< Proverbios 8 >

1 ¿No está la sabiduría clamando, y la voz de la inteligencia sonando?
Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas?
2 En la parte superior de las autopistas, en la intersección de las carreteras, ella toma su lugar;
Navrh brda, uza cestu, na raskršćima stoji,
3 Cuando los caminos entran a la ciudad, se hace oír su grito, en las puertas su voz es fuerte:
kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče:
4 A ustedes les llamo, oh hombres; mi voz llegue a los hijos de los hombres.
“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.
5 Conviértanse en expertos en la razón, ¡oh, simples! ustedes tontos, tomen el entrenamiento de corazón.
Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.
6 Escuchen, porque mis palabras son verdaderas, y mis labios están abiertos para dar a conocer lo recto.
Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo.
7 Porque la buena fe sale de mi boca, y los labios falsos me repugnan.
Jer moje nepce zbori istinu i zloća je mojim usnama mrska.
8 Todas las palabras de mi boca son justicia; no hay nada falso o retorcido en ellas.
Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno.
9 Todas ellas son verdad a cuya mente está despierta, y directas para aquellos que obtienen conocimiento.
Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.
10 Toma mi enseñanza, y no plata; obtén conocimiento en lugar del mejor oro.
Primajte radije moju pouku no srebro i znanje požudnije od zlata.
11 Porque la sabiduría es mejor que las joyas, y todas las cosas que se desean no son nada en comparación con ella.
Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.
12 Yo, la sabiduría, he convertido la conducta sabia en mi pariente cercano; Me ven como el amigo especial de los propósitos sabios.
Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja.
13 El temor del Señor se ve al odiar el mal: el orgullo, una alta opinión de uno mismo, el mal camino y la falsa lengua, me son desagradables.
Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži - to ja mrzim.
14 El diseño inteligente y el buen sentido son míos; la razón y la fuerza son mías.
Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost.
15 A través de mí los reyes tienen su poder, y los gobernantes dan las decisiones correctas.
Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu.
16 A través de mí, los jefes tienen autoridad, y los nobles juzgan en justicia.
Po meni knezuju knezovi i odličnici i svi suci zemaljski.
17 Los que me han dado su amor son amados por mí, y aquellos que me buscan con cuidado me hallarán.
Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže.
18 La riqueza y el honor están en mis manos, incluso la riqueza sin igual y la justicia.
U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost.
19 Mejor es mi fruto que el oro, que el mejor oro; y mi aumento es más deseado que la plata.
Moj je plod bolji od čista i žežena zlata i moj je prihod bolji od čistoga srebra.
20 En el camino de la justicia voy, en el camino de los juicios justos,
Ja kročim putem pravde, sred pravičnih staza,
21 pues daré a los que me aman riquezas por su herencia, haciendo llenas sus tiendas.
da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice.
22 El Señor me hizo el comienzo de su camino, la primera de sus obras en el pasado.
Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba;
23 Desde los días eternos, me fue dado mi lugar, desde el nacimiento de los tiempos, antes que la tierra fuese.
oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje.
24 Cuando no había fondo, me dieron a luz, cuando no había fuentes que fluyeran con agua.
Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda.
25 Antes que pusiera los montes en su lugar, antes de que nacieran las colinas,
Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka.
26 cuando no había hecho la tierra, ni los campos, ni el polvo del mundo.
Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu;
27 Cuando preparó los cielos, yo estaba allí: cuando puso un arco sobre la faz del abismo:
kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana.
28 Cuando hizo fuertes los cielos arriba: cuando las fuentes del abismo se fijaron:
Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina;
29 Cuando puso un límite al mar, para que las aguas no vayan en contra de su palabra: cuando puso en posición las bases de la tierra:
kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji,
30 Entonces yo estaba a su lado, como un maestro de obras; y yo era su deleite día tras día, tocando delante de él en todo el tiempo;
bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme:
31 Jugando en su tierra; y mi deleite fue con los hijos de los hombres.
igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova.
32 Escúchenme, hijos míos, porque son felices los que guardan mis caminos.
Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove.
33 Tomen ustedes mi enseñanza y háganse sabio; no la dejen ir.
Poslušajte pouku - da stečete mudrost i nemojte je odbaciti.
34 Bienaventurado el hombre que me presta atención, mirando a mis puertas día tras día, manteniendo su lugar junto a las columnas de mi casa.
Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje.
35 Porque él que me recibe, obtiene vida, y la gracia del Señor vendrá a él.
Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve.
36 Pero él que se aparta de mí, hace mal a su alma: todos mis enemigos están enamorados de la muerte.
A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt.”

< Proverbios 8 >