< 1 Pita 2 >

1 Ko ia ke liʻaki ʻae fai kovi kotoa pē, mo e kākā kotoa pē, mo e mālualoi, mo e meheka, pea mo e feleakoviʻaki kotoa pē,
DEJANDO pues toda malicia, y todo engaño, y fingimientos, y envidias, y todas las detracciones,
2 Pea mou holi lahi, ʻo hangē ko e fānau toki fāʻeleʻi, ki he huʻahuhu taʻekākā ʻoe folofola, koeʻuhi ke mou tupu ai:
Desead, como niños recién nacidos, la leche espiritual, sin engaño, para que por ella crezcáis en salud:
3 He kuo mou kamata ʻoku ʻaloʻofa ʻae ʻEiki.
Si empero habéis gustado que el Señor es benigno;
4 ‌ʻAia ʻoku mou haʻu ki ai, ko e maka moʻui, kuo siʻaki moʻoni ʻe he kakai, ka kuo fili ʻe he ʻOtua, pea ʻoku mahuʻinga,
Al cual allegándoos, piedra viva, reprobada cierto de los hombres, empero elegida de Dios, preciosa,
5 Ko kimoutolu foki, ʻoku hangē ko e ngaahi maka moʻui kuo langa hake, ko e fale fakalaumālie, ko e kau taulaʻeiki māʻoniʻoni, ke ʻohake ʻae ngaahi feilaulau fakalaumālie, ʻoku ʻaonga ki he ʻOtua ʻia Sisu Kalaisi.
Vosotros también, como piedras vivas, sed edificados una casa espiritual, y un sacerdocio santo, para ofrecer sacrificios espirituales, agradables á Dios por Jesucristo.
6 Ko ia ʻoku tuʻu ai foki ia ʻi he tohi, “Vakai, ʻoku ou ʻai ʻi Saione ʻae fungani maka tuliki, kuo fili, pea mahuʻinga: pea ko ia ʻe tui kiate ia, ʻe ʻikai mā ia.”
Por lo cual también contiene la Escritura: He aquí, pongo en Sión la principal piedra del ángulo, escogida, preciosa; y el que creyere en ella, no será confundido.
7 Ko ia, ʻoku mahuʻinga ia kiate kimoutolu ʻoku tui: ka kiate kinautolu ʻoku taʻetui, “ko e maka naʻe liʻaki ʻe he kau tufunga, ko ia ia kuo ngaohi ko e fungani [maka ]ʻoe tuliki,
[Ella] es pues honor á vosotros que creéis: mas para los desobedientes, la piedra que los edificadores reprobaron, ésta fué hecha la cabeza del ángulo;
8 Pea ko e maka tūkiaʻanga mo e maka fakaʻita kiate kinautolu ʻoku taʻetui ki he folofola, pea tūkia: ʻaia foki naʻe tuʻutuʻuni ʻakinautolu ki ai.”
Y Piedra de tropiezo, y roca de escándalo á aquellos que tropiezan en la palabra, siendo desobedientes; para lo cual fueron también ordenados.
9 Ka ko e kakai kuo fili ʻakimoutolu, ko e kau taulaʻeiki fakaʻeiʻeiki, ko e kakai māʻoniʻoni, ko e kakai kuo fakatau; koeʻuhi ke mou fakahā ʻae ʻulungāanga lelei ʻo ia naʻa ne ui mai ʻakimoutolu mei he poʻuli ki heʻene maama lahi:
Mas vosotros sois linaje escogido, real sacerdocio, gente santa, pueblo adquirido, para que anunciéis las virtudes de aquel que os ha llamado de las tinieblas á su luz admirable:
10 ‌ʻAkimoutolu naʻe ʻikai ko ha kakai ʻi muʻa, ka ko eni ko e kakai ʻae ʻOtua: naʻe ʻikai ke ʻilo ʻae ʻaloʻofa, ka ko eni kuo ʻilo ʻae ʻaloʻofa.
Vosotros, que en el tiempo pasado no erais pueblo, mas ahora sois pueblo de Dios; que en el tiempo pasado no habíais alcanzado misericordia, mas ahora habéis alcanzado misericordia.
11 ‌ʻOku ou kole atu, ʻe kāinga ʻofeina, ke mou hangē ko e kau muli mo e ʻāunofo, ke taʻofi ʻakimoutolu mei he ngaahi holi fakakakano, ʻaia ʻoku tauʻi ʻae laumālie;
Amados, yo os ruego como á extranjeros y peregrinos, os abstengáis de los deseos carnales que batallan contra el alma,
12 Pea fai ke lelei hoʻomou moʻui ʻi he ʻao ʻoe kakai Senitaile: koeʻuhi, ʻi ha meʻa ʻoku nau lauʻikovi ai ʻakimoutolu ʻo hangē ko e kau fai kovi, ke nau mamata ki hoʻomou ngaahi ngāue lelei, pea fakamālō ai ki he ʻOtua ʻi he ʻaho ʻoe ʻaʻahi.
