< Hageo 2 >
1 En el séptimo mes, en el vigésimo primer día del mes, la palabra del Señor vino por medio del profeta Hageo, diciendo:
ʻI hono fitu ʻoe māhina, ʻi he ʻaho ʻe uofulu ma taha ʻoe māhina, naʻe hoko ai ʻae folofola ʻa Sihova ki he palōfita ko Hakeai, ʻo pehē,
2 Di ahora a Zorobabel, hijo de Salatiel, gobernante de Judá, y a Josué, hijo de Josadac, el sumo sacerdote, y a el resto del pueblo,
“Ke ke lea ni kia Selupepeli ko e foha ʻo Sialiteli, ko e pule ʻo Siuta, pea kia Siosiua ko e foha ʻo Sosataki, ko e taulaʻeiki lahi, pea ki he toenga ʻoe kakai, ʻo pehē,
3 ¿Quién está todavía entre ustedes que vio esta casa en su primera gloria? y cómo la ves ahora ¿No está ante tus ojos como nada?
‘Ko hai ʻoku toe ʻiate kimoutolu, ʻaia naʻe mamata ki he fale ni, ʻi hono ʻuluaki nāunau? Pea ʻoku fēfē ʻa hoʻomou mamata ki ai ni? ʻIkai ʻoku hangē ko e meʻa noa pe ia ʻi homou mata ʻi he fakatatau ki ai?
4 Pero ahora sé fuerte, Zorobabel, dice el Señor; y sé fuerte, oh Josué, hijo de Josadac, el sumo sacerdote; y sean fuertes, todos ustedes, gente de la tierra, dice el Señor, y trabajen, porque yo estoy con ustedes, dice el Señor de los ejércitos:
Ka ke mālohi ni, ʻE Selupepeli,’ ʻoku pehē ʻe Sihova; ‘pea ke mālohi, ʻE Siosiua, ko e foha ʻo Sosataki, ko e taulaʻeiki lahi; pea ke mou mālohi, ʻae kakai kotoa pē ʻoe fonua, pea ngāue,’ ʻoku pehē ʻe Sihova; ‘He ʻoku ou ʻiate kimoutolu,’ ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau;
5 El acuerdo que hice con ustedes cuando saliste de Egipto, y mi espíritu, todavía está con ustedes; no tengan miedo.
ʻO hangē ko e folofola ʻaia naʻaku fefuakavaʻaki mo kimoutolu ʻi hoʻomou haʻu mei ʻIsipite, ko ia ʻe nofo ai ʻa hoku Laumālie ʻiate kimoutolu: ‘ʻOua te mou manavahē.’
6 Porque esto es lo que ha dicho el Señor de los ejércitos: En poco tiempo haré temblar los cielos, la tierra, el mar y la tierra seca;
He ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau; ‘Ka ko e toe taha, ʻoku toetoe siʻi, pea te u lulululu ʻae ngaahi langi, mo māmani, mo e tahi, mo e fonua mōmoa;
7 Y haré temblar a todas las naciones, y vendrá lo deseado de todas las naciones; y llenaré de mi gloria esta casa, dice el Señor de los ejércitos.
Pea te u luluʻi ʻae ngaahi puleʻanga kotoa pē, pea ʻe hāʻele mai ʻae Holi ʻoe ngaahi puleʻanga kotoa pē: pea te u fakafonu ʻae fale ni ʻi he nāunau,’ ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau.
8 La plata es mía y el oro es mío, dice el Señor de los ejércitos.
ʻOku ʻaʻaku ʻae siliva, ʻoku ʻaʻaku mo e koula, ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau.
9 La segunda gloria de esta casa será mayor que la primera, dice el Señor de los ejércitos; y en este lugar daré paz, dice el Señor de los ejércitos.
‘ʻE lahi hake ʻae nāunau ʻoe fale kimui ni ʻi he ʻuluaki fale,’ ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau: ‘pea te u foaki ʻae melino ki he potu ni,’ ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau.”
10 En el vigésimo cuarto día del noveno mes, en el segundo año de Darío, la palabra del Señor vino por medio del profeta Hageo, diciendo:
“ʻI hono uofulu ma fā ʻoe ʻaho ʻi hono hiva ʻoe māhina, ʻi hono ua ʻoe taʻu ʻo Talaiasi, naʻe hoko ai ʻae folofola ʻa Sihova ia Hakeai ko e palōfita, ʻo pehē,
11 Estas son las palabras del Señor de los ejércitos: Poner ahora una cuestión acerca de la ley a los sacerdotes, diciendo:
“ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, Fehuʻi ni ki he kau taulaʻeiki ʻi he fono, ʻo pehē,
12 Si alguien tiene carne sagrada doblada en la falda de su túnica, y el borde de su capa toca el pan ¿se hará santo el pan, la sopa, el vino, el aceite o cualquier otro alimento si lo toca? Y los sacerdotes respondiendo respondieron: No.
‘Kapau ʻoku ʻave ʻe ha taha ha konga feilaulau māʻoniʻoni ʻi hono kapaʻi kofu, pea ʻoku ala ʻa hono kapa ki he mā, pe ki he peke, pe ki he uaine, pe ki he lolo, pe ki ha meʻakai, ʻe māʻoniʻoni ia?’” Pea naʻe tali ʻe he kau taulaʻeiki, ʻo pehē, “ʻIkai.”
13 Entonces Hageo dijo: ¿Alguno de estos se volverá inmundo por el toque de alguien que está inmundo al tocar un cadáver? Y respondiendo los sacerdotes, dijeron: Será inmundo.
