Zaburi 137

1 Kando ya mito ya Babeli tuliketi, tukaomboleza tulipokumbuka Sayuni.

Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;

2 Kwenye miti ya huko tulitundika vinubi vyetu,

o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

3 kwa maana huko hao waliotuteka walitaka tuwaimbie nyimbo, watesi wetu walidai nyimbo za furaha; walisema, “Tuimbieni wimbo mmoja kati ya nyimbo za Sayuni!”

I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: “Pjevajte nam pjesmu sionsku!”

4 Tutaimbaje nyimbo za Bwana, tukiwa nchi ya kigeni?

Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

5 Nikikusahau wewe, ee Yerusalemu, basi mkono wangu wa kuume na usahau ujuzi wake.

Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

6 Ulimi wangu ushikamane na kaakaa la kinywa changu kama sitakukumbuka wewe, kama nisipokufikiri Yerusalemu kuwa furaha yangu kubwa.

Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

7 Kumbuka, Ee Bwana, walichokifanya Waedomu, siku ile Yerusalemu ilipoanguka. Walisema, “Bomoa, Bomoa mpaka kwenye misingi yake!”

Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: “Rušite! Srušite ga do temelja!”

8 Ee binti Babeli, uliyehukumiwa kuangamizwa, heri yeye atakayekulipiza wewe kwa yale uliyotutenda sisi:

Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

9 yeye ambaye atawakamata watoto wako wachanga na kuwaponda juu ya miamba.

Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!