< Marcos 15 >
1 Y las primeras horas de la mañana, los principales sacerdotes, y los ancianos, y los escribas y todo el Sanedrín, se reunieron y pusieron cuerdas alrededor de Jesús, y se lo llevaron, y lo entregaron a Pilato.
Khaw a thaih law la ktaiyü ktung he naw axüngvai he, thum jah mtheiki he la kawngci bawi he jah nghmuhpüi u lü, Jesuh cun khitkie naw cehpüi u lü, Pilat üng ami msum.
2 Y Pilato le hizo una pregunta: ¿Eres tú el Rey de los judíos? Y él, respondiendo, le dijo: Tú lo dices.
Pilat naw, “Nang Judah hea Sangpuxanga na kyaki aw?” ti lü kthäh se, Jesuh naw msang lü, “Na pyena kba kya ve” a ti.
3 Y los principales sacerdotes dijeron varias cosas contra él.
Ktaiyü ktung he naw aktäa mkatei law u se,
4 Y Pilato nuevamente hizo una pregunta, ¿No dice nada en respuesta? mira cuánto mal dicen que has hecho.
Pilat naw kthäh be lü, “Am na jah msang hlü beki aw? Ami ning mkatnak he jah ngaia,” a ti.
5 Pero Jesús no dio más respuestas, por lo que Pilato estaba lleno de asombro.
Acunüng pi Jesuh naw am msang be tü se Pilat cäi lawki.
6 Ahora, en la fiesta de cada año, dejan que un prisionero sea puesto en libertad a petición suya.
Lätnak pawi buh pawh mhmüp üng Pilat naw thawngim üngka khyang mat mat, u pi khyang hea kthäh a mhlät khawia thum awmki.
7 Y había uno llamado Barrabás, en prisión con aquellos que habían ido contra el gobierno y en la lucha cometió un asesinato.
Acuna mhmüp üng khyang khnim mat Barabah ami tia la Romah he a uknak kpetmjaki he am atänga jah man hmaih u lü thawngim üng ami khyum awmki.
8 Y el pueblo subió, y le rogaban que hiciera como él había hecho por ellos en otros años.
Khyang he naw ngcun law u lü a jah pawh pet khawia kba dawnak a jah pawh pet vaia ami mso law.
9 Y Pilato les respondió: ¿Es su deseo que deje libre al Rey de los Judíos?
Acunüng Pilat naw jah kthäh lü, “Hina Judah hea Sangpuxang ka ning jah mhlät pet vai nami ngaihki he aw?” a ti.
10 Porque vio que los principales sacerdotes lo habían entregado por envidia.
Ktaiyü ktung he naw Jesuh ami k’eia phäh ni a veia ami lawpüi ti Pilat naw ksing lü acunkba a jah kthäh.
11 Pero los principales sacerdotes incitaron a la gente para que dejara salir a Barrabás.
Cunsepi ktaiyü ktung he naw Jesuha kdama ta Barabah a mhlät vaia mso khai hea khyang he ami jah ksük.
12 Y Pilato volvió a decir en respuesta a ellos: ¿Qué, pues, voy a hacer con aquel a quien le pones el nombre del Rey de los judíos?
Pilat naw jah msang be lü, “Acunüng Judah Sangpuxang nami ti hin ihawkba ka pawh vai ni?” ti se,
13 Y volvieron a decir en voz alta: ¡crucifícalo!
Ngpyang u lü, “Kutlamktung üng taiha!” ami ti.
14 Y Pilato les dijo: ¿Por qué, qué mal ha hecho? Pero su grito fue más fuerte, ¡crucifícalo!
Acunüng Pilat naw, “Ia katnak pawhki ni?” ti lü jah kthäh se. Ami van naw ngpyang law däm däm u lü, “Kutlamktung üng taiha!” ami ti.
15 Y Pilato, queriendo hacer lo que agradaba al pueblo, dejó libre a Barrabás, y entregó a Jesús, cuando había sido azotado, para que lo mataran en la cruz.
Pilat naw khyang hea mlung a je vai ngaih lü Barabah a mhlät. Acun käna Jesuh kpai lü kutlamktung üng taih vaia a jah ap.
16 Y los hombres del ejército lo llevaron a la plaza frente al edificio que es el Pretorio, y reunieron a toda la unidad militar.
Yekap he naw Jesuh cun bawia mkhyumima luhpüi u lü, yekap akce he pi ami jah cehpüi.