Pea naʻe toki pehē ʻe Hakeai, “Ka ala ʻe ha taha ʻoku taʻemaʻa ʻi ha pekia, ki ha taha ʻi he ngaahi meʻa ni, ʻe taʻemaʻa ia?” Pea naʻe tali ʻe he kau taulaʻeiki, ʻo pehē, “ʻE taʻemaʻa ia.”
14 Entonces Hageo dijo: Así es este pueblo y también esta nación delante de mí, dice el Señor; y así es cada obra de sus manos; y la ofrenda que dan allí es inmunda.
Pea naʻe toki lea ʻa Hakeai, ʻo pehē, “‘ʻOku pehē ʻae kakai ni, pea ʻoku pehē mo e puleʻanga ni ʻi hoku ʻao, ʻoku pehē ʻe Sihova; pea ʻoku pehē ʻae ngaahi ngāue kotoa pē ʻa honau nima, pea ʻoku taʻemaʻa mo ia ʻaia ʻoku nau feilaulau ʻaki ʻi hena.
15 Y ahora, piensa, mirando hacia atrás desde este día hasta el tiempo antes de que una piedra fuera puesta sobre otra en el Templo del Señor:
Pea ko eni, ʻOku ou kole ke mou fakakaukau mei he ʻaho ni ʻo fai atu, ʻi he teʻeki ke fokotuʻu ha maka ki ha maka ʻi he falelotu lahi ʻo Sihova:
16 Cómo, cuando alguien llegó a una tienda de veinte medidas, solo había diez: cuando alguien fue a la bodega de vino a llenar cincuenta vasos, sólo había veinte.
Talu ʻa e [ngaahi ʻaho ]ko ia, ʻi he ʻalu ha taha ki ha fokotuʻunga ʻoe [puha fua ]ʻe uofulu, naʻe ai ʻae hongofulu pe: ʻi he ʻalu ha taha ki he tataʻoʻanga ke ne fakatafe mei he tataʻoʻanga ki he [ngaahi ipu ]ʻe nimangofulu, naʻe ai ʻae uofulu pe.
17 Y envié viento ardiente, granizo y plaga sobre todas las obras de tus manos; pero aun así no se volvieron hacia mí, dice el Señor.
Naʻaku taaʻi ʻaki ʻakimoutolu ʻae fakamae, pea mo e tuʻungafulufulua, pea mo e ʻuha maka ʻi he ngaahi ngāue kotoa pē ʻa homou nima; ka naʻe ʻikai te mou tafoki kiate au,’ ʻoku pehē ʻe Sihova.
18 Y ahora, piensa; mirando desde este día, desde el vigésimo cuarto día del noveno mes, desde el momento en que se puso la base de la casa del Señor en su lugar, piensa en ello.
‘Fakakaukau ni mei he ʻaho ni ʻo fai atu, mei hono uofulu ma fā ʻoe ʻaho ʻi hono hiva ʻoe māhina, ʻio, mei he ʻaho naʻe ai ʻae tuʻunga ʻoe falelotu lahi ʻo Sihova, fakakaukau ki ai.
19 ¿Todavía está la semilla en el almacén? ¿La vid y la higuera, la granada y el olivo todavía no han dado sus frutos? a partir de hoy te enviaré mi bendición.
ʻOku kei ʻi he feleoko ʻae tenga? ʻIo, ʻoku teʻeki ai ke tupu ʻae fua ʻoe vaine mo e ʻakau ko e fiki, mo e pomikanite, mo e ʻakau ko e ʻolive: te u tāpuakiʻi ʻakimoutolu mei he ʻaho ni.’”
20 Y la palabra del Señor vino por segunda vez a Hageo, en el vigésimo cuarto día del mes, diciendo:
Pea naʻe toe hoko ʻae folofola ʻa Sihova kia Hakeai, ʻi he ʻaho ʻe uofulu ma fā ʻoe māhina, ʻo pehē,
21 Di a Zorobabel, gobernante de Judá, que haré temblar los cielos y la tierra.
“Fakahā kia Selupepeli, ko e pule ʻo Siuta,” ʻo pehē, ‘Te u luluʻi ʻae ngaahi langi mo māmani;
22 Derrocando el poder de los reinos; y enviaré destrucción sobre la fuerza de los reinos de las naciones; por mí, los carruajes de guerra serán volcados con los que están en ellos; y los caballos y los jinetes bajarán, todos por la espada de su hermano.
Pea te u fulihi ʻae nofoʻa fakaʻeiʻeiki ʻae ngaahi puleʻanga; pea te u maumauʻi ʻae mālohi ʻae ngaahi puleʻanga hiteni; pea te u fulihi ʻae ngaahi meʻa teka, mo kinautolu ʻoku heka ai; pea ʻe hinga ki lalo ʻae fanga hoosi mo honau kau tangata heka, taki taha ʻi he heletā ʻa hono tokoua.
23 En ese día, dice el Señor de los ejércitos, te llevaré, oh Zorobabel, mi siervo, el hijo de Salatiel, dice el Señor, y te haré como un anillo de sellos; porque te he escogido para que seas mío, dice el Señor de los ejércitos.
ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ʻI he ʻaho ko ia, te u ʻave koe, ʻE Selupepeli, ko ʻeku tamaioʻeiki, ko e foha ʻo Sialiteli,’ ʻoku pehē ʻe Sihova, ‘pea te u ngaohi koe ke hangē ko e fakaʻilonga: he kuo u fili koe,’ ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau.”