< Psaltaren 136 >

1 Tacker Herranom, ty han är god; ty hans godhet varar evinnerliga.
Slavite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova;
2 Tacker alla gudars Gudi; ty hans godhet varar evinnerliga.
Slavite Boga nad bogovima; jer je dovijeka milost njegova.
3 Tacker alla herrars Herra; ty hans godhet varar evinnerliga.
Slavite gospodara nad gospodarima; jer je dovijeka milost njegova;
4 Den stor under gör allena; ty hans godhet varar evinnerliga.
Onoga, koji jedan tvori èudesa velika; jer je dovijeka milost njegova;
5 Den himlarna skickeliga gjort hafver; ty hans godhet varar evinnerliga.
Koji je stvorio nebesa premudro; jer je dovijeka milost njegova;
6 Den jordena på vatten utsträckt hafver; ty hans godhet varar evinnerliga.
Utvrdio zemlju na vodi; jer je dovijeka milost njegova;
7 Den stor ljus gjort hafver; ty hans godhet varar evinnerliga.
Stvorio velika vidjela; jer je dovijeka milost njegova;
8 Solena till att förestå dagenom; ty hans godhet varar evinnerliga.
Sunce, da upravlja danom; jer je dovijeka milost njegova;
9 Månan och stjernorna till att förestå nattena; ty hans godhet varar evinnerliga.
Mjesec i zvijezde, da upravljaju noæu; jer je dovijeka milost njegova;
10 Den Egypten slog på deras förstfödingar; ty hans godhet varar evinnerliga.
Koji pobi Misir u prvencima njegovijem; jer je dovijeka milost njegova;
11 Och utförde Israel ifrå dem; ty hans godhet varar evinnerliga.
Izvede iz njega Izrailja; jer je dovijeka milost njegova;
12 Med väldiga hand och uträcktom arm; ty hans godhet varar evinnerliga.
Rukom krjepkom i mišicom podignutom; jer je dovijeka milost njegova;
13 Den röda hafvet skifte i två delar; ty hans godhet varar evinnerliga.
Koji razdvoji Crveno More; jer je dovijeka milost njegova;
14 Och lät Israel derigenom gå; ty hans godhet varar evinnerliga.
I provede Izrailja kroz sred njega; jer je dovijeka milost njegova;
15 Den Pharao och hans här i röda hafvet störte; ty hans godhet varar evinnerliga.
A Faraona i vojsku njegovu vrže u More Crveno; jer je dovijeka milost njegova;
16 Den sitt folk förde genom öknena; ty hans godhet varar evinnerliga.
Prevede narod svoj preko pustinje; jer je dovijeka milost njegova;
17 Den stora Konungar slog; ty hans godhet varar evinnerliga;
Pobi careve velike; jer je dovijeka milost njegova;
18 Och drap mägtiga Konungar; ty hans godhet varar evinnerliga:
I izgubi careve znatne; jer je dovijeka milost njegova;
19 Sihon, de Amoreers Konung; ty hans godhet varar evinnerliga:
Siona cara Amorejskoga; jer je dovijeka milost njegova;
20 Och Og, Konungen i Basan; ty hans godhet varar evinnerliga.
I Oga cara Vasanskoga; jer je dovijeka milost njegova;
21 Och gaf deras land till arfs; ty hans godhet varar evinnerliga.
I dade zemlju njihovu u dostojanje; jer je dovijeka milost njegova;
22 Till arfs sinom tjenare Israel; ty hans godhet varar evinnerliga.
U dostojanje Izrailju, sluzi svojemu; jer je dovijeka milost njegova;
23 Ty han tänkte på oss, då vi undertryckte voro; ty hans godhet varar evinnerliga.
Koji nas se opomenu u poniženju našem; jer je dovijeka milost njegova;
24 Och förlossade oss ifrå våra fiendar; ty hans godhet varar evinnerliga.
I izbavi nas od neprijatelja naših; jer je dovijeka milost njegova;
25 Den allo kötte mat gifver; ty hans godhet varar evinnerliga.
Koji daje hranu svakomu tijelu; jer je dovijeka milost njegova;
26 Tacker Gudi af himmelen; ty hans godhet varar evinnerliga.
Slavite Boga nebeskoga; jer je dovijeka milost njegova.

< Psaltaren 136 >