< 1 Samuela 28 >
1 Pea ʻi he ngaahi ʻaho ko ia naʻe fakataha ʻe he kakai Filisitia honau ngaahi kautau ki he tau, kenau tauʻi ʻa ʻIsileli. Pea naʻe pehē ʻe ʻAkisi kia Tevita, “Ko eni ke ke ʻilo pau te tau ō mo koe ki he tau, ʻa koe mo ho kau tangata.”
En aquellos días reunieron los filisteos sus fuerzas para prepararse a la guerra contra Israel. Entonces dijo Aquís a David. “Ten entendido que has de salir conmigo a campaña, tú y tu gente.”
2 Pea naʻe pehē ʻe Tevita kia ʻAkisi, “Ko e moʻoni te ke ʻilo pau ʻaia ʻoku mafai ʻe hoʻo tamaioʻeiki. Pea naʻe pehē ʻe ʻAkisi kia Tevita, “Ko ia te u fakanofo koe koe tauhi ʻo hoku ʻulu ʻo taʻengata.
David respondió a Aquís: “Con esto sabrás lo que hace tu siervo.” Y dijo Aquís a David: “Pues bien, yo te confiaré la guardia de mi persona para siempre.”
3 Ka ko eni kuo pekia ʻa Samuela, pea naʻe tēngihia ia ʻe ʻIsileli kotoa pē, ʻonau tanu ia ʻi Lama, ʻio, ʻi heʻene kolo nofoʻanga ʻaʻana. Pea kuo ʻosi hono kapusi ʻe Saula mei he fonua ʻakinautolu naʻe maʻu laumālie kovi, mo e kau kikite loi.
Samuel había muerto ya, y todo Israel le había llorado, habiéndole enterrado en Ramá, su ciudad. Y Saúl había echado del país a los nigromantes y adivinos.
4 Pea fakakātoa fakataha ʻakinautolu ʻe he kakai Filisitia, ʻonau haʻu ʻo ʻapitanga ʻi Sunemi: pea naʻe fakakātoa fakataha ʻe Saula ʻa ʻIsileli kotoa pē, ʻonau haʻu ʻo ʻapitanga ʻi Kilipoa.
Se reunieron, pues, los filisteos, los cuales vinieron y acamparon en Sunem. También Saúl convocó a todo Israel, y ellos acamparon en Gelboé.
5 Pea ʻi he mamata ʻa Saula ki he tau ʻae Filisitia, naʻe manavahē ia, pea tetetete lahi hono loto.
Cuando Saúl vio el campamento de los filisteos, tuvo miedo, y su corazón tembló en gran manera.
6 Pea ʻi he fehuʻi ʻa Saula kia Sihova, naʻe ʻikai tali ia ʻe Sihova, ʻi ha misi, pe ʻi he ʻUlimi pe ʻi he kau palōfita.
Por lo cual consultó a Yahvé, pero Yahvé no le dio respuesta, ni por sueños, ni por los Urim, ni por los profetas.
7 Pea naʻe pehē ʻe Saula ki heʻene kau tamaioʻeiki, “Mou kumi kiate au ha fefine ʻoku ʻiate ia ha laumālie kovi, koeʻuhi ke u ʻalu atu, pea fehuʻi kiate ia.” Pea naʻe pehē ʻe heʻene kau tamaioʻeiki kiate ia, “Vakai, ʻoku ai ʻae fefine ʻi Enitoa ʻoku ʻiate ia ʻae laumālie kovi.”
Entonces dijo Saúl a sus siervos: “Buscadme una mujer que tenga espíritu pitónico, e iré a ella a consultarla.” Le dijeron sus siervos: “He aquí que en Endor hay una mujer que tiene espíritu pitónico.”
8 Pea naʻe fakapuli ia ʻe Saula, ʻo ne ʻai ʻae ngaahi kofu kehe, pea ʻalu ia, mo e ongo tangata, pea naʻa nau hoko atu ki he fefine ʻi he poʻuli: pea pehē ʻe ia, “ʻOku ou kole kiate koe, ke ke fakahā kiate au ʻi he laumālie, pea ke ʻohake kiate au, ʻaia te u tala kiate koe.”
Saúl se disfrazó, poniéndose otros vestidos, y fue allá acompañado de dos hombres. Llegaron de noche donde estaba la mujer, y le dijo Saúl: “Adivíname, te ruego, por medio del espíritu pitónico, y evócame a aquel que yo te diga.”
