< 1 Tuʻi 14 >

1 ‌ʻI he kuonga ko ia naʻe hoko ʻae mahaki kia ʻApisa ko e ʻalo ʻo Selopoami.
Zu jener Zeit wurde Abia, der Sohn Jerobeams, krank.
2 Pea naʻe pehē ʻe Selopoami ki hono uaifi, “ʻOku ou kole kiate koe, ke ke tuʻu hake, mo fakapulipuli koe, koeʻuhi ke ʻoua naʻa ʻilo ko e uaifi koe ʻo Selopoami; pea ke ʻalu ki Sailo; vakai, ʻoku ʻi ai ʻa ʻAhisa ko e palōfita, ʻaia naʻa ne fakahā kiate au ke u tuʻi ki he kakai ni.
Da sagte Jerobeam zu seiner Gemahlin: »Mache dich auf, verkleide dich, damit man die Gemahlin Jerobeams in dir nicht erkenne, und begib dich nach Silo. Dort wohnt nämlich der Prophet Ahia, derselbe, der mir einst angekündigt hat, daß ich König über dieses Volk werden würde.
3 Pea ʻave ʻi ho nima ha foʻi mā ʻe hongofulu, mo e ngaahi foʻi mā manifinifi, mo e hina ʻe taha ʻoe honi, pea ke ʻalu kiate ia: ʻe fakahā ʻe ia kiate koe pe ko e hā ha meʻa ʻe hoko ki he tamasiʻi.”
Nimm zehn Brote und Kuchen und einen Krug Honig mit und gehe zu ihm: er wird dir verkünden, wie es mit dem Knaben gehen wird.«
4 Pea naʻe fai pehē ʻe he uaifi ʻo Selopoami, mo ne tuʻu hake, ʻo ʻalu ki Sailo, ʻo ne hoko ange ki he fale ʻo ʻAhisa. Pea naʻe ʻikai faʻa mamata ʻe ʻAhisa; he naʻe kui hono mata ko e meʻa ʻi heʻene motuʻa.
Da tat die Gemahlin Jerobeams so; sie machte sich auf den Weg nach Silo und kam in das Haus Ahias. Ahia aber konnte nicht mehr sehen, denn seine Augen waren infolge seines hohen Alters erblindet.
5 Pea naʻe pehē ʻe Sihova kia ʻAhisa, “Vakai, ʻoku haʻu ʻae uaifi ʻo Selopoami ke fehuʻi kiate koe koeʻuhi ko ʻene tama; he ʻoku mahaki ia: pea ʻe pehē mo pehē ʻa hoʻo lea kiate ia: he koeʻuhi, ʻi heʻene hū mai, te ne fai ʻe ia ʻo hangē ko ha fefine kehe ia.”
Der HERR aber hatte zu Ahia gesagt: »Soeben kommt die Gemahlin Jerobeams, um von dir Auskunft über ihren Sohn zu erhalten, denn er ist krank. So und so sollst du zu ihr sagen.« Als sie nun in ihrer Verkleidung eintrat
6 Pea naʻe pehē, ʻi heʻene fanongo ʻe ʻAhisa ki he patū ʻo hono vaʻe, ʻi heʻene hū mai ʻi he matapā, naʻa ne pehē, “Hū mai, ʻa koe ko e uaifi ʻo Selopoami; ko e hā ʻoku ke fai ke ke hangē ko ha taha kehe? He kuo fekauʻi au kiate koe mo e ongoongo mamafa.
und Ahia, während sie zur Tür hereintrat, das Geräusch ihrer Schritte vernahm, rief er ihr zu: »Komm herein, Gattin Jerobeams! Warum doch verstellst du dich so? Mir ist eine harte Botschaft an dich aufgetragen.