Teniendo vuestra conversación honesta entre los Gentiles; para que, en lo que ellos murmuran de vosotros como de malhechores, glorifiquen á Dios en el día de la visitación, estimándoos por las buenas obras.
13 Fakavaivai ʻakimoutolu ki he tuʻutuʻuni kotoa pē ʻae tangata koeʻuhi ko e ʻEiki: pe ki he tuʻi, ʻaia ʻoku lahi taha pe;
Sed pues sujetos á toda ordenación humana por respeto á Dios: ya sea al rey, como á superior;
14 Pe ki he kau pule, ʻakinautolu kuo ne fakanofo koeʻuhi ke tautea ʻae kau fai kovi, ka ke fakamālō kiate kinautolu ʻoku fai lelei.
Ya á los gobernadores, como de él enviados para venganza de los malhechores, y para loor de los que hacen bien.
15 He ʻoku pehē ʻae finangalo ʻoe ʻOtua, ke mou fakanoaʻi ʻaki ʻae fai lelei ʻae faʻa launoa ʻae kakai vale:
Porque esta es la voluntad de Dios; que haciendo bien, hagáis callar la ignorancia de los hombres vanos:
16 ‌ʻO taau mo e tauʻatāina, kaeʻoua naʻa maʻu ʻae tauʻatāina ke hangē ko e ʻufiʻufi ʻoe angahala, ka mou hangē ko e kau tamaioʻeiki ʻae ʻOtua.
Como libres, y no como teniendo la libertad por cobertura de malicia, sino como siervos de Dios.
17 Fakaʻapaʻapa ki he kakai kotoa pē. ʻOfa ki he kāinga lotu. Manavahē ki he ʻOtua. Fakaʻapaʻapa ki he tuʻi.
Honrad á todos. Amad la fraternidad. Temed á Dios. Honrad al rey.
18 ‌ʻAe kau tamaioʻeiki, mou fakavaivai ki hoʻomou ngaahi ʻeiki ʻi he manavahē
Siervos, sed sujetos con todo temor á vuestros amos; no solamente á los buenos y humanos, sino también á los rigurosos.
19 He ko e meʻa ʻaonga eni, ʻo kapau ʻe kātaki ʻe ha taha ʻae mamahi mo e tautea taʻetotonu, ko ʻene loto [lelei ]ki he ʻOtua.
Porque esto es agradable, si alguno á causa de la conciencia delante de Dios, sufre molestias padeciendo injustamente.
20 He ko e hā hono lelei, ʻoka tautea ʻakimoutolu ʻi hoʻomou fai kovi, pea ʻoku mou faʻa kātaki ia? Ka ʻoka mou ka mamahiʻia ʻi hoʻomou fai lelei, pea faʻa kātaki, ʻoku lelei ia ki he ʻOtua.
Porque ¿qué gloria es, si pecando vosotros sois abofeteados, y lo sufrís? mas si haciendo bien sois afligidos, y lo sufrís, esto ciertamente es agradable delante de Dios.
21 He ko e meʻa ia kuo uiuiʻi ʻakimoutolu ki ai: he naʻe mamahi ʻa Kalaisi maʻamoutolu, pea kuo ne tuku mai ha faʻifaʻitakiʻanga kiate kimoutolu, ke mou topuvaʻe taha mo ia:
Porque para esto sois llamados; pues que también Cristo padeció por nosotros, dejándonos ejemplo, para que vosotros sigáis sus pisadas:
22 ‌ʻAia naʻe ʻikai ke ne fai ha angahala, pea naʻe ʻikai ʻilo ha kākā ʻi hono fofonga.
El cual no hizo pecado; ni fué hallado engaño en su boca:
23 ‌ʻAia naʻe ʻikai ke toe manuki ʻi hono manukia ia; ʻi heʻene mamahi, naʻe ʻikai te ne fakamana; ka naʻa ne tuku ia kiate ia ʻoku fakamaau māʻoniʻoni:
Quien cuando le maldecían, no retornaba maldición; cuando padecía, no amenazaba, sino remitía [la causa] al que juzga justamente:
24 ‌ʻAia naʻa ne fua tokotaha pe ʻi hono sino ʻoʻona ʻetau ngaahi hia ki he ʻakau, koeʻuhi ʻi he ʻetau tauʻatāina mei he angahala, ke tau moʻui ki he māʻoniʻoni: pea ko e meʻa ʻi hono ngaahi ta kuo ko mou moʻui.
El cual mismo llevó nuestros pecados en su cuerpo sobre el madero, para que nosotros siendo muertos á los pecados, vivamos á la justicia: por la herida del cual habéis sido sanados.
25 He naʻa mou tatau mo e fanga sipi ʻalu hēhē pe; ka kuo mou foki mai eni ki he Tauhi mo e Leʻohi ʻo homou laumālie.
Porque vosotros erais como ovejas descarriadas; mas ahora habéis vuelto al Pastor y Obispo de vuestras almas.

< 1 Pita 2 >