< 2 Meʻa Hokohoko 1 >

1 Pea naʻe fakamālohi ʻa Solomone ko e foha ʻo Tevita ʻi hono puleʻanga, pea naʻe ʻiate ia ʻa Sihova ko hono ʻOtua, ʻo ne fakahikihiki ia ke lahi ʻaupito.
Salomón, hijo de David, se estableció firmemente en su reino, pues Yavé su ʼElohim estaba con él y lo exaltó muchísimo.
2 Pea naʻe toki lea ʻa Solomone ki ʻIsileli kotoa pē, ki he houʻeiki pule ʻoe ngaahi toko afe, mo e ngaahi toko teau, pea ki he kau fakamaau, pea ki he ngaahi pule fonua kotoa pē ʻi ʻIsileli, ko e kau tuʻukimuʻa ʻi he ngaahi tamai.
Salomón habló a todo Israel: a los jefes de millares y centenas, a los jueces y a todos los jefes de todo Israel, jefes de sus casas paternas.
3 Pea ko ia naʻe ʻalu ai ʻa Solomone, mo e fakataha kotoa pē mo ia, ki he potu māʻolunga naʻe ʻi Kipione; he naʻe ʻi ai ʻae fale fehikitaki ʻoe fakataha ʻoe ʻOtua, ʻaia naʻe ngaohi ʻi he toafa ʻe Mōsese ko e tamaioʻeiki ʻa Sihova.
Salomón y toda la congregación fueron al lugar alto que estaba en Gabaón, porque allí estaba el Tabernáculo de Reunión de ʼElohim, que Moisés, esclavo de Yavé, hizo en el desierto.
4 Ka kuo ʻomi ʻe Tevita ʻae puha ʻoe fuakava ʻae ʻOtua mei Kesa-Sialimi ki he potu naʻe teuteu ʻe Tevita ki ai: he naʻa ne fokotuʻu ha fale fehikitaki ki ai ʻi Selūsalema.
Pues David subió el Arca de ʼElohim de Quiriat-jearim al lugar que le preparó, porque le levantó una tienda en Jerusalén.
5 Pea ko e feilaulauʻanga palasa foki, ʻaia naʻe ngaohi ʻe Pesalili ko e foha ʻo Uli ko e foha ʻo Hua naʻa ne tuku ia ʻi he ʻao ʻoe fale fehikitaki ʻo Sihova: pea naʻe kumi ki ai ʻe Solomone pea mo e fakataha.
El altar de bronce que hizo Bezaleel, hijo de Uri, hijo de Hur, estaba allí delante del Tabernáculo de Yavé. Salomón y la congregación fueron a consultarle.
6 Pea naʻe ʻalu hake ki ai ʻa Solomone ki he feilaulauʻanga palasa ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻaia naʻe ʻi he fale fehikitaki ʻoe fakataha, pea ne ʻatu ai ʻi hono funga ha ngaahi feilaulau tutu ʻe taha afe.
Salomón subió allá ante Yavé al altar de bronce que estaba en el Tabernáculo de Reunión, y ofreció sobre él 1.000 holocaustos.
7 Pea ʻi he pō ko ia naʻe hā mai ʻa Sihova kia Solomone, mo ne pehē kiate ia, “Kole mai ha meʻa te u foaki kiate koe.”
Aquella noche ʼElohim se apareció a Salomón y le dijo: Pide lo que quieras que Yo te dé.
8 Pea naʻe pehē ʻe Solomone ki he ʻOtua, “Kuo ke fakahā ʻae ʻaloʻofa lahi kia Tevita ko ʻeku tamai, pea kuo ke tuku au ke u fetongi ia ʻi he pule.
Salomón respondió a ʼElohim: Tú mostraste gran misericordia a mi padre David y me constituiste rey en su lugar.
9 Pea ko eni, ʻE Sihova ko e ʻOtua, tuku ke fakapapau ʻae talaʻofa naʻe fai ki heʻeku tamai ko Tevita: he kuo ke tuku au ko e tuʻi ki ha kakai ʻoku lahi ʻo hangē ko e efu ʻoe kelekele.
Ahora, oh Yavé ʼElohim, sea confirmada tu Palabra que diste a David mi padre, pues Tú me designaste rey de un pueblo tan numeroso como el polvo de la tierra.
10 Foaki mai eni ʻae poto mo e ʻiloʻilo, koeʻuhi ke u faʻa feʻaluʻaki ʻi he ʻao ʻoe kakai: he ko hai ʻoku faʻa fakamaau ʻa hoʻo kakai lahi ni?”