9 Pea naʻe pehē ʻe he fefine kiate ia, “Vakai, ʻoku ke ʻilo ʻaia kuo fai ʻe Saula, koeʻuhi ko ʻene tāmateʻi ʻakinautolu naʻe ʻi ai ʻae ngaahi laumālie kovi, mo e kau kikite, mei he fonua: ko ia ko e hā ʻoku ke tō ai ʻae tauhele ki heʻeku moʻui, ke u mate ai au?”
La mujer le contestó: “Bien sabes tú lo que ha hecho Saúl, cómo ha extirpado del país a los nigromantes y adivinos. ¿Por qué pues me tiendes un lazo, para hacerme morir?”
10 Pea naʻe fuakava ʻa Saula kiate ia ʻia Sihova, ʻo pehē, “Hangē ʻoku moʻui ʻa Sihova ʻe ʻikai hoko ha tautea kiate koe, koeʻuhi ko e meʻa ni.”
Mas Saúl le juró por Yahvé, diciendo: “¡Vive Yahvé! que por esto no te sucederá ningún mal.”
11 Pea naʻe pehē ai ʻe he fefine kiate ia, “Ko hai ia te u ʻohake kiate koe?” Pea pehē ʻe ia, “ʻOhake kiate au ʻa Samuela.”
Preguntó entonces la mujer: “¿A quién he de evocar?” Él respondió: “Haz que se me aparezca Samuel.”
12 Pea ʻi heʻene mamata ʻae fefine kia Samuela, naʻe tangi kalanga ʻo leʻo lahi ia: pea lea ʻae fefine kia Saula, ʻo pehē, “Ko e hā kuo ke kākaaʻi ai au? He ko Saula koe.”
Cuando la mujer vio a Samuel, lanzó un tremendo gritó y dijo a Saúl: “¿Por qué me has engañado? Tú eres Saúl.”
13 Pea naʻe pehē ʻe he tuʻi kiate ia, “ʻOua naʻa ke manavahē: he ko e hā kuo ke mamata ai?” Pea pehē ʻe he fefine kia Saula, “Kuo u mamata ki he ngaahi ʻotua ʻoku ʻalu hake mei he kelekele.”
El rey le respondió: “No temas. ¿Qué has visto?” Y la mujer dijo a Saúl: “Veo un dios que sube de la tierra.”
14 Pea pehēange ʻe ia kiate ia, “Ko e hā hono anga?” Pea naʻe pehē ʻe ia, ʻOku ʻalu hake ʻae tangata motuʻa; pea ʻoku pūlou ʻaki ia ʻae pulupulu.” Pea naʻe ʻilo ʻe Saula ko Samuela ia, pea tulolo ia mo hono fofonga ki he kelekele, pea naʻa ne punou hifo ia.
“¿Cuál es su figura?”, preguntó él; y la mujer dijo: “Es un anciano que sube envuelto en un manto.” Conoció, pues, Saúl que era Samuel, e hizo reverencia, inclinando el rostro hasta la tierra.
15 Pea naʻe pehē ʻe Samuela kia Saula, “Ko e hā kuo ke ueʻi ai au ke ʻohake au?” Pea talaange ʻe Saula, “Kuo u mamahi lahi; he ʻoku tauʻi au ʻe he kakai Filisitia, pea kuo ʻalu ʻae ʻOtua ʻiate au, pea ʻoku ʻikai te ne kei talia au, ʻi he kau palōfita, pe ʻi he ngaahi misi: ko ia kuo u ui ai kiate koe, koeʻuhi ke ke fakahā kiate au ʻaia ʻoku lelei ke u fai.”
Y dijo Samuel a Saúl: “¿Por qué has turbado mi reposo, haciéndome subir?” Saúl respondió: “Me encuentro en gran aprieto. Los filisteos me han movido guerra, y Dios se ha apartado de mí; ya no me contesta, ni por medio de los profetas, ni por sueños. Te he llamado para que me indiques lo que tengo que hacer.”
16 Pea naʻe pehē ʻe Samuela, “Pea ko e hā kuo ke fehuʻi ai kiate au, ka kuo ʻalu ʻa Sihova ʻiate koe, pea kuo hoko ia ko ho fili?
Replicó Samuel: “¿Por qué me preguntas a mí, cuando Yahvé se ha apartado de ti, y se ha hecho enemigo tuyo?