17 Y le pusieron un manto de púrpura, y torciendo una corona de espinas, se la pusieron;
Bawi jihnu suisak u lü, nghling am pyanga bawilukhum a lu üng ami ngbüngsak.
18 Y, como si lo honraran, dijeron: ¡Larga vida al Rey de los Judíos!
Acunüng, “Judah hea Sangpuxang, na xünnak saü se,” ti u lü ngpyangki he.
19 Y le dieron golpes en la cabeza con un palo y se burlaban de él, y, arrodillándose, lo adoraron.
Cung am a lu üng kpai u lü ami msawh, ami mkhuk am ngdäng u lü sawkhahkia ngsaihkie.
20 Y cuando se burlaban de él, le quitaban la túnica púrpura y le ponían sus túnicas. Y lo sacaron para matarlo en la cruz.
Acukbaa ami yaihei law päng üng Bawi jihnu lo be u lü amäta suisak kphyüm msuimsak beki he naw kutlamktung üng ami taih vaia ami cehpüi.
21 Y forzaron a uno que pasaba, Simón de Cirene, el padre de Alejandro y de Rufo, que venían del campo, a que le llevara la cruz.
Kpami mat Sihmon ngming naki, pung kce üngka naw mlüha lawki yekap he naw hmu u lü Jesuha kutlamktung amthuia ami kawhsak. (Sihmon cun Kurenih khyang, Aleksanda la Rufuha paa kyaki.)
22 Y lo llevaron al lugar llamado Gólgota, que es, Lugar de las calaveras.
Kolkotha tia hmüna ami cehpüi, acun cun “Lukawi hmün,” tinaka kyaki.
23 Y le dieron vino mezclado con mirra; pero él no lo tomó.
Acuia mura ami tia seitui am ami kcawa capyittui a awk vaia pe u se, Jesuh naw maki.
24 Y él fue clavado en la cruz; e hicieron una división de su vestimenta entre ellos, dando a la decisión del azar lo que todos debían tomar.
Acunüng kutlamktung üng taihkie naw, u naw hawn bi khai tia mtainak vaia cung kphawng u lü a suisak ng’yeteiki he.
25 Y fue la tercera hora cuando lo pusieron en la cruz.
Jesuh kutlamktung üng ami taihnak cun ngawi lam naji kawa kyaki.
26 Y la declaración de su crimen fue escrita en la cruz, EL REY DE LOS JUDÍOS.
Ami ksekhanaka kca: “JUDAHEA SANGPUXANG” tia a lu khana ami taih.
27 Y pusieron dos ladrones en cruces con él, uno en su lado derecho, y uno en su lado izquierdo.
Jesuh am atänga m'yukei xawi nghngih pi mat a kpat lam, mat a k'eng lama ami jah taih hnga.
28 Asi se cumplio la escritura que dice Y fue contado entre los malvados.
Acukba, “Ani cun khyangka he am ami jah taih hmaih,” tia cangcim kümkawi lawki.
29 Y los que pasaban se burlaban de él, meneando la cabeza y diciendo: ¡Ja! tú que destruyes el Templo, y lo vuelves a levantar en tres días,
Acunüng cit hükia khyang he naw ami lu kting u lü, “Ajä! Nang Pamhnama temple kpyeh lü mhmüp kthum üng na sa hlü beki,
30 sálvate a ti mismo y desciende de la cruz.
Atuh namät naw namät küikyanei lü kutlamktung üngka naw kyum lawa,” tia ami ksekhanak.
31 De la misma manera, los principales sacerdotes, riéndose de él entre sí con los escribas, dijeron: Salvador de los demás, no se puede salvar a sí mismo.
Acukba bäa ktaiyü ktung he la thum jah mtheiki he naw pi yaihei u lü, “Khyang he ta jah küikyan khawhki, amät am ngküikyanei thei ve!
32 Deja que el Cristo, el Rey de Israel, baje ahora de la cruz, para que podamos ver y tener fe. Y los que fueron puestos en cruces con él dijeron cosas malas contra él.
Mesijah, Isarel hea Sangpuxanga a kyak üng ta, kutlamktung üngka naw atuh kyum law se; mi hmu u lü mi jum kawm,” ami ti. Jesuh am ami jah taih hmaih xawi naw pi ani ksenak hnga.