Dame sabiduría y conocimiento para que yo salga y entre delante de este pueblo, porque ¿quién puede juzgar a este pueblo tuyo tan grande?
11 Pea naʻe pehē ʻe he ʻOtua kia Solomone, “Koeʻuhi naʻe ʻi ho loto ʻae meʻa ni pea kuo ʻikai te ke kole ha koloa, pe ko e maʻu meʻa, pe ko e ongoongo lahi, pe ko e moʻui ʻa hoʻo ngaahi fili, pe te ke kole ke ke moʻui fuoloa: ka kuo ke kole ki he poto mo e ʻiloʻilo maʻau, koeʻuhi ke ke faʻa fakamoʻui ai ʻa hoku kakai, ʻaia kuo u tuku koe ke ke tuʻi ki ai:
ʼElohim respondió a Salomón: Porque tuviste esto en mente, y no pediste riquezas, ni posesiones, ni honor, ni la vida de los que te aborrecen, ni siquiera pediste larga vida, sino pediste para ti sabiduría y conocimiento para juzgar a mi pueblo sobre el cual te designé rey,
12 Kuo foaki kiate koe ʻae poto mo e ʻiloʻilo: pea te u foaki kiate koe ʻae koloa mo e maʻu meʻa, mo e ongoongo lahi, kuo teʻeki ke maʻu ʻo lahi pehē ʻe he ngaahi tuʻi kuo ʻi muʻa ange ʻiate koe, pea ʻe ʻikai maʻu ʻo tatau mo ia ʻe ha tokotaha ʻe muimui kiate koe.”
se te dan sabiduría y conocimiento. Te daré riquezas, posesiones y honor, tales como ningún rey los tuvo hasta ahora, ni los tendrá después de ti.
13 Pea hili eni naʻe haʻu ʻa Solomone mei he potu māʻolunga naʻe ʻi Kipione ki Selūsalema, mei he ʻao ʻoe fale fehikitaki ʻoe fakataha, pea naʻa ne pule ki ʻIsileli.
Salomón regresó a Jerusalén después de estar en el Tabernáculo de Reunión en el lugar alto de Gabaón y comenzó a reinar en Israel.
14 Pea naʻe tānaki ʻe Solomone ʻae ngaahi saliote mo e kau tangata heka hoosi: pea naʻa ne maʻu ʻae saliote ʻe taha afe ma fāngeau, mo e kau heka hoosi ʻe taha mano ma ua afe, pea naʻa ne tuku ʻakinautolu ki he ngaahi kolo tukunga saliote, pea ke nofo mo e tuʻi ʻi Selūsalema.
Salomón reunió carruajes de guerra y jinetes. Tuvo 1.400 carruajes de guerra y 12.000 jinetes que situó en las ciudades de los carruajes y en Jerusalén cerca del rey.
15 Pea naʻe ngaohi ʻe he tuʻi ʻae siliva mo e koula ke hangē ko e maka ʻi Selūsalema, pea naʻa ne maʻu ʻo lahi ʻae ngaahi ʻakau sita ke tatau mo e ngaahi ʻakau sukamino ʻi he potu talalo.
El rey logró que la plata y el oro fueran como las piedras en Jerusalén, y que el cedro fuera tan abundante como los sicómoros de la Sefela.
16 Pea naʻe ʻomi kia Solomone ʻae fanga hoosi mei ʻIsipite, ʻaia naʻe tānaki: pea naʻe maʻu ʻaia naʻe tānaki ʻe he kau fakatau ʻae tuʻi ʻi he totongi.
Los caballos de Salomón eran de Egipto. Los mercaderes del rey los compraban por manadas.
17 Pea naʻe ʻalu atu mo ʻohake ha saliote mei ʻIsipite ko hono totongi ko e [konga ]siliva ʻe onongeau: pea ko e totongi ki ha hoosi ʻe taha ko e teau ma nimangofulu: pea naʻe pehē ʻenau taufetuku foki ia ki he ngaahi tuʻi kotoa pē ʻoe kakai Heti pea mo e ngaahi tuʻi ʻo Silia.
Llevaban de Egipto un carruaje por 600 piezas de plata, y un caballo por 150. Por medio de ellos también los adquirían todos los reyes de los hititas y los reyes de Siria.

< 2 Meʻa Hokohoko 1 >