17 Pea kuo fai ʻe Sihova kiate koe, ʻo hangē ko ʻene lea ʻiate au: he kuo hae ʻe Sihova ʻae puleʻanga mei ho nima, ʻo ne foaki ia ki ho kaungāʻapi, ʻio, kia Tevita:
Yahvé ha hecho, conforme predijo por mi boca. Ha arrancado Yahvé de tus manos el reino, y lo ha dado a tu compañero, a David.
18 Ko e meʻa ʻi he ʻikai te ke talangofua ki he leʻo ʻo Sihova, pea fai kia ʻAmaleki hono houhau lahi, ko ia kuo fai ai ʻe Sihova ʻae meʻa ni kiate koe he ʻaho ni.
Por cuanto no obedeciste a la voz de Yahvé, y no trataste a Amalec según el furor de su ira, por eso Yahvé obra hoy así contigo.
19 Pea ko eni foki ʻe tukuange ʻe Sihova ʻa ʻIsileli mo koe ki he nima ʻoe kakai Filisitia: pea ko koe mo ho ngaahi foha te mou ʻiate au ʻapongipongi: pea ʻe tukuange foki ʻe Sihova ʻae tau ʻa ʻIsileli ki he nima ʻoe kakai Filisitia.”
Además, Yahvé entregará a Israel, juntamente contigo, en manos de los filisteos, y mañana tú y tus hijos estaréis conmigo; también entregará Yahvé en manos de los filisteos el ejército de Israel.”
20 Pea naʻe tō lafalafa leva ʻa Saula ki he kelekele, pea ne manavahē lahi, ko e meʻa ʻi he ngaahi lea ʻa Samuela, pea naʻe ʻikai toe ha mālohi ʻiate ia; he naʻe teʻeki kai ia ʻi he ʻaho kotoa ko ia, pe ʻi he pō kotoa.”
Al instante Saúl cayó a tierra cuan largo era, pues estaba lleno de espanto por las palabras de Samuel, sin que le quedase fuerza alguna; porque no había comido nada durante todo el día y durante toda la noche.
21 Pea naʻe haʻu ʻae fefine kia Saula, ʻo ne vakai ʻoku mamahi lahi, pea naʻa ne pehē kiate ia, “Vakai, kuo fai talangofua ʻa hoʻo kaunanga ki ho leʻo, pea kuo u ʻai ʻeku moʻui ki hoku nima, pea kuo u tokanga ki hoʻo ngaahi lea ʻaia naʻa ke lea kiate au.”
La mujer se acercó a Saúl, y viendo que estaba sumamente turbado, le dijo: “Mira, cómo tu sierva ha escuchado tu voz; he expuesto mi vida obedeciendo las palabras que me dijiste.
22 Pea ko eni, ʻoku ou kole kiate koe, ke ke tokanga koe foki ki he leʻo ʻo hoʻo kaunanga, pea tuku ke u ʻai ʻae konga mā siʻi ʻi ho ʻao; pea ke kai koeʻuhi ke ke maʻu ʻae mālohi ʻi hoʻo ʻalu ʻi ho hala.
Ahora pues, escucha también tú la voz de tu sierva, y permite que te ponga delante un bocado de pan. Come para que tengas fuerzas cuando sigas tu camino.”
23 Ka naʻe fakafisi ia, ʻo ne pehē, “ʻE ʻikai te u kai.” Ka ko ʻene kau tamaioʻeiki fakataha mo e fefine naʻa nau fakalotoʻi ia. Ko ia naʻe tuʻu hake ia mei he kelekele, pea hekeheka ki he mohenga
Pero él lo rehusó, diciendo: “No comeré.” Mas sus servidores, juntamente con la mujer, le instaron de manera que escuchó su voz. Se levantó de la tierra y se sentó sobre el diván.
24 Pea naʻe maʻu ʻe he fefine ʻae ʻuhiki pulu sino ʻi he fale; pea naʻe fakatoʻotoʻo ʻo tāmateʻi ia, ʻo ne ʻave ʻae mahoaʻa, pea natu ia, pea taʻo ʻaki ia ʻae ngaahi foʻi mā taʻefakalēvani:
Tenía la mujer en casa un ternero cebado, al cual mató inmediatamente; tomó también harina, la amasó y coció de ella panes ácimos.
25 Pea naʻa ne ʻomi ia ki he ʻao ʻo Saula, pea ki he ʻao ʻo ʻene kau tamaioʻeiki; pea naʻa nau kai. Hili ia naʻa nau tuʻu hake, pea ʻalu ʻi he pō ko ia.
Luego lo presentó todo a Saúl y a sus siervos, y ellos comieron. Después se levantaron, y partieron aquella noche.