33 Cuando llegó la hora sexta, oscureció sobre toda la tierra hasta la hora novena.
Mhmüp ngsung üngka naw tün lü, naji kthum bang so khaia khaw avan üng nghmüp lawki.
34 Y a la hora novena, Jesús dijo en voz alta, Eloi, Eloi, ¿lama sabactani? que es, Dios mío, Dios mío, ¿por qué me has abandonado?
Naji kthum üng Jesuh naw, “Eloi, Eloi, lema Sabathani?” ti lü angsanga ngpyangki. Acun cun, “Ka Pamhnam, ka Pamhnam, ise na na yawki ni?” tinaka kyaki.
35 Y algunos de los que estaban cerca, oyéndole, dijeron: Mira, él está clamando a Elías.
Acunüng ngdüikia khyang avang naw ngja u lü, “Ngai ua, hin naw Elijah khü ve!” ami ti.
36 Y uno de ellos fue rápido, y tomando una esponja llena de vino amargo, la puso sobre una vara, y se la dio a beber, diciendo: Déjalo; veamos si Elías viene a bajarlo.
Acunüng khyang mat naw dawng lü kpyawn lo lü, capyit kthui üng mcawiki naw, cungmdawng üng a tak. Acunüng Jesuha m'yawng üng a awk vaia han säng lü, “Asäng ve se! Yung khaia Elijah a law la am a law mi na teng vai u,” a ti.
37 Entonces Jesús, dando un gran grito, y dio su último suspiro.
Acunüng Jesuh angsanga ngpyang lü thiki.
38 Y la cortina del Templo se dividió en dos de punta a punta.
Temple k’uma ngbangkia jihnu cun khan üngka naw aphung düta nghngiha tek lawki.
39 Y cuando el capitán que estaba cerca, vió cómo abandonaba su espíritu, dijo: Verdaderamente este hombre era un hijo de Dios.
Yekap bawi kutlamktunga maa ngdüiki naw Jesuh a thih hmu lü, “Hina khyang hin Mhnama Capa kcanga kya ve,” a ti.
40 Y había mujeres mirando de lejos: entre ellas estaban María Magdalena, y María, la madre de Santiago el menor, y de José, y Salomé,
Nghnumi avang Marih Makdalin, Jakuk la Josepa nu Marih la Salome naw pi athuknak üngka naw tengki he.
41 Que iban con él cuando estaba en Galilea y lo seguían y le servían; y varias otras mujeres que lo acompañaron a Jerusalén.
Acun he cun Jesuh Kalile khawa a ve üng läk law u lü khüihki hea kyaki he. Nghnumi kce he khawjah Jerusalema amät maha law hngaki he pi awmki he.
42 Y cuando era tarde, porque era tiempo de alistarse, es decir, el día antes del día de reposo,
Josep Arimahte cun khawmü lama pha lawki. Ani cun Pamhnama Khaw a pha law vai a na ngängki, aktäa ami leisawng kawngci ngvaia kyaki. Acuna ngcüngceinaka mhmüp (Sabbath a phanak vai mhmüp mat) üng Pilata veia cit lü Jesuha yawk a kthäh.
43 Vino José de Arimatea, hombre importante de la corte judía, que estaba esperando el reino de Dios; y él fue a Pilato sin temor, e hizo una petición para recoger el cuerpo de Jesús.
44 Y Pilato se sorprendió de que ya hubiese muerto; y, enviando al capitán, hizo una pregunta para ver si había estado muerto por mucho tiempo.
Pilat naw Jesuh thi pängki ti ngja lü cäiki. Yekap bawi khüki naw, “A thihnak so pängki aw?” ti lü a kthäh.
45 Y cuando tuvo noticias del capitán, dejó que José se llevara el cuerpo.
Yekap bawia pyen a ngjak käna Pilat naw Josep üng Jesuha yawk a lak vaia a mtheh.
46 Compró una sábana de lino, bajandolo lo envolvió en la sábana y lo puso en el sepulcro en una cueva, e hizo rodar una piedra en la entrada del sepulcro.
Acunüng Josep naw jih kthai khyei lü, Jesuha yawk cun la lü, jih am hlawp lü, lung ami cawh ng’utnaka ng’uhnüna k’uma ta lü, lungnu am mkawt a khaih hüt.
47 Y María Magdalena y María, la madre de José, vieron dónde fue puesto.
Marih Makdalin la Josepa nu Marih naw ami k’utnak cun tengki xawi naw Jesuha yawk cun ani hmuh.