7 ‌ʻAlu, ʻo tala kia Selopoami, ‘ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, Koeʻuhi ko ʻeku hakeakiʻi koe mei he lotolotonga ʻoe kakai, pea u tuku ke ke ʻeiki koe ki hoku kakai ʻIsileli,
Gehe heim und sage zu Jerobeam: So hat der HERR, der Gott Israels, gesprochen: ›Ich habe dich mitten aus dem Volk emporgehoben und dich zum Fürsten über mein Volk Israel bestellt;
8 Pea u haea mai ʻae puleʻanga mei he fale ʻo Tevita, mo foaki ia kiate koe: pea kuo ʻikai te ke tatau mo ʻeku tamaioʻeiki ko Tevita, ʻaia naʻe fai ki heʻeku ngaahi fekau, pea ne muimui mai kiate au ʻaki ʻa hono loto kotoa, ke fai angatonu pe ʻi hoku ʻao;
ich habe das Königtum dem Hause Davids entrissen und es dir gegeben; du aber bist nicht gewesen wie mein Knecht David, der meine Gebote beobachtet hat und mir von ganzem Herzen gehorsam gewesen ist, so daß er nur das tat, was mir wohlgefiel;
9 Ka kuo lahi hake ʻa hoʻo fai kovi ʻiate kinautolu fulipē naʻe ʻi muʻa ʻiate koe: he kuo ke ʻalu mo ngaohi ʻae ngaahi ʻotua kehe, mo e ngaahi fakatātā ʻoe ukamea haka, ke fakatupu ʻa ʻeku houhau, pea kuo ke liʻaki au ki ho tuʻa:
nein, du hast mehr Böses getan als alle deine Vorgänger; denn du bist hingegangen und hast dir andere Götter gemacht, nämlich Gußbilder, um mich zum Zorn zu reizen, mich aber hast du hinter deinen Rücken geworfen.
10 Ko ia, vakai, te u ʻomi ʻae kovi ki he fale ʻo Selopoami, pea te u motuhi meia Selopoami ʻae kau tangata kotoa pē, pea mo ia ʻoku tāpuni mo toe ʻi ʻIsileli, pea te u ʻave ʻae toenga ʻoe fale ʻo Selopoami, ʻo hangē ko e taufetuku ʻe ha tangata ʻae kinohaʻa, kaeʻoua ke ʻosiʻosi ʻaupito ia.
Darum will ich nunmehr Unglück über das Haus Jerobeams kommen lassen und von den Angehörigen Jerobeams alles ausrotten, was männlichen Geschlechts ist, Unmündige und Mündige in Israel, und will das Haus Jerobeams wegfegen, wie man Unrat wegfegt, bis nichts mehr von ihm übrig ist.
11 Ko ia ʻia Selopoami ʻoku mate ʻi he kolo ʻe keina ia ʻe he fanga kulī; pea ko ia ʻe mate ʻi he ngoue ʻe keina ia ʻe he fanga manupuna; he kuo folofola ki ai ʻa Sihova.’
Wer von Jerobeams Angehörigen in der Stadt stirbt, den sollen die Hunde fressen, und wer auf dem freien Felde stirbt, den sollen die Vögel des Himmels fressen; denn der HERR hat gesprochen!
12 Ko ia ke ke tuʻu hake koe, mo ʻalu ki ho fale ʻoʻou: pea ʻoka hū atu ho vaʻe ki he kolo, ʻe mate ʻae tamasiʻi.
Du aber mache dich auf und kehre heim: sowie deine Füße die Stadt betreten, wird der Knabe sterben.
13 Pea ʻe tēngihia ia ʻe ʻIsileli kotoa, mo tanu ia: he ko ia tokotaha pe ʻia Selopoami ʻe hoko ki he faʻitoka, koeʻuhi kuo ʻilo ʻiate ia ha meʻa ʻoku lelei kia Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli ʻi he fale ʻo Selopoami.
Ganz Israel wird dann um ihn klagen, und man wird ihn begraben; denn von den Angehörigen Jerobeams wird dieser allein in ein Grab kommen, weil sich an ihm noch etwas Gutes vor dem HERRN, dem Gott Israels, im Hause Jerobeams gefunden hat.
14 Pea ʻe fokotuʻu hake foki ʻe Sihova maʻana ha tuʻi ki ʻIsileli, ʻaia te ne fakaʻauha ʻae fale ʻo Selopoami ʻi he ʻaho ko ia: kae fēfē? ʻE hoko ia ʻi hono kuonga.
Der HERR aber wird sich einen König über Israel erstehen lassen, der das Haus Jerobeams ausrotten soll an jenem Tage; und was geschieht schon jetzt?
