugar, porque la banda de hombres que vinieron con los árabes, al campamento había matado a todos los hijos mayores. Y Ocozías, hijo de Joram, llegó a ser rey.
2 Naʻe uofulu ma ua taʻu ʻae motuʻa ʻo ʻAhasia ʻi heʻene hoko ʻo pule, pea naʻa ne pule ʻi he taʻu pe taha ʻi Selūsalema. Ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko ʻAtalia ko e ʻofefine ʻo Omili.
Ocozías tenía veintidós años cuando comenzó a reinar, y reinó en Jerusalén por un año. El nombre de su madre era Atalía, la hija de Omri.
3 Pea naʻe ʻalu ia ʻi he ngaahi hala ʻoe fale ʻo ʻEhapi: he naʻe akonakiʻi ia ʻe heʻene faʻē ke fai angakovi.
Él siguió los caminos de la familia de Acab, porque su madre era su maestra en el mal.
4 Ko ia naʻa ne fai angakovi ʻi he ʻao ʻo Sihova ʻo hangē ko e fale ʻo ʻEhapi: he ko ʻene kau akonaki ʻakinautolu hili ʻae mate ʻa ʻene tamai, ke malaʻia ai ia.
E hizo lo malo ante los ojos del Señor, como hizo la familia de Acab; porque después de la muerte de su padre fueron sus guías para su destrucción.
5 Pea naʻe ʻalu ia foki ʻo muimui ki heʻenau fakakaukau, pea ʻalu ia mo Siholami ko e foha ʻo ʻEhapi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli ki he tau ke tauʻi ʻa Hasaeli ko e tuʻi ʻo Silia ki Lemoti-Kiliati: pea naʻe fakakafo ʻa Solami ʻe he kakai Silia.
Siguiendo su sugerencia, fue con Joram, hijo de Acab, rey de Israel, para hacer la guerra a Hazael, rey de Siria, en Ramot-Galaad: y Joram fue herido por los arqueros.
6 Pea naʻe liliu mai ia ki Sesilili ke faitoʻo ki hono ngaahi kafo ʻaia naʻa ne lavea ai ʻi Lama ʻi heʻene tauʻi ʻa Hasaeli ko e tuʻi ʻo Silia. Pea naʻe ʻalu hifo ki Sesilili ʻa ʻAsalia ko e foha ʻo Siholami ko e tuʻi ʻo Siuta ke vakai ʻa Siholami ko e foha ʻo ʻEhapi koeʻuhi naʻe mahaki ia.
Y regresó a Jezreel para curarse de las heridas que le habían causado en Ramá cuando luchaba contra Hazael, rey de Siria. Y Ocozías, hijo de Joram, rey de Judá, descendió a Jezreel para ver a Joram, hijo de Acab, porque estaba enfermo.
7 Pea ko e fakamalaʻia ʻo ʻAhasia naʻe mei he ʻOtua ʻi [heʻene ]hoko kia Solami: koeʻuhi ʻi heʻene hoko ange, naʻe ʻalu kituaʻā ia fakataha mo Siholami ke tauʻi ʻa Sehu ko e foha ʻo Nimisi, ʻaia naʻe pani ʻaki ʻae lolo ʻe Sihova ke ne motuhi ʻae fale ʻo ʻEhapi.
Ahora, por el propósito de Dios, el viaje de Ocozías para ver a Joram fue la causa de su caída: porque cuando llegó allí, salió con Joram a encontrarse con Jehú, el hijo de Nimsi, que había sido ungido por el Señor para la destrucción de la familia de Acab.
8 Pea naʻe hoko ʻo pehē, koeʻuhi ʻi he fai ʻe Sehu ʻene tautea ki he faʻahinga ʻo ʻEhapi, ʻo ne ʻilo ʻae ngaahi houʻeiki ʻo Siuta, mo e ngaahi kāinga ʻo ʻAhasia, ʻakinautolu naʻe tauhi ʻa ʻAhasia, naʻa ne tāmateʻi ʻakinautolu.
Cuando Jehú estaba efectuando el castigo de la familia de Acab, vino a los príncipes de Judá y a los hijos de los hermanos de Ocozías, los siervos de Ocozías, y los mató.
9 Pea naʻa ne kumi ʻa ʻAhasia: pea naʻa nau puke ia, (he naʻe fufū ia ʻi Samēlia) ʻo ʻomi ia kia Sehu: pea hili ʻenau tāmateʻi ia, naʻa nau tanu ia: he naʻa nau pehē, Ko e foha ia ʻo Sihosafate, ʻaia naʻe kumi kia Sihova ʻaki hono loto kotoa. Ko ia naʻe ʻikai ha mālohi ʻi he fale ʻo ʻEhapi, ke puke maʻu ʻae puleʻanga.
Y fue en busca de Ocozías; y cuando llegaron donde él estaba porque estaba en un lugar secreto en Samaria, lo llevaron a Jehú y lo mataron; luego lo enterraron, porque dijeron: Él es el hijo de Josafat, cuyo corazón era fiel al Señor. Así que la familia de Ocozías no tenía poder para mantener el reino.
10 Pea ʻi he vakai ʻe ʻAtalia ko e faʻē ʻa ʻAhasia kuo mate ʻene tama, naʻe tuʻu hake ia ʻo ne tāmateʻi ʻae hako kotoa pē ʻoe hau ʻi he fale ʻo Siuta.
Cuando Atalía, la madre de Ocozías, vio que su hijo estaba muerto, ella tuvo todo el resto de la simiente del reino de Judá muerto.
11 Ka ko Sihosapeati ko e ʻofefine ʻoe tuʻi, naʻa ne toʻo ʻa Soasi ko e foha ʻo ʻAhasia, ʻo ne kaihaʻasi ia mei he ngaahi foha ʻoe tuʻi ʻaia naʻe tāmateʻi, pea tuku ia mo ʻene fefine tauhi ʻi ha fale mohe. Ko ia naʻe fufū ia ʻe Sihosapeati ko e ʻofefine ʻoe tuʻi, ko e uaifi ʻo Sihoiata ko e taulaʻeiki, (he ko e tuofefine ia ʻo ʻAhasia, ) meia ʻAtalia, ko ia naʻe ʻikai te ne tāmateʻi ia.
Pero Josaba, la hija del rey, se llevó en secreto a Joás, hijo de Ocozías, de entre los hijos del rey que habían sido ejecutados, y lo puso a él y a la mujer que lo cuidaba en un dormitorio. Así que Josaba, la hija del rey Joram, la esposa de Joiada, el sacerdote y la hermana de Ocozías, lo mantuvo a salvo de Atalía, para que ella no lo matara.
12 Pea naʻe ʻiate kinautolu ia ʻo fufū ʻi he fale ʻoe ʻOtua ʻi he taʻu ʻe ono: pea naʻe pule ʻa ʻAtalia ki he fonua.
Y lo mantuvo a salvo con ellas en la casa de Dios durante seis años, mientras Atalía estaba gobernando la tierra.

< 2 Meʻa Hokohoko 22 >