15 Koeʻuhi ʻe taaʻi ʻa ʻIsileli ʻe Sihova, ʻo hangē ko e luluʻi ha vaʻakaho ʻi he vai, pea te ne taʻaki fuʻu hake ʻa ʻIsileli mei he fonua lelei ni, ʻaia naʻa ne foaki ki heʻenau ngaahi tamai, pea [te ne ]fakamovetevete kinautolu ki he tuʻa vaitafe, koeʻuhi kuo nau ngaohi ʻae ngaahi vao tapu, ke fakatupu ʻae houhau ʻo Sihova.
Und der HERR wird Israel schlagen, daß es schwankt, wie das Schilfrohr im Wasser schwankt; er wird Israel aus diesem schönen Lande verstoßen, das er ihren Vätern gegeben hat, und wird sie zerstreuen jenseits des Euphratstroms zur Strafe dafür, daß sie sich Götzenbilder angefertigt und den HERRN dadurch erzürnt haben.
16 Pea te ne liʻaki ʻa ʻIsileli koeʻuhi ko e ngaahi angahala ʻa Selopoami, ʻaia naʻe fai angahala ʻe ia, pea naʻa ne fakaangahalaʻi ʻa ʻIsileli.”
Ja, er wird Israel dahingeben um der Sünden Jerobeams willen, die er selbst begangen und zu denen er Israel verführt hat!«
17 Pea naʻe tuʻu hake ʻae uaifi ʻo Selopoami, mo ne ʻalu, ʻo ne haʻu ki Tilisa: pea ʻi heʻene hoko mai ki he hūʻanga ʻoe matapā, naʻe mate ʻae tamasiʻi;
Da machte sich die Gemahlin Jerobeams auf den Weg und kehrte nach Thirza zurück; kaum hatte sie dort die Schwelle des Königshauses betreten, als der Knabe starb.
18 Pea naʻa nau fai hono putu; pea naʻe tēngihia ia ʻe ʻIsileli kātoa, ʻo fakatatau mo e folofola ʻa Sihova, ʻaia naʻa ne folofolaʻaki ʻi heʻene tamaioʻeiki ko ʻAhisa ko e palōfita.
Man begrub ihn, und ganz Israel hielt ihm die Totenklage, wie der HERR es durch seinen Knecht, den Propheten Ahia, hatte ankündigen lassen.
19 Pea ko hono toe ʻoe ngaahi meʻa naʻe fai ʻe Selopoami, ʻa ʻene ngaahi tau, mo e anga ʻo ʻene pule, vakai, kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli.
Die übrige Geschichte Jerobeams aber, wie er Kriege geführt und wie er regiert hat, das findet sich bekanntlich bereits aufgezeichnet im Buch der Denkwürdigkeiten der Könige von Israel.
20 Pea ko e kuonga naʻe pule ai ʻa Selopoami ko e taʻu ia ʻe uofulu ma ua: pea naʻa ne tokoto hifo fakataha ia mo ʻene ngaahi tamai, pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe Natapi ko hono foha.
Die Dauer der Regierung Jerobeams betrug zweiundzwanzig Jahre; dann legte er sich zu seinen Vätern, und sein Sohn Nadab folgte ihm in der Regierung nach.
21 Pea naʻe pule ʻi Siuta ʻa Lehopoami ko e foha ʻo Solomone. Naʻe fāngofulu ma taha ʻae taʻu ʻo Lehopoami ʻi heʻene kamata pule, pea naʻa ne pule ʻi Selūsalema ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma fitu, ʻae kolo ko ia naʻe fili ʻe Sihova mei he faʻahinga kotoa pē ʻo ʻIsileli, ke tuku ʻi ai ʻa hono huafa. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Neama ko e fefine ʻAmoni.
Rehabeam aber, der Sohn Salomos, war König über Juda; 41 Jahre war Rehabeam alt, als er König wurde, und 17 Jahre regierte er in Jerusalem, der Stadt, die der HERR aus allen Stämmen Israels erwählt hatte, um seinen Namen dort wohnen zu lassen. Seine Mutter hieß Naama und war eine Ammonitin.
22 Pea naʻe fai kovi ʻa Siuta ʻi he ʻao ʻo Sihova, pea naʻa nau fakatupu ʻae fuaʻa ʻiate ia ko e meʻa ʻi heʻenau ngaahi angahala ʻaia naʻa nau fai, ʻo lahi hake ʻaupito ʻi he meʻa kotoa pē naʻe fai ʻe heʻenau ngaahi tamai.
Juda tat aber, was dem HERRN mißfiel, und sie reizten ihn durch die Sünden, die sie begingen, in noch höherem Grade zum Eifer, als er erregt worden war durch alles, was ihre Väter getan hatten;
23 He naʻa nau langa foki ʻekinautolu ʻae ngaahi potu māʻolunga mo e ngaahi tamapua, mo e ngaahi vao tapu, ʻi he tumutumu ʻoe moʻunga kotoa pē, pea ʻi he lolo ʻakau mata kotoa pē.
denn auch sie errichteten sich Höhentempel, Malsteine und Götzenbilder auf jedem hohen Hügel und unter jedem dichtbelaubten Baume;
24 Pea naʻe ai ʻae kakai foki ʻi he fonua naʻe angafakasotoma: pea naʻa nau fai ʻo fakatatau mo e ngaahi meʻa fakalielia kotoa pē ʻoe ngaahi puleʻanga ʻaia naʻe kapusi atu mei he ʻao ʻoe fānau ʻa ʻIsileli.
ja, auch Heiligtumsbuhler gab es im Lande, (kurz) sie taten es allen Greueln der Heidenvölker gleich, die der HERR vor den Israeliten vertrieben hatte.
25 Pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi hono nima ʻoe taʻu ʻoe tuʻi ko Lehopoami, naʻe haʻu ʻa Sisaki ko e tuʻi ʻo ʻIsipite ke ne tauʻi ʻa Selūsalema.
Aber im fünften Regierungsjahre Rehabeams zog Sisak, der König von Ägypten, gegen Jerusalem heran
26 Pea naʻa ne ʻave ʻae ngaahi meʻa mahuʻinga ʻoe fale ʻo Sihova, mo e koloa ʻi he fale ʻoe tuʻi: ʻio, naʻa ne ʻave kotoa pē: pea naʻa ne ʻave ʻae ngaahi pā koula ʻaia naʻe ngaohi ʻe Solomone.
und raubte die Schätze des Tempels des HERRN und die Schätze des königlichen Palastes, überhaupt alles raubte er; auch die goldenen Schilde nahm er weg, die Salomo hatte anfertigen lassen.
27 Pea naʻe ngaohi ʻe he tuʻi ko Lehopoami ʻae ngaahi pā palasa ko hono fetongi, ʻo ne tuku ia ki he nima ʻoe ʻeiki naʻe pule ki he kau leʻo, ʻaia naʻe leʻohi ʻae matapā ʻoe fale ʻoe tuʻi.
An deren Stelle ließ der König Rehabeam eherne Schilde herstellen und übergab sie der Obhut der Befehlshaber seiner Leibwache, die am Eingang zum königlichen Palast die Wache hatte.
28 Pea naʻe fai ʻo pehē, ʻi heʻene hū atu ʻae tuʻi ki he fale ʻo Sihova, naʻe fua atu ia ʻe he kau leʻo, pea nau toe ʻomi ia ki he potu fale ʻoe kau leʻo.
Sooft sich nun der König in den Tempel des HERRN begab, mußten die Leibwächter die Schilde tragen und brachten sie dann wieder in das Wachtzimmer der Leibwache zurück.
29 Pea ko eni, ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Lehopoami, mo ia kotoa pē naʻa ne fai, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo Siuta?
Die übrige Geschichte Rehabeams aber und alles, was er unternommen hat, findet sich bekanntlich aufgezeichnet im Buche der Denkwürdigkeiten der Könige von Juda.
30 Pea naʻe fai ʻae tau ʻe Lehopoami mo Selopoami ʻi hona ngaahi ʻaho kotoa pē.
Es bestand aber Krieg zwischen Rehabeam und Jerobeam, solange sie lebten.
31 Pea naʻe mohe ʻa Lehopoami mo ʻene ngaahi tamai, pea naʻe tanu ia fakataha mo ʻene ngaahi tamai ʻi he Kolo ʻo Tevita. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Neama ko e fefine ʻAmoni. Pea naʻe hoko mo ia ʻi he pule ʻa ʻApisami ko hono foha.
Rehabeam legte sich dann zu seinen Vätern und wurde bei seinen Vätern in der Davidsstadt begraben [seine Mutter hieß Naama und war eine Ammonitin]; und sein Sohn Abia folgte ihm in der Regierung nach.

< 1 Tuʻi 14 >